Poslovni broj: P Ob-542/2019-55

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari tužiteljice RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika DRAŠKO RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Smoljanoviću, odvjetniku iz [adresa], radi bračne stečevine, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 19. rujna 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužiteljice, dana 31. listopada 2024. godine,

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica, RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnina u 253/1033 dijela koje se vode na imenu tuženika GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to nekretnina upisanih u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr [katastarska čestica] kuća br. 18 MN, garaža, izgrađeno zemljište i dvorište, ukupne površine 1033 m2, što je tuženik dužan tužiteljici priznati i izdati joj odgovarajuću tabularnu ispravu za zemljišno knjižni prijenos navedenih nekretnina sa imena tuženika GN na ime i u vlasništvo tužiteljice RN, a u protivnom će tu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku, GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici, RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici RN OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku GN OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 15.015,46 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu 03. lipnja 2019. godine radi podjele bračne stečevine. U tužbi navodi da su stranke bile u braku koji je zaključen 15. lipnja 1991. godine, a razveden presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba Našice, poslovni broj P Ob-545/2017 od 13. prosinca 2017. godine. Navodi da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke stekle nekretnine upisane u 507/1033 dijela upisane u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr [katastarska čestica], kuća 18, MN, garaža, izgrađeno zemljište i dvorište ukupne površine 1033 m2. U naravi radi se o obiteljskoj kući u kojoj su stranke stanovale prije razvoda braka. Ističe da su predmetnu nekretninu sagradili od temelja 1993. godine zajedno s roditeljima tuženika Anom i BN, a da suvlasnički dio od 507/1033 dijela, koji predstavlja bračnu stečevinu stranaka, upisan na ime tuženika.

2. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da sud utvrdi da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine u 253/1033 dijela što je tuženik dužan tužiteljici priznati i izdati joj odgovarajuću tabularnu ispravu za prijenos istih s imena tuženika na ime i u vlasništvo tužiteljice u zemljišnim knjigama jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda. Potražuje naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara postavljenoj vrijednosti predmeta spora. Isti se protivi tužbenom zahtjevu i osporava osnovanost istoga u cijelosti. Nesporno je da su stranke bile u braku od 15. lipnja 1991. godine do 13. prosinca 2017. godine. Ističe da nisu predmetnu nekretninu stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice jer su njegovi roditelji istu kupili kupoprodajnim ugovorom od 18. kolovoza 1986. godine. Tada je ta nekretnina bila u naravi livada Laz od 282 čhv, upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr [katastarska čestica], novokomasirana kčbr [katastarska čestica] sa 1033 m2 ili 287 čhv. Kuća na istoj je sagrađena u proljeće 1991. godine, garaža 1989. godine. Kuću su sagradili njegovi roditelji prije no što su stranke zaključile brak. Ugovorom o darovanju od 14. srpnja 1992. godine roditelji tuženika darovali su tuženiku jedan dio predmetne nekretnine površine 141 čhv koja je tada u naravi predstavljala livadu Laz. Tuženik je pomagao u gradnji kuće, ali nije pomagao novčano jer su sva sredstva za izgradnju bila od roditelja tuženika, osobito pokojnog oca na što ukazuju brojni dokazi. Nadalje, ističe da je njegov pokojni otac 1997. godine prodao nekretninu u naravi kuća, [adresa] i dvorište, izgrađena na kčbr [katastarska čestica] ukupne površine od 178 m2, broj posjedovnog lista 1330 k. o. [katastarska općina] za iznos od 111.500,00 DEM te je od tog novca uredio kuću na predmetnoj nekretnini iznutra i izvana kao i dvorište. Stranke nisu sudjelovale financijski niti u građenju niti u uređenju kuće. U istu su se uselili tek krajem 1997. godine. Ističe da je predmetnu nekretninu tuženik stekao za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali ne radom već na osnovi ugovora o darovanju od strane svojih roditelja pa se radi o njegovoj posebnoj imovini. Nakon smrti tuženikovog oca isti je na temelju rješenja o nasljeđivanju postao vlasnikom predmetne nekretnine u 507/1033 dijela. Pod pretpostavkom da se radi o bračnoj stečevini, u konkretnom slučaju primjenjivao bi se Zakon o braku i porodičnim odnosima prema kojem se udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Tužiteljica je u razdoblju od 1991. godine do 1998. godine radila u Heruc d.d. za mjesečnu plaću od 1.400,00 kn, a potom kod poslodavca Biba Šetland d.o.o. za mjesečnu plaću od 1.350,00 kn pa je njezin doprinos stjecanju imovine neznatan. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom postupka tužiteljica u odnosu na navode tuženika ističe da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka stranaka, zajedničkim radom, iz zajedničke blagajne, odnosno zarade koju su ostvarivali. Nesporno je da su roditelji tuženika kupili zemljište na kojem je izgrađena kuća, no isto je kupljeno kao livada, odnosno kao poljoprivredno zemljište, a ne kao građevinsko zemljište te je iznos cijene plaćen za zemljište zanemariv u odnosu na vrijednost izgrađene nekretnine. Ističe kako su stranke živjele u zajedničkom kućanstvu s roditeljima tuženika te su rekle roditeljima tuženika da će se odseliti, no roditelji tuženika su predložili strankama da zajedno izgrade kuću u kojoj će svatko imati svoj zasebni životni prostor na predmetnoj parceli. Stranke su sav novac dobiven kao poklon u svatovima udružile s novcem tuženikovih roditelja te su zajedno započeli gradnju kuće. Radi navedenoga ističe da je gradnja kuće započela nakon sklapanja braka. Sve što su zaradili, davali su u izgradnju kuće. Također su stranke i roditelji tuženika zajedno kupovali sve potrebno za izgradnju kuće, svatko po pola. Ishođena dokumentacija glasi na jednu osobu jer je ista ishođena u periodu kada je među strankama i roditeljima tuženika vladalo povjerenje te je jednostavnije bilo vađenje dokumentacije na jednu osobu. Radi se o razdoblju kada su svi bili u dobrim odnosima, znali su da zajedno sve financiraju i nije bilo bitno na koga dokumentacija glasi. Poslove oko izgradnje kuće vodili su tuženik i njegov otac, a tužiteljica i majka tuženika brinule su o kućanstvu te je tužiteljica brinula i za njihovu zajedničku kćer. Osporava da bi tuženikov otac prodao kuću u [adresa]. godine i da bi novac dobiven kupoprodajom utrošio u izgradnju predmetne nekretnine te tuženik isto ne dokazuje. U postupku pred Općinskim sudom u Zadru tuženik je navodio da je tim novcem financirana izgradnja kuće na Viru pa su navodi tuženika nevjerodostojni. Nije joj poznato na što je utrošen novac dobiven od kupoprodaje, ali sigurno nije u cijelosti utrošen u izgradnju predmetne nekretnine. Ističe kako se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o braku i porodičnim odnosima te navodi da su stranke sudjelovale u izgradnji kuće u jednoj polovini dijela novcem od poklona iz svatova te zaradom od poslova koji su radile te treba uzeti u obzir i da je tužiteljica brinula za kućanstvo i zajedničko dijete radi čega smatra da su stranke suvlasnici polovine nekretnine i to svatko u jednakim dijelovima. Također ističe da su stranke zarađivale podjednake iznose.

5. Tuženik osporava da bi stranke novac dobiven kao poklon u svatovima udružile s novcem roditelja tuženika i započele izgradnju kuće, kao i činjenicu da je započeta gradnja nakon zaključenja braka. Ističe da su navodi tužiteljice nedokazani te da su navodi da sva dokumentacija glasi na jednu osobu iz razloga jednostavnosti nevjerodostojni. Osporava da bi roditelji tužiteljice sudjelovali i pomagali u izgradnji kuće. Ne osporava da je tužiteljica obavljala kućanske poslove i da je brinula o zajedničkoj kćeri, no smatra da isto nije relevantno za ovaj postupak.

6. Tijekom postupka tužiteljica je podneskom od 13. veljače 2023. godine (list 148 spisa) preinačila tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čini predmetna nekretnina u 507/1033 dijela te utvrđenje da su tužiteljica i tuženik tijekom trajanja bračne zajednice stekli pravo suvlasništva na predmetnim nekretninama svatko u 253/1033 dijela što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na ime tužiteljice po pravomoćnosti presude.

7. Tuženik se protivio navedenoj preinaci smatrajući da je ista suprotna odredbi čl. 190 i čl. 191 ZPP-a (list 167 spisa).

8. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u vjenčani list, presudu o razvodu braka, izvadak iz zemljišne knjige, kupoprodajni ugovor od 18. kolovoza 1986. godine, ugovor o darovanju od 14. srpnja 1992. godine, rješenje za prenamjenu zemljišta od 22. listopada 1986. godine, rješenje o dozvoljavanju gradnje od 24. prosinca 1986. godine, prethodnu elektroenergetsku suglasnost od 17. prosinca 1986. godine, ugovor broj I/31 o utvrđivanju nosioca prava i dužnosti investitora za izgradnju I. etape kanalizacijske mreže u MZ [adresa] od 08. svibnja 1992. godine, ugovor o naknadnom učešću u financiranju izgradnje komunalnih objekata i uređaja na građevinskom zemljištu od 29. listopada 1986. godine, uvjerenje o prebivalištu, odgovor na tužbu u postupku pred Općinskim sudom u Zadru, dopis upućen HZMO, dopis HZMO, potvrdu Porezne uprave [adresa], potvrdu o mirovinskom stažu za stranke, proveo je dokaz saslušanjem svjedoka zamolbeno po Općinskom sudu u Đakovu, Stalna služba Našice TN, LN, ĆN, AN, FN, proveo je dokaz saslušanjem svjedoka IN, UN, ZN, DN, ŠN, ŽN, ĐN, tuženika te je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-211/2018.

9. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

10. Među strankama nije sporno da su brak zaključile 15. lipnja 1991. godine, da je brak razveden presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba Našice poslovni broj P Ob- 545/2017 od 13. prosinca 2017. godine, da su stranke živjele u zajedničkom kućanstvu s roditeljima tuženika te da suvlasnički dio predmetne nekretnine od 507/1033 dijela glasi na tuženika. Nije sporno da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice bile zaposlene kao i da je tužiteljica obavljala poslove kućanstva i brinula o zajedničkoj kćeri.

11. Među strankama je sporno je li predmetna nekretnina izgrađena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, jesu li stranke novcima stečenim radom i radom doprinosile izgradnji nekretnine, predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu ili pak vlastitu imovinu tuženika.

12. Uvidom u izvadak iz zemljište knjige utvrđeno je da je predmetna nekretnina, kuća broj 18, MN, garaža, izgrađeno zemljište i dvorište, površine 1033 m2, kčbr [katastarska čestica], upisano u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao suvlasništvo ŽN u omjeru od 526/1033 dijela, dok je tuženik upisan kao suvlasnik u omjeru od 507/1033 dijela.

13. Iz dostavljenog kupoprodajnog ugovora od 18. kolovoza 1986. godine utvrđeno je da su ŽN i BN kupili nekretninu upisanu u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr [katastarska čestica] livada Laz od 282 čhv novokomasirana čkbr [katastarska čestica] sa 1033 m2 ili 287 čhv.

14. Uvidom u rješenje općine Dugo Selo, Sekretarijata za privredu, građevinarstvo i komunalne poslove od 22. listopada 1986. godine utvrđeno je da je istim BN na ime nadoknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko za kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 287 čhv naloženo uplatiti 18877 dinara.

15. Uvidom u rješenje Općine Dugo Selo, Sekretarijata za privredu, građevinarstvo i komunalne poslove od 24. prosinca 1986. godine utvrđeno je da je BN i ŽN dozvoljeno kao investitorima građenje stambene katnice, garaže na kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u [adresa].

16. Iz prethodne elektroenergetske suglasnosti od 17. prosinca 1986. godine utvrđeno je da je ŽN i BN dopušten priključak za stambeni objekt četverosobni stan u [adresa] kčbr [katastarska čestica].

17. Iz ugovora broj I/31 o utvrđivanju nosioca prava i dužnosti investitora za izgradnju I. etape kanalizacijske mreže u MZ [adresa] od 08. svibnja 1992. godine zaključenog između MZ Ivanja Reka i BN utvrđeno je da je BN obvezan uplatiti novčani iznos za izgradnju I. etape kanalizacije.

18. Uvidom u Ugovor o naknadnom učešću u financiranju izgradnje komunalnih objekata i uređaja na građevinskom zemljištu od 29. listopada 1986. godine utvrđeno je da je BN obvezan uplatiti troškove za priključivanje stambenog, stambenog poslovnog, poslovnog objekta na javnu vodovodnu, kanalizacijsku, plinovodnu mrežu i priključenje građevinske parcele na ulicu na čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

19. Uvidom u Ugovor o darovanju zaključenog između ŽN i BN, kao darodavca i GN, kao daroprimca utvrđeno je da su ŽN i BN darovali tuženiku, kao svom sinu, nekretnine upisane u 3100 k. o. [katastarska općina] koje se sastoje iz čkbr [katastarska čestica] livada Laz od 141 čhv 14. srpnja 1992. godine.

20. U odnosu na tužbeni zahtjev koji je tužiteljica podnijela dana 13. veljače 2023. tuženik se protivio preinaci tužbe. Navedenim tužbenim zahtjevom tužiteljica sada traži da se utvrdi da je predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka u 507/1033 dijela te da se utvrdi da su tužiteljica i tuženik tijekom trajanja bračne zajednice stekli pravo suvlasništva na predmetnim nekretninama svatko u 253/1033 dijela što je tuženik dužan priznati tužiteljici i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na ime tužiteljice temeljem ove presude po pravomoćnosti iste. Tužbenim zahtjevom u tužbi tražila je da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 253/1033 dijela. Iako je osnova tužbenog zahtjeva iznijetog u tužbi bila da je predmetna nekretnina stečena po osnovi bračne stečevine stranaka, tužiteljica je istaknula taj dio kao tužbeni zahtjev tek podneskom od 13. veljače 2023. Kako se radi o isticanju novog zahtjeva uz postojeći zahtjev, to se radi o preinaci tužbe na osnovi čl. 191 ZPP-a što tužiteljica može činiti do zaključenja prethodnog postupka na osnovi čl. 190. st.1. ZPP. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni stavka 2. članaka 190. ZPP-a jer je ista mogla preinačiti tužbeni zahtjev i prije zaključenja prethodnog postupka. Stoga, a kako je prethodni postupak zaključen dana 22. listopada 2021., to je stav ovoga suda da je takva preinaka nedopuštena te je odlučeno kao u rješenju. Nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 187. st.3. i 4. ZPP obzirom odluka o sporu ne ovisi o tome da sud utvrdi izrekom da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka u određenom omjeru. Sud iz provedenog dokaznog postupka utvrđuje je li predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka i u kojem omjeru te u kojem omjeru je tužiteljica stekla suvlasništvo na predmetnoj nekretnini i za donošenje takve odluke nije nužan tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

21. U odnosu na vrijednost predmeta spora valja reći kako je tužiteljica kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 15.000,00 kn čemu je tuženik prigovorio te je sud rješenjem od 22. listopada 2021. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 280.000,00 kn. Predmet spora je nekretnina površine 1033 m2 i to kuća površine 107 m2, garaža površine 35 m2, izgrađeno zemljište 46 m2 i dvorište 845 m2. iz dopisa Porezne uprave (list 83) utvrđeno je da prosječna vrijednost kuće na navedenoj lokaciji iznosi 6.915,88 kn/m2, garaže 3.500,00 kn/m2 i građevinskog zemljišta površine do 1.000 m2 352,18 m2, a od 1.000,00 do 3.000,00 m2 iznosi 357,43 kn/m2. Uzevši u obzir navedene prosječne vrijednosti, a prema suvlasničkom omjeru koji tužiteljica tužbenim zahtjevom traži, sud je vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 280.000,00 kn (vrijednost kuće je oko 739.999,00 kn, garaže 122.500,00 kn, dvorišta 318.470,00 kn).

22. Tužiteljica je tijekom postupka predložila provesti dokaz svojim saslušanjem te dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost vrijednosti zemljišta i izgrađene kuće. U konkretnom slučaju nije među strankama sporno da je predmetna nekretnina građena na zemljištu koje su kupili roditelji tuženika, a koju su isti kupili temeljem kupoprodajnog ugovora od 18. kolovoza 1986. prije zaključenja braka stranaka. Tužiteljica tvrdi da se radilo o zemljištu koje je bilo livada odnosno poljoprivredno zemljište te da se radi o zanemarivanom iznosu koji je plaćen za zemljište u odnosu na vrijednost nekretnine. Iz dostavljenih rješenja Općine Dugo Selo, Sekretarijata za privredu, građevinarstvo i komunalne poslove od 22. listopada 1986. godine i od 24. prosinca 1986. utvrđeno je da je BN podnio zahtjev za prenamjenu zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište te je izvršena prenamjena za novčani iznos od 18877 dinara koji je BN uplatio kao što je ŽN i BN dozvoljena granja kuće i garaže na predmetnoj nekretnini, a što je bilo prije zaključenja braka stranka. Iz naprijed provedenih dokaza sud je utvrdio da je prije no što je brak stranaka zaključen kupljeno zemljište poljoprivrednog tipa, da je isto prenamijenjeno u građevinsko i da je izdana građevinska dozvola za gradnju kuće i garaže, i to sve 1986. godine te je isto imovina roditelja tuženika, a tuženik i tužiteljica u stjecanju iste nije sudjelovala, što tužiteljice ne osporava.

23. U konkretnom slučaju tužiteljica u tužbi tvrdi da je kuća od temelja sagrađena 1993. godine pa se ima primijeniti zakonski propis koji je bio važeći u trenutku stjecanja nekretnine, a to su odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (pročišćeni tekst "Narodne novine " br. 51/89; u nastavku teksta ZBPO). Odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima i to čl. 277. propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina. Odredbom čl. 287. istog Zakona propisano je da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova se udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine. Odredbom čl. 278. st. 2. toga zakona propisano je da imovina koju u tijeku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od osnove navedene u čl. 277. toga zakona, je njegova posebna imovina.

24. Stoga, pod pretpostavkom da je utvrđeno da je predmetna kuća građena tijekom braka stranka kao i da su stranke ulagale svoj rad i novac ostvaren radom i poklonom dobivenim u svatovima, kako to tužiteljica tvrdi, kako bi sud mogao utvrditi koliki je suvlasnički omjer tužiteljice potrebno je utvrditi kolika je vrijednost zemljišta na kojem je kuća građena (koji dio je isključivo vlasništvo roditelja tuženika koji su darovali tuženiku pa predstavlja njegovu posebnu imovinu) i kolika je vrijednost izgrađene kuće.

25. Sud je radi utvrđenja navedene činjenice prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje građevinskog vještačenja, no ista nije uplatila predujam za vještačenje u određenom roku radi čega je sud rješenjem od 12. veljače 2024. odustao od izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem primjenom čl. 153. st.3. ZPP-a. U konkretnom slučaju, a kako se primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima, to je na tužiteljici teret dokaza koliko iznosi njezin suvlasnički za što je potrebno utvrditi kolika je vrijednost zemljišta i kolika je vrijednost kuće. Sud takvim stručnim znanjem ne raspolaže da bi sam mogao utvrditi navedene vrijednosti radi čega je nužno provođenje dokaza građevinskim vještačenjem. Kako tužiteljica nije izvršila uplatu predujma za navedeno vještačenje, radi čega je sud odustao od izvođenja istog, te kako tužiteljica nije predlagala druge dokaze iz kojih bi sud mogao utvrditi vrijednost zemljišta i kuće niti je pristupila sudu radi saslušanja, to je stav ovoga suda da tužiteljica nije dokazala koliko bi iznosio njezin suvlasnički omjer u predmetnoj nekretnini čak i pod pretpostavkom da je dokazala da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka te je primjenom čl. 277. i čl. 278. st.2. ZBPO u svezi s čl. 219. st.1. u svezi s čl. 221 a ZPP tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenjen neosnovanim i odlučeno je kao u izreci presude.

26. Radi navedenoga sud daljnje provedene dokaze nije cijenio.

27. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme donošenja odluke.

28. Tuženiku, zastupanom po punomoćniku, priznat je trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500 bodova na osnovi Tbr 8/1 OT, trošak zastupanja na ročištu 03.02.2020., 25.05.2020., 22.10.2021., 27.01.2022., 26.09.2022., 24.04.2023., 23.10.2023. i 19.09.2024. godine svaki u iznosu od 500 bodova na osnovi Tbr 9/1 OT, trošak zastupanja na ročištu 09.02.2023. godine u iznosu od 250 bodova na osnovi Tbr 9/2 OT, trošak sastava podneska od 18.09.2024. godine u iznosu od 250 bodova na osnovi Tbr 8/3 OT, trošak sastava podneska od 31.01.2020. i 13.04.2023. godine svaki u iznosu od 500 bodova na osnovi Tbr 8/1 OT, vrijednost boda je 2,00 EUR na osnovi Tbr 54 OT što ukupno iznosi 12.000,00 EUR uvećano za 25 % PDV koji iznosi 3.000,00 EUR što ukupno iznosi 15.000,00 EUR uvećano za trošak predujma sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 EUR što ukupno iznosi 15.015,46 EUR te je na osnovi odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a odlučeno kao u izreci presude pod II.

29. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 19.07.2022. godine obzirom je isti ocijenjen nepotrebnim za vođenje postupka, temeljem odredbe čl. 155 ZPP-a.

30. Tužiteljici nije priznat trošak parničnog postupka obzirom ista nije uspjela u sporu te je, na osnovi odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a, odlučeno kao u izreci presude pod I.

U Zagrebu, dana 31. listopada 2024. godine

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužiteljica po punomoćniku

tuženik po punomoćniku