REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2356/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DAVID TRADE d.o.o., OIB 04810005494, Doboj, Dobojskih brigada 34, BiH, kojeg zastupa punomoćnik ZK, OIB [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Slavonskom Brodu, Mažuranićeva 11, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik TJ, OIB [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Pisarnica Osijek I, radi naknade štete (v.p.s. 19.323,47 EUR / 145.592,66 kn), odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-211/2022-40 od 16. lipnja 2023., u točkama II., III. i IV. izreke, u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-211/2022-40 od 16. lipnja 2023. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.987,83 EUR.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-211/2022-40 od 16. lipnja 2023. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.124,65 EUR te u točkama III. i IV. izreke i sudi:
1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.124,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom je presudom prvostupanjski sud u točki I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.210,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.112,48 EUR / 121.399,48 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.
3. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.328,38 EUR, a u točki IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.159,30 EUR.
4. Navedenu je presudu prvostupanjski sud utemeljio na utvrđenom nespornom činjeničnom stanju da se 7. rujna 2021. dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti D7 Općine Čeminac i to na način da je divljač (košuta) udarila u prednji dio teretnog vozila u vlasništvu tužitelja, registarske oznake [registarska oznaka] te je odbačena u odvodni kanal sa zapadne strane kolnika, gdje je uginula, a na mjesto događaja došao je i predstavnik LD Jarebica. Prilikom navedene prometne nezgode oštećeni su dijelovi vozila, pobliže opisani u zapisniku o oštećenju vozila „Nešković osiguranje“, a ovlašteni servis za popravak vozila izdao je predračun za popravak vozila na iznos od 29.524,86 KM i na iznos od 10.473,59 KM te je tužitelj za prijevoz vozila s mjesta štetnog događaja do servisa za popravak vozila platio iznos od 2.850,00 KM. Prije pokretanja postupka tužitelj je tuženiku uputio odštetni zahtjev, s obzirom na činjenicu kako je tuženik osiguravatelj LD Jarebica, a o kojem tuženik nije odlučio pa tužitelj predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku na ime naknade štete platiti tužitelju iznos od 171.393,80 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Tuženik je 10. listopada 2022. platio nesporan iznos od 78.907,44 kn, za koji iznos je tužitelj umanjio tužbeni zahtjev zahtijevajući plaćanje iznosa od 92.486,36 kn i povećavajući tužbeni zahtjev za izgubljenu zaradu prema Tarifnim tablicama – vrijednost usluge prijevoza roba u javnom cestovnom prometu, drugim predmetima prema nalazu i mišljenju vještaka, koji su izrađeni prema tim tablicama i potražuje za 30 dana stajanja izgubljenu zaradu u iznosu od 53.106,30 kn, što čini ukupan iznos od 145.592,66 kn.
5. Utvrđujući osnovanost uređenog tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete i izmakle koristi, prema odredbi članka 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), prvostupanjski sud je proveo dokaze strojarskim i financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.
6. Ocijenjen je djelomično osnovanim zahtjev za naknadu imovinske štete koja je tužitelju nastala radi popravka kamiona, sukladno odredbi članka 1045. stavka 1. i članka 1046. ZOO-a, a na navedeni iznos tužiteljima je dosuđena zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a i članka 943. stavka 4. ZOO-a.
7. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu radi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavlja navode da mu pripada pravo na obračun štete prema stanju oštećenja kamiona kako su utvrđena u izvidu štete te ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz tužitelja te da nije naveo razloge zbog kojih iskaz ŠJ nije u potpunosti prihvatio. S obzirom da je vještački nalaz osporen i u pogledu visine štete za odobreni popravak vozila i u pogledu izgubljene zarade, smatra da je sud morao dozvoliti vještačenje po drugom vještaku, jer je vještački nalaz nejasan, neobjektivan i protivan pravilima struke. U pogledu odbijanja zahtjeva za izgubljenu zaradu navodi da je evidentno da je takva odluka suda i u suprotnosti sa samim stavom tuženika, jer je i tuženik tijekom postupka priznao dio tužbenog zahtjeva glede izgubljene zarade, pa se s obzirom na izvedene dokaze čini nevjerojatnim odluka suda da u cijelosti odbija tužbu i tužbeni zahtjev glede izgubljene zarade. Navodi da je upravo iz razloga što se ne može pouzdano utvrditi točan iznos izgubljene zarade, ovisno o relaciji i broju vozača koji upravljaju kamionom, predloženo i provedeno knjigovodstveno vještačenje kako bi se utvrdio iznos izgubljene zarade po jednom auto danu te na taj način ukupna naknada izgubljene zarade. Osporava i obračun troškova parničnog postupka.
8. Odgovor na žalbu nije podnesen.
9. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.
10. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi članka 365. i članka 467. stavka 1. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud nalazi da je ista pravilna i osnovana na zakonu, osim u dijelu kojim je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete.
11. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima kao materijalnog prava i odlučno činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.
12. Predmet ovog žalbenog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.112,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao dijela tužbenog zahtjeva koji je odbijen pobijanom presudom (točka II. izreke) i odluka o troškovima postupka (točke III. i IV. izreke).
13. Između stranaka nije bilo sporno da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak nezgode u kojoj je došlo do oštećenja tužiteljevog vozila. Utvrđeno je da je na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta. U postupku je provedenim strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Draženu Budimiru utvrđena i visina imovinske štete s osnove popravka vozila koja je nastala na vozilu tužitelja u iznosu od 12.228,85 EUR bez PDV-a (str. 116. spisa), a nije sporno da je tuženik s te osnove platio tuženiku iznos od 10.428,82 EUR, iznos od 9.017,86 EUR kn s osnove nespornog dijela imovinske štete na vozilu i iznos od 1.454,95 EUR s osnove prijevoza vozila, pa je tužitelj podneskom od 13. listopada 2022. smanjio tužbeni zahtjev na način da sada na ime naknade štete na vozilu potražuje iznos od 12.275,05 EUR / 92.486,36 kn. Budući da je utvrđena visina štete u iznosu od 12.228,85 EUR jer tužitelj nije drugačije dokazao, a tuženik je uplatio iznos od 9.017,86 EUR, sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 3.210,99 EUR, i pravilno je u pobijanoj točki II. izreke odbio tužbeni zahtjev s te osnove u iznosu od 9.064,06 EUR jer je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao plaćanje PDV-a, ili odbitak pretporeza, sukladno važećim propisima BiH.
14. Osim obične imovinske štete, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tuženik dužan naknaditi tužiteljima i izmaklu korist, ali neosnovan je zaključak da takvu štetu tužitelj nije dokazao. Tužitelj je te osnove postavio zahtjev za izgubljenu zaradu u iznosu od 7.048,42 EUR, a iz nalaza i mišljenja vještaka Gordane Ratković, sačinjenog na bazi utvrđenja strojarskog vještaka da je za popravak potrebno 17 dana, i s uvaženim primjedbama tužitelja utvrđena je izmakla korist u iznosu od ukupno 5.124,65 EUR.
15. Nije pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu izmakle koristi, već zbog utvrđene činjenice trajanja popravka vozila 17 dana i djelatnosti tužitelja međunarodnog prijevoza robe. Zbog toga nije od odlučnog značaja činjenica da tužitelj nije dokazao da je imao dogovorene poslove kojima bi ostvario dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima već je prema ocjeni ovog suda dostatna činjenica da oštećeno vozilo nije tijekom 17 dana mogao obavljati djelatnost.
16. Stoga je valjalo preinačiti odluku sadržanu u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 5.124,65 EUR i dosuditi tužitelju taj iznos, a u preostalom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 10.987,83 EUR potvrditi prvostupanjsku odluku.
17. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti i odluku o trošku, pri čemu je ovaj sud uzeo u obzir činjenicu djelomičnog plaćanja nakon podnošenja tužbe, preinaku tužbenog zahtjeva i razmjer konačnog uspjeha stranaka u sporu. Zbog navedenog odluku o trošku je ovaj sud utemeljio na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a.
Zagreb, 30. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
