Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: K-39/2020-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ive Štefan Kuzmić kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Nikole Vidovića i Zvonka Dragaša kao članova vijeća, uz sudjelovanje Natalije Karaula kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljene IM i 2. okrivljene ĐM, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 3. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.; dalje: KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-265/2019 od 22. srpnja 2019. izmijenjene 10. travnja 2024. i 28. listopada 2024., nakon provedene javne rasprave zaključene 28. listopada 2024. u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku ĆM, 1. okrivljene IM, braniteljice 1. okrivljene NM, odvjetnice iz [adresa], 2. okrivljene ĐM, braniteljice 2. okrivljene HM, odvjetnice iz [adresa] i oštećene ŠM, **.**.2024. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. 2. okrivljena ĐM, kći GM i UM, rođena **.**.1953. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], bez škole, nepismena, bez zanimanja, nezaposlena, prima socijalnu pomoć u iznosu od 170,00 eura, razvedena, majka šestero punoljetne djece, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana
k r i v a j e
što je
9. travnja 2019. oko 13.30 sati, u Sisku, u Frankopanskoj 17 u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za novčani iznos od 100,00 eura nakon što je ŠM došla u stan ĐM zaključala ju u stan i tražila ju da joj da iznos od 100,00 eura te ju potom udarala kišobranom po glavi i nogama u razini ispod potkoljenica uslijed čega je ŠM zadobila ozljede u vidu nagnječenja tjemenog djela glave i natučenje obje zakoljenske jame, a u svojoj nakani da se nepripadno materijalno okoristi nije uspjele obzirom da je ŠM pobjegla i kontaktirala policiju,
dakle, uporabom sile s ciljem da si pribavi protupravnu imovinsku korist i prisili drugoga da što učini na štetu svoje imovine, poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iznude,
čime je počinile kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju – opisano u članku 243. stavku 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavku 3. KZ/11.
II. Na temelju članka 243. stavka 3. u vezi članka 34. KZ/11 2. okrivljena ĐM se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
III. Na temelju članka 56. KZ/11 2. okrivljenoj ĐM se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
IV. 1. okrivljena IM, kći JM i majke ČM, rođena **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, kuharica, zaposlena, sa mjesečnim primanjima od 800,00 eura, bez nekretnina i pokretnina, razvedena, majka dvoje punoljetne i jednog maloljetnog djeteta, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi
9. travnja 2019., oko 13.30 sati, u Sisku, u Frankopanskoj 17, zajedno i po prethodnom dogovoru u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za novčani iznos od 100,00 eura nakon što je ŠM došla u stan ĐM, uzela kišobran kojim je davila ŠM, hvatala ju je rukama za vrat i pritiskala joj vrat, udarala ju je i gurala joj prste u oči, bacala na pod udarajući ju u glavu i tijelo, nabijala joj glavom i leđima u zidove, prozore i ormar, uslijed čega je ŠM zadobila ozljede u vidu nagnječenja tjemenog djela glave, natučenja desne strane lica, oguljotinu kože lijevog koljena i natučenje obje zakoljenske jame, a u svojoj nakani da se nepripadno materijalno okoristi nije uspjela, obzirom da je ŠM pobjegla i kontaktirala policiju,
dakle, da bi uporabom sile s ciljem da si pribavi protupravnu imovinsku korist i prisili drugoga da što učini na štetu svoje imovine, poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iznude, pa da bi time počinila kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju – opisano u članku 243. stavku 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavku 3. KZ/11.
V. Na temelju članka 158. stavka 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP) oštećena ŠM se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućuje u parnicu.
VI. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP u odnosu na 1. okrivljenu IM troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, a na temelju članka 148. stavka 6. ZKP 2. okrivljena ĐM se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 29. srpnja 2019. optužnicu broj K-DO-265/2019 od 22. srpnja 2019. koja je izmijenjena na raspravi 10. travnja 2024. i 28. listopada 2024. protiv 1. okrivljene IM i 2. okrivljene DM zbog kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju, opisanog u članku 243. stavku 1. i 3. u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivog po članku 243. stavku 3. u vezi članka 34. KU/11.
2. Oštećena ŠM je postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od po 50.000,00 eura u odnosu na svaku okrivljenicu, a koji imovinskopravni zahtjev se odnosi na naknadu neimovinske štete.
3. Pozvane da se očituju o optužnici okrivljenice su iskazale da se ne smatraju krivima zbog počinjenja kaznenog djela koje im se stavlja na teret optužnicom te su stoga ispitane na kraju dokaznog postupka.
4. U dokaznom postupku ispitane su 1. okrivljena IM i 2. okrivljena ĐM, reproducirane su snimke prvih ispitivanja okrivljenica, saslušana je oštećena kao svjedok ŠM i svjedokinja ŽM, vještak Tomislav Dujmenović te je pročitana dokumentacija koja prileži spisu i to zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko moslavačke Policijske postaje Sisak broj K-155/19 od 9. travnja 2019., povijest bolesti na ime ŠM od 9. travnja 2019. Opće bolnice Dr. Ivo Pedišić Službe za kirurgiju, Hitne kirurške ambulante, nalaz i mišljenje Opće bolnice „Dr. Ivo Pedišić” Odjel za otorinolaringologiju i oralnu kirurgiju Konzilijarna ORL ambulanta na ime ŠM od 9. travnja 2019., bolnička prijava Opće bolnice „Dr. Ivo Pedišić” u [adresa] na ime ŠM od 9. travnja 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka TM, Policijske uprave sisačko moslavačke Službe kriminalističke policije od 27. svibnja 2019., izvješće o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja Policijske uprave sisačko moslavačke službe kriminalističke policije broj K-155/19 od 9. travnja 2019., nalaz i mišljenje mr. sc. Tomislava Dujmenovića dr. med., stalnog sudskog vještaka od 12. srpnja 2019. te je pregledana fotodokumentacija očevida Policijske uprave sisačko moslavačke Službe kriminalističke policije broj K-155/19 od 31. svibnja 2019., fotografije koje se nalaze u koverti na stranici 179 i fotografija koja je braniteljica 2. okrivljene ĐM predala u spis. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene evidencije za okrivljenice od 30. rujna 2024.
5. Odbijen je prijedlog zastupnice optužbe za saslušanjem kao svjedoka kriminalističkog tehničara iz Policijske postaje Sisak FM i policijske službenica LM iz Policijske postaje Sisak na okolnost ozljeda koje su utvrdili kod oštećene prilikom očevida s obzirom da je riječ o policijskim službenicima koji su radili očevid na tijelu oštećene kao odugovlačeći s obzirom da su okolnosti na koje je predloženo saslušanje tih svjedoka već utvrđeno uvidom u fotodokumentaciju očevida od 31. svibnja 2019., a osim toga policijski službenici nisu osobe koje bi bile ovlaštene utvrditi kvalifikaciju ozljeda već su jedino trebali fotografirati ozljede koje su pronašli na oštećenoj što su oni i učinili i o tome sačinili dokumentaciju koju je sud pregledao tijekom dokaznog postupka te je i na okolnosti kvalifikacije tih ozljeda provedeno vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku medicinske struke i koji nalaz i mišljenje je također pročitan tijekom dokaznog postupka, a potom je i saslušan vještak.
6. Tijekom iznošenja obrane 1. okrivljena IM je iskazala da je kritičnog dana išla s oštećenom ŠM i 2. okrivljenom ĐM, te su po smeću skupljale boce i sve drugo što bi našle, a za što smo smatrale da bi im moglo biti potrebno. [adresa]. ĐM i rekla joj da dođe ponovno do nje pa je to i učinila. Po dolasku, kći 2. okrivljene ĐM, ŽM joj je rekla da je čula da je oštećena za nju rekla da je kurva i da joj se ne može stati na rep. [adresa]. okrivljena ĐM pozvala i oštećenu, a kada je ona došla 2. okrivljena ĐM je zaključala vrata svog stana i stavila ključ u džep. Oštećena je odmah kada je ušla u stan pitala koja će ju od njih tri tući, 2. okrivljena ĐM je rekla oštećenoj kada je ona pozdravila s dobar dan, da je nekima dobar, a nekima loš. Pitala je oštećenu zašto je rekla za nju da je kurva i priznala je da ju je doista nekoliko puta udarila rukama u predjelu glave, točnije lica, i to na način da ju je šamarala. Oštećena je u svemu tome pala na pod jer se spotaknula od njenu nogu te je ona potom sjela na nju, ali nije se mogla očitovati je li joj sjedila na trbuhu ili na nogama. I dok je oštećena bila na podu, a ona je sjedila na njoj nekoliko puta ju je ošamarila. 2. okrivljena ĐM je uzela kišobran i udarala njome oštećenu, ali ne zna gdje ju je sve udarala i koliko puta ju je udarila. Uzela je kišobran od 2. okrivljene DM i držeći ga s obje ruke ga je prislonila u predjelu prsa na tijelo oštećene, ali nije točno da ju je kišobranom davila. Porekla je da bi oštećenu hvatala rukama za vrat i pritiskala joj vrat ili da bi joj gurala prste u oči, kao i da bi oštećenu nabijala po zidovima, prozorima i ormarima. Nadalje je iskazala da joj ništa nije poznato o nekakvim novcima i nema nikakvih saznanja o tome. Oštećenu je napala jer je ona govorila za nju da je kurva i da joj se ne može stati na rep, a ne zbog novaca. Na posebno pitanje braniteljice odgovorila je da je oštećenu upoznala preko 2. okrivljene ĐM prilikom skupljanja na otpadu, a poznavale su se samo iz viđenja i površno. Prije ovog događaja nije čula da bi oštećena govorila bilo što o njoj uvredljivog sadržaja. Na posebno pitanje zastupnice optužbe iskazala je da ne zna zašto je oštećena iskazala da ju je nabijala po zidovima, prozorima i ormarima, jer to nije točno, a osim toga, u tom stanu do zidova se ne može ni doći, tj. tu je bilo puno namještaja zbog kojeg se nije moglo pristupiti zidovima. Jedini zid koji je bio vidljiv je bio ispod prozora, a tu se nalazio krevet na kojem je ona sjedila kada je oštećena došla u stan. Osim njih tri bili su prisutni i TM, koji je bivši suprug 2. okrivljene ZM i ŽM, koja je kći 2. okrivljene ĐM, a koji su za vrijeme tog sukoba sjedili na krevetu i nisu govorili niti su išta činili. Na posebno pitanje braniteljice 2. okrivljene odgovorila je da je sjedila na oštećenoj okrenuta licem prema njenom licu, a u tom trenutku 2. okrivljena ĐM je bila nasuprot nje s njene desne strane i tu je u blizini bila peć. Ponovila je da je 2. okrivljena ĐM udarala oštećenu kišobranom, negdje u predjelu noga, a što zna jer je prilikom tih udaraca djelomično 2. okrivljena ĐM zahvatila i nju i tad je uzela kišobran od nje i s obje ruke ga je prislonila na oštećenu, ali ne zna je li to bilo u predjelu prsa ili vrata. Bilo je riječ o velikom bijelom drvenom kišobranu. Nakon što joj je pokazana fotografija koju je braniteljica 2. okrivljene predala u spis iskazala je da na toj fotografiji nije brava koja se nalazi s unutarnje strane stana 2. okrivljene ĐM na ulaznim vratima. Na fotografiji je vidljiva brava protuprovalnih vrata, a vrata na stanu 2. okrivljene ĐM su imala normalnu bravu s ključem. Često je bila u stanu 2. okrivljene ĐM jer joj je jedno vrijeme bila i snaha i tada je gotovo svakodnevno dolazila kod nje u stanu.
7. Braniteljica 2. okrivljene je prigovara iskazu 1. okrivljene u dijelu u kojem ona tereti 2. okrivljenu ĐM.
8. Tijekom privih ispitivanja 1. okrivljena IM je priznala da je udarala ŠM, a sve iz razloga jer ju je ogovarala, a ništa joj nije poznato o dugu od 100,00 eura. 2. okrivljena ĐM je pitala oštećenu da li je uzela 100 eura što je ona priznala, a 2. okrivljena ĐM je zaključala vrata. Priznala je da je udarala oštećenu rukom po ustima, tj. ošamarila ju je, ali ju nije bacila na pod, bacala na zidove, niti stiskala. 2. okrivljena ĐM je udarila oštećenu kišobranom po nogama. Po završetku sukoba 2. okrivljena ĐM je otključala vrata, a oštećena je rekla da će doći i donijeti novce. Nadalje je navele da joj je žao zbog udaraca koje je zadala oštećenoj, ali ponovila je i da se nije miješala u razgovor između 2. okrivljene ĐM i oštećene vezano za 100,00 eura.
9. Tijekom iznošenja obrane 2. okrivljena ĐM je iskazala da su kritične zgode oštećena, 1. okrivljena IM i ona u jutarnjim satima skupljale boce, a potom su kasnije tijekom dana trebale zajedno otići po hranu u Sv. Kvirin. Taj da je prilikom skupljanja boca pronašla 100,00 eura, a to je znala i oštećena ŠM koja je u tom trenutku bila s njom, dok 1. okrivljena IM nije ništa znala o tim novcima. Nakon što su skupljale boce otišle su svaka svojim putem te je potom 1. okrivljena IM došla u njen stan, a tu je došla i njena kći ŽM, koja je ispričala 1. okrivljenoj IM da je oštećena za nju rekla da je kurva. Pozvala je oštećenu jer su sve tri trebale ići zajedno po hranu, te je ona potom i došla u njen stan. Nije zaključala ulazna vrata na svom stanu i porekla je da bi ključ stavila u džep. Po dolasku u stan tražila je od oštećene da joj da njenih 100,00 eura i u tom trenutku je 1. okrivljena IM napala oštećenu, ali ona je to učinila jer je čula da je oštećena za nju govorila da je kurva, a nije ju mogla napasti zbog 100,00 eura jer za njih nije ni znala. 1. okrivljena IM je bila ta koja je udarala oštećenu, ali ne sjeća se na koji točno način. Udarala ju je rukama, koliko je vidjela otvorenim dlanovima, tj. šamarala ju je i to samo po glavi. Uzela je i kišobran, te je 1. okrivljena IM taj kišobran prislonila na vrat oštećenoj, a ne zna je li ju i rukama hvatala za vrat. Na poseban upit navela je da nije točno da je 1. okrivljena IM oštećenoj ŠM gurala prste u oči. Točno je da je 1. okrivljena IM bacila oštećenu na pod te ju je nabijala od zidove, prozore i ormare. Oduzela je 1. okrivljenoj IM kišobran jer joj je kći ŽM rekla da ga je posudila i da se ne smije potrgati, a porekla je da bi u bilo kojem trenutku na bilo koji način udarila tim kišobranom oštećenu. U tom svemu nekako se oštećena uspjela izvući te je izašla iz njenog stana, a za njom je otišla 1. okrivljena IM te se vratila nakon 5-6 minuta i po povratku je rekla da je sredila oštećenu. Ne zna kud je oštećena otišla, a ubrzo je po nju došla policija. Na posebno pitanje braniteljice odgovorila se na fotografiji koju je predala njena braniteljica u spis nalazi fotografija brave koja se nalazi na ulaznim vratima njenog stana i to s unutarnje strane. Njen stan, tj. zgrada gdje se on nalazio je srušena, ali jedan poznanik imena I koje ne zna prezime je zadržao vrata, jer su ona bila ispravna i ta vrata ni sada nisu nigdje ugrađena. Uplašila se kada je vidjela da 1. okrivljena IM udara oštećenu tako da nije znala ni gdje se nalazi. Naime, pretrpjela je u svom životu dosta batina jer je imala supruga alkoholičara i taj dan se zaista uplašila. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da je doista tražila od oštećene da ode kući i donese joj 100,00 eura i to čim je ona došla u njen stan, a to je bilo prije nego što je 1. okrivljena IM napala oštećenu, te je oštećena dok ju je 1. okrivljena udarala govorila da ide po novce, sve kako bi se izvukla od napada. Ponovila je i da 1. okrivljena IM nije ništa znala o tomu da su oštećena i ona pronašle 100,00 eura kod kontejnera.
10. Tijekom privih ispitivanja 2. okrivljena ĐM je iskazala da je kritične zgode 1. okrivljena IM došla k njoj po veš, a nakon 10-ak minuta došla je i oštećena. Imala je sakrivenih 100,00 eura pod tepih što je znala i oštećena te je tražila od nje da joj vrati njenih 100,00 eura jer je smatrala da ih je oštećena uzela, a tijekom tog razgovora 1. okrivljena IM je par puta ošamarila oštećenu. Po ulasku oštećene u stan zaključala je vrata jer tako uvijek postupa s obzirom da vrata nisu ispravna. Tijekom razgovora oštećena je priznala da je uzela 100,00 eura i rekla je da ide po novce. Nadalje je iskazala da se 1. okrivljena IM obraćala oštećenoj jer je čula da ju ogovara te je 1. okrivljena IM skočila na oštećenu i dva puta ju je ošamarila po licu s obje strane. Nisu zajedno udarale oštećenu i nitko oštećenu nije bacao po podu ili udarao od zid i ormar. Ni ona ni 1. okrivljena IM nisu oštećenu stiskala za vrat niti su ju stiskali kišobranom. Kad je završio sukob između oštećene i 1. okrivljene IM otključala je vrata. Na kraju je navela da 1. okrivljena IM nije znala za dug i nije tražila niti sudjelovala u bilo čemu vezano za novce te da nije sudjelovala u traženju da ŠM vrati novce već ju je napala zbog ogovaranja.
11. Nakon reproduciranja snimki prvih ispitivanja na upit suda 1. okrivljena IM je odgovorila da je oštećenu udarila četiri ili pet puta i da je sjela na nju, ali ne zna da li u predjelu trbuha ili nogu, a na poseban upit suda 2. okrivljenoj ĐM zašto je prilikom prvih ispitivanja navela da su vrata uvijek zaključana, a da je prilikom iznošenja obrane pred sudom navela da nije zaključavala vrata, 2. okrivljena ĐM iskazala je da su vrata uvijek zaključana kada je ona sama, ali ne i kada je netko kod nje. Upitana na razliku u iskazivanju u odnosu na navod da li je 1. okrivljena IM bacala oštećenu na pod i nabijala ju od zidove, prozore i ormare s obzirom da je prilikom iznošenja obrane pred sudom navela da je 1. okrivljena IM to učinila, a prilikom prvih ispitivanja navodila da to nije točno, 2. okrivljena ĐM navodi da nije bila slobodna u iznošenju i davanju svog iskaza jer se boji 1. okrivljene IM. Na posebno pitanje braniteljice 2. okrivljena ĐM je odgovorila da je imala protuprovalna vrata koja s s unutarnje strane zaključavaju bez upotrebe ključa.
12. Oštećena ŠM je prigovara iskazu 2. okrivljene ĐM te je navela da je po njenom ulasku u stan 2. okrivljena ĐM zaključala vrata i stavila ključ u svoj džep.
13. 1. okrivljena IM je prigovarala navodima 2. okrivljene ĐM navodeći da nije jasno kako se ona boji, a prije pristupa na rasprave zajedno su išle na kave i u trgovačke centre.
14. Saslušana kao svjedok oštećena ŠM je iskazala da je bila dugogodišnja prijateljice 2. okrivljene ĐM, dok 1. okrivljenu IM vidjela svega nekoliko puta i poznavala ju je samo iz viđenja. Kritičnog dana njih tri su trebale ići zajedno po socijalnu pomoć i po hranu pa je došla do stana gdje je tada živjela 2. okrivljena ĐM s kolicima, kako bi zajedno otišle. Pokucala je i kada je 2. okrivljena ĐM otvorila vrata, rekla je dobar dan, na što joj je ona odgovorila "Nekima je dobar, a nekima neće biti". Ovo ju je iznenadilo, a nakon što je ušla u stan 2. okrivljena ĐM je zaključala vrata i stavila ključ u džep. Obje su ju počele napadati, te joj je 2. okrivljena ĐM govorila da joj je ukrala 100,00 eura, dok joj je 1. okrivljena IM govorila da ju je ogovarala, a što je ona sve poricala jer ni jedno od toga nije bilo točno. Prvo ju je napala 1. okrivljena IM koja je uzela kišobran i stavila ga joj u predjelu vrata te ju je počela njime gušiti i govorila joj je "Zadavit ću te, ubit ću te", a osim toga udarala ju je i u predjelu nosa i usta, odnosno, čupala ju je, te joj je gurala prste u oči. Tražila je od nje da prestane s napadima, ali 1. okrivljena IM ju je bacila na pod i sjela joj na prsa te je udarala njenim rukama i tijelom od pod, a 2. okrivljena ĐM joj je dignula noge i udarala ju je kišobranom u predjelu stražnjeg dijela njenih koljena. Prethodno ju je 1. okrivljena ĐM jednom udarila i kišobranom po glavi. Kada se 1. okrivljena IM ustala, podigla ju je s poda te je je nagurala između ormara i prozora i udarala je njenim tijelom i glavom od zid i ormar. Đ je iskazala da je tražila od obje da prestanu s napadima te da za cijeli ovaj događaj prvenstveno krivi 2. okrivljenu ĐM i ne zna zašto je postupila na taj način. Njih dvije su inače bile dobre prijateljice dugi niz godina. Ne sjeća se tko je otključao vrata, ali pretpostavlja da je to bila 2. okrivljena ĐM jer je ključ bio kod nje, a i ona joj je rekla da ide po novce na što je pristala kako bi ju prestale napadati. Nakon što je otišla sve je prijavila policiji. Nakon ovog događaja nije kontaktirala s okrivljenicama te s njima nije više imala nikakvih sukoba. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da ju je 1. okrivljena IM davila kišobranom i rukama te je udarala i njenim tijelom i glavom od pod, a kasnije od zid i ormar. Te zgode bili su prisutni ŽM i TM, ali oni se nisu miješali u ovaj sukob. Nikada nije bila dužna 2. okrivljenoj ĐM bilo kakav novac. Na posebno pitanje braniteljice 1. okrivljene IM odgovorila je da ne koliko je cijeli napad trajao. Na posebno pitanje braniteljice 2. okrivljene ĐM odgovorila je da je često dolazila u posjet 2. okrivljenoj ĐM te je ona kada je dolazila u posjet otključavala vrata, a znala ih je i zaključati nakon što bih ja ušla u stan. Nije pala niz stepenice po izlasku iz stana 2. okrivljene ĐM niti je igdje pala prije dolaska u policijsku postaju.
15. Svjedokinja ŽM je iskazala da je kritičnog dana bila na adresi u [adresa], u stanu u kojem je boravila njena majka, a osim nje i majke 2. okrivljene ĐM, tu je bila još i 1. okrivljena IM, te njen sada pokojni očuh TM. Ne sjeća se koliko je bilo sati kada je u stan došla oštećena ŠM, a koja je po dolasku sjela na trosjed te ju je 2. okrivljena ĐM pitala da joj vrati 100,00 eura, a oštećena je govorila da ništa ne zna o tim novcima. 2. okrivljena ĐM je normalno pričala s oštećenom, ali čim se odmaknula od nje na oštećenu je nasrnula 1. okrivljena IM i to na način da je skočila na nju dok je sjedila na trosjedu, sjela na nju i počela ju udarati šakama po glavi, čupala ju je za kosu, a uzela je i njen kišobran, te ga je stavila oštećenoj pod vrat i zapravo ju je davila tim kišobranom i za to vrijeme joj je govorila: "Tko je kurva?" U jednom trenutku 1. okrivljena IM je ustala i podignula oštećenu ŠM, te počela njome udarati od zida do zida, zapravo ju je bacala od zida do zida, potom ju je bacila na pod i ponovno sjela na nju, te ju je nastavila udarati rukama u predjelu glave. S obzirom da se sve dosta brzo dešavalo ne zna je li 1. okrivljena IM udarala oštećenu ŠM šakama ili otvorenim dlanovima. Oštećena ŠM je nekako uspjela uzmaknuti od takvog napada 1. okrivljene IM te je pobjegla iz stana, a 1. okrivljena IM je krenula za njom i vrlo brzo se vratila, nakon nekoliko sekundi, i po povratku je navela da je sada sve riješila s oštećenom ŠM. Ne znam što se dešavalo između oštećene ŠM i 1. okrivljene IM kada su izašle iz stana jer nitko osim njih dvije nije iz stana izlazio, a 1. okrivljena IM je po izlasku iz stana zatvorila za sobom vrata tako da se nije moglo vidjeti što se dešava ispred stana. Ni u jednom trenutku vrata od stana nisu bila zaključana, a ni ona ni TM nisu se miješali u ovaj sukob, niti su ga pokušavali na bilo koji način zaustaviti. Naime, bila je u šoku i zbog toga je tako postupila. 2. okrivljena ĐM ni u jednom trenutku nije ni na koji način napala oštećenu ŠM, niti je na bilo koji drugi način sudjelovala u napadu na nju. Na posebno pitanje braniteljice 2. okrivljene ĐM odgovorila je da je njena majka u pravilu i u nekim drugim situacijama nije zaključavala vrata od stana i nije spremala ključ u džep, a u trenutku dok je 1. okrivljena IM napadala oštećenu ŠM, 2. okrivljena ĐM je samo stajala. Majka joj nije rekla da će doći oštećena te da će njih tri ići u trgovinu. Shvatila je ozbiljnost situacije kada je 1. okrivljena IM stavila kišobran pod vrat oštećene ŠM, ali bila je u šoku i zato nije reagirala, a ne zna ni kako je trebala postupiti. Ponovila je da ni na koji način nije pokušavala zaustaviti ovaj napad i da ni na koji način nije reagirala, pa čak ni verbalno. Na posebno pitanje 1. okrivljene IM odgovorila je da je, kad je oštećena pozvonila na vrata, njena majka 2. okrivljena ĐM otključala ulazna vrata od stana. Nije vidjela da bi 2. okrivljena ĐM išta radila s kišobranom već je vidjela samo da je 1. okrivljena IM tim kišobranom na već opisani način davila oštećenu. Ništa nije govorila 2. okrivljenoj ĐM oko toga kišobrana, odnosno, nije točno da joj je govorila da ne trga kišobran jer je kišobran od njene kolegice. Na posebno pitanje braniteljice 2. okrivljene ĐM odgovorila je da je njen očuh TM bio teški bolesnik te je samo sjedio i ni na koji način nije na reagirao. Boluje od astme, a općenito kad je u strahu reagira na način da samo gleda u jednu točku i ne reagira. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je 1. okrivljena IM sjedila na jednom trosjedu, nasuprot toga na drugi trosjed je sjela oštećena ŠM, očuh i ona su sjedili na jednom kauču bočno u odnosu na oštećenu ŠM i 1. okrivljenu IM, a 2. okrivljena ĐM je stajala na sredini prostorije. 1. okrivljena IM je nakon što je skočila na oštećenu ŠM sjedila na njoj na način da joj je svaka noga bila s jedne strane tijela oštećene, držala ju je nogama, i udarala ju je za to vrijeme rukama, a potom i davila kišobranom, a za to vrijeme oštećena je bila u polu sjedećem, polu ležećem položaju. Kišobran se nalazio pokraj nje, a to je neposredno pokraj trosjeda na kojem se sjedila oštećena. Bilo je riječ o dugačkom kišobranu bijele boje. Oštećena je pokušavala pobjeći od 1. okrivljene IM, ali u tomu nije uspjela. 1. okrivljene IM je prvo sjela na oštećenu ŠM dok je ona sjedila na trosjedu i udarala ju, potom ju je podigla i udarala njom od zidove, a zatim ju je bacila na pod, sjela na nju i ponovno ju nastavila udarati rukama. Dok je ŠM bila na podu, 1. okrivljena IM ju je najvećim dijelom udarala po glavi i za to vrijeme je sjedila na trbuhu oštećene. Ne sjeća se gdje je završio kišobran kojim se u napadu poslužila 1. okrivljena IM, a nije vidjela da li je oštećena imala kakve masnice, podljeve i druge ozljede. Oštećena je tražila pomoć za vrijeme dok ju je tukla 1. okrivljena IM i to na način da je govorila: "Pomagajte".
16. 1. okrivljena IM je prigovarala iskazu svjedoka navodeći da je raspored namještaja u dnevnom boravku u stanu 2. okrivljene ĐM bio takav da zapravo nije bilo zidova, jer su svi zidovi bili pokriveni namještajem te da se kišobran nalazio pokraj svjedokinje pa je ona da bi ga uzela morala otići po njega.
17. Braniteljica 1. okrivljene IM je prigovara iskazu svjedoka u cijelosti jer je pristran i usmjeren na otklanjanje odgovornosti s 2. okrivljene ĐM.
18. Oštećena ŠM je prigovara iskazu svjedoka navodeći da je lažan i da je u napadu na nju sudjelovala i 2. okrivljena ĐM koja ju je udarala kišobranom u predjelu stražnjeg dijela nogu i po stopalima, a osim toga, 2. okrivljena ĐM ju je udarila i drškom kišobranom u predjelu glave zbog kojeg udarca je imala ozljedu u predjelu glave.
19. Čitanjem zapisnika o očevidu Policijske uprave sisačko moslavačke Policijske postaje Sisak broj K-155/19 od 9. travnja 2019. i izvješća o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja Policijske uprave sisačko moslavačke službe kriminalističke policije broj K-155/19 od 9. travnja 2019. te pregledom fotodokumentacija očevida Policijske uprave sisačko moslavačke Službe kriminalističke policije broj K-155/19 od 31. svibnja 2019. utvrđeno je 9. travnja 2019. u 15.15 sati obavljen očevid na tijelu oštećene ŠM pri čemu su utvrđene i konstatirane slijedeće ozljede: hematom desnog oka u vidu crvenila dužine 2x0,5 cm, hematom na tjemenom dijelu glave, hematom na desnoj ruci na gornjem dijelu šake u vidu crvenila dužine 4x0,5 cm, hematom ispod gornje usne, tj. podljev 2x1 cm, hematom na desnoj nozi u vidu crvenila i oteknuća 6x6 cm te na lijevoj nozi u predjelu koljena hematom u vidu crvenila i oteknuća 6x6 cm.
20. Čitanjem povijest bolesti na ime ŠM od 9. travnja 2019. Opće bolnice Dr. Ivo Pedišić Službe za kirurgiju, Hitne kirurške ambulante i Odjela za otorinolaringologiju i oralnu kirurgiju Konzilijarna ORL ambulanta utvrđeno je da su kod oštećene kritične zgode konstatirane ozljede contusio capitis, contusi faciei, strangulatio-tentamen, contusio hemithoracis i sin., excoriatio genus sin., contusio popliteae utq.
21. Na temelju bolničke prijave Opće bolnice „Dr. Ivo Pedišić” u [adresa] na ime ŠM od 9. travnja 2019. utvrđeno je da su kod oštećene kritičnog dana konstatirane lake tjelesne ozljede.
22. Iz zapisnik o ispitivanju svjedoka TM, Policijske uprave sisačko moslavačke Službe kriminalističke policije od 27. svibnja 2019., a koji je pročitan sukladno članku 431. stavku 1. točki 2. ZKP jer je svjedok umro utvrđeno je da je iskazao da je kritične zgode u stanu u kojem živi 2. okrivljena ĐM došla oštećena koju poznaje pod nadimkom Ć, a tu se tada nalazila i 1. okrivljena IM. 2. okrivljena ĐM je pričala s oštećenom o nekih 100,00 eura o kojem on ništa ne zna te je oštećena rekla da će otići i donijeti novce, a potom ju je 1. okrivljena IM napala udarajući ju rukama i nogama po glavi i tijelu i pritiskala ju je kišobranom prema krevetu na koji je oštećena od toga pala. Nadalje je naveo da on nije vidio udarce koje bi zadala 2. okrivljena ĐM jer od nasrtaja 1. okrivljene IM nitko oštećenoj nije mogao prići. Pri tim napadima 1. okrivljena IM je uzvikivala: „Tko je kurva i kome se ne može stati na rep”. Ne zna ni sam kako, ali oštećena se nekako uspjela izvući te je 1. okrivljena IM vikala za njom: „Ako budeš zvala policiju, tek ćeš onda znati svog N.
23. Čitanjem nalaza i mišljenja mr. sc. Tomislava Dujmenovića dr. med., stalnog sudskog vještaka od 12. srpnja 2019. utvrđeno je da je kod oštećene utvrđeno nagnječenje tjemenog dijela glave koja ozljeda sama po sebi predstavlja tjelesnu ozljedu koja je mogla nastati udarcem glave o tupotvrdu podlogu, a mogla je nastati i slabim udarcem tupotvrdim predmetom. Karakter i lokalizacija same ozljede nije ni napadački, a ni obrambeni već ozljeda žrtve. Pregledom je utvrđeno i natučenje desne strane lica koja ozljeda sama za sebe predstavlja tjelesnu ozljedu koja je nastala jednim slabim udarcem tupotvrdim predmetom, a u ovom slučaju mogla je biti zatvorena šaka ili kišobran ili nogom obuvenom u cipelu, ali u tom slučaju se oštećena nalazila u pognutom ili ležećem položaju. Pregledom je utvrđena oguljotina kože lijevog koljena što predstavlja tjelesnu ozljedu, a najčešće nastaje pri padu na tupotvrdu podlogu. Pregledom oštećene utvrđeno je natučenje obje zakoljenske jame što predstavlja tjelesnu ozljedu, a koje ozljede su nastale s najmanje dva slaba udarca tupotvrdim predmetom, a u ovom slučaju to je mogao biti udarac kišobranom, rukom ili nogom obučenom u cipelu, ali u tom slučaju se oštećena nalazila u pognutom ili ležećem položaju. Pregledom oštećene postavljena je i dijagnoza natučenja lijeve strane prsnog koša i pokušaj gušenja no kako ove ozljede u medicinskoj dokumentaciji u spisu nisu objektivno medicinski utvrđene i opisane ne može ih se prihvatiti u sudskomedicinskom smislu. Sve utvrđene ozljede u zbiru predstavljaju tjelesnu ozljedu. Tijekom saslušanja vještak je iskazao da u cijelosti ostajem kod svog nalaza i mišljenja, a na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da je u povijesti bolesti od 9. travnja 2019. postavljena i dijagnoza strambulatio-tentamen što znači pokušaj gušenja. Međutim, iz opisa liječnika koji su pregledavali nema opisa da je oštećena koža na vratu ili hipofaringsu stoga se ova ozljeda ne može prihvatiti u sudskomedicinskom smislu. Postavljene dijagnoze su sigurno postavljene na osnovu anamnestičkih podataka, odnosno ispitivanjem bolesnice i na osnovu kasnije dobivenih nalaza. Na prijedlog zastupnice optužbe vještaku je predočena fotodokumentacija očevida, kao i fotografije koje je predala oštećena na raspravi te je vještak nakon pregleda fotografija iskazao da se na tim fotografijama ne vide znakovi gušenja. Nadalje je iskazao da svaki pritisak na kožu ostavlja trag, ali ukoliko je bilo slabe sile onda ne ostaju tragovi te se stoga slučaju da nisu ostali tragovi u sudskomedicinskom smislu ne može to prihvatiti za dijagnozu gušenja.
24. Pregledom fotografija koje je u spis predala oštećena ŠM utvrđeno je da se na tim fotografijama vidi oštećene na kojoj su vidljive ozljede lica ispod desnog oka te ozljede nosa.
25. Iz fotografije koja je braniteljica 2. okrivljene ĐM predala u spis utvrđeno je da se na toj fotografiji nalazi slika brave srebrne boje.
26. Čitanjem izvadaka iz kaznene evidencije utvrđeno je da okrivljenice nisu kazneno osuđivane.
27. Nakon ovako provedenog postupka, analizom svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, neprijeporno je utvrđeno da je 2. okrivljena ĐM postupila na način kako joj se stavlja na teret optužnicom, odnosno da je kritične zgode u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za novčani iznos od 100,00 eura nakon što je oštećena došla u njen stan zaključala vrata i tražila ju da joj da iznos od 100,00 eura te ju potom udarala kišobranom po glavi i nogama u razini ispod potkoljenica uslijed čega je oštećena zadobila ozljede u vidu nagnječenja tjemenog djela glave i natučenje obje zakoljenske jame, a u svojoj nakani da se nepripadno materijalno okoristi nije uspjele obzirom da je oštećena pobjegla i kontaktirala policiju, dakle, uporabom sile s ciljem da si pribavi protupravnu imovinsku korist i prisili drugoga da što učini na štetu svoje imovine, poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iznude, pa je takvim svojim postupanjem ostvarila sva obilježja kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju – opisano u članku 243. stavku 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavku 3. KZ/11 zbog čega je oglašena krivom i kažnjena.
28. Nije sporno da je kritične zgode oštećena došla u stan 2. okrivljene ĐM te da je tu bila i 1. okrivljena IM, a nije sporno ni da je 2. okrivljena ĐM tražila od nje da joj da 100,00 eura i da je te zgode došlo do određenog sukoba u kojem je oštećena zadobila tjelesne ozljede.
29. Sporno je da li je oštećena imala dug prema 2. okrivljenoj ĐM u iznosu od 100,00 eura, da li je 2. okrivljena zaključala oštećenu i stan i da li ju je udarala kišobranom po glavi i nogama ispod potkoljenica te joj na taj način zadala lake tjelesne ozljede.
30. U odnosu na spornu činjenicu da li je oštećena imala dug prema 2. okrivljenoj ĐM sud je utvrdio iz iskaza oštećenice koja je više puta kako tijekom davanja iskaza pred sudom, a i u prethodnim fazama postupka ponavljala da ona o dugo od 100,00 eura ništa ne zna i da nije prema 2. okrivljenoj ĐM imala taj dug te je navodila da je tijekom napada na nju govorila da će otići i donijeti novce samo kako bi ju okrivljenice pustile i prestale tući. 2. okrivljena ĐM je u odnosu na taj navodni dug iskazivala vrlo neuvjerljivo, a nije posebice ni prigovarala iskazu oštećene u tom pogledu. Svi ostali su izričito naveli da im ništa nije poznato o dugu niti i 100,00 eura koje je 2. okrivljena ĐM tražila od oštećene već su samo iznosili dok je 1. okrivljena IM navela da je navodno bilo riječ o novčanom iznosu koji su 2. okrivljena ĐM i oštećena pronašle prilikom sakupljanja boca na otpadu. Zaključak da je 2. okrivljena ĐM doista zaključala vrata stavila ključ u džep i to nakon što je oštećena ušla u njen stan proizlazi kako iz iskaza oštećene ŠM tako i iz obrane koju je iznijela 1. okrivljena IM, a i 2. okrivljena ĐM je prilikom privih ispitivanja i sama priznala da je zaključala vrata kada je oštećena ušla u njen stan te upitana da se očituje u razlozima zašto različito iskazuje pred sudom u odnosu na iskaze koje je dala prilikom prvih ispitivanja neuvjerljivo je navela da nije bila slobodna u iskazivanju jer se boji 1. okrivljene IM, a što je navod koji sud nije prihvatio i nalazi ga neuvjerljivim i neživotnim s obzirom da ni iz jednog postupka 2. okrivljene ĐM tijekom provedene rasprave ne proizlazi da je ona na bilo koji način u strahu od 1. okrivljene IM, a za istaknuti je i da 2. okrivljena ĐM nije navodila prilikom kojeg ispitivanja nije bila slobodna u iznošenju svog iskaza i kada se točno bojala 1. okrivljene IM. U odnosu na spornu činjenicu da je 2. okrivljena ĐM udarala oštećenu kišobranom po glavi i nogama ispod potkoljenica te joj na taj način zadala lake tjelesne ozljede sud ovu okolnost nalazi nedvojbeno utvrđenom na temelju iskaza oštećene ŠM koja je iskazala da ju je upravo 2. okrivljena ĐM udarala kišobranom po glavi i po nogama te je prigovarala obrani koju je iznosila 2. okrivljena ĐM. Oštećena je svoj iskaz dala vrlo uvjerljivo, životno, logično i detaljno te je stoga sud njen iskaz u cijelosti prihvatio. Osim toga, i 1. okrivljena IM je navela da je upravo 2. okrivljena VM bila ta koja je udarala oštećenu kišobranom, a i iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je su kod oštećene utvrđene ozljeda glave koja je mogla nastati od udaraca kišobranom te ozljede stražnjeg dijela nogu koje su također mogle nastati od udaraca kišobranom. Svjedokinja ŽM je doista iskazala da 2. okrivljena ĐM ni na koji način nije napadala oštećenu već da je to isključivo činila 1. okrivljena IM, ali sud ovaj iskaz u tom dijelu nije prihvatio s obzirom da je riječ o kćeri 2. okrivljene ĐM koja je time pristrani svjedok. Zbog svega navedenog sud nije prihvatio obranu 2. okrivljene ĐM već ju nalazi danom s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti.
31. Dakle, analizom nespornih činjenica i provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je 2. okrivljena ĐM u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za novčani iznos od 100,00 eura nakon što je oštećena došla u njen stan zaključala vrata i tražila ju da joj da iznos od 100,00 eura te ju potom udarala kišobranom po glavi i nogama u razini ispod potkoljenica uslijed čega je oštećena zadobila ozljede u vidu nagnječenja tjemenog djela glave i natučenje obje zakoljenske jame, a u svojoj nakani da se nepripadno materijalno okoristi nije uspjela obzirom da je oštećena pobjegla i kontaktirala policiju, a kako joj je izmijenjenom optužnicom stavlja na teret. Takvim svojim postupanjem 2. okrivljena ĐM je ostvarila sva obilježja kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju, opisano u članku 243. stavku 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavku 3. KZ/11. Za kazneno djelo iznude iz članka 243. stavka 3. KZ/11 pokušaj je kažnjiv.
32. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je 2. okrivljena ĐM u trenutku počinjenja kaznenog djela bila ubrojiva jer njena ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Prema stajalištu suda 2. okrivljena ĐM je djelo počinila s izravnom namjerom jer je bio svjesna obilježja kaznenog djela i zaključavši oštećenu u stan te udarajući ju kišobranom tražeći od nje da joj da 100,00 eura iako je znala da ne postoji dugovanje oštećene prema njoj, htjela je i bila je sigurna u ostvarenje upravo tog kaznenog djela. 2. okrivljena ĐM je morala biti svjesna protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njeno postupanje i upućivala na zaključak da nije znala da je to protupravno postupanje. S obzirom na navedeno 2. okrivljena ĐM je kriva za počinjenje kaznenog djela jer je bila ubrojiva, postupala je s izravnom namjerom i bila je svjesna protupravnosti svog ponašanja zbog čega je proglašena krivom za kazneno djelo iz članka 243. stavka 3. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11.
33. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije za 2. okrivljenu ĐM sud je uvažio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za okrivljenicu. Tako je kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da 2. okrivljenu ĐM nije kazneno osuđivana i da je djelo ostalo u pokušaju, dok posebno otežavajućih okolnosti nije bilo. Imajući u vidu naprijed iznesene okolnosti, te težinu i značaj počinjenog kaznenog djela, 2. okrivljena ĐM je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Međutim, zaključak je suda da 2. okrivljena ĐM i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Pritom je sud vodio računa o ličnosti 2. okrivljene ĐM, kao i ponašanje 2. okrivljene ĐM prije i nakon počinjenja kaznenog djela s obzirom da nije kazneno osuđivana iz čega proizlazi da je inkriminirano kazneno djelo izolirani incident u njenom životu. Stoga je na temelju članka 56. KZ/11 2. okrivljenoj ĐM izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo, držeći da će se upravo takvom sankcijom postići svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na 2. okrivljene ĐM kao i na sve druge da ne čine kaznena djela.
34. U odnosu na 1. okrivljenu IM nakon provedenog postupka i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti sud je utvrdio da 1. okrivljena IM nije počinila djelo na način kako joj je ono stavljeno na teret optužnicom te ju je stoga oslobodio od optužbe. Naima, nije sporno da je 1. okrivljena IM kritične zgode napala oštećenu s obzirom da je 1. okrivljena IM priznala da je postupila na opisani način, a to proizlazi i iz iskaza oštećene. Međutim, 1. okrivljenoj IM se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret da je tako postupala s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, što je bitno djelo obilježja iz članka 243. stavka 2. KZ/11, a iz cjelokupno provedenog postupka i svih saslušanih svjedoka te iz obrana kako 1. okrivljene IM tako i 2. okrivljene ĐM proizlazi da 1. okrivljena IM s navodnim dugom oštećene prema 2. okrivljenoj ĐM nije ništa imala niti je ona za njega uopće znala te je i sama oštećena navela da ju je 1. okrivljena IM tukla zbog navodnog ogovaranja. S obzirom na navedeno u odnosu na 1. okrivljenu IM odlučeno je kao u točki IV. izreke.
35. Na temelju članka 158. stavka 2. i 3. ZKP u odnosu na 1. okrivljenu IM sud je uputio oštećenicu da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici jer je 1. okrivljena oslobođena od optužbe, dok je u odnosu na 2. okrivljenu ĐM sud uputio oštećenicu da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici jer je riječ imovinskopravnom zahtjevu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete, a podaci iz kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za dosuđenje postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.
36. Budući da je 1. okrivljena IM oslobođena od optužbe na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, dok je sukladno članku 148. stavku 6. ZKP 2. okrivljena ĐM u cijelosti oslobođena plaćanja troškova kaznenog postupka s obzirom na njeno imovinsko stanje jer bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.
U Sisku 31. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Iva Štefan Kuzmić
Uputa o pravu na žalbu
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostavna naredba:
1. ODO Sisak na broj: K-DO-265/2019
2. 1. okrivljena IM
3. Braniteljica NM, odvjetnica iz [adresa]
4. 2. okrivljena ĐM
5. Braniteljica HM, odvjetnica iz [adresa]
6. Oštećena ŠM