REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-567/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi razmjernog dijela starosne mirovine, 30. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-02/21-03/03182391913, URBROJ: 341-99-06/2-21-000222 od 27. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-02/21-03/03182391913, URBROJ: 341-99-06/2-21-000222 od 27. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu KLASA: 140-02/18- 03/03182391913, URBROJ: 341-25-06/2-08-069475 od 5. studenog 2020. kojim je tužitelju, rođenom **.**.1941., državljaninu Republike Hrvatske, priznato, počevši od 1. siječnja 2004., pravo na razmjerni dio starosne mirovine na teret hrvatskoga mirovinskog osiguranja prema odredbama Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Njemačkom.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je osporeni upravni akt nepravilan i da mu je njime opet učinjena šteta. Dodaje da je ovo već treći put da se kroz tužbu Upravnom sudu obraća sudskoj kontroli akata javne uprave. Iznosi da je u osporenom upravnom aktu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, naročito po pitanju visine hrvatskog dijela mirovine, kad je radio u SR Njemačkoj jedno vrijeme kao radnik zagrebačkog poduzeća Osnova. Nastavlja da je također pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Opisuje da su povrijeđene odredbe postupka, osobito zbog pogrešno postavljenog tereta dokazivanja nedostajućih isprava, koje je trebao čuvati, ili barem nadzirati čuvanje, javni mirovinski sektor, odnosno tuženik, a ne on, koji za stvarne uplate doprinosa nije znao, niti je mogao znati. Smatra da su mu povrijeđena i njegova ljudska prava i to ustavno pravo na sudsku kontrolu akata javne uprave, ustavno pravo na žalbu, na pošteni postupak kao i europsko konvencijsko pravo na djelotvorno pravno sredstvo. Opisuje da nije sporno da je on radio u poduzeću Osnova, Zagreb, od 24. srpnja 1970. do 31. listopada 1975., od čega 4 godine, od 1971. do 1975., u Münchenu, SR Njemačka, te da je bio osiguran i zdravstveno i mirovinsko, po tadašnjem osiguravatelju iz SFRJ, a o čemu važi i međunarodni mirovinski ugovor sa SR Njemačkom. Ističe da je sporno koliko mu je mirovinskih doprinosa uplaćeno od strane tadašnjeg poslodavca Osnova, Zagreb, što on nije mogao kontrolirati, iako je dobivao od tog poslodavca rješenja o plaći, koja je i priložio sada mirovinskom upravnom spisu u originalu. Navodi da je u žalbi od 2. srpnja 2004. priopćio da je od 24. srpnja 1970. (5 mjeseca i 7 dana u 1970.) do 1. srpnja 1971. (7 mjeseca u 1971. a onda po povratku iz SR Njemačke od 1. lipnja 1975. do 31. listopada 1975. (5 mjeseca u 1975.) radio u sjedištu poduzeća Osnova u Zagrebu. Dodaje da se tuženik nije niti na to, za obračun visine mirovine mjerodavno činjenično stanje, kao niti na ostale njegove dokaze referirao, već je to prešutno kod svojih obrazloženja izostavljao. Iznosi da tuženik posjeduje podatke o njegovim plaćama za vrijeme njegovog rada u sjedištu poduzeća Osnova u Zagrebu, u SFRJ, za razdoblje od 24. srpnja 1970. do 1. siječnja 1971. na osnovu kojih je njegova mirovina izračunata, a onda odjednom u matičnoj evidenciji HZMO više nema nikakve podatke o njemu iako je on i dalje, najprije do 1. srpnja 1971., a onda i po povratku iz SR Njemačke od 1. lipnja 1975. do 31. listopada 1975. radio u sjedištu poduzeća Osnova u Zagrebu. Napominje da takvim utvrđenjem tuženik ukazuje, da se jedno od najvećih poduzeća za projektiranje u to vrijeme u Zagrebu, koje je tada brojilo preko 100 inženjera i tehničara, skoro pa bavilo nekakvim kriminalnim radnjama oko utaje doprinosa, i to izričito kod njega. Smatra da njemu ne smije ići na štetu propust hrvatskog mirovinskog osiguranja što isto nije sačuvalo isplatne liste za doprinose. Mišljenja je da teret dokaza nedostajućih uplata za mirovinske doprinose, kraj predočenja rješenja o plaćama, koja su u višem iznosu, nego što su mu priznate uplate mirovinskih doprinosa, koja se sada, doduše 45 godina nakon što su nastala i uplaćena, kraj takvih okolnosti jest na tuženiku. Napominje da loptanje s njim gore-dolje po mirovinskim upravnim nadleštvima, ali i upravnim sudovima, koji ukidaju pobijana mirovinska rješenja, a ne rješavaju stvar u punoj jurisdikciji definitivnom odlukom, na što su ovlašteni, kraj neprestanog ponavljanja tvrdnje upravnih nadleštava "ne možemo naći isprave znači nemate pravo" već gubi smisao. Ističe da se kod ovog predmeta radi o obveznom mirovinskom osiguranju, a ne o bilo kakvom drugom osiguranju, a da na njega ima pravo nakon njegove smrti i njegova supruga. Iznosi da je kod promjene društvenog uređenja Republike Hrvatske i uvođenja novih pravila kod mirovinskog osiguranja došlo kod zatvaranja i privatizacije poduzeća do nesuglasica oko plaćanja i upravljanja sa dokumentima mirovinskog osiguranja, koje je obavezno za sve poslodavce. Nastavlja da novi mirovinski zavod danas ne priznaje propuste i nepravilnosti starog zavoda te da će se morati obratiti socijalnoj službi u Njemačkoj za pomoć. Predlaže poništiti rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Dodaje da navodi i razlozi u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Iznosi da mirovinski staž tužitelja u Republici Hrvatskoj, prema odredbama članaka 22. do 28. Zakona, navršen u razdoblju od 23. siječnja 1969. do 31. listopada 1975. godine iznosi 6 godina, 9 mjeseci i 8 dana. Nastavlja da prema potvrdi njemačkog nositelja mirovinskog osiguranja (obrazac D-HR 205 od 8. siječnja 2004.) staž osiguranja navršen u razdoblju od 31. svibnja 1958. do 28. prosinca 2003., s prekidima iznosi 36 godina i 2 mjeseca. Opisuje da prema navedenom ukupno razdoblja staža osiguranja prema članku 25. Ugovora iznosi 42 godine, 11 mjeseci i 8 dana. Ističe da u razdoblje zaposlenja od 1. siječnja 1971. do 31. listopada 1975. kod obveznika Osnova, poduzeće za projektiranje i inženjering s potpunom odgovornošću, Zagreb, u matičnoj evidenciji Zavoda nisu evidentirani podaci o plaći. Nadalje ističe da je iz dopisa Gradskog ureda za opću upravu, Gradske uprave Medvešćak KLASA: 037- 02/02- 01/6, URBROJ: 251-02-03/205-02-02 od 17. siječnja 2002. utvrđeno da se u pismohrani ne nalaze podaci o poduzeću Osnova, poduzeće za projektiranje i inženjering s potpunom odgovornošću, Zagreb. Navodi da je prema potvrdi iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. siječnja 2010., temeljem rješenja Fi-2050/91 od 14. ožujka 1991. izvršeno brisanje iz sudskog registra obveznika Osnova, poduzeće za projektiranje i inženjering s punom odgovornošću, [adresa], sa sjedištem u [adresa], zbog podjele na petnaest novih poduzeća. Dodaje da je prema potvrdi Trgovačkog suda u Zgrebu broj: R3-25401/09 od 4. siječnja 2010. vidljivo da su pravni slijednici poslodavca Osnova, poduzeća za projektiranje i inženjering s potpunom odgovornošću, slijedeća poduzeća: K.A.T. d.o.o., Zagreb, Biro Nova d.o.o., Kutina i Archinova d.o.o., Zagreb, koji se nisu odazvali pozivima Odjela matične evidencije Zavoda za dostavu analitičkih kartica plaća i tiskanica M-4. Napominje da je prema članku 96. stavku 1. Zakona Zavod obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. Dodaje da je u postupku povodom žalbe utvrđeno da je 20. travnja 2018. zamolnicom Područne službe u Zagrebu, Odjela matične evidencije od poslodavca Osnova, poduzeća za projektiranje, Zagreb odnosno njegovog pravnog slijednika Matrix 91 d.o.o., Zagreb, zatražena dostava prijave MPP-1 za razdoblje od 1. siječnja 1971. do 31. listopada 1975. Iznosi da je u odgovoru na zamolnicu poduzeće Matrix 91 d.o.o., Zagreb, obavijestilo Odjel matične evidencije, Područne službe u Zagrebu da nema nikakvih podataka za navedeno razdoblje. Nastavlja da su prema odredbi članka 98. stavka 1. Zakona obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane tim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama. Navodi da je s tim u svezi tužitelju napomenuto da rješenja o rasporedu radnika na radno mjesto i određivanju osnovice za obračun osobnog dohotka nisu dokaz za utvrđivanje podataka o plaćama za navedeno razdoblje od 1. siječnja 1971. do 31. listopada 1975. jer obveznici uplate doprinosa nisu uplaćivali doprinose prema plaćama koje su isplaćivane, već prema osnovicama osiguranja na koje je poslodavac prijavio radnika Zavodu (o čemu ovisi utvrđivanje mirovinske osnovice), a isplatne liste za navedeno razdoblje ne postoje. Dodaje da je odredbom članka 99. stavka 1. Zakona propisano da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i doprinos utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom. Istaknuo je da se mirovinski staž, plaća, osnovice osiguranja te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji, prema članku 110. stavku 3. Zakona, stoga da su u pobijanom rješenju prosječni vrijednosni bodovi za izračun mirovine utvrđeni na temelju podataka o plaćama za razdoblje od 1. siječnja 1970. do 23. srpnja 1970. kod poslodavca Jugokeramika, Zagreb, i za razdoblje od 24. srpnja 1970. do 31. prosinca 1970. kod poduzeća Osnova, poduzeća za projektiranje, Zagreb. Opisuje da je na temelju prijava podataka o mirovinskom stažu za matičnu evidenciju o osiguranicima utvrđen mirovinski staž tužitelja u navedenom trajanju te je na temelju dostupnih podataka matične evidencije doneseno prvostupanjsko pobijano rješenje. Slijedom navedenog, smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište na kojem je saslušan tužitelj.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je postupak pokrenut na temelju zahtjeva za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine podnesenog 30. rujna 2003. nadležnom nositelju socijalnog osiguranja u SR Njemačkoj.

7. Sporno je, je li pravilno i zakonito rješenje tuženika.

8. Prvotno treba napomenuti da je Upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj: Us-959/2006-4 od 14. svibnja 2009. tužbu tužitelja uvažio i poništio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu, broj spisa: 140752, KLASA: 140-11/04-01/OB: 03182391913, URBROJ: 341-99- 03/2-04-11460 od 8. prosinca 2005. te je u bitnome naveo da ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja taj Sud drži da je njime povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, istaknuo je da imajući u vidu rješenja o plaćama isplaćivanim tužitelju u inozemstvu u spornom razdoblju, koja je tužitelj priložio uz žalbu, te obrasce o prijavi podataka o utvrđenom osobnom dohotku i stažu osiguranja za 1971. i 1975. (obrazac M4), koji prileže spisu, tuženo tijelo nije moglo odbiti žalbu uz obrazloženje da su poslodavci isplaćivali radnicima više iznose plaće u inozemstvu, a prijavljivali ih na manje iznose Zavodu, već je trebalo za sporno razdoblje utvrditi na koje su točno iznose uplaćivani doprinosi, jer o tome ovisi iznos mirovinske osnovice. Nastavljeno je da će tuženo tijelo nadopuniti postupak tako da će na temelju postojeće evidencije tvrtke tužitelja, utvrditi stvarno isplaćene plaće tužitelju odnosno zatražiti će od njega da dostavi svu originalnu dokumentaciju o isplaćenim plaćama radi utvrđivanja pravilne mirovinske osnovice, pa će nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja novim rješenjem odlučiti o žalbi tužitelja.

9. Nadalje, treba napomenuti da je ovaj sud presudom poslovni broj: 9 UsI- 214/15-13 od 29. studenog 2017. poništio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-02/14-03/03182391913, URBROJ: 341-99- 06/2-14-012177 od 26. studenog 2014. te je naložio tuženiku da u roku od 60 dana od dostave te presude donese novo zakonito rješenje u bitnome navodeći da je u ponovnom postupku pribavljena potvrda Trgovačkog suda u Zagrebu, Sudskog registra R3-25401/09 od 4. siječnja 2010. iz koje je utvrđeno da je poduzeće OSNOVA brisano 14. ožujka 1991. zbog podjele na petnaest novih poduzeća. Dodano je da iz spisa predmeta proizlazi da su zatraženi podaci od nekih poduzeća na koje je podijeljeno poduzeće OSNOVA, međutim, da nije vidljivo da bi isti bili zatraženi od MATRIX 91 d.o.o., Zagreb, Kneza Mislava 11, koje društvo je i danas aktivno te je nastalo podjelom poduzeća OSNOVA, a što je utvrđeno iz navedene potvrde. Izneseno je da će se stoga nadopuniti postupak na način da će se zatražiti podaci od MATRIX 91 d.o.o., Zagreb, iz kojih bi se moglo utvrditi na koje su točno iznose uplaćivani doprinosi u spornom razdoblju. Nastavljeno je da će se, također, tužitelj pozvati da dostavi svu originalnu dokumentaciju o isplaćenim plaćama i o iznosima uplaćenih doprinosa u spornom razdoblju, nakon čega će ovlaštena službena osoba odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

10. U ponovnom postupku zamolnicom od 20. travnja 2018. od MATRIX 91 d.o.o., Zagreb, zatražena je dostava prijave MPP-1 za razdoblje od 1. siječnja 1971. do 31. listopada 1975., s time da je to trgovačko društvo podneskom od 17. svibnja 2018. navelo da nema nikakvih podataka za navedeno razdoblje.

11. Člankom 96. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 102/98., 71/99., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 94/09., 40/10., 121/10., 130/10., 139/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13., 133/13. i 157/13.) propisano je da je Zavod obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja.

12. Nadalje, člankom 99. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i doprinos utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom.

13. Dok je člankom 110. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da se mirovinski staž, plaća, osnovice osiguranja te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji.

14. U osporavanom rješenju tuženika je u bitnome navedeno da rješenja o rasporedu radnika na radno mjesto i određivanju osnovice za obračun osobnog dohotka nisu dokaz za utvrđivanje podataka o plaćama za navedeno razdoblje od 1. siječnja 1971. do 31. listopada 1975. jer obveznici uplate doprinosa nisu uplaćivali doprinose prema plaćama koje su isplaćivane, već prema osnovicama osiguranja na koje je poslodavac prijavio radnika Zavoda (o čemu ovisi utvrđivanje mirovinske osnovice), a isplate liste za navedeno razdoblje ne postoje. Pozivajući se na gore citirane članke objašnjeno je da su u pobijanom rješenju prosječni vrijednosni bodovi za izračun mirovine utvrđeni na temelju podataka o plaćama za razdoblje od 1. siječnja 1970. do 23. srpnja 1970. kod poslodavca Jugokeramika, Zagreb, i za razdoblje od 24. srpnja 1970. do 31. prosinca 1970. kod poduzeća Osnova, poduzeće za projektiranje, Zagreb. Izneseno je da je na temelju prijava podataka o mirovinskom stažu za matičnu evidenciju o osiguranicima utvrđen mirovinski staž tužitelja u navedenom trajanju te da je iz istih podataka matične evidencije doneseno prvostupanjsko pobijano rješenje.

15. Imajući u vidu da je upravni postupak upotpunjen u skladu s uputama te imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, da poduzeće MATRIX 91 d.o.o., Zagreb, nema nikakvih podataka za predmetno razdoblje, pa da se nije moglo utvrditi na koje su točno iznose uplaćivani doprinosi, osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Ovaj sud prihvaća obrazloženje tuženika koji se je pravilno pozvao na relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

16. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 30. listopada 2024.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Opunomoćenik za preuzimanje pismena HU, [adresa]

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba – putem e. komunikacije

3. u spis