REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2192/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja ZAVAROVALNICA SAVA, zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, SAVA OSIGURANJE d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB 45237012600, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić u Ludbregu, Vladimira Nazora 1, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 308,36 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1854/2021 od 27. ožujka 2024., 4. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1854/2021 od 27. ožujka 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju 308,36 EUR sa zateznim kamatama od 3. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u točkama III. i V. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1854/2021 od 27. ožujka 2024. u dijelu točke I. izreke za visinu stope zateznih kamata na iznos 308,36 EUR od 3. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. i sudi: Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 308,36 EUR od 3. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu preko tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1854/2021 od 27. ožujka 2024. u točki I. izreke nalaženo je tuženiku platiti tužitelju 308,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 308,36 EUR od 9. kolovoza 2019. do 2. listopada 2019. te trošak ovršnog postupka od 3.477,11 kn s pripadajućim zateznim kamatama. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka od 53,05 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U točki IV. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka od 48,98 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U točki V. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 845,08 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U točki VI. Izreke presude odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka od 386,32 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U točki VII. Izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 275,18 EUR. 2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1854/2021 od 27. ožujka 2024. u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandža iz Zagreba poslovni broj Ovrv-279/2021 od 11. kolovoza 2021. U točki II. izreke rješenja utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za isplatu 275,18 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

3. U obrazloženju pobijane odluke sud je utvrdio da je predmet spora regresni zahtjev za isplatu 308,36 EUR, koji je tužitelj platio svojem osiguraniku na temelju police kasko osiguranja, a zbog prometne nezgode od 5. lipnja 2019., za koju je odgovoran vozača vozila osiguranog kod tuženika, na temelju čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

4. Sud je utvrdio da nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj, aktivna ni pasivna legitimacija, ni da je tužitelj isplatio svom osiguraniku 3.222,01 EUR, već osnova i visina tužbenog zahtjeva, budući da je tuženik osporio da je u štetnom događaju došlo do oštećenja prednjeg lijevog naplatka.

4.1. Sud je utvrdio da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je prilikom prometne nezgode došlo do bočnog sudara pod oštrim kutom od oko 20° između osobnog vozila osiguranika tužitelja MERCEDES reg. oznake [registarska oznaka] i osobnog vozila osiguranika tuženika OPEL reg. ozake [registarska oznaka], tijekom kretanja vozila po kružnom toku Rujevica u Rijeci, da je uzrok nezgode prestrojavanje vozila osiguranika tuženika iz lijeve (unutarnje) prometne trake u desnu (vanjsku) prometnu traku, bez da je prethodno propustio vozilo osiguranika tužitelja koje se već kretalo po desnoj prometnoj traci, da vozač vozila osiguranika tužitelja sudar nije mogao izbjeći jer nije imao dovoljno vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje, da je prema fotografijama prometne policije načinjenim odmah nakon nezgode na mjestu nezgode vidljivo da na naplatku postoje svježa oštećenja, kao i starija prljavštinom prekrivena oštećenja, koja i prema izgledu nisu mogla nastati u predmetnom štetnom događaju, već kontaktom s betonskim rubnjakom, da je zato trebalo uvažiti zamjenu naplatka, ali s prethodnom amortizacijom troška od 50%, te da je stoga račun za popravak vozila potrebno umanjiti za pola troška koji se odnosi na izmjenu naplatka, što iznosi 308,36 EUR-a.

5. Uzimajući u obzir navedeni nalaz i mišljenje, kao i iskaz svjedoka VB iz kojeg proizlazi da je u štetnom događaju došlo i do oštećenja prednjeg lijevog naplatka, prvostupanjski sud je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 308,36 EUR.

6. Prvostupanjski sud je zaključio da nije postojala zakonska osnova za izdavanje platnog naloga jer je u vjerodostojnoj ispravi evidentirana tražbina s osnove regresa, a ne isporučena dobra i pružene usluge pa je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) rješenjem ukinuo platni nalog. Istim rješenjem prvostupanjski sud je utvrdio da tužba povučena za iznos od 275,18 EUR jer je tužitelj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka o visini nastale štete.

7. Protiv točki II., III. i V. izreke presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.1. U žalbi u bitnom ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Navodi da je tužiteljevo potraživanje prema tuženiku s osnove naknade štete, dakle radi se o izvanugovornom odnosu, a da se takva tražbina ne ostvaruje traženjem da se izda platni nalog. Smatra da je tužitelj trebao parnični postupak pokrenuti tužbom, a ne podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, zbog čega smatra da je tužitelj izabrao pogrešan pravni put ostvarivanja svoje tražbine pa je trebalo tužbeni zahtjev odbaciti. Pobija i odluku o trošku jer ističe da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio tužitelju trošak ovršnog postupka, a tužitelj nije mogao pokrenuti ovršni postupak radi potraživanja koje se temelji na izvanugovornom odnosu naknade štete. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) za radnje prije njenog stupanja na snagu. Ističe da su neosnovano dosuđene zatezne kamate na trošak parničnog postupka od dana presuđenja jer tuženik ne može pasti u zakašnjenje s činidbom isplate troškova postupka prije nego što protekne paricijski rok za dobrovoljno ispunjenje činidbe, koji teče od trenutka kada presuda postane pravomoćna i ovršna. Potražuje trošak žalbenog postupka.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Žalba je djelomično osnovana.

10. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je zaključio da je pobijana presuda pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke o visini stope zateznih kamata.

11. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tuženik upire u žalbi.

12. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 308,36 EUR, koji je tužitelj platio svojem osiguraniku po osnovi kasko osiguranja, s obzirom na to da se 5. lipnja 2019. dogodila prometna nezgoda, za koju je odgovoran osiguranik tuženika jer je poduzeo radnju prestrojavanja u kružnom toku Rujevica iz unutarnje prometne trake u vanjsku traku bez da je prethodno propustio vozilo osiguranika tužitelja koje se već kretalo po vanjskoj prometnoj traci te je stoga svojim vozilom naletio na prednju lijevu stranu vozila osiguranika tužitelja.

13. Između stranaka nije sporna aktivna ni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost za nastanak štetnog događaja, ni isplata utuženog iznosa osiguraniku tužitelja, već je sporna osnova tužbenog zahtjeva.

14. Tuženik je tijekom postupka, kao i u žalbi, isticao da je tužitelj izabrao pogrešan pravni put radi ostvarenja svojeg potraživanja, odnosno da se naknada štete ne ostvaruje izdavanjem platnog naloga te je tužitelj umjesto podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave trebao podnijeti tužbu.

15. Prvostupanjski je sud zaključio da su navedene tuženikove tvrdnje osnovane i da nije postojala zakonska osnova za izdavanje platnog naloga pa je rješenjem ukinuo platni nalog sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, a pobijanom presudom odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 308,36 EUR.

16. Neosnovano tuženik ističe da je umjesto podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave trebalo podnijeti tužbu, a kako to tužitelj nije učinio odbaciti tužbu.

17. Naime, pogrešno tuženik ističe da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnove naknade štete, s obzirom na to da se radi o regresnom potraživanju s naslova isplate koju je tužitelj izvršio trećoj osobi (oštećenoj u prometnoj nesreći), a ujedno je i pogrešan zaključak tuženika, kao i suda da nije bilo osnove za izdavanje platnog naloga (jer je u vjerodostojnoj ispravi evidentirana tražbina s osnove regresa, a ne isporučena dobra i obavljene usluge u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost, „Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23).

18. Odredbom čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), propisano je da je vjerodostojna isprava prema tom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kada je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata, a odredbom čl. 31. st. 2. OZ-a propisano je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Ovršni zakon određuje kao procesne pretpostavke formalnu ispravnost i sadržaj prijedloga za ovrhu čl. 39. st. 2. t. 1. i 2. OZ-a. Uz ovršni prijedlog moraju se podnijeti i određeni prilozi kojima se dokazuje postojanje pretpostavki za prihvaćanje prijedloga, a prije svega to je ovršna odnosno vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha.

19. Iz spisa proizlazi kako prijedlog za ovrhu sadržava zahtjev za ovrhu u kojemu je naznačena vjerodostojna isprava na temelju koje se ovrha traži u skladu s odredbom čl. 39. st. 2. t. 1. i 2. OZ-a, točnije izvod iz poslovnih knjiga (str. 4. spisa), a koja isprava udovoljava svim pretpostavkama iz čl. 31. st. 2. OZ-a. Rješenje o ovrsi je doneseno pravilno na temelju te vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga, te je tuženik po izjavljenom prigovoru pravilno upućen u parnicu.

20. Slijedom navedenog, a suprotno tuženikovim žalbenim navodima, tuženik je pravilno na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga pokrenuo ovršni postupak, stoga su neosnovani žalbeni navodi da zbog odabira pogrešnog pravnog puta ostvarenja tužiteljeve tražbine trebalo odbaciti tužbu.

21. Budući da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i iskaza svjedoka, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i na temelju odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 308,36 EUR.

22. Prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužitelju zatezne kamate na iznos od 308,36 EUR za razdoblje od 3. listopada do 31. prosinca 2022. po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore, odnosno ugovore između trgovca i osobe javnog prava, budući da se ne radi o ispunjenju obveze iz trgovačkog ugovora, već o izvanugovornom odnosu, dok je u za preostalo razdoblje (nakon 1. siječnja 2023.) pravilno dosudio zatezne kamate. Stoga je valjalo preinačiti presudu u dijelu u kojem stopa zateznih kamata na glavnicu u iznosu od 308,36 EUR prelazi stopu propisanu odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose (točka II. izreke ove presude).

23. Vezano za odluku o trošku, neosnovano tuženik ističe da tužitelj nema pravo na trošak ovršnog postupka, budući da je tužitelj osnovano podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga te ima pravo na naknadu ovršnog troška.

24. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima parničnog postupka primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

25. Neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi u pogledu tijeka dosuđenih zateznih kamata na trošak parničnog postupka, a kojima tuženik ističe da kamate pripadaju tužitelju samo i isključivo ako u paricijskom roku od osam dana od pravomoćnosti presude tuženik ne plati trošak parničnog postupka i to samo u ovršnom postupku. Naime, tužitelj odgovarajućom primjenom odredbe čl. 30. st. 2. OZ-a ima pravo na zatraženu zateznu kamatu od dana presuđenja, stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju zatezne kamate na trošak parničnog postupka od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja.

26. Tuženik je sa žalbom uspio samo djelomično u odnosu na sporednu tražbinu stoga mu ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka.

27. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je djelomično potvrditi, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 4. studenoga 2024.

Sudac

Davor Pustijanac