K-268/2024-40

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji ovog suda Mirjani Stolić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Arnerić u kaznenom postupku protiv okrivljenog ŠR zbog kaznenog djela iz članka 315.st.1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024.), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-116/2024 od 6.veljače 2024. nakon javne rasprave zaključene 25.listopada 2024. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu SR, optuženika osobno i braniteljice okrivljenika po službenoj dužnosti Lovrenke Franceschi, odvjetnice u Splitu, 30.listopada 2024. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENI: ŠR, sin Š i ER, rođene S, rođen **.**.1974. u [adresa], s boravištem u [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, ugostiteljski djelatnik, razveden, otac jednog djeteta, pismen, sa završenom SSS, lošeg imovnog stanja, osuđivanog,

k r i v  j e

što je 11. siječnja 2024. oko 22:16 sati, u alkoholiziranom stanju, u prostorijama Policijske postaje Hvar, gdje je doveden od strane policijskih službenika zbog kršenja zaštitne mjere izrečene od Općinskog prekršajnog suda u Splitu presudom broj: Pp J- 3572/2020-16 od 2. listopada 2023., tijekom boravka u prostoriji za zadržavanje osoba pod utjecajem opojnih sredstava, dok su ga policijski službenici LR i ZR pridržavali na krevetu jer se prethodno pokušavao samoozljediti, u cilju napada na policijskog službenika, bez povoda i razloga nogom udario policijskog službenika LR u predjelu trbuha,

dakle, silom izvan slučajeva iz čl. 312. i 314. KZ/11, napao policijskog službenika kada je obavljao službenu dužnost,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – napad na službenu osobu – opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 1. KZ/11

I.

Na temelju članka 315.st.1. KZ/11 optuženi ŠR se osuđuje na kaznu

zatvora od 9 (devet) mjeseci

Optuženiku se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru odnosno vrijeme oduzimanja slobode od 11.siječnja 2024.do 27.kolovoza 2024.

II.

Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženom OR izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne .

III.

Na temelju članka 148. st. 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni ŠR se djelomično obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka i to iznos od 100 EUR na ime sudskog paušala, pa se nalaže okrivljenom OR u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 100 EUR, dok se ostalih troškova oslobađa.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred ovim sudom 7.veljače 2024. podiglo optužnicu pod brojem KO-DO-116/2024 od 6.veljače 2024. protiv okrivljenog ŠR zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 315.st.4.u vezi st.1. KZ/11.

1.1.Stranke su na raspravi suglasile se da raspravu vodi predsjednica vijeća kao sudac pojedinac.

2.Okrivljenik upitan kakav stav zauzima prema optužbi se izjasnio da nije kriv. Obranu je dao na kraju dokaznog postupka.

3.U dokaznom postupku uz suglasnost stranaka izvedeni su slijedeći dokazi: pregledan je i pročitan zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ŠR broj: 02340384 od 11. siječnja 2024. (list 13 spisa), obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu LR sačinjen od strane Zavoda za hitnu medicinu SDŽ Hvar od 11. siječnja 2024. u (list 15 spisa), reproduciran je DVD snimak video nadzora u prostorijama PP Hvar (list 16. spisa), pročitana je službena zabilješka policijskih službenika iz PUSD, Službe općeg kriminaliteta sačinjena dana 12. siječnja 2024. u pogledu pregleda snimke video nadzora postavljenog u prostorijama PP Hvar od 11. siječnja 2024. (list 17-19 spisa), presuda Općinskog suda u Splitu broj: 29K- 727/2022 od 29. studenog 2022. (list 46. -53. spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu broj: 11Kž-338/2023-3 od 13. lipnja 2023. (list 54-57 spisa), podaci o mjeri Ministarstva unutarnjih poslova sačinjeni u pogledu ŠR (list 58-60 spisa), podaci o mjeri Ministarstva unutarnjih poslova, Ustrojstvene jedinice PP Hvar sačinjene u pogledu ŠR (list 61-63 spisa), presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u K. Sućurcu broj: 52 Pp J-3572/2020-16 od 2. listopada 2023. (list 81-87 spisa), obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu ŠR sačinjen 11. siječnja 2024. od strane Zavoda za hitnu medicinu SDŽ (list 93. spisa), obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu ŠR od 12. siječnja 2024. sačinjen od Zavoda za hitnu medicinu SDŽ (list 94. spisa), psihijatrijsko vještačenje ŠR sačinjen od stalnog sudskog vještaka dr. ĐR i usmene dopune tog vještaka sa rasprave od 10. travnja 2024. (sve na listu spisa 226- 228; 145.-147.), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. prim. Šimuna Anđelinović sačinjen u pogledu LR (142-143). Nadalje, 27.kolovoza 2024. rasprava je počela iznova i na toj raspravi obrana nije ponovila izvođenje dokaza (od 10.travnja 2024.) vještačenja po prof.dr. Šimunu Anđelinović na okolnost optuženikovih dijagnoza i postupanja policijskih službenika kritične prigode tako da u nastavku rasprave sud o tom dokaznom prijedlogu više nije niti trebao/mogao odlučivati. Na raspravi od 15.listopada 2024. ispitan je svjedok LR (l.s.298.- 230., 134.-135.). Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze, pa je prije uzimanja iskaza okrivljenika pročitan izvadak iz kaznene evidencije od 25.listopada 2024. (l.s. 305. ).

4.Prema članku 2.st.1. Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima Narodne novine broj 76/2009, 92/2014, 70/2019 policijski službenik je službenik Ministarstva, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru, ovom i drugom zakonu, ovlašten obavljati policijske poslove, primjenom policijskih ovlasti.

4.1.U postupku nije sporno da je inkriminirane prigode u vezi kršenja mjere opreza okrivljenik po policijskim službenicima PP Hvar LR i GR koji su došli na lice mjesta (Vrbovsko) priveden policijskim vozilom u policijsku postaju Hvar. Nije sporno da je kritične prigode okrivljenik bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,15 promila što je utvrđeno i zapisnikom o alkotestiranju(l.s.13).

4.2. Spornim se određuje je li je okrivljenik kritične zgode silom izvan slučajeva iz članka 312. i članka 314. KZ/11 napao policijskog službenika PP Hvar LR kad obavlja službenu dužnost.

5.Na raspravi 27.kolovoza 2024. svjedok žrtva LR policijski službenik PP Hvar je u bitnom ostao kod svog iskaza kojeg je dao pred zamjenikom općinskog državnog odvjetnika u Splitu od 22.veljače 2024. navodeći da je kritične prigode PP Hvar dobila dojavu da okrivljenik krši mjeru opreza izrečenu od Prekršajnog suda prema svojim roditeljima te je po zapovijedi upućen sa policijskim službenikom JR na adresu boravišta okrivljenika u [adresa]. Pri dolasku su zatekli okrivljenika i odlučili ga odvesti u policijsku postaju jer su takvi pozivi bili učestali od strane njegove obitelji. Kako je u tijeku vožnje okrivljenik pokazivao znakove agresivnosti odlučili su mu staviti sredstva za vezivanje. Upitan nije se mogao sjetiti jesu li okrivljeniku skinuli lisice kada je ušao u pritvorsku jedinicu, ali ih je tijekom vožnje do PP imao cijelo vrijeme preventivno. Naveo je da je optuženik bio pod utjecajem opijata ili alkohola i da se verbalno okomio na policijskog službenika E tako što mu je izgovarao ružne riječi na vjerskoj osnovi. U policijskoj postaji su ga smjestili u pritvorsku jedinicu kada se počeo samoozljeđivati i kada je postao sve agresivniji fiksirali su ga za ležaj uporabom njihove tjelesne snage na način da ga je policijski službenik ZR držao za ruke a on za nogu. To je po njegovoj procjeni trajalo nekoliko sati do dolaska liječnika. U jednom trenutku dok ga je tako držao odmakao je ruku sa njegove noge, pojašnjavajući na upit braniteljice da nije siguran je li mu nogu otpustio zbog svog zamora ili jer se okrivljenik umirio ali ga je tada u tom trenutku ŠR udario nogom u trbuh. Nakon tog udarca, on se malo odmakao od njega jer ga je zaboljelo.

5.1.Upitan od braniteljice navodi da ne zna što je okrivljenik uradio u onom trenutku kada je zadobio udarac, kao što ni ne zna je li okrivljenik bio svjestan da ga je udario. Sjeća se da su u policijskoj postaji došli liječnici jer su ih zvali zbog šećerne bolesti okrivljenika. Nakon udarca da su ga liječnici pregledali u posebnoj prostoriji. Nakon toga, on se više nije vraćao u prostoriju gdje je bio okrivljenik, pa nema saznanja šta je bilo sa njim. Posebno upitan iskazuje da taj dan je ostao raditi u policijskoj postaji.

Za kazneni progon nije zainteresiran.

5.2.Kada je svjedoku pročitan dio iskaza kojeg je dao pred državnim odvjetnikom jer je iskazao da se ne sjeća detalja primjerice kada su okrivljeniku stavljene lisice na ruke iskazao je da ostaje kod svega što je tada iskazao jer je tada događaj bio „svjež“.

6.Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka spec.sudske medicine dr. Šimuna Anđelinovića (l.s.142.-143.) utvrđeno je da ozljeda trbušne šupljine, donjeg dijela leđa i zdjelice bez vidljivih znakova ozljeđivanja trbuha evidentirana kod policijskog službenika LR nije ozljeda u sudskomedicinskom smislu.

7.U svojoj obrani optuženi ŠR je u bitnom iskazivao jednako kao i na AV snimci od 12. siječnja 2024. pred državnim odvjetništvom u Splitu. Pa je tako naveo da mu namjera nije bila nikoga ozlijediti i žao mu je. Navodi da je tada bio pod utjecajem alkohola. Molio je policijske službenike da mu puste ruke jer su ga na pola puta od [adresa] do Hvara iste fiksirali lisicama. Dopušta mogućnost da ih je vrijeđao u vozilu. Navodi i da je dobrovoljno ušao u njihovo vozilo. Vozilom je upravljao policajac VR. U PP Hvar nije osjećao tri prsta ruke, molio je da mu izmjere šećer i da mi opuste lisice sa ruku. Što se tiče reproducirane snimke događaja na raspravi navodi da policajca nije namjerno udario nego je to bio trzaj zbog bolova. Prije tog događaja bio je u kontaktu sa sucem izvršenja radi započinjanja odsluženja kazne zatvora iz prijašnjih kaznenih postupka a koje navodi da je mogao sada već i izdržati. Na upit svoje braniteljice navodi da je u PP Hvar proveo cijelo noć do sutradan polaska za Split u 05:30 sati ujutro. Navodi da su mu ruke bile vezane po njegovoj procjeni 2- 3 sata možda i više, te pretpostavlja da su mu lisice skinuli kada su mu se smilovali. Na rukama su mu bile sve dok su došli djelatnici iz hitne. Kad su ga doveli u zatvor na Bilice zatražio je liječničku pomoć, jer ga je lijeva ruka boljela i nije osjećao 3 prsta na toj ruci o čemu postoji i zapis u njegovom kartonu.

8.U tijeku postupka je provedeno psihijatrijsko vještačenje po spec.psihijatru dr.ĐR okrivljenika budući je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola a što je utvrđeno u zapisniku o alkotestiranju iz kojeg proizlazi da je okrivljenik imao koncentraciju alkohola od 1,15 promila te je vještak u nalazu i mišljenju kao i usmenoj dopuni na raspravi naveo da okrivljenik nije duševno bolesna osoba i nije osoba zaostalog duševnog razvoja. Okrivljenikovo intelektualno funkcioniranje je u granicama prosječnih mogućnosti, bez odstupanja u smislu eventualnog organskog oštećenja psihičkih funkcija, granične strukture u ličnosti te pokazuje uočljiv nesrazmjer između ponašanja i opće prihvaćenih društvenih normi, pravila i obveza, projektivan uz nisku toleranciju frustracije i smanjen prag za očitovanje agresije. U vrijeme počinjenja djela okrivljenik je bio pod odlučujućim djelovanjem alkohola a radi se o ovisnosti o alkoholu razvijene kliničke slike srednjeg stupnja te je vještak mišljenja da su okrivljenikove sposobnosti shvatiti suštinu i bit svojeg ponašanja bile bitno smanjene a iz istih razloga bile su smanjene i njegove sposobnosti upravljanja svojom voljom i postupcima u vrijeme počinjenja djela bila bitno smanjena. Vještak se očitovao o odnosu šećerne bolesti i konzumacije alkoholnih pića u kojem je naveo da na razinu glukoze i količinu inzulina koju je potrebno uzeti utječe mnogo činjenica da alkohol na takve osobe može različito djelovati u odnosu na spol, tjelesnu masu, količinu hrane prije konzumacije nekih od alkoholnih pića, količini i jačini alkoholnih pića koja se konzumiraju, miješanju alkoholnih pića sa nekakvim voćnim sokovima, po samoj tjelesnoj kondiciji osobe i mišljenja je da nema značajnih različitosti u djelovanju alkohola na organizam kada su u pitanju potpuno zdrave osobe i osobe sa šećernom bolesti.U skladu sa navedenim vještak je mišljenja da postoji opasnost ponavljanja istovjetnog ili težeg djela radi čega je predloženo obvezno liječenje od ovisnosti u strukturiranim uvjetima.

9.Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u odnosu na spornu činjenicu jer je takva njegova obrana suprotna iskazu žrtve koji je predmetne zgode po dojavi o kršenju mjere opreza obavljao dužnost zaštite javnog reda na adresi na kojoj se nalazio okrivljenik time da okrivljenik očito izbjegava iskazivati o svom ponašanju te zgode u zatvorskoj ćeliji i vremenu koje je prethodilo tome u policijskoj postaji po uhićenju pravdajući se da je bio pijan. Međutim, unatoč njegovom alkoholiziranom stanju, analizirajući njegovu obranu valja utvrditi da se sjeća da je kritične prigode bio pijan, sjeća se da je bio u vozilu, sjeća se imena policijskog službenika koji je upravljao vozilom i da su policijski službenici stavili mu lisice na ruke na pola puta do policijske postaje pa i da ih je verbalno vrijeđao. Pri tome valja primijetiti da se okrivljenik ne sjeća da bi bio agresivan i da bi udario policajca kako to ističe policijski službenik žrtva pa je sud takvu obranu ocijenio pokušajem otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe. Okrivljenik o udarcu iskazuje nakon što mu je reproducirana snimka nadzorne kamere o tom događaju, nakon čega navodi da je trzajući se udario policajca. Treba istaknuti da pregledom snimke inkriminiranog događaja (22:13: 44) vrijeme kada se dogodila inkriminirana radnja da je okrivljenik bezrazložno udario nogom policijskog službenika u trbuh u službenoj prostoriji policije a koja snimka potvrđuje iskaz žrtve. Jasno proizlazi da je optuženik udario desnom nogom svom silom policijskog službenika a što je u skladu sa iskazom tog policijskog službenika i manja odstupanja u iskazivanju žrtve na raspravi treba pripisati proteku vremena od događaja jer je i sam iskazao da se detalja ne sjeća i da ima puno intervencija. A da je doista žrtva zadobila udarac proizlazi i sudskomedicinskog mišljenja dr. Šimuna Anđelinovića danog prema nalazu liječnika sa Zavoda za hitnu medicinu SDŽ od 11.siječnja 2024. Kako je okrivljenik bio revoltiran i pod utjecajem alkohola želio je pod svaku cijenu zadovoljiti svoju frustriranost i to je učinio primjenom fizičke sile-udarcem desnom nogom u trbuh policijskog službenika. U postupku nije utvrđeno da je žrtva imala razloga teretiti okrivljenika neosnovano ovo tim više što nije niti zainteresiran za njegov kazneni progon niti je postavila imovinskopravni zahtjev.

10.Na temelju rezultata dokaznog postupka i činjeničnog opisa optužnice sud je izmijenio pravnu kvalifikaciju tako što je okrivljenika osudio na temelju članka 315.st.1. KZ/11 jer promjenom pravne kvalifikacije postupanja opisane u optužnom aktu na način da ju se pravno označi kao kazneno djelo iz čl.315.st.1. KZ/11 umjesto kao kazneno djelo iz čl.315.st.4.u vezi st.1.KZ/11, sud nije intervenirao u činjenični opis, čime je jedino vezan, već bi okolnosti izložene upravo u činjeničnom opisu (optužnicom se optuženiku stavlja na teret da je bez povoda i razloga nogom udario policijskog službenika LR u predjelu trbuha ) samo na drugačiji način pravno označio. Dakle, optuženiku se time ne stavlja na teret drugačije postupanje već isto, samo drugačije pravno označeno jer činjenični opis djela koji je optuženiku stavljen na teret i za koji je proglašen krivim ispunjava sva zakonska obilježja kaznenog djela iz čl.315.st.1. KZ/11.

10.1.Smisao inkriminacije kaznenog djela iz čl. 315.st.1.je u zaštiti službenih osoba, ona je zaštitni objekt, kada obavljaju svoju dužnost od napada, kojim napadom se napada sama služba, funkcija tih službenih osoba i rad kojeg obavljaju, dakle bez da se ide za tim da bi se napadom spriječilo obavljanje službene radnje. U konkretnom slučaju policijski službenici su postupali sa uhićenikom tako da su ga radi triježnjenja smjestili u posebnoj prostoriji u kojoj su u cilju sprječavanja njegovog samoozljeđivanja kojeg je manifestirao primijenili fizičku silu tako što su ga imobilizirali držeći ga za ruke i noge do dolaska zdravstvenih djelatnika, a sve na temelju zapovijedi nadređenog zbog dojave kršenja mjere opreza od strane okrivljenika. U konkretnom slučaju okrivljenik je bio svjestan da se pokraj njega nalazi policijski službenik koji mu ne dozvoljava da se samoozljedi no unatoč tome kada je u jednom trenutku policijski službenik popustio u držanju okrivljenikove noge, ovaj ga je iznenada nogom udario u predjelu trbuha kao što to proizlazi iz iskaza svjedoka žrtve FR kojeg je ovaj sud prihvatio.

10.2. Da je bilo riječi o nehotičnom trzaju kako to pokušava prikazati optuženik tada ne bi policajac zatražio pomoć liječnika. Osim toga i pregledom snimke je vidljivo da je okrivljenik primjenom fizičke sile ciljano udario policijskog službenika, da se radilo o jednom udarcu i da je ta njegova radnja drugačija od njegova ponašanja koje je prethodilo netom prije ( lagani nasumični trzaji tijela i nogu). Nadalje, uzimajući u obzir da su odmah u ćeliju stigli kao pripomoć i drugi policijski službenici nakon takve reakcije optuženika i koji su potom primijenili tjelesnu silu prema optuženiku tako što su ga polegli na pod ukazuje da je doista bilo potrebno poduzeti takvu mjeru prema optuženiku za što zasigurno nije bilo potrebe da optuženik nije udario policijskog službenika, da nije bio agresivan ili da se primjereno ponašao ili da je trzajem slučajno udario policijskog službenika kako se branio.

11.I za sud zato nema dvojbe da je ponašanje okrivljenika bilo usmjereno prema žrtvi policijskom službeniku (razlog napada za predmetno kazneno djelo je irelevantno) a da je nasilnom ponašanju okrivljenik očito sklon utvrđeno je i iz pročitane kaznene evidencije za okrivljenika.

12.Prema tome, ovaj sud je našao dokazanim da je okrivljenik upravo na način kako je to činjenično opisano u izreci presude počinio kazneno djelo- te je za isto proglašen krivim.

13.U ponašanju okrivljenika nije bilo razloga isključenja protupravnosti a postupao je s izravnom namjerom jer je bio svjestan da je žrtva policijski službenik.

14.Sud je u cijelosti prihvatio materijalnu dokumentaciju na koju u postupku nije bilo primjedbi a nalazi vještaka su sačinjeni u skladu sa pravilima struke.

15.Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo iz čl.315.st.1. KZ/11 sud je pristupio razmatranju vrste i visine mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije propisane kaznenim zakonom.

15.1.Olakotnim je sud okrivljeniku cijenio bitno smanjenu ubrojivost tempore criminis, narušeno zdravstveno stanje ( boluje od šećerne bolesti). Okrivljenikovo žaljenje je bespredmetno s obzirom da se on ne smatra krivim.

16.Iz podataka kaznene evidencije koji je na raspravi pred sudom pročitan bez primjedaba okrivljeniku je otegotnim cijenjena njegova dosadašnja osuđivanost i to za kaznena djela s elementima nasilja( presudom broj K-67/2021 zbog kaznenog djela nasilja u obitelji i presudom K-727/2022 zbog kaznenih djela nasilja u obitelji i tjelesne ozljede).

17.Ovaj sud smatra kako se samo osudom na bezuvjetnu kaznu zatvora može postići svrha opće i posebne prevencije. Sud je ocijenio da će se izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te pozitivno utjecati na optuženika na shvaćanje štetnost svog djela i u zatvoru preispita svoje dosadašnje ponašanje uz provođenje naložene sigurnosne mjere sve to imajući u vidu da se optuženik već nalazi na odsluženju kazne zatvora po Presudi Općinskog suda u Splitu od 3.listopada 2023 potvrđene Presudom Županijskog suda u Šibeniku KŽ-275/2023-4 od 14.prosinca 2023, a na temelju rješenja Županijskog suda u Splitu broj IK I-98/2024-6 od 20.ožujka 2024. (pravomoćno 25.ožujka 2024.). Isto tako djelovat će i na druge da se ubuduće suzdrže vršenju takvih i sličnih kaznenih djela te će se time postići svrha kažnjavanja u pogledu opće i posebne prevencije i načelo individualizacije u kažnjavanju. Stoga sud prijedlog optužbe da se okrivljenik osudi na djelomičnu kaznu od jedne godine i dva mjeseca od čega šest mjeseci bezuvjetno a preostalih osam mjeseci uvjetno na tri godine smatra neučinkovitom jer dosadašnja uvjetna osuda nije odvratile okrivljenika od počinjenja kaznenih djela s elementima nasilja. Imajući u vidu navedeno, kazna zatvora od devet mjeseci je primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, činjenici da niti žrtva nije zainteresirana za progon i da će motivirati okrivljenika da se ubuduće suzdrži od činjenja kaznenih djela. Nije sporno da je tempore criminis okrivljenik bio alkoholiziran, da kod njega egzistira problem s alkoholom i da je bio bitno smanjeno ubrojiv uslijed alkoholiziranosti u koju se sam doveo. U skladu sa nalazom vještaka trebalo je i odrediti sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti te odrediti da ista traje za vrijeme izdržavanja kazne zatvora. Naime, iz prije citiranog nalaza i mišljenja proizlazi da je okrivljenik ovisnik o alkoholu te je evidentno da je predmetno kazneno djelo počinjeno u alkoholiziranom stanju tj.pod odlučujućim djelovanjem ove ovisnosti te da postoji opasnost ponavljanja istovjetnog ili težeg djela. Stoga je po ocjeni suda utvrđeno da postoji i dalje opasnost da će osuđenik zbog svoje ovisnosti činiti kaznena djela, ukoliko se ne bude liječio. Kako postoji uzročna veza između ovisnosti i počinjenog kaznenog djela kao i opasnosti da bi zbog te ovisnosti u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo nije bilo zapreke za izricanjem iste. Ova tretmanska sigurnosna mjera ima primarnu svrhu zaštititi društvo od opasnosti počinitelja kao i liječenje samog počinitelja, čime se izricanjem mjere obveznog liječenja od ovisnosti uz kaznu zatvora pojačava specijalna prevencija.

18. Konačno, optuženik je u obvezi platiti troškove sudskog postupka jer je proglašen krivim. Pri tome je optuženik je djelomično oslobođen plaćanja materijalnih troškova, odnosno troškova sudsko-psihijatrijskog vještačenja obzirom da je riječ o nezaposlenoj osobi, bez primanja i da je bio u istražnom zatvoru, te da je na izdržavanju zatvorske kazne, dok je obvezan na plaćanje paušalnih troškova jer time neće biti dovedena u pitanje egzistencija optuženika, a nije dokazao da postoji osoba za koju se isti dužan brinuti. Iznos paušala sud smatra primjerenim složenosti postupka, broju postupovnih radnji suda i imovinskim prilikama okrivljenika.

U Splitu 30.listopada 2024.

Sutkinja

Mirjana Stolić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu a putem ovog suda.

Dostaviti:

-ODO-Split

-Braniteljici optuženika-Lovrenka Franceschi

-Optuženiku putem zatvora u Gospiću (nalazi se na izdržavanju kazne zatvora )