REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2172/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž - 129/2023-3 od 28. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 1457/2019-51 od 30. prosinca 2022., u sjednici održanoj 30. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž - 129/2023-3 od 28. veljače 2024. radi pravnog pitanja:
„Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomične cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?“
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž - 129/2023-3 od 28. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 1457/2019-51 od 30. prosinca 2022.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Kada je riječ o prijedlogu tužitelja revizijski sud je postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ocijenio da su u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena (odluka Županijskog suda u Vukovaru broj Gž – 604/2021 od 2. kolovoza 2012.).
4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389. b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
5. Za preostala pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava koja proizlaze iz prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije, shodno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a, uzima se da je prijedlog povučen.
6. Kada je riječ o prijedlogu tuženika revizijski sud je postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP-a ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a. Naime, u odnosu na materijalnopravna pitanja kako ih je tuženik naznačio u prijedlogu treba reći da riječ je o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama broj: Rev - 2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev – 308/2022 od 19. travnja 2022., Rev – 43/2022-2 od 14. lipnja 2022., Rev – 112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev – 673/2022-2 od 13. veljače 2024., Revd – 135/2022 od 7. rujna 2022. i dalje), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Postupovnopravna pitanja, kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik, iscrpljuju se u isticanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Međutim navedeno nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Kako, dakle, u odnosu na prijedlog tuženika nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
8. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st.
4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. III. ovog rješenja.
9. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (izreka pod t. IV. ovog rješenja).
Zagreb, 30. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
