REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Broj: Pp-7875/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vesni Bestić, uz sudjelovanje Marine Ulamec kao zapisničarke, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenice T. Ž., radi djela prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj 5/90., 30/90., 47/19., 29/94., 114/22. i 47/23.), a povodom optužnog prijedloga PUZ-a, II. policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-7/24-5/10373, Urbroj: 511-19-28-24-1 od 19. travnja 2024., nakon glavne javne rasprave završene dana 30. listopada 2024. godine, u nazočnosti okrivljenice i tužitelja, dana 31. listopada 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I)

Temeljem odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)

okrivljenicu: T. Ž., kćer D. i R. Ž., r. Ž., rođenu ... u Z., OIB …, liječnicu, nezaposlenu, neudanu, bez djece, pismenu, VSS, uzdržavanu od obitelji, drž. RH, osuđivanu, s prebivalištem u Z., M. …

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 27. veljače 2024. u 11,10 sati, u u stubištu zgrade u M. … u Z., narušavala javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način i to tako da bi stajala ispred ulaznih vrata stana Š. M. i time onemogućila stanarki J. Š. M. da sa svojom maloljetnom kćerkom N., rođenom ..., izađe iz svog stana, a kada ju je J. Š. M. zamolila da se pomakne, pred maloljetnom kćerkom srušila J. na pod i vukla ju za kosu te ju potom nogom udarila u glavu, a cijeli događaj čuo bi se u stan iznad stana Š. te bi uznemirio stanarku A. D. koja bi izašla iz stana i vidjela T. Ž. kako vičući trči niz stepenice i izlazi iz zgrade

dakle, da bi na javnom mjestu ponašala se na naročito drzak i nepristojan način, vrijeđajući građane i narušavajući njihov mir,

čime bi počinila prekršaj opisan i kažnjiv člankom 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj 5/90., 30/90., 47/19., 29/94., 114/22. i 47/23.).

II) Temeljem odredbe članka 140. stavka 2. PZ-a trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovoga Suda.

Obrazloženje

1. PU zagrebačka, II. policijska postaja Zagreb, pod Klasom: 211-7/24- 5/10373, Urbroj: 511-19-28-24-1 od 19. travnja 2024. podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenice, a zbog djela prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci ove presude.

2. Braneći se na glavnoj raspravi okrivljenica je porekla krivnju te izjavila da ju je 27. veljače 2024. u 11,10 sati, dok se spuštala s drugog kata iz svog stana u M. … u Z. i kada je došla do prizemlja stubišta, uhvatio njezin opsesivno konkluzivni poremećaj, radi kojeg je morala stati i odraditi svoje prisilne radnje. Dok je tako brojala, stubištem se spuštala J. Š. M. koja je dolazila iz stana A. D., pitala ju kada će se maknuti i kada će prestati brojati, pristojno joj je odgovorila, a ona ju je tada počela vrijeđati. Govorila joj je razne pogrdne riječi, da je smrdljiva, psovala joj majku i uhvatila ju rukama za jaknu te ju počela navlačiti, pri čemu joj je poderala jaknu. Cijelo vrijeme nije reagirala, sve dok ju nije počela udarati šakama, a tada joj je rekla da ju pusti na miru i počela se braniti. Nije istina da bi ona J. onemogućila izlaz iz njezinog stana, već se J. tada vraćala od susjede, a njezina kćerka nije bila s njom, već je bila u njezinom stanu. Također nije istina da bi J. srušila na pod, vukla za kosu, a niti ju je udarila nogom u glavu. A. D. nije bila prisutna događaju i iz njezinog stana se ne može ni čuti ni vidjeti što se zbiva u prizemlju. Dok su se one obračunavale, J. kćerka je otvorila vrata stana i rekla joj "pusti mi mamu", nakon čega su se doista razdvojile. J. ju je nastavila verbalno napadati, a ona je otišla iz stubišta. Vani je susrela poznanicu Ž. V., kojoj je ispričala što se zbilo i koja je vidjela njezinu poderanu jaknu, a kasnije je s tuđeg mobitela pozvala policiju.

2.a Sutkinja je utvrdila da je okrivljenica zbog opsesivnog konkluzivnog poremećaja povremeno izvodila prisilne radnje, ali je u svakom trenutku bila svjesna stvarnosti.

3. U dokaznom postupku sutkinja je pročitala spis, a posebice zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu okrivljenice, iz kojeg je vidljivo da nije bila pod utjecajem alkohola i izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu iz kojeg je vidljivo da je prekršajno osuđivana te je kao svjedokinje saslušala J. Š. M., A. D. i Ž. V..

4. Svjedokinja J. Š. M. izjavila je da je 27. veljače 2024. u 11,10 sati njezina kćerka trebala ići u školu, ali je pred vratima njihovog stana bila okrivljenica sa svojim psima te je izvodila prisilne radnje, kako to inače često radi, saginjala se, legla na njezin otirač, brojala i slično, pa je kćerka počela plakati bojeći se da će zakasniti u školu. Rekla je T. da se makne no ona je nastavila brojati, onda joj je kazala da će ju udariti, a tada ju je T. nečim udarila u nos. Također je T. rekla da makne pse jer su lajali i režali. Nakon što ju je udarila, dijete je plakalo, susjeda je došla, a T. je pobjegla. Na upit sutkinje izjavila je da se vidi da je T. bolesna no ona se nje sjeća dok je bila "normalna", ista su generacija i uvijek su normalno razgovarale sve do prije par godina "dok nije prošvikala".

5. A. D., propisno upozorena, kazala je da je 27. veljače 2024. oko 11,10 sati, dok se spremala u dućan, čula da iz stubišta dijete viče "mama, mama". Otvorila je vrata i nagnula se preko ograde stubišta te je vidjela da T. bježi, J. kako leži na podu i kraj nje kleči dijete s torbom na leđima. Prije toga čula je da T. silazi po stubištu s psima. Na upit joj je J. kazala da ju je T. udarila nogom, ali ona to nije vidjela.

6. Iz iskaza svjedokinje Ž. V. proizlazi da nema neposrednih saznanja o ovom događaju. Dok je predmetne zgode bila u parku u M., vidjela je T. koja je bila sa svojim psima vrlo uznemirena i poderane jakne, sva se tresla i vidjela je da ju je netko stvarno "napao". Tina joj je ispričala što se dogodilo, ali, nažalost, nije to vidjela.

7. Cijeneći i analizirajući provedene dokaze posebno i u međusobnoj povezanosti te uspoređujući ih s obranom, nije dokazano da bi okrivljenica počinila djelo prekršaja na način i pod uvjetima kako joj je to stavljeno na teret. Naime, okrivljenica je porekla krivnju tvrdeći da je ona napadnuta od strane J. Š. M., događaj se zbio u stubištu stambene zgrade te ga nitko drugi nije vidio niti čuo. Svjedokinja A. D. čula je samo da dijete viče "mama, mama", ali ne i da bi okrivljenica što galamila niti da bi fizički napala J., dok svjedokinja Ž. V., koja se nalazila izvan zgrade nije vidjela niti čula ništa od događaja, odnosno naknadno je vidjela okrivljenicu s poderanom jaknom.

8. Članak 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira decidirano propisuje da će se za prekršaj kazniti tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način, vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, dakle, da bi se radilo o ovom prekršaju, nije dovoljno utvrditi samo radnju počinjenja prekršaja nego i je li prekršaj počinjen na javnom mjestu.

8.a Stubište stambene zgrade je, prema pravnom shvaćanju Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, donesenom na sjednici Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti dana 5. studenoga 2021., fiktivno javno mjesto i prema stavu tog Suda ulaz u stan ne predstavlja neograničeno otvoreno javno mjesto, kod kojeg se prisutnost neograničenog broja ljudi podrazumijeva te kod kojeg zbog toga nije potrebno utvrđivati je li netko čuo ili vidio predmetni događaj. Da bi se djelo koje je izvršeno na određenom mjestu, a koje nije neograničeno otvoreno javno mjesto, kao što je konkretni prostor ispred stana, smatralo izvršenim na javnom mjestu (fiktivno javno mjesto), potrebno je da je takvo mjesto dostupno vidiku ili čujnosti s javnog mjesta, odnosno da je posljedica nastupila na javnom mjestu, dakle, na ulici, javnom putu ili sličnoj javnoj površini.

9. Budući se predmetni događaj nije zbio na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već fiktivnom, a prostor ispred stana nije bio dostupan niti vidiku niti čujnosti s javnog mjesta, to nije utvrđeno da bi okrivljenica počinila prekršaj za koji ju se tereti.

9. Dakle, kako provedenim dokaznim postupkom nije dokazano da bi okrivljenica počinila djelo za koje ju se optužuje, a ovlašteni tužitelj nije ponudio daljnjih dokaza, to je, u smislu načela "in dubio pro reo", valjalo odlučiti kao u izreci. Posebno valja napomenuti da okrivljenica nije obvezna dokazivati svoju nedužnost, već je teret dokaza na tužitelju.

10. Obzirom da je okrivljenica oslobođena optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava Suda.

U Zagrebu 31. listopada 2024.

zapisničarka

sutkinja

Marina Ulamec

Vesna Bestić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude okrivljenica i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku 8 dana po primitku, putem ovoga Suda, pisano u dva istovjetna primjerka bez naplate pristojbe na adresu Zagreb, Av. Dubrovnik 8.

Dostavna naredba:

1. Okrivljenica T. Ž. – M. …, Z.

2. Tužitelj II. policijska postaja Zagreb

3. Pismohrana, ovdje.