Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca br. 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-210/2022-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Igoru Njegovanoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Igora Prpića, u kaznenom predmetu protiv optuženog CS, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj KO-DO-92/2022 od 21. rujna 2022., nakon javne rasprave održane 11. listopada 2024. u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice RS i optuženikovog branitelja Vlade Vladike, odvjetnika u Rijeci, te 28. listopada 2024. u prisutnosti zamjenice državne odvjetnice Đurđice Ojurović, optuženog CS i njegovog branitelja Vlade Vladike, odvjetnika u Rijeci, 30. listopada 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi CS, sina OS i ČS, rođenoga **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, inženjer elektrotehnike, s višom stručnom spremom, zaposlen, OIB: [osobni identifikacijski broj], neoženjen ,bez djece, bez čina, neodlikovan, vlasnika stana na adresi prebivališta, neosuđivan, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

I. što je dana 7. travnja 2022. oko 13:30 sati, u mjestu Udbina, u ugostiteljskom objektu Ličko Selo konobarici ĆS u više navrata rekao da će je ubiti, zaklati, pri čemu ju je vrijeđao nazivajući ju kurvom i "četnikušom" te joj psovao majku što je sve kod ĆS izazvalo strah za vlastiti život,

II. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje KZ/11).

III. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11, optuženi CS osuđuje se na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11, optuženom CS se izriče uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženi CS u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 54. KZ/11, dođe li do opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora optuženom CS će se uračunati vrijeme uhićenja i pritvora, od 7. travnja 2022. u 15:30 do 8. travnja 2022.

VI. Na temelju 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje: ZKP/08), oštećena ĆS se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08, nalaže se optuženom CS podmiriti troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškova za svjedoke u iznosu od 49,90 EUR i paušalne svote u iznosu od 70,00 EUR, ukupno 119,90 EUR (sto devetnaest eura i devedeset centa), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću podignulo je 21. rujna 2022. optužnicu broj KO-DO-92/2022, kojom je okrivljenog CS optužilo za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisanog i kažnjivog po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11) (list 96 – 99 spisa). Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću broj Kov-99/2022- 9 od 21. studenoga 2022. (str. 116 – 118 spisa).

2. Oštećena ĆS postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.000,00 kuna (str. 138, 216 spisa).

3. Optuženi CS očitovao se da se ne smatra krivim po optužnici, te da osporava postavljeni imovinskopravni zahtjev (str. 138, 216 spisa).

4. Rasprava 11. listopada 2024. održana je bez prisutnosti uredno pozvanog optuženika, u skladu s odredbom članka 404. stavka 5. ZKP/08, a s obzirom da se optuženi CS na prijašnjoj raspravi očitovao o optužbi, pri čemu je ocijenjeno i da optuženikova prisutnost na raspravi nije nužna – naročito imajući u vidu da je na raspravi bio prisutan njegov branitelj.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedokinju CSB (str. 217 – 218 spisa), te je pročitao, odnosno pregledao, sljedeće isprave: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika u Postaji granične policije Korenica, sa snimkom (list 5 – 9 i 44 spisa); zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od žrtve ĆS (list 12 – 14 spisa); prijavu Zavoda za hitnu medicinu Ličko- senjske županije za žrtvu ĆS (list 34 spisa); zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika sa snimkom (list 55 – 59 spisa); spis Općinskog suda u Gospiću broj Pp-1695/2022. U skladu s odredbom članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP/08, pročitan je zapisnik o ispitivanju na raspravi svjedokinje ĆS (str. 139 – 142 spisa), te zapisnik o ispitivanju na raspravi svjedokinje PS (str. 142 – 144 spisa). Kao zadnju dokazi prije ispitivanja optuženika na završetku dokaznog postupka, pročitani su podaci prekršajne (str. 201 – 202 spisa) i kaznene (str. 203 – 204 spisa) evidencije za optuženika.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te ocjene cjelokupnog dokaznog materijala i analize svakog provedenog dokaza zasebno, ali i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, vijeće je bez razumne dvojbe utvrdilo da je optuženi CS počinio kazneno djelo stavljena mu na teret optužnicom.

7. U svom iskazu, kojeg je, sukladno članku 417.a stavku 5. ZKP/08, iznio na završetku dokaznog postupka (str. 224 – 225 spisa), optuženi CS je naveo kako nije istina ono što je u svom iskazu navela oštećena ĆS. Tu osobu nije poznavao, a ne poznaje ju ni danas. Točno je da je toga dana ušao u restoran u [adresa], gdje je zatekao dvije ženske osobe kako sjede za šankom. Pitao ih je "ko je gazda?". To je pitanje ponovio jedanput, možda dvaput. Nacionalnost uopće nije spomenuo. Jedna od te dvije ženske osobe, mlađa, počela se nakon toga derati na njega. Ne zna što mu je sve izgovorila. Iz posude u kojoj su bili bomboni, a koja je bila na šanku, uzeo je šaku tih bombona i bacio ih na pod. Osobi koja se na nj izderala rekao je da će to sad morati pokupiti, i krenuo prema izlazu iz lokala. Kad je već izašao na terasu, ta osoba je izašla za njim i počela vikati da kuda on sad to ide, da je ona zvala policiju. Sjeo je u automobil i otišao, ali je shvatio da je ova osoba zaista pozvala policiju, pa se vratio. Pričekao je policiju na terasi, a da uopće nije došao u kontakt niti s jednom od ovih osoba, jedino je porazgovarao s nekim muškarcima u predsoblju. Završio je u pritvoru, a zamjenicu državne odvjetnice pitao je, s obzirom da mu je bila izrečena mjera zabrane približavanja objektu, može li se vratiti po svoj automobil koji je ostao parkiran ispred ugostiteljskog objekta. Dobio je odgovor da to može učiniti jedino u pratnji policije, što je i učinio, a da ni tada nije došao ni u kakav kontakt, pa niti vizualni, s onom osobom koja je vikala na njega.

7.1. Odgovarajući na pitanja svog branitelja, optuženi CS je rekao da nikome tada nije izgovorio riječi "ubiti" i "zaklati". Prilikom njegovog dolaska u ugostiteljski objekt, pa do odlaska iz objekta, u objektu su bile prisutne obje ženske osobe, s tim da je starija od njih bila smirena.

7.2. Odgovarajući na pitanja zamjenice državne odvjetnice, optuženik je rekao da se, nakon što je otišao iz ugostiteljskog objekta, vratio jer je shvatio, a što mu je ona žena najavila, da će ga policija tražiti. Nakon svog odlaska otišao je u ugostiteljski objekt kod vojarne u [adresa], naručio jelo, a tada je shvatio da će doći policija, pa to naručeno jelo koje je platio nije ni pojeo, već se vratio do onog ugostiteljskog objekta. Kada je prvi put došao u ugostiteljski objekt, nije rekao ništa drugo, osim što je upitao tko je gazda, i što je ženskoj osobi rekao da će morati pokupiti bombone. Na pitanje zašto je tražio gazdu, optuženik je rekao da ga nije tražio, već da je samo pitao tko je gazda. Ne zna zašto se interesirao tko je gazda. Priznaje da je bio pod utjecajem alkohola, malo. Prije toga je bio u Svetom Roku, a u ovaj restoran u [adresa] došao namjeravajući nešto pojesti. Smatra da ga je oštećenica lažno prijavila jer od njega želi novac. Priznaje da je kod svog prvog dolaska u restoran srušio određeni predmet: na ulazu je bila metla, koju je srušio. Na pitanje je li to učinio namjerno, optuženik je odgovorio da jest.

7.3. S obzirom da je optuženi CS odstupio od svojeg prijašnjeg iskaza, danog tijekom dokazne radnje, reproducirana je snimka tog njegovog iskaza (list 59 spisa). Optuženik je potom, sve u skladu s odredbom članka 435. stavka 1. ZKP/08, upozoren na odstupanje: upozoren je da je u svom prijašnjem iskazu rekao da je ženske osobe pitao koje su nacionalnosti (a što je na raspravi zanijekao); da je u svom prijašnjem iskazu rekao da mu je ženska osoba fotografirala automobil i rekla da će vidjeti što će mu se dogoditi (a što je u svom iskazu na raspravi izostavio); da je u svom prijašnjem iskazu rekao da se u lokal vratio s motivom da vidi tko je gazda (dok je u iskazu na raspravi rekao da je motiv njegovog povratka bila spoznaja da će ga policija tražiti, i da je policiju bolje pričekati ondje). Optuženik je nakon toga, također u skladu s odredbom članka 435. stavka 1. ZKP/08, upitan zašto je na raspravi iskazao drukčije, na što je odgovorio da je očito da je u svom iskazu na raspravi izostavio da je one ženske osobe upitao koje su nacionalnosti. To nije izostavio s namjerom, već zato što je od njegovog prijašnjeg ispitivanja prošlo više od dvije i pol godine. Kada se pažljivo sluša snimka njegovog iskaza, moguće je zaključiti da je u [adresa] naručio jelo, koje je ostavio, i vratio se u onaj ugostiteljski objekt, a da je motiv njegovog povratka bio pričekati policiju. Uopće ne zna tko je gazda tog lokala, niti ga je vidio. Kada je davao svoj prijašnji iskaz, bio je izgladnio i promrzao, a ni znao kako se koja osoba zove.

8. Između stranaka nije sporno da je optuženi CS **.**.2022., u ranim poslijepodnevnim satima, došao u ugostiteljski objekt "Ličko selo" u [adresa], gdje je susreo oštećenu ĆS, i s njom komunicirao. Sporno je je li pritom oštećenici rekao ono što je navedeno u činjeničnom dijelu optužbe.

9. Svjedokinja ĆS u svom je iskazu (str. 139 – 142 spisa) navela kako je radila kao konobarica u restoranu "Ličko selo" u [adresa]. Bilo je to u travnju 2022., bližio se završetak prve smjene u kojoj je bila, bilo je možda između 13:00 i 13:30 sati. Kolegica PS trebala je doći raditi u popodnevnu smjenu toga dana. Sjedila je u unutrašnjosti lokala za personalnim stolom, namijenjenim za osoblje. Vidjela je kako se na parkiralištu zaustavio Volvo zlatno-srebrne boje, sa zagrebačkim registarskim oznakama. Primijetila je da se taj automobil na neobičan način parkirao, pomalo ukoso. Potom je čula da je netko udario nogom u vrata, i vidjela je ovdje optuženika kako je ušao u unutrašnjost lokala. Oko vrata je imala zlatni lančić sa zlatnim križićem kao privjeskom. Optuženik joj je, odmah po ulasku, postavio pitanje: "Što si po nacionalnosti?" Odgovorila mu je protupitanjem: "Zar je to bitno?" On joj je na to rekao: "Je, meni je bitno, ja sam se protiv takvih borio i takve sam ubijao." Potom je optuženik u više navrata ponavljao pitanje što je po nacionalnosti, a ona mu je svaki put odgovorila da to nije bitno. Pitao ju je za koga radi, na što mu je odgovorila da radi za plaću. Ne zna je li on otprije poznavao njezinog tadašnjeg šefa, ali optuženika nikad prije tog dana nije susrela. Ponovno ju je nazvao četnikušom, što ju je uvrijedilo, jer nije te nacionalnosti. Iz iskustva je mogla procijeniti da je u vidno alkoholiziranom stanju, a zbog bliskog kontakta mogla je osjetiti zadah alkohola, te vidjeti oči izrazito crvene boje. Optuženik je potom prišao posudi s bombonima, koja se nalazila na šanku. S druge strane šanka pljunuo joj je u lice, a ona je tu pljuvačku odmah obrisala dezinfekcijskim sredstvom koje je bilo odmah pored posude s bombonima. Optuženik joj je tada rekao: "Četnikušo, ja ću tebe ubiti i zaklati, ja sam se protiv takvih borio." Optuženik je tada krenuo prema izlaznim vratima, i ona se ponadala da će on otići, da su neugodnosti prestale. Međutim, nije bilo tako. Optuženik je uzeo šaku bombona iz one posude, i bacio bombone na pod. Potom joj je rekao: "Četnikušo, sad ćeš to pokupiti." Odvratila mu je da to neće pokupiti, jer da to nije ni bacila na pod. Potom je rekao: "Zar nećeš pokupiti?" Odgovorila je da neće. Tada joj je udario prvi šamar. Optuženika je njezino odbijanje da pokupi bombone s poda vrlo razljutilo, pa joj je opalio i drugi šamar, s druge strane lica. Otvorenim dlanom ju je udario po zatiljku, a taj udarac ju je srušio na pod. Uhvatio ju je za kosu, i gurao joj lice prema tlu, tražeći da pokupi bombone. Uspjela je, s obzirom da su vrata od lokala bila otvorena, pobjeći van na terasu, a optuženik je pošao za njom, gdje je na terasi razbacao stolice i izvrnuo jedan stol. Rekao joj je, kad je već bila na parkingu, a dok je on sjedao u svoj automobil: "Zapamtit ćeš ti mene." Poslije je čula da je optuženik bio u još jednom ugostiteljskom objektu, a da je na benzinskoj pumpi radniku razbacao stvari, i s njim zapodjenuo verbalni sukob. Zvala je svog šefa, koji je došao iz obližnjeg bungalova. Šef je odmah pozvao policijsku postaju u Korenici. Rekao joj je da sjedne, da se smiri. Tada je došla i kolegica PS, kojoj je sve ispričala, a koja joj je rekla da se više ne mora bojati, jer više nije sama. Sjela je za onaj personalni stol, dali su joj zašećerenu vodu, jer inače ima problema sa šećerom i tlakom. To je bilo dok policajci još nisu došli. Policajci su njezinom bivšem šefu, kada je nazvao policiju, sugerirali da se on povuče iz lokala, iz ne zna kojih razloga, što je on i učinio, pa su tada u lokalu bile samo kolegica PS i ona. U jednom trenutku krenule su joj suze, i rekla je: "On se vratio." To je zaista i bilo tako. Optuženik se vratio, parkirao je automobil na parkiralištu, ponovno u nenormalnom položaju, i vidno ljutit ušao je u lokal. Rekao je: "Četnikušo, ja sam se vratio, došao sam ti napraviti ono što sam obećao." A obećao joj je da će ju ubiti i zaklati. Ponovio je i izjavu da će ju ubiti i zaklati. Prije optuženikovog povratka, možda nekoliko minuta prije njegovog povratka u lokal, u lokal su ušla četiri muška gosta, koji su sjeli za jedan stol. Optuženik je šetao, galamio, prišao je i toj četvorici i rekao i njima da će i njih ubiti i zaklati. Nekoliko minuta nakon optuženikovog povratka u lokal došla su i dva policajca iz Korenice. Oni su u pomoć pozvali interventnu policiju iz Gospića. Ne zna koliko je vremena proteklo do dolaska interventne policije, a kada je interventna došla, optuženika je odvezla u Korenicu. Sve ovo vrlo ju je potreslo, jer je majka sedmero djece, nikad prije toga nije vidjela optuženika, koji je vidno krupniji i jači od nje. Ako se on nekome želi osvetiti, tada je trebao naći nekoga ravnoga sebi. Javilo joj se povraćanje, mučnina i glavobolja. Dala je kratko izjavu onoj dvojici policajaca iz Korenice, a bivši šef ju je odvezao da u policiji u Korenici dade izjavu. Na kraju davanja svog iskaza u policijskoj postaji u Korenici pozlilo joj je, nakon čega su ju policajci i šef odvezli na hitnu pomoć. Tlak joj je bio iznad 200. Liječnica je tad primijetila da joj je odjeća prljava, i tek tad je postala svjesna da su joj laktovi izguljeni, da joj je kosa na glavi počupana, da na nogama i na glavi ima hematome. Sve te ozljede nastale su kada ju je optuženik pokušao prisiliti da s poda pokupi bombone. Htjela je da joj se nakon toga osigura neki oblik zaštite. Sutradan je bila na svom radnom mjestu, a optuženika je dovezla policija, da na parkiralištu ispred restorana preuzme svoj automobil. To je bilo u poslijepodnevnim satima. Optuženik se, pred policajcima, izderao: "Četnikušo, vratio sam se, nisi uspjela u svom naumu." Nakon što je optuženik otišao, policajci su joj objasnili da je državna odvjetnica pustila optuženika da se brani sa slobode. Nakon toga ga više nije vidjela, sve do rasprave na kojoj je dala ovaj iskaz.

9.1. Odgovarajući na pitanja zamjenice državne odvjetnice, svjedokinja FS je rekla da joj je optuženik, osim što ju je nazvao "četnikušom", rekao i "četnikušo, ubit ću te, zaklat ću te". Na pitanje je li ju nazivao kurvom, svjedokinja je odgovorila potvrdno, kao i na pitanje je li osjećala strah za svoj život. Svašta joj je prolazilo kroz glavu, naročito imajući u vidu da je optuženik krupniji i jači od nje, i da je bio u alkoholiziranom stanju.

9.2. Odgovarajući na pitanja optuženikovog branitelja, svjedokinja ĆS je rekla da je u tom trenutku, dok je sjedila za stolom, u prostoru objekta bila jedna ženska osoba, koja nije bila gošća lokala, nego jedna šefova prijateljica, prijateljica BS, vlasnika restorana "Ličko selo", koju svjedokinja nije poznavala. Ona je popila kavu koju joj je svjedokinja skuhala, i bila je već na odlasku kada je optuženik ušao u lokal, udarajući vrata nogom. Ona je otišla, i svjedokinja ju nakon toga dana više nije vidjela. Na pitanje je li za stolom imala mobitel, svjedokinja je odgovorila da je mobitel bio u prostoru šanka. Otišla je do šanka i uzela mobitel, ali nije imala prilike nikoga nazvati. Mislila je da će se ukazati prilika da nekoga pozove u pomoć, sve vrijeme joj je u ruci bio mobitel, ali poziv nije uspjela uputiti. U restoranu u tom trenutku nije bilo zaposlenog kuhara, već su ona i kolegica, osim konobarskog, obavljale i kuharske poslove. Nije nikoga dozivala u pomoć, jer ju nitko nije mogao čuti dok je bila u unutrašnjosti lokala. Nije pokušala niti bježati, jer joj se optuženik ispriječio na putu prema izlazu iz lokala. Cijelo vrijeme je hodao po tom prostoru kojeg je morala prijeći da bi došla do izlaza. Na pitanje kako objašnjava da se kolegica i ona, nakon što je šef po naputku policije napustio lokal, nisu zaključale u lokalu, ili također napustile lokal, svjedokinja je odgovorila da nisu imale razloga vjerovati da će se optuženik vratiti. Na pitanje kako su četvorica muških gostiju, koji su bili u lokalu nakon optuženikovog povratka, reagirali na optuženikovo ponašanje, svjedokinja je odgovorila da ona te goste nije mogla vidjeti. Naime, prostor lokala podijeljen je u tri dvorane, a oni su bili u srednjoj dvorani. Nije ih mogla vidjeti s mjesta na kojem je bila, ali je mogla čuti kako im se optuženik obraća, govoreći im da će ih ubiti i zaklati. On se pritom derao. Ako su ti gosti i komentirali optuženikove riječi, ona to nije čula. Nije tražila od tadašnjeg šefa da pozove policiju, već je on sam to učinio. Za optuženikovo ponašanje u drugim objektima čula je od radnika na pumpi.

10. Svjedokinja PS u svom je iskazu (str. 142 – 144 spisa) navela kako je toga dana došla na svoje radno mjesto u restoran "Ličko selo"; došla je oko 14:00 sati, da prije početka smjene popije kavu. Naišla je na nesvakidašnji prizor, na histeriziranje i dramu. Njezina kolegica rekla joj je da ju je neki čovjek vrijeđao, da je tražio gazdu četnika, da ju je tukao. Tu je bila i kolegica CSB, u radnom odnosu kao kuharica, koja joj je rekla je doista neki čovjek tražio gazdu četnika, ali da nije vidjela da je tukao ĆS. U jednom trenutku kolegica ĆS počela je vikati da se taj čovjek vraća. Pokušala ju je smiriti, rekla joj je da će ona izaći i dočekati ga, što je i učinila. Optuženik je ušao u restoran, pitala ga je koga treba, on joj je odgovorio da treba gazdu. Rekla mu je, u namjeri da se riješi tog čovjeka, da je gazda iza restorana, da nosi drva. On je inzistirao da ode po gazdu, a ona mu je rekla da to ne smije napraviti, da ne smije napustiti svoje radno mjesto. Rekla mu je da može sam otići po gazdu ako to želi, a on je rekao da to neće napraviti. Pitao ju je boji li ga se, na što mu je odgovorila niječno. Optuženik joj je potom rekao da se ni on nje ne boji. Nakon toga je optuženik otišao do gostiju koji su bili u restoranu i nešto im malo glasnije promrmljao. Nije čula sadržaj tog njegovog obraćanja gostima, a ti gosti nisu posebno reagirali na optuženikov postupak – odmahnuli su rukom, kao da žele reći da je taj čovjek pijan i da na njega nije potrebno obraćati pozornost. 10.1. Odgovarajući na pitanja zamjenice državne odvjetnice, svjedokinja PS je rekla da joj je kolegica ĆS djelovala poprilično uznemireno. Rekla joj je da je popila hrpu normabela, da se tog čovjeka boji. Druga kolegica, CSB, rekla joj je da se ona ne boji tog čovjeka, da je prema njoj bio ljubazan.

10.2. Odgovarajući na pitanja optuženikovog branitelja, svjedokinja PS je rekla da je, koliko je mogla vidjeti, odjeća koju je na sebi imala ĆS bila čitava, a nije primijetila da bi ta odjeća bila vidno zaprljana. Nije kod ĆS primijetila nikakve ozljede, a u restoranu nije primijetila nikakav nered. Ne sjeća se prezimena kuharice CSB. CSB joj je rekla da je taj gospodin, ovdje optuženik, vikao na ĆS. Shvatila je da je najveći problem bio taj da je on tražio gazdu, kojeg nije ni poznavao, a kojeg je nazivao četnikom. Vidjela je da je optuženik ljude koji su ulazili pitao je li tko od njih gazda; bio je poprilično dezorijentiran, po čemu je zaključila da je bio pod utjecajem alkohola. Poslije je čula da je optuženik posjetio i restoran "Robert", benzinsku pumpu i pastira. Svima je, i C i R, govorio da su četnici. Nije čula da bi toga dana u lokalu bila ženska osoba, navodno šefova prijateljica. Policija je došla dok je ona, svjedokinja PS, bila u lokalu. To je sve proteklo uredno, optuženik je s policajcima sjeo na terasu i razgovarao. Policija joj je rekla da optuženiku donese vode, jer je žedan. Optuženik se nije opirao, samo se smijao jer je bio pod utjecajem alkohola. Čini joj se da su policajci koji su došli bili pripadnici interventne policije. Policajci koji su prvotno razgovarali s optuženikom ostali su na terasi piti piće, a policijska kola odvezla su optuženika. Čini joj se da se tu radilo o nekoj policijskoj smjeni, da su jedni policajci zato ostali, a drugi su odvezli optuženika. Prisjeća se kako je iz unutrašnjosti lokala vidjela da su optuženika odveli do kombija koji je bio parkiran s druge strane, da je morao ruke prisloniti na kombi i raširiti noge. Takvo postupanje policije učinilo joj se malo agresivnijim no što je to bilo potrebno. ĆS napustila je lokal nakon što je šef došao. ĆS je sa šefom otišla na hitnu i policiju, s tim da ne zna kojim redoslijedom. ĆS joj je, kada je došla u lokal, rekla da je optuženik tražio gazdu četnika, da ju je vrijeđao i psovao, da ju je primio za glavu i bacio na koljena, da je doslovno morala "stvoriti" gazdu. Poslije tog događaja nije vidjela optuženika. Poznato joj je da je optuženik iz Lovinca, i poznaje optuženikovog oca, preko svog bivšeg supruga. Optuženik se, nakon što je ušao u lokal dok je ona, svjedokinja PS nalazila ondje, nije ni na koji način obraćao ĆS.

11. Svjedokinja CSB u svom je iskazu (str. 217 – 218 spisa) navela da su ona i ĆS sjedile u separeu restorana "Ličko selo" u [adresa], kad se na parkiralištu zaustavio automobil zagrebačkih registarskih oznaka, iz kojeg je izišao mladić i ušao u unutrašnjost restorana. Već s vrata pitao ih je imaju li državljanstvo, i da mu ga pokažu, a onda je prišao njihovom stolu i postavio im pitanja tko su i za koga rade. Izgledalo joj je kao da se on obraća u prvom redu ĆS, te je stekla dojam da se njih dvoje poznaju od ranije. Stekla je dojam i da on poznaje vlasnika restorana, BS. Nekoliko je puta ponovio ta pitanja, držeći ruke u džepovima. Bio je miran, kod njega nije bilo nikakvih znakova agresije, a nije niti vrijeđao, iako je situacija bila neugodna, zbog pitanja o državljanstvu. ĆS mu je na njegovo pitanje za koga rade, odgovorila da rade za plaću. ĆS je od nje zatražila da pozove policiju, na što joj je odgovorila da neće, sve dok je taj mladić miran. On se okrenuo prema izlaznim vratima i uputio se prema izlazu, a svjedokinja CSB je to iskoristila, otišla u kuhinju, i potom izvan zgrade, te je nazvala vlasnika i rekla mu da se neki mladić raspituje o njihovim državljanstvima, tko su i za koga rade, te je rekla vlasniku neka on sam siđe dolje, ili neka pozove policiju. Ne sjeća se što joj je vlasnik odgovorio. Kada se vratila u unutrašnjost restorana, onog automobila više nije bilo na parkiralištu, a ĆS joj je rekla, s tim da se ne sjeća točnih njezinih riječi, da ju je on na neki način napao. To ju je vrlo začudilo, jer je njezino izbivanje trajalo svega dvije ili tri minute. Ne zna što se dogodilo dok je bila odsutna. ĆS je rekla da joj ne može pomoći.

11.1. Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe, svjedokinja CSB je rekla da u restoranu, kada je onaj mladić ušao, osim ĆS i nje nije bilo drugih gostiju ili radnika. Taj mladić se nakon nekog vremena vratio, i čini joj se da ga je tada policija privela. Misli da je policija već bila u restoranu kada je on drugi put došao, ali nije sigurna. Za vrijeme njegovog drugog dolaska u restoranu je bila i druga konobarica, gosti, te vlasnik restorana. Misli da je vlasnik restorana došao nedugo nakon što je završila svoj telefonski razgovor s njim, a misli da je ubrzo došla i druga konobarica, kojoj je tada započinjala smjena. Svjedokinja CSB se sjeća kako je razgovarala s policijom, i da je policajcima rekla da ovako nešto nikad nije doživjela. O tom mladiću zapravo nije stekla nikakav dojam. Sjeća se da je poslije komentirala: "meni se čini da je ovaj momak krenuo u nekakve pohode, ne znam kakve su mu se bubice u glavi uključile". Ono što može ponoviti, jest da je on bio miran, da nije primijetila znakove agresije. Ne sjeća se kako joj je ĆS djelovala nakon što je ona, svjedokinja CSB, obavila telefonski razgovor s vlasnikom. ĆS je upoznala četiri ili pet dana prije ovog događaja, kada je došla u [adresa], radi probnog rada u istom tom restoranu.

11.2. Odgovarajući na pitanja optuženikovog branitelja, svjedokinja CSB je rekla da joj ĆS, kada joj je rekla da je onaj mladić nasrnuo na nju, nije spomenula da bi joj on i prijetio. Ne sjeća se je li za vrijeme drugog optuženikovog dolaska u restoran došlo do kontakta između njega i ĆS. Svjedokinja je toga dana u restoranu ostala otprilike do dvadeset dva sata. ĆS se poslije vratila u restoran, sa Schanzovim ovratnikom. ĆS joj je prepričavala što joj je taj mladić napravio, ali detalja se ne sjeća. ĆS je sljedećeg dana, i onog nakon toga, dolazila raditi.

12. U zapisniku o zaprimanju kaznene prijave od strane žrtve ĆS (list 12 – 14 spisa), navedeno je da je ĆS **.**.2022., u 16:30, pristupila u prostorije Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica, i podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijetnje, počinjenog na njezinu štetu.

13. U prijavi Zavoda za hitnu medicinu Ličko-senjske županije, za žrtvu ĆS (list 34 spisa), navedeno je da su žrtvi ĆS **.**.2022. postavljene sljedeće dijagnoze: "G44 Ostale glavobolje"; "M54.2 Bol u vratu (cerviklagija)"; "S10 Površinska ozljeda vrata"; "Y04 Napad tjelesnom silom"; "S09 Ostale i nespecificirane ozljede glave".

14. Prekršajnim nalogom Općinskog suda u Gospiću broj Pp-1695/2022-3 od 12. prosinca 2022., pravomoćnim 21. veljače 2023. (list 23 – 25, 30 spisa Pp- 1695/2022), okrivljeni CS proglašen je krivim "što je dana 7. travnja 2022. godine u 13,20 sati na adresi [adresa], u ugostiteljskom objektu „Ličko selo“ narušavao javni red i mir na način da se prethodno doveo u alkoholizirano stanje i došao u navedeni ugostiteljski objekt te je prilikom ulaska nogom odgurnuo ulazna vrata i uz viku i galamu obratio se konobarici ĆS i kuharici CSB na radnom mjestu riječima: „Koje ste vi nacionalnosti, jeste li O ili Č, za koga radite? Odmah zovite šefa Ć“ te se nadalje uz viku i galamu obratio konobarici ĆS riječima: „Kurvo četnička!“ i uzeo šaku bombona iz zdjelice koja se nalazila na šanku, bacio ih na pod, nakon čega je na naročito drzak i nepristojan način uhvatio ĆS rukama za vrat i kosu te je gurao prema podu, prisiljavajući je da pobere rasute bombone i galameći izgovarao riječi: „Kurvo četnička sad ćeš ovo sve pobrati!“, nakon čega je ĆS iskoristila pogodni trenutak gdje se istrgnula i pobjegla na terasu restorana, a okrivljenik je nastavio dalje s vikom i galamom do dolaska policijskih službenika, nakon kojeg narušavanja su ĆS u [adresa] okvalificirane lake tjelesne ozljede s mogućnošću prekvalifikacije (bolovi u vratu),čime je počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, temeljem kojeg propisa se okrivljeniku za počinjeni prekršaj

Izriče novčana kazna u iznosu od 192,58 kn/25,56 eura (stodevedeset dvijekuneipedesetosamlipa/dvadesetpeteuraipedesetšestcenta)1, što predstavlja protuvrijednost domaće valute od 50 DEM, odnosno prema fiksnom tečaju 25,56 EUR."

15. Sadržaj ostalih izvedenih dokaza sud nije izložio – izuzev prijašnjeg optuženikovog iskaza danog tijekom dokazne radnje, od kojeg je optuženik odstupio, na što je upozoren – smatrajući da ti dokazi nisu bitni za stvaranje zaključka o postojanju činjenica važnih za kazneni postupak.

16. Sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedokinje ĆS, koja je detaljno i okolnosno iskazivala o onome što se 7. travnja 2022., u ranim poslijepodnevnim satima, dogodilo u restoranu "Ličko [adresa] u [adresa], kada je u restoran ušao optuženi CS. Da je optuženi CS učinio ono što je navedeno u činjeničnom dijelu optužbe – da je ĆS u više navrata rekao da će ju ubiti, zaklati, pri čemu ju je vrijeđao nazivajući ju "kurvom" i "četnikušom" te joj psovao majku – proizlazi ne samo iz iskaza svjedokinje ĆS, nego i iz iskaza svjedokinja PS i CSB, koje nisu bile prisutne samom činu opisanom u činjeničnom dijelu optužbe (nego netom prije i nakon toga), ali koje su se neposredno uvjerile koliko je ĆS bila uznemirena, te koje su posvjedočile da je ona nakon toga potražila i liječničku pomoć, što proizlazi i iz prijave Zavoda za hitnu medicinu Ličko-senjske županije, a u kojem su navedene lakše tjelesne ozljede, koje upućuju na točnost iskaza svjedokinje ĆS i u dijelu u kojem je ona navela da ju je optuženik uhvatio rukom za kosu, i gurao joj glavu prema podu, tražeći da pokupi bombone koje je on prosuo. Iskaz svjedokinje PS, koja nije vidjela događaj, a koja je navela da je ponašanje oštećene ĆS shvatila kao "histeriziranje", kao i da nije vidjela da bi odjeća ĆS bila prljava i poderana (a što je u suprotnosti s iskazom svjedokinje ĆS), ne dovodi u pitanje istinitost iskaza ĆS, jer svjedokinja PS mogla je, u nesvakidašnjoj situaciji koju je zatekla po dolasku na radno mjesto, i ne primijetiti sve detalje u izgledu kolegice ĆS, koju je, kako je rekla, zatekla kako "histerizira". Isto tako, niti iskaz svjedokinje CSB, koja je posvjedočila o neobičnom ponašanju optuženikovom – on se raspitivao za njezino i državljanstvo ĆS (a zapravo je bila riječ o tome da ih je optuženik izričito pitao koje su narodnosti, što je optuženi CS i sam u svom iskazu priznao, kada je bio suočen sa svojim prijašnjim iskazom) – ni na koji način ne dovodi u pitanje iskaz svjedokinje ĆS, jer je svjedokinja RSB rekla da nije sve vrijeme bila u istoj prostoriju u kojoj su bili optuženi CS i svjedokinja- oštećena ĆS. Konačno, svjedokinja ĆS optuženog CS nije poznavala od ranije, kao niti on nju, pa se vrlo nelogičnim doima optuženikovo objašnjenje kako ga je oštećena ĆS prijavila kako bi se materijalno okoristila: teško je prihvatiti da bi se netko odlučio na takav čin, koji podrazumijeva neugodnosti u vidu odlaska u policijsku postaju i u Zavod za hitnu medicinu u Korenici, sve radi neizvjesnog dobitka u vidu moguće odštete. Optuženi CS je, s druge strane, u svom iskazu priznao u najmanju ruku neobično ponašanje, koje se sastojalo u postavljanju pitanja osobama koje je zatekao koje su narodnosti. Postaviti takvo pitanje neznancu u najmanju je ruku nepristojno, i teško je zamisliti koja bi bila nečija motivacija da nepoznatim osobama postavi takvo pitanje, kao što je nejasno zašto bi optuženika zanimalo tko je vlasnik restorana "Ličko selo". Takvo ponašanje, kao i pravomoćni prekršajni nalog, kojim je potvrđeno da je optuženik proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dodatno učvršćuju sud u zaključku da je optuženik učinio ono za što ga se u činjeničnom opisu optužbe tereti. Ovdje je potrebno napomenuti da se u činjeničnom opisu prekršajnog naloga ne navodi da bi oštećenoj ĆS okrivljeni CS uputio prijeteće riječi navedene u činjeničnom dijelu optužbe za kazneno djelo, zbog čega nema govora o presuđenoj stvari, odnosno, o povredi načela "ne bis in idem" ukoliko bi optuženi CS u kaznenom postupku bio proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje. Optuženi CS je, dakle, izgovorio riječi koje su bile objektivno prijeteće, jer su predstavljale najavu usmrćivanja oštećene ĆS, i to na brutalan način – glagol "zaklati" u hrvatskom jeziku ima značenje "presjeći grkljan, ubiti presijecanjem grkljana" (Hrvatski jezični portal, https://hjp.znanje.hr/index.php?show=search ). Takve riječi bile su pogodne, naročito imajući kontekst u kojem su izrečene, a koji je uključivao uvrede ("četnikuša", "kurva") i psovanje majke, te grubost u vidu primjene fizičke sile, (o kojoj je svjedokinja ĆS vrlo uvjerljivo iskazala, a što je potvrđeno i prijavom Zavoda za hitni medicinu Ličko-senjske županije), da kod oštećene ĆS izazovu ozbiljan strah za vlastiti život.

17. Takvim svojim postupanjem optuženi CS ostvario je sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11, a pritom je postupao s izravnom namjerom, bivajući svjestan obilježja kaznenog djela i htijući njihovo ostvarenje (izravna namjera prvog stupnja): bivajući svjestan da drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti, i htijući uputiti takvu prijetnju. Stoga ga je sud za počinjenje terećenog kaznenog djela proglasio krivim.

18. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti). Olakotnom je cijenjena optuženikova neosuđivanost zbog kaznenih, koja proizlazi iz podataka kaznene evidencije (str. 103

– 104 spisa), a koja ukazuje da optužnenik, iako prekršajno kažnjavan (str. 201 – 202 spisa), nije u značajnijoj mjeri u svom dosadašnjem životu kršio pravne norme koje za cilj imaju zaštitu društva i građana. Olakotnom je cijenjeno i to što je optuženik osoba društveno prihvatljivog ponašanja, jer radom stječe sredstva potrebna za vlastito uzdržavanje, eventualno i za uzdržavanje osoba koje je na temelju zakona dužan uzdržavati. Otegotnom je cijenjena prekršajna kažnjavanost, zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 zaprijećena je kazna zatvora do tri godine. Sud je ocijenio da optuženi CS i bez izvršenja kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela (podloga za takav zaključak prvenstveno je dosadašnja neosuđivanost zbog kaznenih djela), te je, osuđujući optuženog CS na kaznu zatvora od šest mjeseci, istom izrekao i uvjetnu osudu, sukladno članku 56. KZ/11, po kojoj kazna zatvora neće biti izvršena ako optuženik u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11, dođe li do opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora optuženom CS će se uračunati vrijeme uhićenja i pritvora, od 7. travnja 2022. u 15:30 do 8. travnja 2022. Uvjetna osuda će, po ocjeni suda, u dostatnoj i potrebnoj mjeri utjecati na optuženog CS da shvati nedopustivost onoga što je učinio, uz postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka.

19. Podaci kaznenog postupka ne pružaju pouzdanu osnovu niti za djelomično presuđenje u pogledu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, postavljenog u iznosu od 10.000,00 kuna, odnosno u sadašnjoj protuvrijednosti u važećoj valuti euro. Naime, oštećena ĆS nesumnjivo je počinjenjem kaznenog djela od strane optuženog CS pretrpjela povredu prava osobnosti (neimovinsku štetu) iz članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO). Opravdava li takva povreda dosuđivanje pravične novčane naknade, te odlučivanje o iznosu takve naknade, nije moguće utvrditi bez provođenja odgovarajućeg vještačenja, kojim bi se utvrdile činjenice iz članka 1100. stavka 2. ZOO-a – jačina i trajanje povredom fizičkih boli, duševnih boli i straha. Takav dokaz nije predložen tijekom postupka, a sud ga nije odlučio izvođenjem bez da je itko od sudionika kaznenog postupka takav dokaz predložio, jer je smatrao da bi se izvođenjem takvog dokaza trajanje kaznenog postupka nepotrebno produljilo. Stoga je oštećena ĆS sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

20. Kako je optuženi CS presudom proglašen krivim, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08, naloženo mu je podmiriti troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškova za svjedoke u iznosu od 49,90 EUR i paušalne svote u iznosu od 70,00 EUR, ukupno 119,90 EUR (sto devetnaest eura i devedeset centa), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

U Gospiću 30. listopada 2024.

Sudac

Igor Njegovanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu (čl. 464. st. 4. ZKP/08).

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, na broj KO-DO-92/2022

2. Optuženi CS, [adresa]

3. Branitelj optuženika Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, Verdijeva 9

4. Oštećena ĆS