REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Broj : Pp-14607/2022-16

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sutkinji Ombreti Bareza uz sudjelovanje Emilje Plazibat kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A. M., zbog prekršaja iz čl. 43. st. 3. a u vezi čl. 293. st. 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11,80/13 ,92/14, 64/15, 108/17,70/19,42/20, 85/22, 114/22), po prigovoru na obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Sinj, broj klasa: …, ur. broj: … od 11.

kolovoza 2022., temeljem čl.183. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13 , 157/13, 110/15,118/18, 114/22), u žurnom postupku u odsutnosti okrivljenika,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: A. M. pok. I. i pok. C., rođene M., iz S.,

rođen … u S., umirovljenik, SSS, oženjen,

jedno dijete, lošeg imovnog stanja, OIB: . . . , drž. RH, nekažnjavan,

kriv je

I. što je 30. srpnja 2022. u 18,05 sati u mjestu O. S. upravljao vozilom marke V. reg. oznake ST … te izazvao prometnu nesreću sa

materijalnom štetom, na način da se kretao u smjeru zapada na parkirališnom prostoru ispred caffe bara "C." te vršio radnju nepropisnog uključivanja u promet, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za imovinu, ne vodeći pri tom računa o položaju vozila i smjeru kretanja te o položaju parkiranih vozila i tom prilikom je prednjim dijelom vozila naletio na stražnji dio osobnog vozila FK … (I), koje je prethodno bilo parkirano po vlasnici vozila K. I., prednjim dijelom okrenutim u smjeru istoka,

čime je počinio prekršaj iz čl. 43. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11,80/13 ,92/14, 64/15, 108/17,70/19,42/20, 85/22, 114/22), a kažnjivo po čl. 43. st. 3., a u vezi čl. 293. st. 1. istog Zakona,

II.što je iste prigode kao pod tč. I. izreke napustio mjesto događaja, a da prethodno nije ostavio podatke o sebi niti o vozilu,

čime je počinio prekršaj iz čl. 176. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11,80/13 ,92/14, 64/15, 108/17,70/19,42/20, 85/22, 114/22), a kažnjivo po čl. 176. st. 5. istog Zakona,

pa temeljem iste odredbe, a primjenom čl. 33., čl. 37. st. 3. t. 1. i čl. 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku se,

utvrđuje

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 150,00 (sto pedeset) eura za djelo iz tč. I. izreke,

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 (dvjesto) eura za djelo iz tč. II. izreke.

Temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku se,

izriče

UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 350,00 (tristo pedeset) eura.

Izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka presude, a u protivnom ista će se izvršiti u skladu sa čl. 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.139.st.3. i čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu 66,54 (šezdeset šest eura i pedeset četiri centa) eura, od čega iznos od 26,54 (dvadeset šest eura i pedeset četiri centa) eura, na ime troškova izrade situacijskog plana mjesta prometne nesreće, a 40,00 (četrdeset) eura, na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka a sve u roku od 30 dana od dana primitka ove odluke pod prijetnjom prisilnog izvršenja.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Sinj, podnijela je 7. listopada 2022. ovom Sudu optužni prijedlog po prigovoru na obavezni prekršajni nalog okrivljenika A. M., zbog prekršaja iz čl. 43.st. 3. a u vezi čl. 293. st.1. i čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. Po prigovoru na obavezni prekršajni nalog isti se stavlja izvan snage te se nastavlja redovni prekršajni postupak.

3. Okrivljenik ispitan pred ovim Sudom iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Naime, da je sporne prigode upravljao označenim vozilom, da je došao na sporni parking gdje je bila velika gužva i da nije imao gdje parkirati pa da je vidio jedno parkirano vozilo talijanske registracije, da je pored njega stajala mlađa cura i da ju je pitao može li samo pola metra naprijed kako bi se moglo proći, međutim da cura nije reagirala pa da je pomislio da ga ne razumije, a onda da je iza njega jedno vozilo zagrebačke registracije otišlo s parkinga i da je dobio prostor za okrenuti se i kad je već odradio ono što je mislio da mu dolazi jedna gospođa i govori da ju je dotaknuo. Da joj je rekao da to nije točno, da nije došao ni blizu vozila, a kad da mu je pokazala malo boje na plastičnom odbojniku da joj je rekao da je moguće to od prije jer da sa te strane nije mogao niti doći. Smatrajući da ga ona samo provocira i da želi nešto što nije točno da je on otišao sa parkirališta na drugu stranu ceste i pješice se vratio na parking. Dakle, da je smatrao da niti slučajno nije izazvao prometnu nesreću, da nije dotaknuo vozilo o kojemu je riječ i da je stoga napustio mjesto događaja, a naknadno da su mu došli policajci i snimili vozilo sa svih strana i doslovno se smijali onome što su radili.

4. U dokaznom postupku svjedokinja oštećena K. I. iskazuje da je

sporne prigode njeno vozilo bilo na parkingu i da je u njemu sjedila njena punoljetna kćer, a ona i suprug da su se vraćali prema vozilu te bili udaljeni svega par metara kad da je vozilo marke V., reg. oznake ST … izlazeći sa parkinga

udarilo u njen zadnji kraj vozila. Da je odmah prišla vozilu i vozaču i rekla mu "vi ste udarili u moje vozilo", a on da joj je odlučno odgovorio da nije. Da se morao pomaknuti jer da druga vozila nisu mogla od njega izlaziti sa parkinga , da je ona mislila da će se on parkirati na pogodno mjesto i sačekati ali da je on jednostavno otišao. Da je zapisala njegov broj reg. pločica i otišla na policiju. Premda da je okrivljenik rekao da nije udario njeno vozilo da je na njenom vozilu bila ogrebotina, a da joj je trebao zapisnik radi njenog osiguranja u Italiji i da joj je policija naknadno rekla da oštećenja na vozilu okrivljenika po visini odgovaraju oštećenju na njenom vozilu. Posebno ističe da je znala da će imati ovolikih problema oko same nesreće da bi vjerojatno izbjegla otići na policiju.

5. U dokaznom postupku svjedok policajac A. M. iskazuje da je

sporne prigode do policijske postaje svojim vozilom došla K. I. i prijavila prometnu nesreću, da je izišao, pregledao vozilo na parkingu , a naknadno da je pregledao i vozilo okrivljenika te da je ustanovio da oštećenja na vozilima odgovaraju po visini jednom i drugom vozilu , a uz to kćerka K. I. da je ispričala da je bila u vozilu kad je okrivljenik svojim vozilom zakačio njihovo vozilo i oštetio ga. Bez obzira na iskaz okrivljenika koji negira počinjenje, da je on neposredno pregledao oba vozila i ustanovio da su oštećenja ta koja odgovaraju visini oštećenja na jednom i na drugom vozilu, a sam okrivljenik priznaje da je bio na tom parkingu i da je pomicao vozilo naprijed nazad pa nije jasno zašto bi oštećenica prijavila okrivljenika ako je nesreću izazvao netko drugi.

6.U dokaznom postupku pročitani su zapisnik o očevidu, situacijski plan, račun za naknadu troškova izrade situacijskog plana i izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva.

7. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze po slobodnom uvjerenju, sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio djela prekršaja upravo na način kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.

8. Sud je ovako odlučio temeljem obrane okrivljenika A. M., iskaza svjedokinje K. I., svjedoka policajca A. M. te čitanjem

izvedenih dokaza. Naime, okrivljenik se brani da se ne smatra krivim za počinjenje prekršaja jer da sporne prigode nije izazvao prometnu nesreću pa da je stoga i napustio mjesto događaja. Obrana okrivljenika nije prihvaćena jer je neuvjerljiva. Naime, okrivljenik priznaje da je bio na mjestu događaja, priznaje da je imao potrebu pomicanja svog vozila naprijed nazad ali pri tom ističe da nije dotaknuo niti jedno vozilo , a posebno ne vozilo talijanskih reg. oznaka premda ističe da ga je odmah zaustavila jedna gospođa i rekla mu da joj je oštetio vozilo ali da je on rekao da nije i da je otišao. Dakle, okrivljenik sam govori o tom da je pomicao vozilo i da mu je odmah jedna gospođa rekla da joj je oštetio vozilo , a da je on rekao da je boja na odbojniku možda od prije. Upravo ovakva obrana okrivljenika govori o tome da je on na mjestu događaja pomicao vozilo naprijed natrag ali očito ne želi prihvatiti da je izazvao nesreću, međutim upravo svjedokinja oštećena K. I. iskazuje da je vidjela kad joj je okrivljenik oštetio vozilo i da mu je to odmah rekla ali da je on odlučno negirao i napustio mjesto događaja pa da je zapisala njegove reg. pločice i otišla na policiju. Upravo svjedok policajac A. M. govori o tome da je pregledao vozilo oštećenice ,a neposredno i vozilo okrivljenika i da je ustanovio da oštećenja na jednom i drugom vozilu odgovaraju visini oštećenja na vozilima i da mu nije jasno zašto bi ako je bilo tko oštetio vozilo oštećenice ona rekla da je to učinio okrivljenik ako bi nesreću izazvao netko drugi. Dakle, očito je da svjedokinja oštećenica je vidjela prometnu nesreću i da sigurno kao osoba sa vozilom strane registracije ne bi sebi radila probleme i otišla u policiju ako nije bilo oštećenja , a kad ih je već bilo zatražila je uviđaj i navela reg. oznaku vozila koje je vidjela da joj oštećuje vozilo. Iskazi svjedokinje K. I. i svjedoka policajaca A. M. prihvaćeni su

u

cijelosti kao jasni, okolnosni i uvjerljivi,njihovi iskazi su

logično povezani i u bitnom podudarni i ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, a u provedenom dokaznom postupku nema dokaza koji bi upućivali suprotno te je donesena odluka kao u izreci.

9. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir postojeće okolnosti, težinu prekršaja, način počinjenja, nastale posljedice, imovno i obiteljsko stanje,držanje nakon djela, te je izrečena novčana kazna primjenom čl. 37. st. 3. t.1. PZ-a odnosno ista je ublažena uzevši kao posebno olakotno dosadašnje nekažnjavanje okrivljenika i njegove imovne prilike, premda je zaprijećena novčana kazna od 260 eura, za djelo iz tč. I. izreke, dok je zaprijećena novčana kazna od 390 eura do 920

eura za djelo iz tč. II. izreke, a sutkinja smatra da je kazna primjerena počinjenom prekršaju, stupnju odgovornosti i vrsti prekršaja, očekujući da će se i na ovaj način postići svrha kažnjavanja, kako okrivljenik više ne bi bio počinitelj ovakvih ili sličnih prekršaja, a temeljem čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona određen je rok plaćanja novčane kazne te ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazne okrivljenik uplati u predviđenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.139.st.3. a u vezi čl.138.st. 2. t.1. i t. 3.PZ-a a sve obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika .

11. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Sinju 31. listopada 2024.

Zapisničarka:

Sutkinja :

Emilja Plazibat v.r.

Ombreta Bareza v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DN-a:

-okrivljeniku

-tužitelju

-ovdje

Za točnost otpravka ovlaštena službenica

Emilja Plazibat