REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1036/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, OIB:52634238587, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3124/14-2 od 21. svibnja 2015. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-6853/14 od 21. srpnja 2014., u sjednici održanoj 30. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija predlagateljice, ukida se rješenje Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-3124/14-2 od 21. svibnja 2015. i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-6853/14 od 21. srpnja 2014., pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor predlagateljice od 7. srpnja 2014. i potvrđeno je rješenje istog suda broj Z-3207/2014 od 8. travnja 2014. kojim je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na temelju čl. 2. st. 1. Zakona o šumama u svezi s odredbama čl. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 130. istog zakona (točka I. izreke). Istim rješenjem (pod točkom II. Izreke) naloženo je brisanje zabilježbe prigovora upisane rješenjem prvostupanjskog suda broj Z-6852/2014 od 10. srpnja 2014. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba predlagateljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje te je naloženo brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Protiv drugostupanjskog rješenja predlagateljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje i prihvatiti prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija predlagateljice je osnovana.

6. Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

6.1. U izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

7. Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.1. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti navoda iznesenih u izvanrednoj reviziji.

8. Predlagateljica je u reviziji postavila sljedeća pitanja:

"1. Je li pravni (a posljedično i vlasnički) status nekretnine koja je u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" 41/90, dalje: ZID ZŠ/90) bila obuhvaćena šumsko-gospodarskom osnovom definiraju isključivo dokumenti prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora ili je takav status za te nekretnine definiran po samom zakonu, činjenicom da se nekretnina nalazila u šumsko-gospodarskoj osnovi (nezavisno o njezinoj namjeni)? Odnosno, pojednostavljeno rečeno, stječe li Republika Hrvatska pravo vlasništva na nekretninama obuhvaćenim šumsko- gospodarskom osnovom na temelju samog zakona, neovisno o tome da li su se one, sukladno dokumentima prostornog uređenja, nalazile unutar ili izvan granica građevinskog područja?

- podredno, da li jedinica lokalne samouprave stječe po samom zakonu pravo vlasništva nekretnine koja se po svojoj namjeni i statusu nalazila na dan 16. listopada 1990. unutar granica građevinskog područja, a bila je obuhvaćena šumsko- gospodarskom osnovom, ili je za stjecanje prava vlasništva jedinica lokalne samouprave tog zemljišta kao građevinskog bilo potrebno okončati postupak izdvajanja zemljišta iz šumsko-gospodarske osnove sukladno čl. 17. st. 1. Zakona o šumama?

2. Tko je titular prava vlasništva na zemljištu iz čl. 4. Zakona o šumama te zemljištu koje se na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. nalazilo unutar granica građevinskog područja određenog prostornim planom, a istodobno se nalazilo unutar programa gospodarenja kao šuma i šumsko zemljište?".

9. U postupku je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja na predmetnoj nekretnini upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Pula, te je nekretnina označena kao pašnjak. Predlagateljica svoj prijedlog temelji na odredbama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj: 140/05, 82/06, 129/08, 80/10 i 124/10 – dalje: ZŠ) u vezi s čl. 129. i čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 – dalje: ZVDSP) i prilaže podatak iz šumogospodarskih osnova Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 16. listopada 1990. nalazila u šumogospodarskoj osnovi odnosno da je bila obuhvaćena Programima gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, u Gospodarskoj jedinici "Pula".

10. U obrazloženju pobijanog drugostupanjskog rješenja sud navodi da je donošenjem ZID ZŠ/90, izvršena vlasnička pretvorba šuma i šumskog zemljišta na način da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu postale državno vlasništvo, te da je taj zakon stupio na snagu 16. listopada 1990., pa su time sve šume i šumska zemljišta koja su toga dana bila u društvenom vlasništvu postala vlasništvo Republike Hrvatske. Međutim, sud zaključuje da predlagateljica uz svoj prijedlog nije dostavila zemljišnoknjižnu ispravu na temelju koje bi njen prijedlog bio podoban za predloženu uknjižbu, bez obzira što prijedlog temelji na odredbama ZID ZŠ/90. Naime, da bi o konkretnom prijedlogu bilo moguće pravilno odlučiti, po pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova potrebno je utvrditi status predmetnih nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o šumama, a taj je status trebalo utvrditi (dokazati) na jedini pravno relevantan i pravilan način - ispravama (dokumentacijom) prostornog uređenja, odnosno ispravama iz prostornog plana, kojima je u to (relevantno) vrijeme 1991. trebala biti regulirana podjela prostora (i zemljišta) na građevinska i druga područja (čl. 9. st. 2. u vezi s čl. 8. tada važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora - "Narodne novine", broj: 54/80, 16/86, 18/89, 34/91, 61/91 i 49/92). Sudovi nižeg stupnja smatraju da status nekretnina ne određuje sadržaj podataka iz zemljišnih knjiga ili katastarskih operata, kao ni činjenica kojim su programom gospodarenja obuhvaćeni.

11. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih je podnesena.

12. O pravnom pitanju titulara prava vlasništva šuma i šumskog zemljišta nakon stupanja na snagu ZIDZŠ/90 revizijski sud je već zauzeo pravno shvaćanje u svojim odlukama (primjerice odluci broj Rev-450/2011-2 od 11. siječnja 2012. na koju se predlagateljica poziva u reviziji, odluci broj Rev 276/2013-2 od 14. veljače 2017. i broj Rev 844/2013-2 od 9. svibnja 2017.), pa je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci u suprotnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

13. Zbog svega navedenog, pravna pitanja naznačena u reviziji važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. Prema pravnom shvaćanju ovog suda šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZIDZŠ/90, 16. listopada 1990., nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Niti prema odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj: 90/92, 94/93 i 117/97

– dalje: ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima šuma i šumskih zemljišta na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990. te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske. Zbog toga ZLSU (koji je donesen 1992.) nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta, niti je nekom odredbom ZLSU određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi.

14.1. Slijedom toga, za vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju. Provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje nekretnine - zemljišta iz šumskog gospodarskog područja, ali samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta. ZŠ kao specijalni propis to ne predviđa dok provedba prostornih planova nije predviđena kao temelj za stjecanje vlasništva odnosno promjenu pravnog statusa zemljišta.

15. S obzirom da nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu ispitali utemeljenost prijedloga za upis na temelju priložene isprave, to su odlučne činjenice ostale neutvrđene pa nije bilo moguće pravilnom primjenom materijalnog prava preinačiti pobijanu odluku.

16. Stoga je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. trebalo ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Zagreb, 30. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić