Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8992/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SH, zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 23. rujna 2024., broj: Pp-15997/2022, u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I.Povodom žalbe okrivljenog SH, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pravna oznaka i novčana kazna djela činjenično opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude na način da se ponašanje okrivljenog SH pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se okrivljeniku za to djelo, na temelju tog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 65,00 EUR (šezdesetpet eura) koju je kaznu dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II.U preostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog SH kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u nepreinačenom dijelu.

III. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni RH je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu okrivljeni RH proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a, za koji mu je primjenom članka 37. PZ-a izrečena novčana kazna u iznosu od 132,72 eura. Istom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a

1.1.Okrivljenik je također obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 26,54 eura.

2.Protiv prvostupanjske presude okrivljeni RH je pravodobno podnio žalbu u kojoj ističe da je sudjelovao u prometnoj nesreći inkriminiranog dana dok je išao liječniku jer ima ugrađen pacemaker i rekao je drugom sudioniku nesreće da će se nalaziti u liječničkoj ordinaciji do dolaska policije. Nadalje navodi da se nalazi u nezavidnoj financijskoj situaciji, prima minimalnu mirovinu koju uglavnom troši na lijekove i uzdržava obitelj zbog čega nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu i troškove postupka. Predlaže da mu se izrekne opomena ili oslobodi plaćanja novčane kazne i troškova postupka.

2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.Žalba nije osnovana.

4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, no utvrđeno je da su povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. PZ-a jer djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude, na način kako je opisano u činjeničnom opisu, nije prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim.

4.1.Naime, člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a propisano je da za prekršaje iz ovog Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za 130,00 eura.

4.2.Kako u činjeničnom opisu točke 1. izreke pobijane presude nije opisano da bi radnjom okrivljenika koji je uzrokovao prometnu nesreću, odnosno počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. ZSPC-a, nastala materijalna šteta, ovaj je Sud po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku tog djela na osnovno djelo prekršaja iz članka 43. stavka 3. ZSPC-a.

4.3.Stoga je, a s obzirom da iz činjeničnog opisa u točki 1. izreke pobijane presude ne proizlazi zakonski opis djela (da je nastala materijalna šteta), valjalo po službenoj dužnosti preinačiti pravnu oznaku djela na osnovno djelo prekršaja i izreći novčanu kaznu kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

5.Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

6.Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena i pogodna je za ostvarivanje svrhe kažnjavanja. Naime, članak 43. stavak 3. ZSPC-a za taj prekršaj predviđa novčanu kaznu u iznosu od 130,00 eura, dok je ovaj Sud okrivljeniku za to djelo prekršaja izrekao novčanu kaznu u iznosu od 65,00 eura jer se radi o prekršaju kojim se ugrožava sigurnost prometa na cestama i dovodi u opasnost sigurnost i imovina drugih sudionika u postupku, zbog čega je ovaj Sud smatrao opravdanim za taj prekršaj okrivljeniku izreći ublaženu novčanu kaznu, dok okrivljenik u žalbi ne iznosi niti dokumentira nove okolnosti koje bi se smatrale naročito olakotnima i koje bi opravdavale i učinile osnovanom izricanje opomene.

7.U odnosu na odluku o troškovima prekršajnog postupka ističe se da je odredbom čl. 139. st. 6. PZ-a propisano kako se okrivljenik može osloboditi obveze da naknadi troškove postupka ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Stoga je ovaj sud i u tom dijelu odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu jer okrivljenik ničim nije dokumentirao da bi plaćanjem troškova bilo ugroženo njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje njegove obitelji.

7.1.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

8.Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.