REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4340/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Zelinska 4, radi isplate iznosa od 3.524,00 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1606/2021 od 2. kolovoza 2022., 4. studenog 2024.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1606/2021 od 2. kolovoza 2022. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-1606/2021 od 2. kolovoza 2022. Trgovački sud u Zagrebu ukinuo je platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 3.524,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom.
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio na temelju odredbe čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) jer je zaključio da tužitelj nije dokazao da je predmetna šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala uslijed naleta na srnu. Sud je utvrdio da je s predmetnog vozila izuzeta dlaka životinje, a kako tužitelj nije predložio veterinarsko vještačenje iz kojeg bi se utvrdilo da se radi o divljači (srni) ocijenio je da tužitelj nije predložio primjereno dokazno sredstva radi kojeg razloga je zaključio da tužitelj nije dokazao tuženikovu odgovornost za štetni događaj.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troškova žalbenog postupka. U žalbi je, u bitnom, naveo kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja jer se u ovom slučaju radi o šteti nastaloj zbog opasne stvari, što znači da je teret dokaza na tuženiku da je prometna nesreća nastala bez njegove krivnje, a što tuženik nije dokazao.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu, na osnovi odredbe čl. 365. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilna i nezakonita.
7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na srnu koja je izletjela na cestu. Nezgoda se dogodila 12. veljače 2021., na dijelu prometnice na području tuženikove nadležnosti.
8. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema osiguratelju osobe koja gospodari lovištem na čijem je području bila srna koja je naletjela na vozilo tužiteljeve osiguranice.
9. Iz spisa proizlazi nespornim da se 12. veljače 2021. oko 6,40 sati dogodila prometna nezgoda na način da je na vozilo osigurano kod tužitelja naletjela divljač (srna) kojim prilikom je došlo do oštećenja na vozilu. Naime, premda je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao nastanak štetnog događaja na način kako ga je opisao tužitelj jer divljač nije pronađena, nakon što je sud po prijedlogu tužitelja pribavio spis Policijske uprave Karlovačke, Policijske prometne postaje Karlovac u kojem se nalazi preslika potvrde te policijske postaje od 12. veljače 2021. iz koje proizlazi da je do prometne nezgode došlo na način da je srneća divljač istrčala na kolnik te je tijelom udarila u prednji lijevi dio vozila osiguranog kod tužitelja (str. 68.-69. spisa), a tuženik naknadno nije osporio istinitost te isprave, to je između stranaka nesporno da je do prometne nezgode u kojoj je nastala šteta na vozilu osiguranom kod tužitelja došlo uslijed udara vozila na divljač koja je istrčala na cestu, neovisno od toga što se srneća divljač naknadno udaljila s mjesta događaja. Nadalje, između stranaka nisu bile sporne činjenice da se prometna nezgoda dogodila na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kao i da je na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] nastala šteta, no sporna je bila njena visina kao i činjenica je li štetu tužitelj platio svom osiguraniku.
10. Pravilno žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja kada je ocijenio da je tužitelj bio dužan predložiti veterinarsko vještačenje da bi se nedvojbeno moglo utvrditi da je štetu prouzročila divljač (srna), a zbog pogrešnog pravnog pristupa u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
11. Naime, štetni događaj je nastao 12. veljače 2021. stoga se na pravni odnos između stranaka primjenjuje čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL). Tom je odredbom, izričito propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je do štete došlo na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, kao što je to u konkretnom slučaju, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.
12. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu, a kako je pravilno ukazuje žalitelj.
13. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar neovisno o tome koji se zakon primjenjuje (Zakon o lovstvu ili Zakon o obveznim odnosima). Zbog toga, time što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, a suprotno tuženikovu shvaćanju za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-a.
14. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, niti otkloniti, a što tuženik, kao što je već navedeno nije niti pokušao dokazao.
15. Međutim, kako je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja, o kojem sud nije niti odlučivao, ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kao i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, ostala je sporna i visina štete budući da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio njenu visinu kao što je osporio i dokaz o podmirenju štete oštećeniku, a time i tijek zateznih kamata.
16. S obzirom na navedeno trebalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
17. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, trebalo ju je u cijelosti ukinuti.
18. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud voditi računa o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem. Dakle, prvostupanjski sud će nakon što provede tužiteljev dokazni prijedlog prometnim vještačenjem odlučiti o istaknutom prigovoru isključive odgovornosti, visini štete i tijeku zateznih kamata te potom donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku s pozivom na odgovarajuće materijalno pravo i osvrtom na sve odlučne tvrdnje stranaka pri čemu će odlučiti i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka.
Zagreb, 4. studenog 2024.
Sudac
Ružica Omazić
