1              Poslovni broj: I Kž-uv-170/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-170/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća, te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. G. zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika N. G., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 25. listopada 2023., broj Ik I-464/2023.-10, u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zatvorenika N. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem na temelju članka 166. stavak 1. i članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/21. i 114./22. i 114/2023., dalje: KZ/11.) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika N. G.

1.1. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci i 28 (dvadesetosam) dana na temelju pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-490/2022. (K-1197/20.) od 17. svibnja 2022. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-706/2022. od 13. rujna 2022. zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. KZ/11-I.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik N. G. osobno i po opunomoćenici V. R. bez posebnog navođenja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati, te preinači pobijano rješenje na način da usvoji prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj u žalbi u bitnome ponavlja navode iz prijedloga za uvjetni otpust, te prigovara mišljenju Zatvora. Međutim, iako je mišljenje zatvora podloga prvostupanjskom sudu za donošenje odluke o uvjetnom otpustu, drugostupanjski sud nije ovlašten preispitivati izraženo mišljenje Zatvora, već isključivo razloge date u obrazloženju rješenja prvostupanjskog suda. U  konkretnom slučaju prvostupanjski sud je valjano cijenio mišljenje Zatvora, kao i ostale okolnosti na strani zatvorenika relevantne za odlučivanje o uvjetnom otpustu, te je za svoju odluku dao jasne, valjane i nedvosmislene razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Suprotno navodima žalitelja, koji umanjuje problem svoje ovisnosti, kao relevantan čimbenik procjene budućeg ponašanja, odnosno ističe da "prvostupanjski sud odbijajući prijedlog za uvjetni otpust, pretvara izdržavanje kazne u okrivljenikovo liječenje od ovisnosti", prvostupanjski sud ju je valjano uzeo u obzir, a ta ovisnost po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju, uz višestruku osuđivanost zatvorenika, specijalnog povratnika, ukupno osam puta, zbog kaznenih djela krađe i teške krađe, s time da je protiv istog u tijeku i stegovni postupak, ukazuje da se svrha kažnjavanja može postići jedino potpunim izdržavanjem izrečene mu kazne. Stoga, u žalbi predložene posebne obveze i zaštitni nadzor nisu primjenjive na konkretnog zatvorenika.

6.1. Vezano na prethodno navedeno, nije u pravu žalitelj kada ističe da nije svrha penalnog sustava liječenje od ovisnosti, ističući da je "svrha uvjetnog otpusta prilagodba trajanja izdržavanja kazne zatvorenikovu uspjehu u ostvarenju pojedinačnog programa, odnosno socijalizacija i rehabilitacija", međutim upravo na temelju tog ostvarenog pojedinačnog programa u kojem zatvorenik ocijenjen s razinom uspješnosti "zadovoljava", drugostupanjski sud nalazi da navedeno u zbiru sa svim ostalim okolnostima na strani zatvorenika, ukazuje da nije ostvarena svrha kažnjavanja.

7. Žalitelj ističe da prvostupanjski sud u cijelosti zanemaruje narušeno zdravstveno stanje zatvorenika, te potrebu za žurnim obavljanjem specijalističkih pregleda no to nisu okolnosti koje bi bile od utjecaja za odluku o uvjetnom otpustu, nego se eventualno mogu razmatrati kod odluke o prekidu izdržavanja kazne.

8. Jednako tako, na temelju svega navedenog pod točkama 6. i 6.1. obrazloženja ove odluke Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ne nalazi opravdanim provođenje elektroničkog nadzora u konkretnom slučaju. Pritom, iako nije od utjecaja na valjanost rješenja to što je prvostupanjski sud bazirao svoju odluku prvenstveno na tome postoje li ili ne tehnički uvjeti za elektronički nadzor na adresi prebivališta zatvorenika, u Z., (ovisno o podmirenim ili nepodmirenim računima za električnu energiju), što nije od utjecaja na valjanost rješenja, drugostupanjski sud nalazi da je elektronički nadzor neadekvatan prvenstveno jer se na takav način neće postići svrha kažnjavanja. Stoga, ocjena je drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu zadovoljeni uvjeti za primjenu uvjetnog otpusta uz elektronički nadzor iz članka 169. ZIKZ, kako to sugerira zatvorenik u žalbi, kao i bilo koje druge mjere nadzora, budući da takva primjena dolazi u obzir tek ukoliko sud smatra da za postizanje svrhe kažnjavanja nije nužno nastaviti s izvršavanjem kazne zatvora, što nije konkretan slučaj.

9. Nadalje, žalitelj pogrešno smatra da prvostupanjski sud nije smio uzeti u obzir činjenicu da je protiv zatvorenika u tijeku stegovni postupak, jer se ne radi o težem stegovnom prijestupu, a time i o obligatornom razlogu za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust, na temelju člana 170. stavak 1. točka.3. ZIKZ-a. Skreće se pozornost žalitelju, da iako se ne radi o težem stegovnom prijestupu, pravo je, a i obveza suda da ocjenjuje i činjenicu što je stegovni postupak protiv zatvorenika u tijeku kao bi se utvrdio tijek izdržavanja kazne. Prema tome, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je valjano uzeo u obzir i navedenu okolnost, a ista u zbiru sa svim ostalim okolnostima na strani zatvorenika predstavlja razlog za odluku o odbijanju prijedloga za uvjetni otpust.

10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.