Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-286/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Leona Kovačića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LJ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2024., broj K-42/2023. u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024., u prisutnosti, u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja, odvjetnika Krešimira Škarice

p r e s u d i o je

I Prihvaća se djelomično žalba optuženog LJ te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženik za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 2 (dva) mjeseca.

II U ostalom djelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi LJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci presude, pa je na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 5 godina i 2 mjeseca.

2 . Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) optuženik je djelomično oslobođen dužnosti naknade troškova iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. dok je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. na ime paušalne svote u iznosu od 1.000,00 eura.

4. Protiv presude žali se optuženik po branitelju, odvjetniku Krešimiru Škarici zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe a podredno da izrekne blažu kaznu ili da ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Postupajući po zahtjevu optuženika i branitelja, na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici su izvješteni optuženik i njegovi branitelji kao i nadležni državni odvjetnik pa je sjednica održana u prisutnosti optuženika i branitelja, a u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08.

8. Žalba je djelomično osnovana.

9. Optuženik u žalbi paušalno navodi da „se više nego nedvojbeno utvrđuje da zaključci nisu razložno obrazloženi, logično povezani i podvedeni pod ispravnu zakonsku“ (osnovu), dakle upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim prvostupanjski sud je utvrđujući nesporne (točka 8.) i sporne okolnosti (točka 9.) iznio dostatne razloge o ispunjenju objektivnog (točka 9.1.) i subjektivnog elementa (točka 9.2. i 11.) terećenog kaznenog djela pa nije počinjena bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik. Preostali žalbeni navodi se suštinski odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa će se u tom okviru i razmatrati.

10. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik upućuje da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog „kontrolnog“ prometnog vještačenja jer vještak nije dao jasna i uvjerljiva objašnjenja vezano uz postavljena pitanja, a pogotovo u odnosu na materijalne tragove u vidu zaostalih tragova kočenja pa su tako utvrđenja vještaka u suprotnosti s tezom optužbe da optuženik uopće nije uočio oštećenika iako je za to imao prostorne i vremenske mogućnosti. Nadalje optuženik navodi da se u konkretnom slučaju radi o prometnoj „neravnopravnoj“ situaciji te da je oštećenik mogao na više od 200 m uočiti dolazak vozila okrivljenika, pa tako s obzirom da dolazi sa sporedne ceste, poduzeti mjere kočenja i izbjegavanja, za što je imao i prostorne i vremenske mogućnosti.

10.1. Međutim, optuženika valja uputiti da mu se činjeničnim opisom, osim protupropisne vožnje zbog povrede članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20. – dalje: ZOSPC) stavlja na teret i postupanje suprotno članku 43. stavku 1. i 2. ZOSPC-a dakle da je poduzeo radnju skretanja u lijevo na način da je sjekao lijevi zavoj, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti na siguran način bez ugrožavanja drugih sudionika u prometu koji mu dolaze iz suprotnog smjera i zadržavaju pravac kretanja. Stoga žalbeni navodi u pogledu mogućnosti uočavanja vozila optuženika od strane oštećenika nisu od relevantnog značaja s obzirom da iz nalaza i mišljenje vještaka za cestovni i zračni promet dipl.ing. Srećka Hlišća proizlazi (a tako je opisana i prometna situacija u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude) da je oštećenik zadržavao smjer kretanja pa je bio u prednosti u odnosu na vozilo optuženika (točka 5.4. i 9.1.) dakle suprotno žalbenim navodima nije se radilo o uključivanju sa sporedne ceste, te kada je uočio da vozilo „skreće na njega“ nesreću više nije mogao izbjeći.

10.2. U odnosu na žalbene navode u pogledu odbijanja dokaznog prijedloga za provođenje novog prometnog vještačenja valja ukazati da je obrazloženje dokaznog prijedloga (list 279 spisa), jer optuženik samo navodi da je nalaz i mišljenje kontradiktoran u odnosu na predložene materijale dokaze, necjelovit i ne održava stvarno stanje u odnosu na mehanizam nastanka štetnog događaja, ustvari načelno neslaganje i neprihvaćanje nalaza i mišljenja pa je prvostupanjski sud (točka 3.1.) iznio tome odgovarajuće, jasne i dostatne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nadalje, optuženik u žalbi smatra da se vještak nije jasno i nedvojbeno očitovao u odnosu na izgled mjesta događaja kako to proizlazi iz fotografija koje je priložila obrana u odnosu na fotografije koje prileže očevidu. Međutim, prvostupanjski sud nalaz i mišljenje vještaka prihvaća u cijelosti smatrajući ga jasnim, određenim, preciznim te izrađenim na temelju dokumentacije i pravila struke (točka 6.3.) dakle i u odnosu na očitovanje vještaka u pogledu razlike u fotografijama mjesta događaja (točka 5.4.) te, suprotno žalbenim navodima, iznosi prihvatljive i dostatne razloge (točka 9.1.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također valja ukazati da je u činjeničnom opisu izreke presude jasno navedene da je optuženik poduzeo snažno kočenje (a tako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka) i, suprotno žalbenim navodima, ta konstatacija nije u suprotnosti s „tvrdnjom zastupnice optužbe da isti nije uočio oštećenika iako je imao prostorne i vremenske mogućnosti“.

11. Nadalje, optuženik žalbenim navodima problematizira utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik bio nesposoban za sigurnu vožnju i u tom smislu upire na nalaz mišljenje vještaka psihijatra dr. Davora Zdunića i vještaka toksikologa dipl. ing. AJ. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra optuženik ukazuje na „procesno neobično“ postupanje jer je vještak nadopunio svoj iskaz, korigirao ga, objašnjavao i tražio dva zapisnika u kojima je nesmetano diktirao, pa da se konačno ne može odrediti o približnom vremenu konzumiranja, količini i kvaliteti marihuane, dok s druge strane naglašava notornu činjenicu da je utjecaj iste vrlo individualan pa prisutnost THC-a u krvi ne podrazumijeva nužno utjecaj na samog konzumenta te traju u prosjeku 1-3 ali maksimalno 4 sata. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka toksikologa optuženik navodi da vještak ne može sa sigurnošću reći kada je optuženik i u kojoj količini konzumirao marihuanu te kolika je koncentracija iste bila u vrijeme nezgode pa tako niti ne tvrdi da je optuženik tempore criminis bio nesposoban za vožnju. U tom smislu citira dijelovi nalaze mišljenja vještaka.

11.1. U prvom redu valja ukazati da nije sporno, ali niti relevantno da je vještak psihijatar dr. Davor Zdunić, po suglasnom prijedlogu stranaka, ispitan na raspravi 27. ožujka 2024., 24. travnja 2024. i 16. svibnja 2024. kada je doista nakon uvida u prethodne zapisnike djelomično korigirao svoja utvrđenja, što je prvostupanjski sud primio na znanje te iznio o tome jasne razloge (točka 6.2.) koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, vještak jasno navodi da ne može isključiti obranu optuženika o vremenu konzumiranja marihuane ali i da je marihuanu morao konzumirati i nakon toga i to mnogo bliže vremenu prometne nesreće. S obzirom na koncentraciju od najmanje 7,5 ng/mL tetrahidrokanabinola tempore criminis u krvi, vještak, bez obzira na točno vrijeme konzumacije, kvalitetu i količinu konzumirane marihuane, zaključuje (točka 5.) da je optuženik pod takvim utjecajem bio smanjenih vozačkih sposobnosti u znatnoj mjeri zbog čega nije mogao sigurno upravljati vozilom i taj zaključak osnovano prihvaća prvostupanjski sud (točka 9.1.)

11.2. U odnosu na žalbene navode u pogledu nalaza i mišljenje vještaka toksikologa dipl. ing. AJ u prvom redu valja uputiti da optuženik u žalbi citira vještaka samo djelomično i nepotpuno, kako odgovara tezi obrane, pa tako ukazuje da vještak u pisanom nalazu i mišljenju navodi da se koncentracija THC u krvi optuženika u vrijeme prometne nesreće ne može sa sigurnošću utvrditi, a propušta nastavak rečenice (za razliku od prvostupanjskog suda - točka 5.2.) gdje vještak navodi da je koncentracija morala biti viša od analizom utvrđene a što je moralo imati utjecaj na ponašanje i smanjenje vozačkih sposobnosti. Također nisu relevantni žalbeni navodi u pogledu činjenice da se vještak toksikolog nije mogao očitovati o vremenu trajanja tzv. psiholoških učinaka konzumacije marihuane, upućujući na vještaka psihijatra koji je, kako je to prethodno navedeno (točka 11.1.), vodeći računa o koncentraciji THC u krvi tempore criminis iznio zaključak o mogućnosti sigurnog upravljanja vozilom.

12. Relativizirajući zaključak prvostupanjskog suda o tome da je pod utjecajem marihuane bio nesposoban za sigurnu vožnju, optuženik osporava ispunjenje subjektivnog obilježja kaznenog djela i smatra da je eventualno postupao sa svjesnim nehajem, a ne s neizravnom namjerom Međutim, kako je to prethodno navedeno (točka 11.1. – 11.2. ovosudne presude), prvostupanjski sud osnovano zaključuje, a što proizlazi iz nalaza mišljenja vještaka toksikologa i psihijatra da je optuženik bio nesposoban za sigurnim upravljanjem vozilom te da je postupao s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje o čemu iznosi razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (točka 9.1. i 11.) kako je to prethodno analizirano. 13. Zbog prethodno iznesenih razloga valja zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Iako optuženik ističe kao žalbenu osnovu povredu kaznenog zakona suštinski se žalbeni navodi odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje koje je međutim pravilno utvrđeno, kako je to prethodno analizirano.

14. Optuženik se žali i na odluku o kazni, ukazuje na odredbu članka 47. stavka 1. KZ/11. i smatra da je kazna previsoka i nije razmjerna jačini povrede ugroženog dobra i svim drugim okolnostima koje idu u prilog optuženiku. Upućuje da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio kao olakotnu okolnost nekažnjavanost dok nije uopće cijenio držanje pred sudom, iskreno žaljenje zbog tragične posljedice, osobne i obiteljske prilike kao i činjenicu da se radi o mladoj osobi.

14.1. Prvostupanjski sud je osnovano kao olakotnu okolnost cijenio neosuđivanost optuženika dok otegotnih okolnosti nije našao (točka 13.). Međutim, u pravu je optuženik da je prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti u većoj mjeri trebao cijeniti dosadašnju neosuđivanost (izvod iz KE – 253 spisa) ali i cijeniti životnu dob (rođen 1993.) te iskazano žaljenje zbog teške posljedice kao i sućut obitelji (obrana – list 254) te obiteljske prilike jer kao zaposlen jedini uzdržava roditelje.

14.2. Zbog prethodno iznesenih razloga je, po stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prihvaćanjem optuženikove žalbe, uz osnovano, po prvostupanjskom sudu, utvrđenu olakotnu okolnost te ostale olakotne okolnosti na koje upućuje optuženik (korektno držanje pred sudom se pretpostavlja pa bi se tek suprotno ponašanje eventualno moglo cijeniti kao otegotno) trebalo izreći za počinjeno kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i dva mjeseca. Ta kazna će po ocjeni ovog drugostupanjskog suda biti dostatna da u cijelosti ispuni zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. i primjerena je osobnim prilikama optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

15. Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka bez žalbenih navoda pa valja ukazati da je prvostupanjski sud u odnosu na odluku o trošku (točka 14.) iznio cjelovite i pravilne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08., a na temelju članka 482. i članka 486. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 30. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Marijan Bitanga