Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-369/2023-2

U I M E R E P U B L I K E  H RVA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po VB, zamjeniku OGDO-a u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4282/2021-8 od 4. studenog 2022., dana 4. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4282/2021-8 od 4. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-5060/20 od 22. siječnja 2021. za iznos od 511,89 kuna / 67,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: - na iznos od 191,03 kuna od 5.12.2019. do isplate i - na iznos od 98,22 kuna od 6.6.2020. do isplate, kako je to pobliže označeno u toj točki izreke.

Pod točkom II. izreke je tužitelju dosuđen parnični trošak.

Pod točkom III. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu.

Pod točkom IV. izreke je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

2. Protiv navedene presude , sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke žali se tuženik zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači te traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je novčana tražbina s osnova usluge opskrbe električnom energijom na adresi [adresa], br. obračunskog mjesta 33325720, za stan koji je vlasništvo tuženika, a koristi da zaštićena najmoprimka ĐB.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna/1320 eura, sukladno čl. 458. st. 1. ZPP, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.) a prema odredbi 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, iz čega slijedi da se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, a materijalno je pravo pravilno primijenjeno.

7. Iz sadržaja spisa slijedi da je ovršeni, sada tuženici u prigovoru kojeg su podnijeli protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika naveli da je tražbina namirena, zbog čega je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i ukinute su provedene ovršne radnje, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je kao nesporno utvrđeno da je tuženik vlasnik stana u kojem živi zaštićena najmoprimka ĐB i da tražbina nije namirena. Tuženik je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da sa tužiteljem nema zaključen ugovor o isporuci električne energije te da je kupac ĐB.

9. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer da se tuženica kao vlasnica ne može osloboditi plaćanja za izvršenu uslugu opskrbe električnom energijom u stanu koji koristi zaštićena najmoprimka, a imajući u vidu odredbe čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV). Pored navedenog prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano da je zaštićena najmoprimka dužnica za izvršenu uslugu isporučene električne energije, već da je to tuženik, odnosno Ministarstvo državne imovine, kao kupca prema ugovornom računu 2203177901, na kojeg su izdani računi i uplatnice.

10. Tuženik u žalbi pobija prvostupanjsku presudu u bitnome iz razloga ponovljenog prigovora promašene pasivne legitimacije utemeljenog na tvrdnji da sa tužiteljem nema zaključen ugovor o isporuci električnom energijom.

11. Odredbom čl. 84. st. 1. ZV normirano je da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) snosi sve javne obveze i terete u svezi sa vlasništvom tog dijela ako nije što drugo Zakonom određeno. Nadalje, u st. 2. istog članka ZVDSP-a je propisano da kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom posebnog dijela nekretnine (naknada troška električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga, a ukoliko je dužnik te obveze osoba koja ovaj posebni dio nekretnine iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugog ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo tog posebnog dijela, suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze (st. 3.).

12. Iz navedenih odredaba slijedi da vlasnik predmetnog poslovnog prostora ima zakonsku obvezu plaćati naknadu za komunalne usluge u svezi s uporabom posebnog dijela nekretnine (naknada troška električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) pa nije odlučno je li u utuženom razdoblju postojao ugovor između stranaka o isporuci električne energije.

13. Stoga je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio prigovor pasivne legitimacije te je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 451. st. 3. ZPP ukinuo platni nalog.

14. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 4. studenog 2024.

Sutkinja:

Gabriela Topić Kordej