Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2993/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-27/2018-64 od 26. kolovoza 2024., 4. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-27/2018-64 od 26. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu pod točkama IV. i V. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju s naslova ostatka naknade neimovinske štete i tuđe pomoći isplatiti iznos od 676,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), zatim da isplati zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos neimovinske štete tj. na iznos od 1.648,41 eura od 10. kolovoza 2017. do 19. srpnja 2023. sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), kao i zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos na ime izgubljene zarade tj. na iznos od 8,37 eura od 15. lipnja 2015. do 5. listopada 2017. sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke). Nadalje je tom presudom naloženo tuženiku da isplati tužitelju s naslova naknade imovinske štete plaćenih troškova liječenja iznos od 39,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 5.184,77 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 26. kolovoza 2024. do isplate.
2. Protiv dijela presude pod točkom IV. izreke, kojim je tužitelju dosuđen iznos na ime troškova liječenja, kao i protiv odluke o odluke o parničnom trošku sadržanoj u točki V. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Žalba je neosnovana.
3. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.
3.1. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije našao ni da su bile počinjene i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete koju trpi kao posljedicu prometne nezgode koju je skrivila osiguranica tuženika.
4.1. U ovome stadiju postupka sporna je dosuđena imovinska šteta s osnove troškova liječenja, kao i odluka o troškovima postupka.
5. Prvostupanjski sud je nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio natučenje glave, istegnuće mišića vrata i natučenje lijevog koljena zbog čega mu je preporučen ovratnik i simptomatska terapija, a zbog glavobolje, bolova u vratu i koljenu te smetnji vida pregledan je od strane neurologa i upućen na daljnju obradu.
5.1. Nakon što je prvostupanjski sud utvrdio nastanak štetnog događaja i opseg zadobivenih ozljeda tuženik je 19. srpnja 2023. platio nesporni iznos potraživanja u ukupnom iznosu od 1.836,50 eura, i to na ime neimovinske štete iznos od 1.648,41 eura, na ime troškova liječenja iznos od 122,58 eura zajedno s pripadajućim kamatama na svaki pojedinačni iznos od 60,11 eura te na ime izgubljene zarade iznos od 3,58 eura s pripadajućim kamatama od 15. lipnja 2015. do isplate u iznosu od 1,82 eura.
6. Na temelju prednjeg, prvostupanjski je sud u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), smatrao da tužitelju s naslova naknade neimovinske štete i tuđe pomoći pripada daljnji iznos od 676,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama te zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos neimovinske štete tj. na iznos od 1.648,61 eura od 10. kolovoza 2017. do 19. srpnja 2023., kao i zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos na ime izgubljene zarade, tj. na iznos od 8,37 eura od 15. lipnja 2015. do 5. listopada 2017. Isto tako je taj sud smatrao da tužitelju s naslova naknade imovinske štete s naslova plaćenih troškova liječenja pripada iznos od 39,82 eura sa zakonskim zateznim kamata.
7. Neosnovano tuženik osporava zakonitost i pravilnost presude u dijelu kojim je odlučio o zahtjevu s naslova plaćenih troškova liječenja u iznosu od 39,82 eura kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nesreći. To iz razloga jer kada je u samom nalazu i mišljenju sudskog vještaka prof. dr. Žarka Rašića, specijaliste kirurga, ukazano da je tužitelju i zbog smetnji vida preporučena daljnja obrada, koju je onda tužitelj i učinio, to tužiteljima pravo i na naknadu te štete.
7.1. Dakle, tužitelj je obavio oftalmološki pregled 28. svibnja 2015. u Očnoj poliklinici dr. Vukas, dakle, neposredno nakon ozljeđivanja, zbog čega i po shvaćanju ovo suda tužitelj taj pregled nije mogao obaviti u državnoj ustanovi na teret HZZO-a u tom istom vremenu, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao taj trošak na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a.
8. Isto tako neosnovano tuženik osporava odluku o troškovima postupka jer je i po shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio trošak tužitelju za sve radnje pobliže navedene pod točkom 20. pobijane odluke, što uključuje pristupe na ročišta i sastave podnesaka, pri čemu je taj sud priznao i sastav podneska od 23. svibnja 2018., od 13. prosinca 2019., od 19. studenog 2020., 2. lipnja 2022. i od 23. ožujka 2020. jer se radi o podnescima koji su bili nužni u konkretnom slučaju.
8.1. Naime, tužitelj je u spis dostavio ukupno jedanaest podnesaka, od čega mu je sud priznao devet podnesaka po Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23., dalje: Tarifa), koji su i po ocjeni ovog suda bili nužni podnesci pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a, a u okolnostima konkretnog predmeta (dugotrajnost postupka, vještačenja, potreba za dostavom više obrazloženih podnesaka), pa je pravilno prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak sastava samo onih podnesaka za koje se smatralo da su u postupku bili svrsishodni i potrebni. Navedeno je sukladno stavu VSRH izraženom u odluci Rev-396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. koji je u konkretnom slučaju i primijenjen.
9. Nadalje, neosnovano tuženik prigovara da je odluka o parničnom trošku pogrešna jer je prvostupanjski sud retroaktivno primijenio vrijednost boda 2,00 eura.
9.1. Prema Tbr. 52. stavku 1. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio vrijednost boda od 2,00 eura prema odredbi članka 54. Tarife.
10. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 380. točke 2. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci, ove presude.
Split, 4. studenog 2024.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović