Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9200/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ED, zbog prekršaja iz članka 57. stavka 4. i 7. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2024., broj: Pp-8641/2022, u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I Povodom žalbe okrivljenog ED, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pravna oznaka djela činjenično opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude na način da se za ponašanje okrivljenog ED, pravno označeno kao prekršaj iz članka 57. stavka 4. i 7. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, istome za to djelo, na temelju tog propisa, a temeljem članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura) koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II Odbija se žalba okrivljenog ED kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u nepreinačenom dijelu.
III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. PZ-a okrivljeni ED je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljeni ED proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 57. stavka 7. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. ZSPC-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od jednog mjeseca.
1.1. Okrivljenik je temeljem članka 138. stavka 2. točke 3.b PZ-a oslobođen plaćanja paušalne svote troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ED je putem branitelja Davora Bartolca, odvjetnika u Karlovcu, pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a, povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. PZ-a i pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Ističe da je sud pogrešno ocijenio nalaz i mišljenje prometnog vještaka koji je u iskazu pred sudom izjavio da ne može sa sigurnošću utvrditi je li se okrivljenik zaustavio pored znaka STOP, a okrivljenik tvrdi da je to učinio, a budući da je teret dokaza na ovlaštenom tužitelju koji to nije uspio dokazati, valjalo je okrivljenika osloboditi od optužbe. Nadalje, ističe da se s desne strane raskrižja, gdje se okrivljenik trebao uključiti na cestu s prednošću prolaska nalazila visoka ograda do samog ruba ceste koja je u potpunosti zaklanjala pogled, što je vještak naveo u nalazu, te je drugo oštećeno vozilo nailazilo upravo s te desne strane i to velikom nedopuštenom brzinom kretajući se suprotnom kolničkom trakom, zbog čega je došlo do sudara, a što sud nije cijenio. Okrivljenik u žalbi upire da je vještak u nalazu naglasio da je okrivljenik ušao u raskrižje na način kako bi to učinio prosječno pažljiv vozač pa se od okrivljenika ne može očekivati da čini neke izvanredne radnje koje ne bi poduzeo prosječno pažljiv vozač niti okrivljenik mora biti odgovoran za to što se ceste ne održavaju sigurnima i preglednima. Okrivljenik pobija i odluku o prekršajnopravnim sankcijama jer sud nije cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika koji je ugledni obrtnik i član više trgovačkih društava koja zapošljavaju veliki broj radnika pa o njemu ovisi ne samo njegova egzistencija i ona njegove obitelji, već i svih tih radnika. Također, sud nije imao pravnu osnovu izreći zaštitnu mjeru niti je u obrazloženju naveo zakonsku odredbu temeljem koje bi prema okrivljeniku mogla biti primijenjena takva mjera, a okrivljeniku je neophodna vozačka dozvola za obavljanje posla imajući na umu njegov obrt koji obavlja diljem Hrvatske pa bi oduzimanje vozačke dozvole znatno ugrozilo poslovanje istog.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, no utvrđeno je da su povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i to u pravnoj oznaci djela prilikom izricanja novčane kazne. Naime, sud je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika za prekršaj za koji se tereti, no prilikom izricanja novčane kazne koju je izrekao u iznosu koji je manji od zakonskog minimuma, odnosno prilikom izricanja ublažene novčane kazne u izreci pobijane presude nije naznačeno da se ista izriče temeljem članka 37. PZ-a, zbog čega je valjalo istu u tom dijelu preinačiti po službenoj dužnosti kako je to učinjeno u točki I. izreke ove presude.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio zbog čega ovaj Sud nije utvrdio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka na koju upire žalitelj.
6. U odnosu na navode žalitelja koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, valja istaknuti da članak 57. stavak 4. ZSPC-a propisuje da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, dok stavak 7. istog članka propisuje da će se novčanom kaznom od 390,00 do 920,00 eura kazniti vozač koji postupi suprotno odredbama tog članka.
6.1. Vijeće ovog Suda je stava da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice u ovom postupku i na temelju istih donio odluku o krivnji okrivljenika. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Husineca, te njegovog iskaza s ročišta 5. srpnja 2024. proizlazi da isti nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li se vozilo okrivljenika zaustavilo pored prometnog znaka STOP, te da je s njegove desne strane zaista visoka ograda uz cestu koja čini to raskrižje nepreglednim, da je okrivljeniku s desne strane, kretajući se cestom s prednošću prolaska naišlo vozilo koje se kretalo nedozvoljenom i neprilagođenom brzinom po lijevoj kolničkoj traci, i da je okrivljenik ušao u raskrižje pažnjom prosječnog vozača. No, valja istaknuti da pažnja prosječnog vozača u konkretnom slučaju, odnosno u odnosu na prekršaj iz članka 57. stavka 4. i 7. ZSPC-a nije dostatna kako bi se okrivljenika oslobodilo od optužbe za ovaj prekršaj. Okrivljenik je svojim vozilom upravljao na cesti bez prednosti prolaska i uključivao se na cestu s prednošću prolaska, te je temeljem navedenih zakonskih odredbi bio dužan ne samo zaustaviti svoje vozilo pored znaka STOP već i propustiti sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska sve dok se zasigurno ne uvjeri da je sigurno njegovo uključenje na tu cestu. Okrivljenik je kao vozač imao dužnost, a kako to navodi i prometni vještak, na bilo koje raspoložive načine, sukladno konkretnim okolnostima, se uvjeriti da je sigurno propustio sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska „vozeći centimetar po centimetar, da mu treća osoba rukom pokazuje je li sigurno uključenje, da sam izađe iz vozila i uvjeri se i sl.“.
6.2. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi iz žalbe okrivljenika u tom dijelu zbog čega je istu valjalo odbiti kao neosnovanu.
7. Nadalje, razmatrajući odluku o kazni, ovaj je Sud stava da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri cijenio sve otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenika prilikom donošenja odluke o kazni za prekršaj za koji se tereti i da olakotnih okolnosti nije našao dok je kao otegotnu okolnost cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika.
7.1. Stoga, razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj iz članka 57. stavka 4. i 7. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a izrekao novčanu kaznu u iznosu od 390,00 eura, a koja je novčana kazna izrečena ispod zakonom propisanog minimuma jer zakon za predmetni prekršaj propisuje novčanu kaznu od 390,00 do 920,00 eura koja se uvećava za iznos od 130,00 eura na temelju članka 293. stavka 1. ZSPC-a. Zbog navedenog, ovaj Sud smatra da je ista pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.
8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
9. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dakle u zakonskom minimalnom trajanju, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja, a izneseni navodi iz žalbe ne smatraju se naročito olakotnim okolnostima koje bi opravdavale ukidanje zaštitne mjere.
10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
11. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 31. listopada 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
