REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg. J. F. Kennedya br. 11

Posl. br. P-2256/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po suci Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., iz Novaka, dr. Franje Tuđmana 22, OIB: 53883696257, zastupan po punomoćniku Meliti Babić , odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić& Antunović d.o.o., iz Zagreba, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić& partneri, iz [adresa], radi; isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 27. rujna 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka , s danom objave presude 4. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

1. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

" Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. iz Novaka,Dr. Franje Tuđmana 22, OIB: 53883696257, ukupan iznos od 1.664,30 kn (slovima: tisuću šesto šezdeset četiri kune i trideset lipa) / 220,89 eur (slovima: dvjesto dvadeset eura i osamdeset devet centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana 31. kolovoza 2021. godine do isplate, u roku od 15 dana."

2. ) Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. iz Novaka, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB: 53883696257 trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 370,29 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16. prosinca 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 30. kolovoza 2021. godine nastala šteta na vozilu, marke MERCEDES KLASA S, [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika –osiguranika po polici kasko osiguranja, DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20.) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.).Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku dana 30. kolovoza 2021. godine te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 210510513826/1. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je dana 3. veljače 2022. poslao obavijest o izvršenoj uplati štete (nalog za isplatu), tuženiku međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete o čemu tužitelj dostavlja i predlaže dokaze ; priznanje tuženika, potvrdu MUP-a, klasa: 211- 04/21-P/25933, urudžbeni broj: 511-18-15/06-P-919-2/2021 od dana 30.08.2021.,izvid štete tuženika, broj: 210510513826/1, obavijest – nalog tuženika, prometno tehničko vještačenje, saslušanje oštećenika ĐC iz [adresa] te predlaže saslušanje ovlaštene osobe tužitelja.

2. Tužitelj navodi da nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj navodi da su o svemu jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja RH u svojim smjernicama od dana 20. veljače 2020. g., KLASA: 034-08/18-01-093 navodi sljedeće:„...AZTN ističe kako je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne...”.Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u svojim smjernicama navodi isto, odnosno:„.. Oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak potraživati isplatu naknade štete odnosno naknade iz osiguranja…“. o čemu tužitelj dostavlja i dokaz : smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020., smjernice HANFE putem e- mail komunikacije od dana 3. srpnja 2015. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun popravka br. 635/01/01, a koji račun u ukupnom iznosu od 3.299,31 kn / 437,89 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e- maila, a koji je odgovorio također putem e-maila u kojem je ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.635,01 kn / 217,00 EUR, (prema fiksnom tečaju konverzije, i to od 7,53450 kn za 1 eur ).Razliku od 1.664,30 kn / 220,89 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji on ( tuženik ) priznaje, a upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Prema stavu tužitelja tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta te na navedeno tužitelj dostavlja i dokaze; račun popravka tužitelja, br. 635/01/01, uplatu tuženika putem Raiffeisenbank d.d. od dana 3. veljače 2022. godine, te e-mail korespondencija tužitelja i tuženika. Dakle, tuženik je platio iznos od 1.635,01 kn / 217,00 EUR kn po računu, međutim nije platio iznos od 1.664,30 kn / 220,89 eur te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Tužitelj navodi da je posebno je indikativno što je na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) napisana cijena od 130,00 kn / sat, odnosno 17,25 EUR / sat plus PDV za limarski i lakirerski rad, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 317,25 kn / sat odnosno 42,11 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti, a navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 317,25 kn / sat odnosno 42,11 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru, a na navedeno tužitelj je dostavio i dokaz ; službeni cjenik radionice – tužitelja.

3. Tužitelj navodi da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju i sljedeći stavovi navedenih državnih agencija kao i sudska praksa i pri tome tužitelj ukazuje na sudsku praksu u istovrsnom predmetu ( činjenično i pravno iste osnove, samo druge stranke) Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koji je u pravomoćnoj presudi, posl. br: Pž-3749/12 usvojio tužbeni zahtjev tužitelja (auto servisne radionice) iz koje odluke proizlazi „...stoga činjenica da tuženik (kao osiguravatelj štetnika) ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisa nije od nikakvog utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi...”, kao i nadalje „...niti je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu, dužan je u cijelosti podmiriti nastalu štetu...”.dakle, postupanje tuženika je pogrešno obzirom da nema ugovorni odnos sa tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi „priznavao”, ”uvećavao” ili „umanjivao” nečiju cijenu rada. Na navedene okolnosti tužitelj dostavlja i sudsku praksu ; presudu Visokog trgovačkog suda RH od 30. srpnja 2015.g., posl. broj: Pž-3749/12, te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 04. lipnja 2014. g., posl. br.Rev-818/11. Nadalje, tužitelj ukazuje i na smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja RH od dana 20. veljače 2020. godine, KLASA: 034-08/18-01-093 koja nedvojbeno ističe sljedeće: „...kako cijenu radnog sata za izvođenje limarskih, lakirerskih i drugih radova u slučaju štetnog događaja na vozilu, treba određivati mjerodavno tržište popravka vozila, odnosno auto servisne radionice koje su registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila na određenom području, prema cijenama koje imaju istaknute u svojim cjenicima u poslovnom prostoru...” i u tom smislu tužitelj ukazuje na smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020.

4. Obzirom na prethodno navedeno oštećenik / ustupitelj kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 07. prosinca 2021. godine Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja koji je ustupitelj prenio potraživanje od 1.664,30 kn / 220,89 eur na primatelja tj. tužitelja o čemu je obaviješten e tuženik te na tu okolnost tužitelj i dostavlja Ugovor o ustupanju od dana 07. prosinca. 2021. s Notifikacijom od dana 07. prosinca 2021., potvrdu o njenom primitku, Izvid štete tuženika te tužitelj zaključno predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži i trošak parničnog postupka s kamatom.

5. U svom odgovoru na tužbu od 6. veljače 2024. tuženik je naveo kako osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže sudu da tužitelja odbije uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Tuženik u svakom slučaju ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja budući iz dokaza koje dostavlja tužitelj ne proizlazi da bi on u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik vozila registarskih oznaka [registarska oznaka]. Uz navedeno, tuženik ističe da tužitelj u privitku tužbe ne dostavlja nikakve valjane dokaze vezano za postojanje i valjanost navodne tražbine, te tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju dostavlja tužitelj i predlaže sudu da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza.

6. Tuženik navodi da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da je u nezgodi od dana 30. kolovoza 2021. godine oštećeno motorno vozilo [registarska oznaka], no tuženik osporava odgovornost za štetu, ističe da tužitelj za svoje činjenične navode ne dostavlja, niti predlaže dokaze, pa se predlaže sudu da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza a tuženik navodi i da nije sklopio ugovor s oštećenikom, dok iz dokaza koje tužitelj dostavlja je očito kako je ugovor o kasko osiguranju oštećenik imao s drugom pravnom osobom . Tuženik navodi da je podružnica tuženika obavila samo uslužnu obradu štete, a temeljem navedenog tuženik nije pasivno legitimiran po ugovoru o kasko osiguranju drugog osiguravatelja. Nastavno tuženik podredno ističe i da je oštećenik doprinio nastanku posljedica obzirom je vozilo parkirao nasred kolnika, a zbog čega je odgovoran za nastanak štete. Tuženik ujedno osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja budući ne bi trebalo biti sporno da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Ujedno, tuženik ističe kako je oštećenik u predmetnoj pravnoj stvari obaviješten od strane zaposlenika tuženika NC još 31. kolovoza 2021., da će tuženik nakon izvršenog popravka odobriti štetu po račinu popravka uz uvjet da je račun popravka u skladu sa Izvidom štete kao i prosječnim tržišnim cijenama rada majstora raznih specijalnosti, rezervnih dijelova i potrošnog materijala na području prebivališta oštećenog. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je tužiteljevo potraživanje u cijelosti neosnovano. U prilog svojih tvrdnji tuženik u nastavku citira i stav sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-256/12. od 12. prosinca 2012. i Revt-3/08. od 9. svibnja 2008. , Županijskog suda u Osijeku Gž-1914/17. od 1. veljače 2018, te predlaže saslušanje NC, GC i CC, dostavlja i ponude ponude obrta [obrt] i Porsche Iner Auto vezano uz cijene popravka oštećenih vozila, predlaže prometno vještačenje i kod navedenog ističe kako ne spori pravo tužitelju da popravi vozilo gdje i kako hoće no ne u cijelosti na teret tuženika, prema čl. 10 st. 1 i 3 te čl. 1085 i 1092 Zakona obveznim odnosima navodi da na teret tuženika pada obaveza povrata u prijašnje stanje prije oštećenja no prema realnoj i prosječnoj cijeni popravka uz uvažavanje razumnog odstupanja, te tuženik smatra da je oštećenik u skladu s njegovim pravom imao mogućnost popravka vozila jednake kvalitete za manji iznos novca, te u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek kamata te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

7. U svom podnesku od 21. veljače 2023. tužitelj u cijelosti ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva time da navodi da od tuženika potražuje iznos od 220,89 eur / 1.664,30 kn prema fiksnomtečaju konverzije 1 eur - 7.53450 kn, te se generalno protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika kao potpuno pravno neosnovanim. Tužitelj prvenstveno smatra da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da je ustupitelj ( oštećenik ) DC ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju. Dakle, sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom Notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja tuženik je obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. Zakona o obveznim odnosima, a evidentno je da se u konkretnom slučaju ne radi o vlasništvu oštećenog vozila od strane tužitelja, već nedvojbeno o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika, a kako se to navodi i pobliže je opisano u činjeničnim navodima tužbe. Nastavno tužitelj ispravlja činjenične navode iz tužbe gdje navodi kako je vozilo oštećenika osigurano kod tuženika po polici kasko osiguranja, već je kod tuženika osiguran štetnik po polici obveznog osiguranja i navodi da s obzirom da je tuženik djelomično nadoknadio predmetnu štetu, to je isti priznao pravnu osnovu štete. Tužitelj ujedno osporava i navode i tuženika iz odgovora na tužbu u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ukazuje da na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno. Sama činjenica što tuženik kao osiguravatelj štetnika ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja kao ovlaštenog servisera je potpuno neodlučna u ovom predmetu i nipošto ne znači da tuženik taj trošak nije dužan nadoknaditi. Tuženik, dakle, nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera, kao niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to su dužne u smislu odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima i izvršavati preuzete obveze, naravno pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva ( a u konkretnom slučaju to nije ). Nadalje, Trgovački sud u Zagrebu je u presudi br. P- 156/2022 od dana 24. siječnja 2023. godine također usvojio tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku (također činjenično i pravno iste osnove) te iz presude proizlazi „...Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu boravka...” kao i nadalje „...i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada...”. Obzirom da tuženik nije ugovorno ograničio svoju odgovornost u odnosu na visinu satnice popravka, odnosno nije imao / nema bilo kakav ograničavajući ugovor sa serviserima, a niti bi isto proizlazilo iz zakonskih normi, to je tuženik dužan tužitelju u cijelosti podmiriti nastalu štetu. Konačno, tužitelj u prilogu podneska dostavlja dokumentaciju – račune i dokaze o plaćanju iz kojih je razvidno da u istovrsnim slučajevima primjerice Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Uniqa d.d. Zagreb i Allianz Hrvatska d.d. Zagreb priznaju i isplaćuju cijenu sata rada tužitelja u iznosu od 317,25 kn / sat odnosno 42,11 EUR / sat uvećano za pripadajući PDV, ali i drugih servisera po njihovim cijenama sata rada te na tu okolnost dostavlja i dokaze:

Račun – Obrazac R1 (7x), dokaz o plaćanju – detaljan prikaz transakcije (10x), nalog za isplatu (2x), te sudsku praksa presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br: P-156/2022 od od dana 24. siječnja 2023. godine.

8. Napominje se da je tužitelj pod. t. 2 tuženog zahtjeva kao tuženika vezano za naknadu troška parničnog postupka naznačio drugu pravnu osobu ( Generali osiguranje d.d. ) te da je na ročištu dana 9. studenog 2023. naveo da se radi o grešci u pisanju te da u odnosu na tog tuženika povlači tužbeni zahtjev čemu se tuženik protivio navodeći kako se radi o subjektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva te je predložio odbiti i taj dio tužbenog zahtjeva.

9. Nastavno i podneskom od 30. travnja 2024. tuženik je naveo da se protivi preinaci zahtjeva vezano za t. 2. tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj podneskom u sporu male vrijednosti te suprotno Zakonu ali i rješenju suda od 4. siječnja 2023., mijenja činjenični osnov zahtjeva. Nastavno navodi da je tužitelj u tužbi tvrdio kako je osnov ugovorna odgovornost, da bi naknado naveo kako je činjenični osnov izvanugovorna odgovornost te tuženik predlaže da se protivi preinaci zahtjeva, predlaže da sud ne dopusti preinaku, a ukoliko je nezakonito dopusti, tuženik navodi da tužitelj nije predložio niti jedan dokaz na okolnost pasivne legitimacije tuženika i odgovornosti za štetu.

10. Tužitelj je je nastavno podneskom od 6. prosinca 2023. naveo da je omaškom u t. 2. tužbenog zahtjeva naznačio pogrešnu osobu kao tuženika te da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, što sud smatra osnovanim imajući u vidu čl. 192 Zakona o parničnom postupku i po stavu suda o evidentnoj omašci u pisanju oznake tuženika u t. 2. tužbenog zahtjeva tim prije što je tužitelj zatražio trošak postupka i dostavio troškovnik prije zaključenja glavne rasprave. Podneskom od 13. svibnja 2024. tužitelj je dostavio policu osiguranja oštećenika navodeći ujedno kako iz potvrde MUPa od dana 30. kolovoza 2021. godine, a koja je priložena u dokazima uz tužbu nedvojbeno proizlazi kako je kod tuženika osiguran štetnik LC po polici obveznog osiguranja br. 08126054181, te po toj polici tužitelj i potražuje naknadu štete od odgovornog osiguratelja, ovdje tuženika, budući da je tuženikov osiguratelj nesporno prouzročio prometnu nezgodu i time izazvao štetu oštećeniku, odnosno sada tužitelju, radi neisplate potpunog računa popravka tužitelja, a iz razloga umanjenja cijene sata rada koju tuženik priznaje po navedenom računu.

11. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Sud je izvršio uvid u spis i to dopis – mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.g. upućen Hrvatskom uredu za osiguranje vezano za problem autoservise djelatnosti u poslovnoj suradnji s osiguravajućim društvima ( list 9-12 spisa) ; Ugovor o ustupanju tražbine ( Cesija) zaključen između DC i tužitelja od 07. prosinca 2021. ( list 24 – 25 spisa) notifikacija o ustupu tražbine – Cesija od 07. prosinca 2021. upućen od tužitelja i DC tuženiku ( list 26) , cjenik Augo-lakerskih i Auto-limarskih usluga tužitelja ( list 27 spisa); račun tužitelja br. 635/01/01 od 29.10.2021. upućen DC ( list 28); izvid štete tuženika br. 210510513826/1 izvršen po procjenitelju NC dana **.**.2021. u [adresa] ( list 29) ; dokaz uplate – detaljan prikaz transakcije o plaćanju iznosa tuženika tužitelju iznosa od 1.635,01 kn od dana 03. veljače 2022.g. Raiffeisen banke d.d. ( list 30); potvrda PU Zadarska, PPP Zadar od 30. kolovoza 2021. ( list 31- 32); e-mail dopis tužitelja društvu tuženika od 09. prosinca 2021. kojom se dostavlja notifikacija ( list 34-35); ponude i izvidi šteta obrta za usluge [obrt] – autopoint, autolimarije Fiolić, Porsche Inter auto d.o.o., Zagreb i dr. dostavljan uz odgovor na tužbu tuženika ( list 47-65), izvršio je uvid u sudski registar te je i održao ročišta dana 09. studeni 2023. ; 16. travnja 2024 i 27. rujna 2024.

13. Sud je ujedno proveo i dokaz saslušanjem DC na ročištu dana 27. rujna 2024. koji je na upit suca da li se može očitovati o štetnom događaju koji je predmet ovog spora naveo kako zna da se krajem kolovoza 2021. dogodila prometna nesreća, da je navedenog dana vozilo marke Mercedes vozila njegova snaha FC koja ga je o tome obavijestila. Svjedok je naveo da o LC nema nikakvog saznanja, da je u vrijeme tog štetnog događaja bio vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka] marke Mercedes i imao važeću vozačku dozvolu, sa sigurnošću se nije mogao očitovati kod kojeg su ruštva osigurana vozila koja posjeduje kao obrtnik no da je on vlasnik svih vozila, u iskazu je naveo da je poslove oko popravka vozila obavljali njegov sin i snaha te da je vozilo popravljeno po tužitelju i to kako je naveo da smatra, prema računu koji mu je prezentiran na raspravi . Na upit suca da li mu je poznat Ugovor o ustupanju između njega i tužitelja od 07. prosinca ( list 24-25 spisa ) kao i Notifikacija o ustupu tražbine – cesija od 07. prosinca 2021. ( list 26 spisa) svjedok je naveo da se na Ugovoru o ustupu tražbine – cesiji kao i na Notifikaciji o ustupu tražbine, obje isprave od 07. prosinca 2021. sadržane na listu 24-26 spisa nalazi njegov potpis odnosno da je on zaključio taj Ugovor sa tužiteljem, kao i Notifikaciju o ustupu.

14. Imajući u vidu kako se u predmetnom postupku radi o sporu male vrijednosti sud nije provodio predloženo prometno vještačenje ocijenivši da bi utvrđivanje činjenica vezanih za utvrđivanje odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja provođenjem istog bilo povezano s nerazmjernim troškovima i teškoćama pa je u skladu s odredbom čl. 464.a ZPP-a zaključio o postojanju oštećenja i postojanju troškova rada i materijala za popravak vozila oštećenika DC prema računu tužitelja od od 29. listopada 2021.

15. Među strankama u ovom postupku sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, vezano uz vlasništvo vozila reg. [registarska oznaka] , uzročno- posljedična veza između oštećenja navedenih u dostavljenoj dokumentaciji i opisanog štetnog događaja, osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 220,89 eur / 1.664,30 kn u skladu s računom popravka tužitelja, br. 635/01/01 od 29. listopada 2021. izdan od strane tužitelja DC na ukupan iznos od 3. 299,31 kn / 437,89 eur ( list 28 ), te nije sporno da je tuženik tužitelju platio iznos od 1.635,01 kn / 217, 00 eu i da da se tužbeni zahtjev odnosi na razliku po navedenom računu od 1.664,30 kn / 220,89 eur. Da je tuženik platio iznos tužitelju od 1.635,01 kn razvidno je iz Potvrde - Detaljan prikaz transakcije od 3. veljače 2022. ( list 30 )

16. Tužitelj dakle tužbom potražuje iznos od 1.664,30 kn / 220,89 eur , uzimajući u obzir plaćanje koje je tuženik izvršio u mirnom postupku te je razlika do punog iznosa računa predmet utuženja u ovom predmetu, a iz odgovora na tužbu odgovora na tužbu tuženika proizlazi kako je sporna satnica rada i cijena materijala, odnosno razlika u cijeni radnog sata i materijala koje tuženik priznaje i cijene radnog sata i materijala koju tužitelj naplaćuje prema svom Cjeniku . Stoga je predmet naknade štete u ovom postupku isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u svojim izvidima štete. Uvidom u račun broj 635/01/01 od 29. listopada 2021. ( list 28 spisa ) utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun ispostavio DC na ime popravka vozila Mercesdes reg. oz. [registarska oznaka] čije je vozilo bilo osigurano policom 470799888 kod Sava osiguranje d.d. Štetni događaj u kojem je vozilo oštećenika DC oštećeno dogodio se dana 30. kolovoza 2021. u 14,50 sati u [adresa] a koji je štetni događaj prouzročila LC vozilom marke Citroen c3 reg. oz [registarska oznaka] koje je vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod društva tuženika policom br. [broj police], što tuženik i ne spori. Napominje se da je prema Potvrdi PU zadarske, PP Policije Zadar br. 511-18-15 /06 -P-919/2021. ( list 31-32 spisa ) utvrđeno t. 4 da je osiguranik tuženika LC izazvala prometnu nesreću , odnosno štetni događaj te da joj je radi počinjenog prekršaja naplaćena novčana kazna na mjestu nesreće primjenom čl. 293 st. 1 Zakona o sigurnosti na cestama u iznosu od 750,00 kn. Prema navedenom nije sporno da je vozilo oštećeno u štetnom događaju dana 30. kolovoza 2021. reg. oz. [registarska oznaka] vlasništvo DC, koji je štetni događaj izazvala osiguranik tuženika LC koja je i utvrđena krivom u prekršajnom postupku i koja je platila za prekršaj novčanu kaznu.

17. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. prosinca 2021. (list 24-26 spisa) čl. 1.1. utvrđeno je da je on sklopljen između DC , iz [adresa] kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema tuženiku u ovom sporu kao dužniku za iznos od 3.299,31 kn prema računu popravka za štetu br. 635/01 /01 u ukupno navedenom iznosu i temeljem police auto osiguranja koje je prouzročio štetnik odnosno osiguranik tuženika ( dužnika ) za štetu oznake br. 2105 1051 3826 . Navedenim Ugovorom o ustupu tražbine ( čl. 1.2. ) utvrđeno je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je primatelj ( tužitelj u ovom postupku ) izvršio popravak automobila za ustupitelja (DC ) te da je ispostavio za taj popravak račun br. 635/01/01 za ukupan iznos od 3.299,31 kn dužniku koji ga je dužan podmiriti s police osiguranja osiguranika tuženika ( štetnika LC ) . Čl. 1.3. navedenog Ugovora o ustupu tražbine stranke ( ustupitelj i primatelj ) su suglasno utvrdile da dužnik ( tuženik u ovom postupku ) nije po navedenom računu naplatio navedeni iznos iz računa u cijelosti te da primatelj ( tužitelj u ovom postupku ) i dalje ima potraživanje prema ustupitelju (DC ). Čl. 2.1. navedenog Ugovora o ustupu tražbine određeno je da njime ustupitelj radi ispunjena svoje obaveze iz čl. 1.3. Ugovora prema primatelju ( tužitelju u ovoj parnici ) ustupa svoje potraživanje iz. čl. 1. Ugovora u visini od 3.299,31 kn na koji je iznos i izdan račun tužitelja DC br. 635/01 /01 .

18. Uvidom u Izvid štete br. 210510513826/1 od 31. kolovoza 2021. sačinjene po tuženiku i procjenitelju NC utvrđuje se da je oštećenik DC , da je oštećeno vozilo Mercedes klasa S reg. oz [registarska oznaka] te da je nastalo oštećenje na vozilu za limarske i lakirerske radove te za potrošni materijal. 19. Na temelju odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21. - koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora u ustupu, dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj (oštećenik ) ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine.

20. Sud ukazuje da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog Ugovora o ustupu novčane tražbina po osnovi police osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni Ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa. Prema odredbi čl. 82. st. 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je u konkretnom slučaju i učinjeno Notifikacijom o ustupanju tražbine od 07. prosinca 2021. ( list 26 spisa) za koju tuženik nije osporio da ju je zaprimio a isto proizlazi i iz e mail poruke tužitelja tuženom od 9. prosinca 2021. ( list 34 -35 spisa ) koju je tuženik zaprimio elektronskim putem navedenog dana. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika vezano za aktivnu i pasivnu legitimaciju , ocjena je ovog suda kako predmetni Ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, stoga je kako je navedeno neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja a radi navedenog neosnovan je i prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Nadalje, iz ranije spomenutog zapisnika o izvidu štete od od 31. kolovoza 2021. (list 29 spisa) proizlazi da je tuženik izvršio procjenu oštećenja nastalih na vozilu oštećenika i vremena potrebnog za njegov popravak po tuženikovoj procjeni. Iz uvida u račun tužitelja broj 635/ 01 /01. od 29. listopada 2021. (list 28 spisa), utvrđeno je da je tužitelj obračunao ukupno vrijeme popravka vozila na ime 1. rad usluga za iznos od 1.269,00 kn za 4 sata ,3. rad usluga limarije za iznos od 793,13 kn za 2,5 sati , 2. za potrošni materijal metal. lak 498,01 kn te za 4. potrošni materijal 79,31 kn ; ukupno 2.639,45 kn te s PDV od 659,86 kn ukupan iznos računa je navedenih 3.299,31 kn. Cijena sata rada tužitelja koja je naznačena na predmetnom računu popravka obračunata je u skladu s cjenikom tužitelja od 1. rujna 2022. za autolakerske i autolimarske radove ( list 27 spisa ).

21. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da je tužitelj oštećeniku DC obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom sukladno kojem u svom redovnom poslovanju obavlja popravke vozila te sud smatra da nije osnovan navod tuženika vezano za cijenu popravka vozila oštećenika DC po tužitelju za izvršene radove i materijal kao i dokumentaciju koju je dostavio tuženik ( list 47

-65 spisa ) imajući u vidu da se ne mogu ni na koji način komparirati cijene usluga i materijala za izvršene radove po tužitelju i trošak materijala za te radove i radove i trošak materijala po dokumentaciji koju je dostavio tuženik jer je svaki popravak specifičan vezano za oštećenja na vozilu , a sud ponovo ukazuje da je tužitelj koji je izvršio popravak vozila za isto ovlašten kao trgovačko društvo koje je registrirano za obavljanje djelatnosti održavanja i popravka motornih vozila ( što je sud utvrdio uvidom u sudski registar za društvo tužitelja ) i to po Cjeniku od 1. rujna 2022. koji je Cjenik odobren od Agencije za tržišno natjecanje , što tuženik i nije osporio. 22. U odnosu dakle na prigovor tuženika da je visina troška otklanjanja štete na vozilu previsoka, odnosno da nije realna prema prosječnoj cijeni popravka ( uz uvažavanja razumnog odstupanja) a vezano za Izvid štete po tuženiku od 31. kolovoza 2021. prema kojem je za za oštećenja na vozilu s naslova limara naznačen trošak od 130,00 kn za 2,3 h, za lakirera trošak od 130,00 kn za 4,00 h te za potrošni materijal iznos od 498,01 kn, sud navodi kako smatra da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a a na koju okolnost je tuženik predlagao provesti dokaze u smislu komparacije cijena. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim Cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a koji cjenik je, kako to proizlazi iz isprava u spisu i iskaza odgovorne osobe tužitelja, odobren od Ministarstva gospodarstva i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

23. Stoga, s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad, tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, tuženik mu je dužan naknaditi štetu sukladno odredbi članaka 1085. i 1090. ZOO-a u vezi s odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a, i to u preostalom nepodmirenom iznosu sa zatraženom kamatom od dana nastanka štete koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene rada na otklanjanju štete na vozilu oštećenika DC u utuženom iznosu od 1.664,30 kn odnos 220,89 eur.

24. S obzirom da sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 12. st. 4. tada važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) prema kojem oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa zakonskih zateznih kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz stanja spisa i priložene dokumentacije nije vidljivo kada je točno oštećenik prijavio štetu, tužitelj navodi da je to bilo 30. kolovoza 2021., no iz Izvida štete je razvidno da je tuženik izvršio izvid štete 31. kolovoza 2021. prema čemu je evidentno obaviješten od strane oštećenika o nastaloj šteti, te sud smatra da tužitelj zatezne kamate može potraživati od tog datuma, odnosno od datuma kada je tuženik izvršio Izvid štete.

25. Odluka o trošku iz t. 2.) izreke presude temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP te čl. 29 ZOO i odnosi se na trošak tužitelja koji je u ovom postupku zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od dana 16. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 eur prema Tbr. 7/1 Tarife HOKa, sastav podneska od 7. prosinca 2023. u iznosu od 50,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, sastav podneska od 22. travnja 2024. u iznosu od 25,00 eura Temeljem Tbr. 8/4 Tarife HOKa, trošak zastupanja na ročištu dana 9. studenog 2023 u iznosu od 50,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 16. travnja 2024. u iznosu od 50,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 27. rujna 2024. u iznosu od 50,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa , što ukupno iznosi 275,00 eura. Na navedeni je iznos tužitelju priznat i trošak PDV u iznosu od 68,75 eur temeljem Tbr. 46 Tarife HOKa, a priznat mu je i zatraženi trošak za pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eur; odnosno tužitelju je priznat ukupan trošak od 370,39 eura s kamatom. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 7. veljače 2023. budući takav ne prileži spisu niti zatraženi trošak za pristup ročištu za objavu presude budući sud smatra da isti nije potreban budući se presude javno objavljuju

U Zagrebu 4. studenog 2024.

Sudac

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelju po pun. ,uz pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.