Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Pp-14976/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje Sande Peroš, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv RI, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 5/90-pročišćeni tekst, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23) povodom optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split pod klasom: 211¸-07/23-5/32194, ur. br. 511-12-24-23-1 od 16. studenog 2023., nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 30. listopada 2024., na temelju članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) dana 04. studenog 2024. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

O s l o b a đ a s e od optužbe:

okrivljenik RI, pok. ZI i DI, R, rođ. **.**.1968. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], SSS, umirovljenik, dobrog imovnog stanja, oženjen, otac dvoje odrasle djece, državljanin RH, nekažnjavan,

kojeg brani odvjetnik Frane Ćuk, Split, Domovinskog rata 26,

zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, počinjenog na način:

"što je dana 06. studenog 2023., u 16,00 sati u Splitu, Tršćanska kbr. 8, na javnom mjestu u otvorenom dvorištu obiteljske kuće vikao i galamio na oštećenu DI (rođ. 1945.) riječima: „…šta je kurvo stara šta izazivaš, stara kobilo pogrdo, vrati mi brisače, stara kurvo jebat ću te u guzicu, jebat ću te u usta, platićeš mi svojataš tuđe…“.

Okrivljeni je navedenim ponašanjem kod oštećene DI izazvao strah i nelagodu zbog čega je događaj i prijavila policiji".

Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.

2. Očitujući se o svojoj krivnji za prekršaj koji mu se stavlja na teret RI je na glavnoj raspravi izjavio da se ne osjeća krivim, navodeći u svojoj obrani da je dana 06. studenog 2023. oko 16,00 sati sa ŽI izlazio iz njezine kuće u [adresa], kako bi je svojim automobilom odvezao kod pedikera jer ima dijabetes i slabo je pokretna, a on i supruga da su s njom sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju te gotovo svakodnevno dolazi kod nje i pomaže joj. Kada su izašli iz ulaza kuće i hodali prema cesti gdje je bio parkiran njegov automobil, vidio je u njezinom dijelu dvorišta DI koja stanuje na I. katu kuće i koja je brala mandarine te joj je samo rekao dobar dan, a ona da ga je tada vičući opsovala i vikala mu da više neće prolaziti tim putem jer da to nije njihov put, da je idiot, lopov, kriminalac i opsovala mu majku koja je bolesna. Tvrdi da joj nije odgovarao na te uvrede niti, vikao na nju, već da joj je samo rekao kako je to zajednički ulaz te da on i ŽI imaju pravo ulaziti i izlaziti kad god hoće i da je može biti sram što mu tako govori. Istaknuo je da joj nije vičući izgovorio ni jednu grubu riječ koja se navodi u optužnom prijedlogu.

2.1. Na upit svog branitelja, odvjetnika Frane Ćuka koji je bio prisutan na glavnoj raspravi, zbog čega se DI tako ponaša prema njemu, RI je odgovorio kako misli da je glavni razlog ljubomora na skladni život sa ŽI kojoj pomaže svaki način, čak i novčano, jer njezina mirovina nije dostatna za podmirenje svih troškova obzirom da ima i kredit. Na upit tko koristi dvorište oko kuće, okrivljenik je odgovorio da ga koriste samo stanari, odnosno ŽI, DI i članovi njihovih obitelji te on i njegova supruga, a na upit može li se sa ceste vidjeti i čuti što se događa u dvorištu, okrivljenik je odgovorio da se može vidjeti i čuti samo ako bi u dvorištu bila neka velika vika i galama.

3. U dokaznom postupku ispitani su u svojstvu svjedoka DI, ŽI, ZI i ĆI, izvršeno je suočenje između RI i DI, pročitana je obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona koja je uručena okrivljeniku 15. studenog 2023., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, Naredba o određivanju mjere opreza od 15. studenog 2023. te je izvršena provjera u prekršajnoj evidenciji iz koje je utvrđeno da u zadnje tri godine nije prekršajno kažnjavan. 4. Nakon što je upozorena po Zakonu i upitana na okolnosti predmetnog prekršaja, svjedokinja DI je izjavila da je 06. studenog 2023., popodne, bila u dvorištu kuće u kojoj stanuje u [adresa] sa susjedom KI i brala mandarine. Vidjela je da iz kuće izlazi RI koji da ju je odmah napao govoreći joj da zašto mu je ukrala brisač s auta, da je lupežica i da mu vrati taj brisač. Pitala ga je da o čemu to priča, govoreći da mu nije ona uzela brisač i da joj uopće ne treba, jer nema auto, no on da se derao na nju govoreći joj svakakve ružne riječi - da je štraca, guba, razne prostote, i to vrlo glasno, tako da je cijela ulica to mogla čuti, zatim da je kobila, da će je jebati u guzicu, u usta i napuniti ih i slično. Tada da je iz kuće izašla i ŽI koja ga je podržavala u tom vrijeđanju, govoreći mu: „neka, neka, reci joj“. Također da joj je RI rekao kako to nije njezin dvor, nego njegov i Slavičin i da ona tu nema ništa te da donese papire od kuće. Tvrdi da je bio toliko agresivan da je mislila kako će je udariti, pa se povukla u kuću, a od njegove vike na ulici da su se skupili susjedi.

4.1. Na upit branitelja okrivljenika svjedokinji DI koji su se to susjedi skupili, ona je odgovorila da nikoga od njih ne poznaje i da su to vjerojatno bili ljudi iz obližnjih nebodera koji su se useljavali te da je jedino vidjela susjedu koja se zove DI i koja je sa svojom kćeri odmah otišla jer nije htjela svjedočiti.

4.2. Na suočenju između okrivljenika i svjedokinje DI on joj je rekao da je govorila neistinu, dok je ona njemu rekla kako je došla na Sud govoriti samo istinu te da ovo nije bilo prvi put da je on napada i da stalno izaziva svađu, lupa vratima kad izlazi, često ih ne zatvara, tako da se ona diže po noći i zaključava ih. Ponovila je da joj je RI izgovorio sve ono za što se tereti, osim što se ne sjeća da je rekao kako ona svojata tuđe. Zbog tih ružnih riječi koje joj je izgovorio da ga je prijavila policiji. Rekla je i to da joj supruga RI nikada nije pravila probleme i da je ona krasna žena kao i njihova djeca, ali da joj on i ŽI prave probleme i provociraju je.

4.3. Kada je branitelj RI predložio da se u svojstvu svjedoka ispita ZI koji je njegov sin, DI je rekla da predloženi svjedok nije tada bio s RI, ali da ima običaj s ocem doći u Tršćansku 8, a ukoliko je bio na ulici, ona da ga nije vidjela.

5. Svjedokinja ŽI je izjavila da je navedene prigode RI, koji se o njoj brine i s kojim ima sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju došao kod nje kako bi je odvezao kod frizera i pedikera. Kada su prolazili kroz dvorište da su vidjeli kako DI s KI bere mandarine, a vidjevši ih da prolaze kroz dvorište, DI da je pitala RI da što gleda, opsovala ga s "pizda ti materina", da se gubi odatle, da mu tu nije mjesto i slično, a kada je to čuo, RI da joj je rekao neka se ne dira u njega, da mu ne dira auto i vrati mu brisače za koje je smatrao da mu ih je ona polomila i da mu ne buši gume od auta. Također da joj je rekao neka se ne ponaša tako bezobrazno prema njemu. Ona da ništa nije govorila DI već je produžila i sjela u automobil RI koji je bio parkiran pred ulazom u dvorište. DI da vjerojatno smatra kako RI ne smije parkirati ispred ulaza u dvorište i da je to samo za auta njezinih kćeri i njezinih gostiju. Tom prilikom RI joj je rekao da nije cijelo dvorište njezino, već samo polovica i da on može ući u njezin (Slavicin) dio dvora kad god želi. Istom prilikom u dvorištu da nije bio prisutan sin RI, ZI, već ga je vidjela na ulici te je kasnije ušao u automobil i skupa su je odvezli kod frizera i pedikera, a kada je bila gotova, RI da je sam došao po nju.

6. Nakon što je ZI upozoren po Zakonu te pristao svjedočiti, upitan na okolnosti predmetnog prekršaja izjavio je da je tada s ocem RI došao u Tršćansku 8 u Splitu, jer je otac trebao odvesti gospođu ŽI u pedikera. Otac da se o njoj već duže vremena skrbi jer je bolesna i sama te su sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju prije tri godine. Stoga da svakodnevno dolaze kod nje radi pružanja bilo kakve pomoći. Kada su došli ispred kuće, otac da je parkirao ispred kapije, na samom ulazu u dvorište, a on da je ostao pored auta i gledao u mobitel te nije obraćao pažnju što se događa u dvorištu, sve dok nije čuo gospođu DI kako viče na oca da je kriminalac, lopov, da tu ništa nije njegovo i da nema pravo dolaziti. Otac joj je samo uzvratio da je može biti sram što to govori i da je on tu došao na poziv gospođe ŽI. Nije primijetio da je u dvorištu kuće bio bilo tko osim gospođe DI i ŽI koja je s njegovim ocem dolazila prema autu, niti da je na ulici bilo drugih građana.

7. Svjedokinju KI sud je najprije upozorio po Zakonu, nakon čega ju je upitao o okolnostima predmetnog prekršaja. S tim u vezi ona je izjavila da je navedene prigode došla na poziv DI koju dugo poznaje preko svog oca, sve kako bi joj pomogla pobrati mandarine. Pri kraju branja, vidjela je da je u kuću kroz dvorište dolazio jedan gospodin kojem je DI rekla, ničim izazvana, da zašto je gleda i da produži, nakon čega su se njih dvoje malo porječkali pri čemu joj je on rekao da će je jebati u usta i napuniti ih, i to da je sve što je zapamtila. Kada je izlazio s jednom drugom gospođom, čula je da je i ona nešto govorila DI, ali nije čula što.

7.1. Na upit suda je li taj gospodin došao sam i kako je došao, svjedokinja KI je odgovorila da je došao automobilom kojeg je parkirao odmah ispred kapije i da je bio sam, tako da je ova gospođa s kojom je izašao iz dvorišta sjela na suvozačko mjesto. Također je rekla da nije bilo velike vike prilikom njihove prepirke i da se sve događalo u dvorištu. Na ulici da nije bilo prolaznika, niti je primijetila da je to itko mogao čuti osim njih troje.

7.2. Svjedokinja KI je rekla i to da joj je gospođa DI nudila 300,00 eura kako bi svjedočila u njezinu korist, što da nije htjela uzeti, nego samo 100,00 eura, ali koji novac da će joj vratiti, jer ne želi lažno svjedočiti.

7.3. Na upit branitelja okrivljenika ovoj svjedokinji može li se sjetiti što je još DI govorila RI, ona je odgovorila da se ne sjeća.

8. Nakon svjedočenja KI, ponovno je pozvan u sudnicu ZI kojem je sud ukazao na njezino svjedočenje u kojem je rekla da je RI došao sam u svom automobilu, na što je on izjavio kako ta svjedokinja nije mogla vidjeti je li on bio s ocem u automobilu te da ni on nju nije vidio u dvorištu, jer tamo nije ulazio.

8.1. Kada je KI sud rekao da je ZI izjavio da je čuo kako je DI vikala njegovom ocu da je lopov, kriminalac, da tu ništa nije njegovo i da ne može tu dolaziti, ova svjedokinja je izjavila kako nije bilo vikanja te da nije čula da bi to govorila DI.

9. Nakon završenog dokaznog postupka, u završnoj riječi branitelj okrivljenika, odvjetnik Franjo Ćuk je izjavio kako nije dokazano da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj. Okrivljenik negira prekršaj te navodi da je oštećenica u stvari napala njega, a to potvrđuje svjedok ZI, kao i KI koja je navela u svom iskazu da se oštećena prva obratila okrivljeniku bez ikakvog povoda. Ističe da se predmetni događaj nesporno zbio u vrtu, odnosno u dvorištu te da osim oštećenice nitko od ispitanih svjedoka nije potvrdio da bi bilo tko čuo ili vidio tu navodnu viku, odnosno remećenje javnog reda i mira. S obzirom na mjesto događaja, tj. dvorište, smatra da to mjesto samo po sebi s obzirom na sve okolnosti ne predstavlja neko mjesto u kojem se može kršiti javni red i mir, s obzirom nitko, osim sudionika, ništa nije čuo ni vidio. Svjedokinja KI u svom iskazu navela je da kritične prigode nije bilo neke vike, a i sama je navela da je oštećenica pokušala utjecati na nju u svrhu davanja iskaza zbog čega da je i iskaz DI nevjerodostojan. Slijedom navedenog smatra da nema dokaza iz kojih proizlazi da je njegov branjenik počinio utuženi prekršaj, pa je predložio donijeti presudu kojom ga se oslobađa od optužbe.

10. Na temelju ovako provedenog postupka u kojem je sud sve izvedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, s jednakom pažnjom utvrđujući činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, pri čemu nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, sve sukladno članku 88. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno da su se kritične prigode u postupanju RI ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, odnosno nije dokazano da je počinio predmetni prekršaj.

10. Člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, a okrivljeniku se stavlja na teret da je vikom i galamom remetio javni red i mir "na javnom mjestu na otvorenom dvorištu obiteljske kuće".

11. Dvorište obiteljske kuće doista samo po sebi ne predstavlja javno mjesto, kao što je to u svojoj završnoj riječi istaknuo branitelj okrivljenika. Obilježje javnog mjesta dvorište kuće može dobiti ukoliko se u njemu događa djelo kojim se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihova prava i dužnosti, vrijeđa moral i dr., kako je to propisano člankom 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Dakle, potrebno je da događaj u dvorištu bude vidljiv ili čujan građanima koji prolaze pored dvorišta.

11.1. RI tereti se da je vikao i galamio na oštećenu DI riječima navedenim u optužnom prijedlogu. Iz iskaza okrivljenika i ispitanih svjedoka sud zaključuje da je u osnovi sukoba između RI i DI njihov problematični imovinsko-pravni odnos vezan uz korištenje dvorišta kuće. Naime, RI ima sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ŽI, koju svakodnevno posjećuju on i članovi njegove obitelji kako bi joj pomogli s obzirom da je bolesna i teško pokretna. Iz nekog razloga DI to smeta te su njihovi odnosi stalno "naelektrizirani".

11.2. Nitko od ispitanih svjedoka osim DI nije potvrdio da je RI na nju vikao i galamio u dvorištu, osim nje same. Naprotiv, iz iskaza okrivljenika te svjedokinja ŽI i KI proizlazi da se DI prva njemu obratila neprimjerenim riječima.

11.3. Ako bi se moglo posumnjati u vjerodostojnost svjedokinje ŽI s kojom okrivljenik ima sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju te svjedoka ZI koji je njegov sin, onda se osobito može posumnjati u istinitost navoda svjedokinje DI za koju je svjedokinja KI rekla da joj je čak nudila 300,00 eura da svjedoči u njezinu korist.

11.4. Jedino što je nesporno je to da su se u dvorištu kuće u [adresa] u [adresa] prepirali RI i DI, ali da pri tome nije bilo vike i galame, odnosno narušavanja javnog reda i mira radi kojeg bi slučajni prolaznici bili uznemireni ili bi privuklo njihovu pozornost u negativnom smislu. Ružnih riječi je među njima sigurno bilo, što im nije na čast, a ukoliko je kod DI taj događaj izazvao strah i nelagodu, čudno je što je to prijavila policiji tek nakon dva dana.

12. Dakle, ispitivanjem svih svjedoka koje je u optužnom prijedlogu predložio ovlašteni tužitelj, od kojih je svaki iz svojih razloga svjedočio o istom događaju na svoj način, dok drugih dokaznih prijedloga nije bilo radi utvrđivanja istinitosti obrane okrivljenika u odnosu na izravnu sudionicu događaja DI, koju pak na sličan način u svojoj obrani tereti RI, nije se moglo s dovoljno sigurnosti zaključiti je li on počinio prekršaj na način kako ga se tereti optužnim prijedlogom, kako zbog različitih iskaza zainteresiranih svjedoka, tako i zbog toga što nije utvrđeno da bi u konkretnom slučaju dvorište kuće bilo javno mjesto, a što je bitno obilježje prekršaja s obzirom da to nije ulica ili bilo koja javna površina koja bi u svakom slučaju bila neograničeno dostupna svim građanima, kao što je to primjerice ulica, trg, autobusna ili željeznička postaja i slično.

13. Budući da je za donošenje osuđujuće presude potrebno da sve činjenice bitne za postojanje prekršaja trebaju biti utvrđene izvan svake razumne sumnje, što ovdje nije slučaj, trebalo je prema opće prihvaćenom pravnom načelu „In dubio pro reo“ RI osloboditi od optužbe.

14. Za napomenuti je da ukoliko je RI izgovorio DI sve one izrazito ružne i nepristojne riječi koje se navode u optužnom prijedlogu, ona je mogla protiv njega privatno podnijeti kaznenu prijavu radi uvrede.

15. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

U Splitu 04. studenog 2024.

Zapisničarka

Sutkinja

Sanda Peroš, v.r.

Ljiljana Vuko, v.r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

okrivljeniku

branitelju

ovlaštenom tužitelju

ovdje