REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-354/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja INVESTITOR d.o.o. za trgovinu i ugostiteljstvo, Slavonski Brod, Petra Krešimira IV 3, OIB: 68007288680, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik iz Slavonskog Broda, Pilareva 28, protiv prvotuženika GLOBUS EXCLUSIVE d.o.o., Zagreb, Branimirova 29, OIB: 98067501790, kojeg zastupa punomoćnik Julijan Nikola Ninčević, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženika GLOBUS IGRE d.o.o., Rijeka, Bože Milamovića 3, OIB: 62196058485, kojeg zastupa punomoćnica Ana Ilić, odvjetnica u Rijeci, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 18. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim od prvotuženika i drugotuženika solidarno traži isplatu iznosa od 14.133,16 EUR (slovima: četrnaesttisućastotridesettri eura i šesnaest centa) sa zateznim kamatama koje teku od 7. rujna 2021., kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju INVESTITOR d.o.o. za trgovinu i ugostiteljstvo, Slavonski Brod, Petra Krešimira IV 3, OIB: 68007288680, naknaditi prvotuženiku GLOBUS EXCLUSIVE d.o.o., Zagreb, Branimirova 29, OIB: 98067501790, troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 EUR (slovima: tritisućestodvadesetpet eura), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Nalaže se tužitelju INVESTITOR d.o.o. za trgovinu i ugostiteljstvo, Slavonski Brod, Petra Krešimira IV 3, OIB: 68007288680, naknaditi drugotuženiku GLOBUS IGRE d.o.o., Rijeka, Bože Milamovića 3, OIB: 62196058485, troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 EUR (slovima: tritisućestodvadesetpet eura) sa zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.388,83 EUR (slovima: pettisućatristoosamdesetosam eura i osamdesettri centa) sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se dio zahtjeva drugotuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, pos. br. P-389/2021-39 od 5. ožujka 2014. naloženo tužitelju solidarno naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 10.335,79 EUR / 77.875,00 kn u roku od 8 dana. Navedena presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-4768/2014-3 od 22. prosinca 2017. Ističe da su tuženici troškove postupka naplatili izravnom naplatom s računa tužitelja 13. ožujka 2018. isplatom iznosa od 40.530,94 kn i iznosa od 7.892,86 kn te 14. ožujka 2018. isplatom iznosa od 12.262,50 kn i iznosa od 45.800,00 kn, što ukupno iznosi 106.486,30 kn, a koja isplata je izvršena na račun Odvjetničkog društva Marčan i partneri, što je vidljivo iz izvoda s poslovnog računa tužitelja kod Addiko Bank d.d. za dana 13. ožujka i 14. ožujka 2018. i Sberbank d.d. za dan 13. ožujka 2018. Navodi da je protiv presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-4765/2014-3 od 22. prosinca 2017. tužitelj uložio reviziju, koja je usvojena te je rješenjem Vrhovnog suda RH, posl. br. Revt-217/2018-2 od 8. lipnja 2021. ukinuta presuda Trgovačkog suda Osijek, Stalna služba Slavonski Brod, posl. br. P-389/2012 od 5. ožujka 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-4765/2014-3 od 22. prosinca 2017. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Obrazlaže da su tuženici stekli iznos od 106.486,30 kn na temelju pravne osnova koja je naknadno otpala. Sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima tuženici su dužni tužitelju vratiti stečeno bez osnove koja je naknado otpala ukidanjem pravomoćne sudske odluke koja je ukinuta odlukom Vrhovnog suda RH povodom uložene revizije. Sukladno odredbi iz čl. 1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tuženici su dužni platiti i kamatu od trenutka kada su postali nepošteni, a to je od dana zaprimanja odluke Vrhovnog suda RH. Tuženici su navedenu odluku Vrhovnog suda RH primili 6. rujna 2021., tako da tužitelj potražuje zatezne kamate od 7. rujna 2021. Ističe da je tužitelj uputio dopis tuženicima 4. studenoga 2022. kojim ih je pozvao vratiti naplaćeni iznos. Slijedom iznesenog, predlaže da sud naloži tuženicima da mu solidarno naknade iznos od 14.133,16 EUR sa zateznim kamatama od 7. rujna 2021. do isplate.

2. Prvotuženik GLOBUS EXCLUSIVE d.o.o., Zagreb, Branimirova 29, OIB: 98067501790, u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu. Navodi da nije jasno po kojoj osnovi tužitelj uopće potražuje od prvotuženika iznos od 106.486,30 kn što u protuvrijednosti u EUR iznosi 14.133,16 EUR. Naime, s jedne strane, tužitelj od prvotuženika i drugotuženika, po osnovi stjecanja bez osnove, traži povrat troškova postupka koji su bili dosuđeni na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu u iznosu od 77.875,00 kn. S druge strane, tužitelj tvrdi da su tuženici u ovršnom postupku naplatili s tužiteljevog računa ukupan iznos od 106.396,30 kn. S treće, pak, strane tužitelj u tužbi potražuje iznos od 106.486,30 kn. Slijedom toga, prvotuženik ističe da je apsolutno nejasno što to tužitelj uopće potražuje i po kojoj osnovi. Nadalje, prvotuženik navodi da je nejasno po kojoj osnovi tužitelj sada traži od prvotuženika vraćanje tog iznosa. Isto tako, prvotuženik ističe i prigovor zastare obzirom da je, prema kazivanju tužitelja, navodno neosnovana naplata s računa tužitelja uslijedila 13. ožujka 2018. i 14. ožujka 2018., dakle nakon proteka zastarnog roka od 5 godina. Navodi da je nejasno po kojoj osnovi tužitelj smatra da bi prvotuženik i drugotuženik bili solidarno odgovorni naknaditi tužitelju iznos koji se potražuje u tužbi. Prvotuženik osporava da bi bio solidarno odgovoran s drugotuženikom naknadi tužitelju bilo kakve iznose. Za postojanje solidarne obveze kod dužnika moraju se ispuniti odgovarajuće pravne pretpostavke. U prvom redu, mora postojati odgovarajući pravni izvor za nastanak pasivne solidarne odgovornosti u vidu ugovora ili zakona, međutim takvog pravnog izvora u ovom konkretnom slučaju nema. Osporava visinu zateznih kamata koje tužitelj potražuje u tužbi. Sve i da je tužba osnovana, tužitelj ne bi imao pravo zahtijevati plaćanje zateznih kamata od 7. rujna 2021. Navodi da tužitelj nije dokazao da je prvotuženik zaprimio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-217/2018 od 7. rujna 2021. Nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima. Nije sporno da je prvotuženik, u trenutku kada se prema kazivanju tužitelja naplatio ovrhom na računima tužitelja nije bio nepošten. Prvotuženik je duboko uvjeren u neosnovanost presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. PŽ-2686/2022 od 13. rujna 2022. kojom je spor povodom koje je vođena parnica pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnom službom u Slavonskom Brodu, posl. br. P-389/2012 pravomoćno okončan u korist tužitelja. Protiv navedene drugostupanjske presude obje su stranke podnijele vrlo detaljne i obrazložene prijedloge za dopuštenje revizije. Uzevši u obzir težinu procesnih povreda koje je počinio drugostupanjski sud i razmjere u kojima je navedeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, prvotuženik navodi da oba tuženika očekuju da će revizijski sud dopustiti ulaganje revizije protiv predmetne drugostupanjske presude te da će istu potom ukinuti u revizijskom postupku. Imajući u vidu navedeno, uputno je zastati s poduzimanjem daljnjih radnji u okviru ovog postupka dok Vrhovni sud ne odluči o naprijed navedenim prijedlozima za dopuštenje revizije, kao i o možebitnim revizijama protiv drugostupanjske presude. Navedeno iz razloga što u slučaju da revizijski sud usvoji predmetne revizije i ukine pobijane nižestupanjske odluke, tada zasigurno ne bi bili ispunjeni uvjeti za primjenu pravila o stjecanju bez osnove. Stoga, prvotuženik predlaže odrediti prekid ovog postupka dok Vrhovni sud Republike Hrvatske ne donese spomenute odluke.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Drugotuženik osporava sve činjenične navode izuzev izričito priznatih. Ističe da nije zaprimio nikakve iznose na temelju presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu posl. br. P-389/2012 od 5. ožujka 2014. Pored ovdje tuženika, u navedenom postupku sudjelovalo je i GLOBUS UGOSTITELJSTVO d.o.o., kao tuženik, te je presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu posl. br. P-389/2012 od 5. ožujka 2014. naloženo tužitelju da i tom tuženiku naknadi troškove postupka. Predmetnu činjenicu tužitelj izostavlja, a radi se o odlučnoj činjenici. Nije jasno na čemu je tužitelj zasnovao solidarnu odgovornost ovdje tuženika za isplatu iznosa koji su tuženici navodno stekli bez pravne osnove. Osporava postojanje bilo kakve odgovornosti za isplatu predmetnog iznosa, a osobito osporava postojanje solidarne odgovornosti. Osporava se i visina postavljenog tužbenog zahtjeva. Točno je da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt- 217/2018-2 od 8. lipnja 2021. ukinuta presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, posl. br. P-389/2012 od 5. ožujka 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 4765/2014-3 od 22. prosinca 2017. Međutim, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske predmet nije meritorno riješen već je, a kako to navodi i tužitelj, predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku donesena je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, posl. br. P-202/2021-28 od 28. ožujka 2022. kojom je ponovno odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev ovdje tužitelja te je naloženo tužitelju da svakom od tamo naznačenih tuženika nadoknadi parnični trošak, ukupno u značajno većem iznosu nego što je to bilo određeno presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, posl. br. P-389/2012 od 5. ožujka 2014.. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-2686/2022-2 od 13. rujna 2022. preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, posl. br. P-202/2021-28 od 21. ožujka 2022. na način da je usvojen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženicima da u roku od 15 dana solidarno plate tužitelju iznos od 840.375,00 kn sa zateznim kamatama od 7. prosinca 2012. pa do isplate (točka I. izreke), tuženici su odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova te im je nalaže solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak (točka III. izreke). Istom presudom nalaže se tuženicima solidarno naknaditi trošak žalbenog postupka (točka IV. izreke) dok je odbijen drugotuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (točka V. izreke). Protiv predmetne drugostupanjske presude oba tuženika su izjavili prijedlog za dopuštenje revizije. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revd 4909/2022-2 od 3. siječnja 2023. dopušteno je izjavljivanje revizije i to kako slijedi: U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje (prava na obrazloženu sudsku odluku) iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dopušta se drugotuženiku podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-2686/2022-2 od 13. rujna 2022., u dijelu pod st. I., st. III. t. 2. i st. IV. izreke, gdje je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu parničnog troška u odnosu na drugotuženika i u dijelu pod st. III. t. 1. i st. V. izreke, gdje je odbijen zahtjev drugotuženika za naknadu parničnog troška. U odnosu na istu povredu temeljnog ljudskog prava dopušta se III-tuženiku podnošenje revizije protiv iste drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I, stavkom III toč. 2. i stavkom IV izreke gdje je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu parničnog troška protiv III. tuženika i u dijelu pod st. III. t. 1. i st. VI., gdje je odbijen zahtjev trećetuženika za naknadu parničnog troška. Drugotuženik očekuje da će povodom izjavljenih revizija biti preinačena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž –2686/2022-2 od 13. rujna 2022. na način da će se odbiti žalba tužitelja i potvrditi presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, posl. br. P-202/2021-28 od 21. ožujka 2022. U tom slučaju, ne samo da tužitelj neće imati pravo ni od koga potraživati ranije naplaćene troškove postupka po presudi Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu posl. br. P-389/2012 od 5. ožujka 2014. već će biti dužan tuženicima naknaditi troškove parničnog postupka uključujući i revizijski postupak te vratiti tuženicima cjelokupno naplaćene iznose po presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-2686/2022-2 od 13. rujna 2022. Slijedom navedenog, drugotuženik se pridružuje prijedlogu prvotuženika za prekidom ovog postupka do okončanja naprijed označenog revizijskog postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Drugotuženik se također pridružuje navodima prvotuženika u pogledu neosnovanosti tužbenog zahtjeva glede sporednih potraživanja odnosno tijeka zateznih kamata. Imajući na umu tijek postupka P- 389/2021, kasnije P-202/2021 te osobito sadržaj rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revd 4909/2022-2 od 3. siječnja 2023., sve i da je drugotuženik hipotetski nešto i stekao bez pravne osnove temeljem presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, posl. br. P-389/2012 od 5. ožujka 2014., drugotuženik nije ni u kojem trenutku, pa ni do trenutka pisanja odgovora na tužbu nije postao nepošten u odnosu na predmetna isplaćena novčana sredstva. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužitelju da drugotuženiku naknadi troškove parničnog postupka uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

4. Tužitelj u podnesku od 7. travnja 2023. ističe da je neosnovan prigovor zastare jer je naplata izvršena u ožujku 2018., a do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina. Navodi da je pravomoćnom presudom solidarno naloženo tužitelju da nadoknadi tuženicima troškove parničnog postupka, zbog čega su tuženici dužni solidarno i vratiti primljeni iznos. Ističe da su tuženici postali nepošteni u trenutku dostave rješenja Vrhovnog suda od 8. lipnja 2021., a kojim rješenjem je ukinuta pravna osnova.

5. Tijekom postupka sud je pročitao presudu Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, posl. br. P-389/2012-39 od 5. ožujka 2014. (listovi 4. – 12. spisa), rješenje Vrhovnog suda RH, posl. br. Revt-217/2018-2 od 8. lipnja 2021. (listovi 13. – 16. spisa), dopis od 3. studenoga 2022. (list 17. spisa), izvadak o stanju i prometu po računu (listovi 18. - 21. spisa), prijedlog za dopuštenje revizije u predmetu posl. br. P-202/201 (listovi 41. – 176. spisa), revizije u predmetu P-202/2021 (listovi 195. – 215.; 229. – 276. spisa,),specifikaciju tražbine ovrhovoditelja (listovi 223. i 224. spisa), izvadak o stanju prometa po računu tužitelja na dan 13. ožujka 2018. (listovi 225. – 227. spisa), knjigovodstvenu karticu tužitelja (list 228. spisa), rješenje Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-511/2023-2 od 24. travnja 2024. (listovi 305. – 311. spis), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-2352/2024-2 od 23. srpnja 2024. (listovi 312. – 321. spisa), Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, posl. br. P-202/2021-28 od 21. ožujka 2022. (listovi 322. – 335. spisa) i presudu Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, posl. br. P-389/2012- 39 od 5. ožujka 2014. (listovi 292. – 298., spisa).

6. Raspravnim rješenjem od 18. listopada 2024. (list 383. spisa) sud je dobio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud je tako odbio dokazni prijedlog provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Naime, financijsko-knjigovodstveno vještačenje je dokazni prijedlog koji se utvrđuje visina, a ne osnovanost tužbenog zahtjeva. Stoga, a kako je sud zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan, nije bilo potrebe utvrđivanju visine. Pritom je sud osnovanost tužbenog zahtjeva utvrdio uvidom u isprave koje prileže spisu, a posebice u zahtjev za izravnu naplatu podnesen Fini, sve primjenom posebice odredbe iz čl. 492.a Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), što će sve još dodatno biti obrazloženo. Time je činjenično stanje u trenutku zaključenja bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, uz uvažavanje načela ekonomičnosti postupanja iz čl. 10. st. 1. ZPP-a. Dapače, odluka o odlučnoj činjenici tko je podnio zahtjev za izravnu naplatu, odnosno tko je ovrhovoditelj predstavlja pravno pitanje, o čemu svoju odluku donosi sud, a ne predstavlja stručno pitanje za koje je potreban financijsko- knjigovodstveni vještak kojim može dati odgovor sa stručnim znanjem (čl. 250. ZPP- a).

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, primjenom odredbe iz čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja prema tuženicima za solidarni povrat iznosa od 14.133,16 EUR koji iznos su tuženici stekli na temelju pravne osnove koja je kasnije otpala.

9. Između stranaka nije sporno da je Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu donio presudu posl. br. P-389/2012 od 5. ožujka 2014., kojom je, između ostalog, naloženo tužitelju naknaditi solidarno tuženicima Globus ugostiteljstvo d.o.o., Globus igre d.o.o. i Globus exclusive d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 20.335,79 EUR / 77.875,00 kn.

Između stranaka nije sporno da je navedena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-4765/2014-3 od 22. prosinca 2017.

Između stranaka nije sporno da je vođen postupak izravne naplate protiv ovršenika, ovdje tužitelja radi prisilne naplate troškova parničnog postupka po presudi Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu posl. br. P-389/2012 od 5. ožujka 2014.

Između stranaka nije sporno da su troškovi parničnog postupka sa zateznim kamatama po presudi Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu posl. br. P-389/2012 od 5. ožujka 2014. naplaćeni u korist ovrhovoditelja.

Između stranaka nije sporno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje posl. br. Revt-217/2018-2 od 8. lipnja 2021. kojim je ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-4765/2014-3 od 22. prosinca 2017. i presudu Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu posl. br. P- 389/2012 od 5. ožujka 2014. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Između stranaka nije sporno da navedeni predmet koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, prije pod posl. br. P-389/2012, a sada pod posl. br. P-2020/2021 još nije završen, odnosno da je Trgovački ud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu u ponovnom suđenju donio presudu posl. br. P-202/2021-28 od 28. ožujka 2022., kao i da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu posl. br. Pž-2686/2022 od 13. rujna 2022 te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl. br. Revd-4909/2022-2 od 3. siječnja 2023. dopustio reviziju, kao i da su tuženici podnijeli reviziju protiv prethodno navedene drugostupanjske odluke.

10. Međutim, između stranaka je sporno tko je bio ovrhovoditelj u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave – pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brod, posl. br. P-389/2012 od 5. ožujka 2014., odnosno u čiju su korist naplaćeni troškovi parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama, po prethodno navedenoj pravomoćnoj presudi, a koja je kasnije ukinuta, odnosno koja je kasnije otpala.

Također, sporna je visina.

11. Uvidom u izvadak o stanju i prometu po računu tužitelja na dan 14. ožujka 2018. (list 18. spisa), vidljivo je da je s računa tužitelja, otvorenog kod Addiko Bank d.d., naplaćen iznos od 12.262,50 kn i iznos od 45.800,00 kn, oba iznosa su naplaćena u postupku izravne naplate na temelju presude Trgovačkog suda, Slavonski Brod, u predmetu posl. br. P-389/2012.

12. Iz izvatka o stanju i prometu po računu tužitelja na dan 13. ožujka 2018. (list 20. spisa) vidljivo je da je s računa tužitelja, otvorenog kod Addiko Bank d.d., na navedeni dan naplaćen iznos od 40.530,94 kn u postupku izravne naplate na temelju presude Trgovačkog suda, Slavonski Brod, u predmetu posl. br. P-389/2012.

13. Iz izvatka o promjenama i stanju na računu tužitelja na dane 13. i 14. ožujka 2018., otvorenog kod Sberbank d.d., vidljivo je da je s računa tužitelja naplaćen i iznos od 7.892,86 kn (list 21. i 227. spisa).

14. Uvidom u knjigovodstvenu karticu vidljivo je da je na ime ovrhe Globus naplaćeno ukupno 14.133,16 EUR / 106.486,30 kn (40.530,94 kn + 12.262,50 kn + 45.800,00 kn + 7.892,86 kn = 106.486,30 kn – list 228. spisa).

15. Nadalje, uvidom u zahtjev za izravnu naplatu proizlazi da je kao ovrhovoditelj naveden Globus ugostiteljstvo d.o.o., Rijeka, Bože Milinovića 31, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marčan & partneri d.o.o. iz Rijeke, kao ovršenik naveden je Investitor d.o.o., ovdje tužitelj. Navedeni zahtjev za izravno naplatu podnesen je na temelju ovršne odluke suda i to presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, posl. br. P-389/2012 od 5. ožujka 2014. te je potpisan i pečatiran po odvjetničkom društvu u ime i za račun ovrhovoditelja Globus ugostiteljstvo d.o.o. (listovi 287. i 288. spisa).

16. Uvidom u specifikaciju tražbine ovrhovoditelja proizlazi da su ovrhovoditelji, navedeni kao Globus ugostiteljstvo d.o.o., Globus igre d.o.o. i Globus exclusive d.o.o., zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marčan & partneri, te da naznačeni ovrhovoditelji imaju tražbinu prema ovršeniku, ovdje tužitelju na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, posl. br. P- 389/2012-39 od 5. ožujka 2014. Navedena specifikacija tražbine dostavljena je zajedno sa zahtjevom za izravnu naplatu Fini (listovi 289. i 290. spisa).

17. Uz zahtjev za izravnu naplatu od 13. ožujka 2018. (listovi 287. i 288. spisa), specifikaciju tražbine (listovi 289. i 290. spisa) dostavljena je i punomoć od 7. ožujka 2018. kojim Globus ugostiteljstvo d.o.o. ovlašćuje odvjetnike iz Odvjetničkog društva Marčan & partneri d.o.o. da ih zastupa u postupku izravne naplate pred Finom radi naplate troškova parničnog postupka na temelju presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, posl. br. P-389/2012 od 5. ožujak 2014. (list 291. spisa). Navedena punomoć predstavlja i specijalnu punomoć da se troškovi parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama, isplate na žiroračun punomoćnika ovrhovoditelja Globus ugostiteljstvo d.o.o.

18. Takvo utvrđenje samo potvrđuje i činjenica da je uz zahtjev za izravnu naplatu od 13. ožujka 2018. Fini dostavljena i specijalna punomoć od 7. ožujka 2018. kojom je samo jedna stranka Globus ugostiteljstvo opunomoćila odvjetnike iz Odvjetničkog društva Marčan & partneri d.o.o. za zastupanje u postupku izravne naplate pred Finom radi prisilne naplate troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama na temelju presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, posl. br. P- 389/2012 od 5. ožujka 2014. (list 291. spisa).

19. Prema odredbi iz čl. 3. st. 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020 dalje u tekstu: ZPONS) ovrhovoditelj jest osoba koja je podnijela zahtjev Agenciji za prisilnu naplatu novčane tražbine te osoba u čiju je korist takav zahtjev podnesen.

20. Prema odredbi iz čl. 5. st. 7. ZPONS-a ovrhovoditelj uz osnovu za plaćanje za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko-zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine koju podnosi Agenciji, prilaže i zahtjev za izravnu naplatu na propisanom obrascu s podacima potrebnim za provedbu ovrhe prema odredbama ovoga Zakona.

21. Prema odredbi iz čl. 5. st. 9. ZPONS-a zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu i zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu ovrhovoditelj podnosi na propisanom obrascu.

22. Dakle, uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 13. ožujak 2018. (listovi 287. i 288. spisa) sud je zaključio da je podnositelj zahtjeva za izravnu naplatu, odnosno ovrhovoditelj Globus ugostiteljstvo d.o.o., a ne u ovom predmetu utužen prvotuženik Globus exclusive d.o.o. i drugotuženik Globus igre d.o.o., sve primjenom odredbe iz čl. 3. st. 3. ZPONS-a, a suprotno upiranjima tužitelja.

23. Pritom suprotno upiranjima tužitelja, pored izričite i jasne odredbe iz čl. 3. st. 3. ZPONS-a koja definira pojam ovrhovoditelja te propisanosti zahtjeva, sadržaja zahtjeva i obrasca na kojem se ispisuje navedeni zahtjev, ne mogu se uzeti kao osnovanima navodi tužitelja da su ovrhovoditelji tri stranke, pa tako Globus ugostiteljstvo d.o.o., Globus igre d.o.o., ovdje drugotuženik, i Globus exclusive d.o.o., ovdje prvotuženik, a kako je to navedeno u specifikaciji tražbine od 7. ožujaka 2018. (listovi 289. i 290. spisa).

24. Stoga iz navedenog, valja zaključiti da je postupak izravne naplate pokrenuo ovrhovoditelj Globus ugostiteljstvo d.o.o. te da su zaplijenjena novčana sredstva i prenesena na žiroračun punomoćnika ovrhovoditelja Odvjetničko društvo Marčan & partneri d.o.o., a sve u ime i za račun ovrhovoditelja Globus ugostiteljstvo d.o.o.

25. Također, valja navesti da iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, posl. br. P-389/2012-39 od 5. ožujka 2014. (listovi 292. – 298. spisa) proizlazi da je naloženo tužitelju solidarno naknaditi tuženicima Globus ugostiteljstvo d.o.o., Globus igre d.o.o. i Globus exclusive d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 10.335,79 EUR / 77.875,00 kn. Dakle, navedenom presudom ustanovljena je aktivna solidarnost na strani vjerovnika Globus ugostiteljstvo d.o.o., Globus igre d.o.o., ovdje drugotuženika, i Globus exclusive d.o.o., ovdje prvotuženika. U trenutku prisilne naplate sveukupnog iznosa troškova parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama, od strane tužitelja prema Globus ugostiteljstvo d.o.o., kao jednom od solidarnih vjerovnika, ispunjena je, odnosno prestala je obveza tužitelja prema svim solidarnim vjerovnicima. Međutim, nakon što je otpala pravna osnova, jer je ukinuta pravomoćna presuda, solidarnost vjerovnika (iz pravomoćne presude P-389/2012) nije prenesena na novu obvezu tuženika da vrate tužitelju novčani iznos stečen po pravilima stečeno bez osnove. Naime, prema stavu ovog suda nije sačuvan identitet tražbine jer se radilo obvezi tužitelja da nadoknadi solidarno troškove parničnog postupka više vjerovnika (P-389/2012) dok se u konkretnom predmetu radi o povratu iznosa stečenog po osnovi koja je kasnije otpala.

26. Prema odredbi iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje u tekstu: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

27. Prema odredbi iz čl .1111. st. 3. ZOO-a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

28. Dakle, da bi bilo riječ o stečenom bez osnove po odredba iz čl. 1111. ZOO-a, moraju biti ispunjene slijedeće pretpostavke;

- povećanje imovine na jednoj strani,

- smanjenje imovine na drugoj strani,

- uzročna veza i

- nepostojanje pravne osnove.

29. Sud je u postupku utvrdio da je došlo do povećanja imovine Globus ugostiteljstvo d.o.o., a ne povećanja imovine prvotuženika Globus exclusive d.o.o. i drugotuženika Globus igre d.o.o.

30. Za nastanak solidarne obveze potreban je pravna osnova, a to može biti zakon ili pravni posao.

31. Prema odredbi iz čl. 43. st. 1. ZOO-a svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

32. Pritom obveza vraćanja stečenog bez osnove ne može se smatrati solidarnom obvezom Globus ugostiteljstvo d.o.o., Globus igre d.o.o. i Globus exclusive d.o.o. Obveza vraćanja stečenog bez osnove, pada, primjenom odredbe iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a na osobu čija se imovina povećala, odnosno osobu na koju je prešla imovina druge osobe, ovdje tužitelja. S obzirom na to da je sud u postupku utvrdio da je imovina tužitelja prešla na ovrhovoditelja Globus ugostiteljstvo d.o.o., a ne u ovoj pravnoj stvari utužene tuženike, to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na povrat stečenog bez osnove.

33. Nadalje, sud jest u postupku utvrdio da je došlo do smanjenja imovine na strani tužitelja jer mu je oduzet novčani iznos po osnovi troškova parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama (u tom trenutku) pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, posl. br. P.389/2012-39 od 5. ožujka 2014.

34. Također, sud je utvrdio postojanje uzročne veze između smanjenja imovine tužitelja i povećanja imovine ovrhovoditelja Globus ugostiteljstvo d.o.o., ali ne i imovine prvotuženika i drugotuženika jer se imovina prvo i drugotuženika u ovoj pravnoj stvari nije povećavala.

35. Ujedno, između stranaka nije sporno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl. br. Revt-217/2018-2 od 8. lipnja 2021. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-4765/2014-3 od 22. prosinca 2017. i presudu Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, posl. br. P- 389/2012-39 od 5. ožujka 2014., zbog čega valja zaključiti da je otpala pravna osnova obveze tužitelja naknaditi tuženicima Globus ugostiteljstvo d.o.o., Globus igre d.o.o. i Globus exclusive d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 20.335,79 EUR / 77.875,00 kn.

36. Iako tužbeni zahtjev nije osnovan, valja navesti da nisu od utjecaja navodi da je potrebno prekinuti ovaj postupak do donošenja nove odluke Vrhovnog suda. Naime, na rješavanje ovog konkretnog spora nema utjecaj završetak i način rješavanja postupka vođenog pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, prije pod posl. br. P-389/2012, a sada pod posl. br. P-202/2021.

37. Također, iako tužbeni zahtjev nije osnovan, valja navesti da je u pravu tužitelj u svojim navodima da zatezne kamate na povrat iznosa stečenog bez osnove teku od trenutka nesavjesnosti pa do isplate. U slučaju da je povrat osnovan, pravila vraćanja propisana su odredbom iz čl. 1115. ZOO-a. Međutim, a kako kod tuženika nije došlo do povećanja imovine, to se ne može ni raspravljati, a niti utvrđivati da su bili (ne)savjesni, te nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 1117. st. 2. ZOO-a.

38. Međutim, a kao što je već navedeno, s obzirom na to da je povećana imovina samo Globus ugostiteljstvo d.o.o., a ne prvotuženika Globus exclusive d.o.o. i drugotuženika Globus igre d.o.o., to primjenom odredbi iz čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a nema mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

39. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

40. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, prvotuženiku Globus exclusive d.o.o. valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 16. rujna 2024. u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 13. ožujka 2024., 24. travnja 2024. i 18. listopada 2024., za svako iznos od 500,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV. Stoga je prvotuženiku Globus exclusive d.o.o valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 EUR zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.

41. Nadalje, drugotuženiku Globus igre d.o.o. je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 22. travnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 13. ožujka 2024., 24. travnja 2024. i 18. listopada 2024., za svako iznos od 500,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV. Stoga je drugotuženiku Globus igre d.o.o. valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 EUR, a na troškove postupka dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO- a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke.

42. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke.

43. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva drugotuženika za naknadu troškova parničnog postupka koji se odnosi na trošak sastava podneska od 17. listopada 2024. i troškove zastupanja, po punomoćnici, na ročištu za objavu presude jer se ne radi o troškovima potrebnima za vođenje parnice u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki V. izreke.

U Zagrebu 30. listopada 2024.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 187,78 EUR 2. prvotuženiku, po pun.

3. drugotuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana