Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: K-446/2017-68
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Nadeždi Šepelj Mažuranić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Zorane Trbović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TS zbog kaznenog djela iz čl. 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-441/16 od 15. rujna 2016., nakon održane javne rasprave zaključene 28. listopada 2024. u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Rijeci Ive Šalov, okrivljenika TS i braniteljice okrivljenika odvjetnice Ane Trošelj iz Rijeke, 31. listopada 2024. izrekao je i javno objavivši
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik TS, OIB [osobni identifikacijski broj], sin MS i ČS rođene T, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju elektromašinski tehničar, sa završenom srednjom školom u trajanju od 4 godine, zaposlen u vlastitoj firmi Doritex gradnja d.o.o., s mjesečnim primanjima od 2.000,00 eura, vlasnik stana u [adresa] površine od 70-80 m2, suvlasnik kuće u [adresa] površine od 300m2 u 1/3 dijela te suvlasnik zemljišta površine 150000 m2 u 1/3 dijela, stana u [adresa], površine 103 m2, stana u [adresa] površine 170 m2, vlasnik vozila Audi Q8, godina proizvodnje 2022., vozila Mercedes GLE, godina proizvodnje 2024. i vozila Mercedes SL, godina proizvodnje 2024., oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, sudionik Domovinskog rata, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivan,
k r i v j e
što je
točno neutvrđenog dana u mjesecu studenom 2015. g. u Rijeci, u caffe baru "Scoglietto", Školjić bb, u nakani da se nepripadno okoristi, nakon što je sa AS usmeno dogovorio kupnju i dostavu 3 tone zobi za iznos od 4.800,00 kn koju se obvezao sutradan dovesti na farmu imenovanog, unaprijed odlučivši da obvezu neće ispuniti, a nakon što mu je AS istoga dana predao iznos od 4.800,00 kn, imenovanog lažno uvjeravao da će zob dovesti, a što nije učinio do danas, niti je imenovanom vratio plaćeni novčani iznos, kojim je postupanjem AS oštetio za iznos od 4.800,00 kn,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11,
pa se na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11, okrivljenik TS
o s u đ u j e s e
na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci.
II. Na temelju odredbe članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci posl.br. Kir-433/16 od 15. srpnja 2016., a od 18. srpnja 2017. do 27. srpnja 2017.
IV. Na temelju članka 56. stavka 4. i 5. KZ/11 u vezi članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11 okrivljeniku GS se nalaže posebna obveza da u roku od 30 (trideset) dana popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da isplati oštećeniku AS iznos od 637,06 EUR (šestotridesetisedameura i šest centi).
V. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne okrivljeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom.
VI. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeniku AS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u cijelosti u iznosu od 637,06 EUR (šestotridesetisedameura i šest centi)/4.800,00 kn (četiritisućeiosamsto kuna)[1] pa je okrivljenik TS dužan isplatiti oštećeniku AS iznos od 637,06 EUR (šestotridesetisedameura i šest centi).
VII. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi s odredbom članka 145. stavka 2. točke 6. i 7. ZKP/08 okrivljenik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura) te trošak braniteljice po službenoj dužnosti Ane Trošelj u iznosu od 124,43 EUR (stodvadesetičetiri eura i četrdesetitri centi).
Obrazloženje
1.Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika GS zbog učina kaznenog djela činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.
2.Pozvan da se očituje o optužbi okrivljenik TS je izjavio da se ne smatra krivim za navedeno kazneno djelo, a svoju obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.
3.U dokaznom postupku su uz suglasnost stranaka provedeni dokazi čitanjem iskaza svjedoka AS (list 142-144 spisa), svjedokinje ŠS (list 147-148 spisa) te svjedoka DS (list 159-160 spisa), pročitani su podaci iz JRO MUP RH za IS (list 138 spisa), na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka IS (list 36 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 180 spisa) nakon čega je okrivljenik iznio svoju obranu (list 184-185 spisa).
4.U svojoj obrani okrivljenik je naveo da je TSS na imanju kod JS držao ovce, a njega je pitao da mu doveze kukuruz, na što je on pristao. Kukuruz mu je dovezao nakon 7-8 dana, dogovorena cijena bila je 4.500,00 kn i to je bilo rano ujutro, s time da se ne sjeća datuma, mjeseca niti godine. TSS je rekao da nema kod sebe novac, da mora pripremiti novac i da će se naći navečer u jednom kafiću na Školjiću, na što je on (okrivljenik) pristao. Kada je te večeri došao u taj kafić, TSS je bio u društvu jednog gospodina kojeg ne poznaje i dao mu je 200,00 eura za kukuruz, a ostatak je rekao da će dati za nekoliko dana. Te večeri ga je pitao i da li mu može nabaviti zob, na što je on rekao da može nabaviti kada mu plati kukuruz. Nakon toga dana okrivljenik ga je zvao nekoliko puta, međutim nakon jednog do dva mjeseca više se nisu čuli. Naknadno je (okrivljenik) saznao da ga je TSS prijavio da mu nije dovezao zob, iako mu nije platio ni kukuruz. To je saznao kada je bio uhićen zbog ovog predmeta. JS, tzv. M zna da ga je TSS prevario, M mu je rekao da ni njemu nije platio najam. Čuo je da je TSS ostao dužan i nekim Č. To je sve što se u vezi toga dogodilo. Odgovarajući na pitanja braniteljice okrivljenik je naveo da je JS bio prisutan na farmi kada je TSS dovezao kukuruz i čuo je razgovor sa oštećenikom. Nije želio odgovarati na pitanja suda niti pitanja zastupnice optužbe.
5.Nije sporno da su se okrivljenik i oštećenik tijekom mjeseca studenog 2015. (točno neutvrđenog dana) sastali u caffe baru Scoglietto, Školjić bb, u Rijeci, međutim, sporno je da li su se tada usmeno dogovorili kupnju i isporuku 3 tone zobi za iznos od 4.800,00 kn, sporno je da li je oštećenik okrivljeniku platio navedenu dogovorenu cijenu, da li se okrivljenik obvezao navedenu količinu zobi dovesti naredni dan na farmu oštećenika te da li je u trenutku dogovora okrivljenik postupao s prijevarnom namjerom da ne postupi prema tom dogovoru, odnosno da li ga je lažno uvjeravao da će mu zob isporučiti iako to nije namjeravao učiniti te da li je oštećenika takvim postupanjem oštetio za iznos od 4.800,00 kn.
6.Provedenim dokazima utvrđene su navedene sporne okolnosti te je dokazano da je okrivljenik postupio na način kako se tereti uvodno opisanom optužnicom, a što prije svega proizlazi iz iskaza oštećenika AS.
7.Oštećenik AS je iskazao da je sa suprugom ŠS vodio OPG ŠS u mjestu [adresa], općina [adresa]. Krajem studenog 2015. na njegov mobitel broja [broj telefona] nazvala ga je muška osoba koja se predstavila kao TS, koji mu je rekao da je njegov broj dobio od A, pa je pretpostavio da se radi o JS koji je vlasnik zemljišta na kojem je vodio OPG. TS ga je tom prilikom upitao da li je zainteresiran za kupnju kukuruza, na što mu je potvrdio da je zainteresiran te mu je TS rekao da ima 2 tone kukuruza po cijeni od 1,80 kn/kg. Za nekoliko dana je nazvao TS na broj telefona [broj telefona] i rekao mu da će kupiti 2 tone kukuruza za iznos od 1,60 kn/kg, na što je TS pristao. TS je kukuruz dovezao tri dana nakon razgovora, a ne drugi dan kako je prvotno bilo dogovoreno, za što mu je (oštećenik) isplatio 200,00 EUR na licu mjesta te mu rekao da se nađu popodne u cafe baru Scoglietto u Rijeci u 17,00 sati gdje će mu isplatiti ostatak novca do 3.200,00 kn kolika je bila ukupna cijena kukuruza. Toga dana kada mu je dovezao kukuruz pitao ga je da li možda ima zobi, na što mu je TS rekao da nema ali da ima njegov susjed u Slavskom polju kod Vojnića i da će uzeti od njega. Kada su se toga dana našli u popodnevnim satima u cafe baru Scoglietto, isplatio je GS ostatak novca za kukuruz i tada su se dogovorili da će od njegovog susjeda kupiti 3 tone zobi za novčani iznos od 4.800,00 kn. Taj iznos od 4.800,00 kn isplatio mu je odmah u cafe baru s dogovorom da će mu zob dovesti slijedeći dan na farmu. Nisu sastavljali nikakav pisani ugovor niti o tome ima kakvu pisanu potvrdu. Njegova supruga ŠS je imala saznanja o plaćanju predmetnih iznosa, ona mu je toga dana dala novce, a radilo se o njihovim zajedničkim novcima. Tom prilikom u kafiću sa njim je u društvu bio poznanik IS "Bosanac" koji može potvrditi da mu je predao te novce. Budući da TS drugi dan nije dovezao zob, dan nakon toga ga je nazvao na telefon prilikom čega mu je TS rekao da je u Veprinac vozio kukuruz nekom čovjeku i da će ići po zob i dovesti ju na farmu. Međutim, kako se taj dan opet nije pojavio, ponovno je nazvao TS koji mu je rekao da mu se pokvario kombi te da mora ići na popravak nakon čega će dovesti zob. Kako ni od toga nije bilo ništa, opet ga je nazvao i tada mu je TS rekao da će uzeti drugi kombi kojim će mu dovesti zob. Napomenuo je da je GS zvao sigurno 50-ak puta, a on da je svaki put izmišljao neke isprike poput prethodno navedenih, a u jednom je navratu rekao da je bolestan, zatim je dogovorio sastanak na koji ne bi došao i lažno ga uvjeravao da je zob kod njega. U jednom navratu mu je čak rekao da ima 10 tona zobi i da ju može dovesti pa da mu ostatak plati kada bude mogao, na što je (oštećenik) pristao, međutim, niti od toga nije bilo ništa. Kasnije mu je nudio da će mu vratiti novac, na što je TS rekao neka mu vrati novac ili doveze zob. Njihov zadnji kontakt bio je 8. veljače 2016. kada mu je TS poslao SMS poruku u kojoj poručuje da je bio na policiji na razgovoru i da će sada očigledno stvari rješavati na sudu. Jednom mu je prilikom rekao da se preziva G, međutim, kasnije je saznao da se zapravo preziva TS i da nije jedini kojega je prevario. Napomenuo je da mu je zbog takvog ponašanja okrivljenika uginuo dio stoke, odnosno ovce i janjići zbog poremećaja u prehrani obzirom da je ostao bez hrane za njih, a i bez novaca za drugu hranu. Zbog svega navedenog je podnio kaznenu prijavu te postavio imovinskopravni zahtjev od 4.800,00 kn.
8.Pojasnio je da kad je okrivljenik dovezao kukuruz, došao je sam u bijelom kombiju marke Mercedes, a on mu nije odmah u cijelosti platio cijenu kukuruza jer je to jutro došao nenajavljen, a on je kod sebe imao samo 200 eura koje mu je i dao. Naime TS kukuruz nije dovezao kako su se dogovorili drugi dan, kada je on imao spremne novce za kukuruz, već tek nakon tri dana kada je on dio novaca u međuvremenu potrošio. Iz tog razloga su se dogovorili da mu preostali iznos cijene za kukuruz preda isto popodne u kafiću. Razliku novaca je imao kod kuće, kod svoje supruge. Dogovor za zob uslijedio je možda desetak minuta nakon što mu je okrivljenik isporučio kukuruz. On je nazvao TS kada je on već bio na putu i pitao ga da li ima zobi, na što je on rekao da on nema, ali da ima neki čovjek sa Korduna ili Banije, dok su se o cijeni i količini dogovorili u kafiću. Budući da se radilo o tuđoj robi, smatrao je da je red da odmah da avans za zob. Taj dogovor čuo je i IS. Novce je brojao pred IS i pojasnio mu zašto su bili namijenjeni ti novci. On je te prilike pio kavu s IS, okrivljenika je upoznao s IS. Sjeća se da je okrivljenik kasnio, da se žalio da mu je ručak teško pao, a on je taj cijeli dan bio gladan.
9.Odgovarajući na pitanja okrivljenika oštećenik je naveo da mu je okrivljenik donio 2 tone kukuruza, kojeg mu je platio po cijeni od 1,60 kn/kg. Kukuruz je bio ispravan, odnosno jestiv i ovce su ga pojele. Dogovorili su dostavu 3 tone zobi po istoj cijeni. U kafiću je okrivljeniku dao razliku za kukuruz do 3.200 kuna, pored plaćenih 200 eura, odnosno misli oko 1.700 kuna. Ukupno je okrivljeniku u kafiću dao 6.500 kuna. Iznos od 8.000 kuna bio je sveukupni iznos kojeg je platio okrivljeniku za robu koja je stigla i koja je trebala stići, dakle sve što mu je platio od farme do kafića u istome danu, dakle uključujući i onih 200 eura. Okrivljenik je sam istovario kukuruz, nitko drugi nije tom prilikom bio prisutan pa niti M.
10.Iskaz oštećenika je ocijenjen istinitim i vjerodostojnim jer je iskazivao logično i životno, a njegov iskaz je potkrijepljen i iskazom svjedokinje ŠS i svjedoka SS.
11.Neosnovana je primjedba okrivljenika da je oštećenik navodio različite novčane iznose koje je platio okrivljeniku jer je oštećenik u pogledu toga dosljedno iskazivao kako prilikom davanja iskaza kod ODO Rijeka 7. travnja 2016. tako i na raspravi 26. veljače 2024. jer je oba puta naveo da je okrivljeniku sveukupno platio iznos od 8.000,00 kn što se odnosilo na kukuruz, kojeg je okrivljenik isporučio, te na zob koja je trebala biti isporučena. Na raspravi se nije mogao sjetiti svih detalja, što je i razumljivo s obzirom na protek vremena, međutim, nakon što mu je predočen iskaz kojeg je dao kod ODO Rijeka 7. travnja 2016., naveo je da u cijelosti ostaje kod tog iskaza.
12.Svjedokinja ŠS, supruga oštećenika, navela je da je gospodin TS dovezao kukuruz, kojeg je njezin suprug platio 200,00 eura, a kako kod sebe nije imao cijeli iznos, razliku cijene u iznosu od 1.700,00 kn okrivljeniku je predao istoga dana kada su se našli u jednom kafiću. Osim tog ostatka cijene za kukuruz, dao mu je i avans za zob koju je naručio također od okrivljenika. Budući da je okrivljenik rekao da će zob dovesti od nekog prijatelja, njezin suprug mu je te večeri u kafiću dao u cijelosti iznos za zob od 4.800,00 kn. Sveukupno je njezin suprug okrivljeniku dao iznos od 8.000,00 kn. Njezin suprug je kukuruz kojeg je naručio od okrivljenika čekao 3 dana, pa kako je u međuvremenu potrošio novce predviđene za plaćanje kukuruza, u trenutku kada je kukuruz isporučen, kod sebe je imao samo 200,00 eura. Iz tog razloga je ostatak okrivljeniku predao kasnije istog dana u kafiću kako je to prethodno navela. Novce koje je prvotno imao predviđene za plaćanje kukuruza u međuvremenu je potrošio jer je morao kupiti hranu za blago s obzirom da je na kukuruz čekao 3 dana. Novce koje je istoga dana predao okrivljeniku u kafiću ona je dala suprugu jer ih je imala kod kuće. Njezin suprug je okrivljeniku platio zob u cijelosti, a s obzirom da je gospodin TS rekao da nije imao svoju zob, nego da se radi o zobi od nekog njegovog prijatelja. Zob je trebala biti dovezena u nekom kratkom roku, međutim nikad ju nisu dobili. Njezin suprug je zvao okrivljenika, okrivljenik bi se javio na telefon, govorio bi da je na putu, da će donijeti, međutim, to nikada nije učinio. Njezin suprug ga je više puta zvao jer se nadao da će ipak dobiti tu zob. Budući da zob nikada nije stigla, dio blaga im je zbog nedostatka hrane i uginuo. Ona je u to vrijeme bila nezaposlena, imala je kod kuće dvoje maloljetne djece, a dvoje u Zagrebu na studiju i nastala im je velika šteta s obzirom da su u takvoj situaciji dali novce za nešto što nisu dobili.
13.Poznato joj je da je cijena zobi bila 1,60 kn/kg i da je trebalo biti dovezeno 3 tone zobi. Razgovor njezinog supruga i okrivljenika oko cijene i količine zobi nije čula jer tome nije bila prisutna, već joj je to rekao suprug, kao i koliko mu je točno novaca taj dan trebalo. Nije bila prisutna u kafiću kada je njezin suprug dao novce okrivljeniku, ali je bio prisutan jedan svjedok kojeg ona ne poznaje.
14.Iskaz svjedokinje je ocijenjen istinitim i vjerodostojnim jer je svjedokinja iskazivala životno i logično, a njezin iskaz je sukladan i iskazu oštećenika AS.
15.Budući da je uvidom u podatke JRO (MUP) RH utvrđeno da je svjedok IS preminuo **.**.2020., njegov iskaz kojeg je dao pred ODO Rijeka dana 14. rujna 2016. pročitan je na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08.
16.Svjedok IS je naveo da ne zna točno kada je to bilo, ali da se sjeća da je krajem 2015. bio u društvu prijatelja AS, odnosno došao je u cafe bar "Scoglietto" na Školjiću gdje je TSS već sjedio s nekom njemu nepoznatom muškom osobom. Koliko je shvatio iz razgovora TSS i te nepoznate osobe, ta nepoznata osoba je TSS trebala nabaviti nekakve žitarice, nije siguran da li se radi o zobi. Iako je tom prilikom upoznao tu mušku osobu, ne može se sjetiti njegovog imena. Nadalje je naveo da mu je poznato da AS ima farmu ovaca u Rupi i da su mu žitarice vjerojatno trebale kao hrana za ovce. TSS i ta muška osoba su razgovarali, on (svjedok) se nije htio miješati, no čuo je da je ta muška osoba rekla TSS da će mu donijeti te žitarice u nekom kratkom roku, međutim ne sjeća se o kojoj se količini žitarica radilo niti točno u kojem se roku ta muška osoba obvezala to isporučiti TSS. Potvrdio je da je TSS tada toj muškoj osobi na licu mjesta dao novac, međutim ne zna o kojoj se količini novaca radilo, možda mu je TSS to kasnije i rekao, ali je zaboravio. Nakon 2 do 3 mjeseca od toga sastanka u cafe baru, TSS mu se potužio da mu ta osoba nije isporučila hranu za ovce niti mu je novac vratio. Također TSS mu je rekao da ga je ta osoba i nazvala i rekla da će mu naknadno dovesti hranu za ovce, međutim, do toga nije došlo zbog čega ga je TSS prijavio policiji.
17.U postupku je saslušan i svjedok DS, koji nije imao relevantnih saznanja. Naime, naveo je da okrivljenika poznaje duže vrijeme, više od 20 godina i da se povremeno viđaju, a da ne poznaje niti je čuo za AS niti se sjeća da bi on AS vozio kukuruz na njegovu farmu. Potvrdio je da je okrivljeniku dao kukuruz možda pred 12-13 godina s obzirom da je imao farmu u Vojniću koju je u međuvremenu prodao, međutim, nikada nije imao druge žitarice pa tako niti zob, već samo kukuruz. Prije nego je okrivljenik odvezao kukuruz, taj kukuruz je stajao u kukuruzani u vrećama. Nije imao saznanja da bi okrivljenik za nekoga nabavio zob niti je okrivljenik od njega ikada tražio da mu da zob.
18.Odgovarajući na pitanja braniteljice okrivljenika svjedok DS je naveo da je okrivljeniku dao kombi da odveze taj kukuruz, to je možda bilo 1-2 ili 3 tone kukuruza, da mu je kukuruz poklonio jer je okrivljenik kod njega prethodno nešto radio. TS je sam odvezao taj kukuruz, a on nije niti znao što će on s time i ne zna da li je on to nekome prodao ili poklonio. Čini mu se da je naknadno spominjao da je bilo nekih problema s tim kukuruzom, kao da nije plaćen, ali ne zna točno pojedinosti. Ne zna točno gdje je vozio kukuruz, možda u Rijeku ili Viškovo, možda je spominjao da netko ima ovce.
19.Slijedom navedenog iz provedenih dokaza proizlazi da se okrivljenik obvezao oštećeniku dovesti zob u količini od 3 tone za što su dogovorili cijenu od 1,60 kn/kg. Naime, nakon što je okrivljenik oštećeniku isporučio kukuruz, na upit oštećenika da li mu može nabaviti zob, okrivljenik je potvrdio, s time da su se o količini i cijeni dogovorili u kafiću Scoglietto kada je oštećenik okrivljeniku i platio u cijelosti cijenu zobi od 4.800,00 kn, pored ostatka cijene za isporuku kukuruza do 3.200,00 kn obzirom da mu je tog jutra platio samo dio cijene od 200,00 EUR. To potvrđuje i supruga oštećenika svjedokinja ŠS, za koju je logično da ima takva saznanja obzirom da se radilo o njihovim zajedničkim novcima. Osim toga, to potvrđuje i svjedok IS koji je tom prilikom bio prisutan u navedenom kafiću kada se okrivljenik obvezao nabaviti i isporučiti oštećeniku zob u kratkom roku te kada je oštećenik platio okrivljeniku cijenu zobi. Naime, iako se svjedok nije mogao izjasniti o količini zobi koju se okrivljenik obvezao isporučiti oštećeniku i o ugovorenoj cijeni, potvrdio je da je čuo da se nepoznata osoba koja je tada bila u kafiću (a radilo se upravo o okrivljeniku) koja je razgovarala sa oštećenikom TSS trebala nabaviti nekakve žitarice, koje su TSS vjerojatno trebale kao hrana za ovce jer je imao farmu ovaca u Rupi, a čuo je i da će mu te žitarice donijeti u nekom kratkom roku. Ovaj svjedok je također potvrdio da mu se TSS nakon 2 do 3 mjeseca od toga sastanka u cafe baru, požalio da mu ta osoba nije isporučila hranu za ovce niti mu je novac vratio, da mu je rekao da će to naknadno učiniti međutim, da to nije učinio zbog čega ga je TSS prijavio policiji. Iskaz ovog svjedoka je u cijelosti ocijenjen istinitim i vjerodostojnim jer je logičan i životan. Razumljivo je i logično da je ovaj svjedok zaboravio detalje koji se odnose na cijenu i količinu zobi i iznos novaca, jer ga to očito nije interesiralo, a njegov iskaz je prihvaćen i jer se radi o nepristranom svjedoku koji ni na koji način nije bio zainteresiran u ovom postupku, a niti proizlazi postojanje bilo kojeg razloga zbog kojega bi neosnovano teretio okrivljenika. Valja istaknuti da čitanjem njegovog iskaza, iako se radi o iskazu koji nije bio konfrontiran, nije došlo do povrede čl. 431. st. 2. ZKP/08 jer se ova osuđujuća presuda ne temelji isključivo niti u odlučujućoj mjeri na iskazu ovog svjedoka, već u prvom redu na iskazu oštećenika kao svjedoka.
20.Slijedom navedenog ovaj sud utvrđuje da je tijekom mjeseca studenog 2015., okrivljenik u caffe baru "Scoglietto", Školjić bb, s oštećenikom AS usmeno dogovorio kupnju i dostavu 3 tone zobi za iznos od 4.800,00 kn, koju se okrivljenik obvezao dovesti oštećeniku drugi dan na farmu, zbog čega je oštećenik uvjeren u istinitost takvih navoda okrivljenika, istome predao iznos od 4.800,00 kn. Međutim, očito je da nije imao namjeru tu obvezu ispuniti na način kako se obvezao, već je oštećenika lažno uvjeravao da će zob dovesti čime ga je održavao u zabludi. Okrivljenik je na takav način postupio u namjeri da se nepripadno okoristi za navedeni iznos, te iako je oštećeniku i dalje nastavljao obećavati da će ispuniti obvezu, to nije učinio niti naknadno, a niti je istome vratio navedeni iznos. Opisano postupanje prema uvjerenju ovoga suda ukazuje da je okrivljenik postupao s unaprijed stvorenom namjerom da svoju obvezu ne ispuni, sve kako bi se na takav način okoristio za novčani iznos od 4.800,00 kn, za koji je iznos je u konačnici oštećen AS. Opisanim postupanjem okrivljenika ostvarili su se svi subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela prijevare iz odredbe članka 236. stavak 1. KZ/11.
21.Nije prihvaćena obrana okrivljenika da mu oštećenik nije platio niti isporuku kukuruza u cijelosti te da su dogovorili da će mu zob isporučiti kada mu plati ostatak cijene za kukuruz, jer je takva obrana okrivljenika obeskrijepljena prethodno provedenim dokazima i to iskazom oštećenika, svjedokinje ŠS i svjedoka IS temeljem kojih je utvrđeno da je oštećenik kukuruz platio prilikom isporuke u iznosu od 200,00 EUR a ostatak do iznosa od 3.200,00 kn u kafiću Scoglietto. Također nije prihvaćena obrana okrivljenika o cijeni kukuruza od 4.500,00 kn, pri čemu okrivljenik ne navodi niti količinu niti cijenu tog kukuruza po kilogramu dok oštećenik dosljedno iskazuje da se radilo o cijeni od 1,60 kn/kg za 2 tone kukuruza te navodi logične i prihvatljive razloge zbog kojih okrivljeniku prilikom isporuke nije u cijelosti platio cijenu kukuruza, već samo dio, a ostatak u kafiću, kada mu je pored toga platio i avans za zob od 4.800,00 kn po cijeni od 1,60 kn/kg za 3 tone zobi. Stoga ovaj sud takvu obranu okrivljenika nije prihvatio smatrajući da je ista usmjerena ka izbjegavanju njegove kaznenopravne odgovornosti. Takvu obranu okrivljenika nije potvrdio niti svjedok ZS koji nije imao relevantnih saznanja u pogledu isporuke zobi. Osim toga, iz njegovog neodređenog iskaza nije moguće niti utvrditi da bi kukuruz o kojem je iskazivao taj svjedok upravio bio kukuruz kojeg je prije dogovora o zobi, okrivljenik isporučio oštećeniku obzirom da je svjedok naveo da je okrivljeniku poklonio kukuruz prije 12-13 godina i da mu nije poznato što je okrivljenik s time radio, a niti mu je poznat AS.
22.S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem saslušanja svjedoka JS kao nevažan i neprikladni prijedlog. Naime, iz dokaznog postupka jasno proizlazi da se ne radi o svjedoku koji bi imao neposrednih saznanja u pogledu dogovora oštećenika i okrivljenika koji se odnosi na isporuku zobi imajući u vidu utvrđenje da je oštećenik nakon isporuke kukuruza nazvao okrivljenika i pitao ga da li ima zobi, dok su cijenu i količinu dogovorili u kafiću. Iz obrane okrivljenika proizlazi da je isti predložen vezano za prethodnu isporuku kukuruza, koja ovdje nije predmet postupka, a osim toga nije niti sporno da je okrivljenik oštećeniku prethodno isporučio kukuruz. Također u ovom postupku nije relevantna niti činjenica eventualnog postojanja duga od strane oštećenika prema JS.
23.U postupku nije bila dovedena u pitanje ubrojivost okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela pa je sud zaključio da je okrivljenik bio ubrojiv, a s obzirom na svoju životnu dob i iskustvo i svjestan vlastitoga postupanja. Okrivljenik je znao da takvo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo, a postupao je s izravnom namjerom kako bi se na protuzakoniti način imovinski okoristio.
24.Slijedom navedenog ovaj sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je okrivljenik postupio na način kako se tereti predmetnom optužnicom te da je takvim postupanjem ostvario sve elemente bića kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, stoga ga je za isto kazneno djelo trebalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu.
25.Prilikom izbora kaznenopravne sankcije, sud okrivljeniku nije našao otegotnih okolnosti, dok mu je kao olakotnu cijenio okolnost da je neosuđivana osoba, što je utvrđeno uvidom u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika. Okrivljeniku je olakotnim cijenjen i protek vremena, kojemu okrivljenik uglavnom nije doprinio (osim u razdoblju do srpnja 2017. jer je prije toga bio nedostupan zbog čega je protiv njega rješenjem od 15. srpnja 2016. bio određen istražni zatvor i izdana tjeralica te u optužnici predloženo suđenje u odsutnosti). Cijeneći pritom vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela te jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra, okrivljeniku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, pri čemu mu je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko tijekom roka provjeravanja od 2 godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, cijeneći činjenicu neosuđivanosti okrivljenika, ocjena je ovog suda da okrivljenik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Na temelju članka 56. stavka 4. i 5. KZ/11 u vezi članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11 okrivljeniku je naložena i posebna obveza da u roku od 30 (trideset) dana popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da isplati oštećeniku AS iznos od 637,06 EUR (protuvrijednost iznosa od 4.800,00 kn prema fiksnom tečaju od 1 EUR = 7,53450 kn). Prema stajalištu ovog suda, takvom sankcijom ostvariti će se svrha generalne i specijalne prevencije kažnjavanja te će se u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, kao i na stvaranje svijesti kod drugih da ovakva djela ne mogu proći nekažnjena.
26.Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. srpnja 2017. do 27. srpnja 2017., a na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci posl.br. Kir-433/16 od 15. srpnja 2016.
27.Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika u cijelosti obzirom da je utvrđeno da je okrivljenik počinjenjem ovog kaznenog djela oštećenika AS oštetio upravo u iznosu od 4.800,00 kn/637,06 EUR.
28.Budući da je okrivljenik proglašen krivim, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 naloženo mu je da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 i to u paušalnoj svoti u iznosu od 500,00 EUR, koji iznos je utvrđen s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka te imovno stanje okrivljenika, a naloženo mu je i da plati trošak braniteljice po službenoj dužnosti Ane Trošelj u iznosu od 124,43 EUR, o kojem trošku je odlučeno pravomoćnim rješenjem od 16. listopada 2023.
Rijeka, 31. listopada 2024.
Sutkinja
Nadežda Šepelj Mažuranić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- ODO u Rijeci
- okrivljenik,
- braniteljica odvj. Ana Trošelj iz Rijeke,
- ošt. AS.