REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2773/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete,, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-137/2022-2 od 14. veljače 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2375/17-66 od 17. siječnja 2022., u sjednici održanoj 30. listopada 2024.
r i j e š i o j e:
Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-137/2022-2 od 14. veljače 2024. u dijelu točke I. njene izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2375/17-66 od 17. siječnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete od 37.000,00 kn zateznu kamatu plati od 19. svibnja 2017. do isplate te protiv odluke o naknadi parničnih troškova (točke II. i III. drugostupanjske presude) zbog pravnoga pitanja: „Od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, od trenutka kada je isti postavljen u postupku ili od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva/tužbe odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) naznačivši u njemu sljedeća četiri pravna pitanja:
„1. Je li se pitanje zastare u slučaju preinake/povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva, u odnosu na preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje samostalno na način da zastara u odnosu na preinačeni/povećani zahtjev počinje teći od dana kada je tužba preinačena ili je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare u odnosu na prvotno utuženi iznos naknade štete i preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva?
2. Je li za ocjenu osnovanosti prigovora zastare pravno relevantan trenutak podnošenja tužbe ili trenutak preinake tužbe isticanjem povišenog tužbenog zahtjeva?
3. Predstavlja li povećaj zahtjeva s osnove naknade štete, preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, bez obzira što se povećanje traži iz iste činjenične osnove te je li za zastaru tako povećanog dijela zahtjeva bitan dan podnošenja ili preinake tužbe?
4. Od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, od trenutka kada je isti postavljen u postupku ili od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva/tužbe odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
3. U pogledu četvrtoga citiranog pitanja shvaćanje iz predmetne drugostupanjske presude odstupa od pravnoga shvaćanja ovoga suda (na pr. odluke Rev 550/2014-2 od 18. studenoga 2015., Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev 184/2024-2 od 5. lipnja 2024.) prema kojemu je dužnik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je on postavljen jer dužnik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je uopće došlo do preinake tužbe, a to se odnosi i na situaciju u kojoj se primjenjuje članak 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14). Zato je tuženiku, na temelju članka 385.a stavka 1. i članka 389.b stavka 3. rečenice 1. ZPP, reviziju valjalo dopustiti, ali samo u odnosu na dio drugostupanjske presude kojim je odlučeno o razdoblju tijeka zatezne kamate na iznos od 37.000,00 kn, na koju zateznu kamatu se pitanje odnosi, te je odlučeno kao u izreci.
4. Na temelju članka 389. stavka 3. rečenice druge ZPP uzima se za ostala pravna pitanja iz prijedloga da je u odnosu na njih prijedlog povučen, uz napomenu da je ovaj sud u više svojih odluka (na pr. Rev 188/2024-2 od 28. kolovoza 2024 i Rev 775/2023-2 od 16. srpnja 2024.) izrazio shvaćanje prema kojemu se onda kada je preinaka tužbe povećanjem postojećega tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP) zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, što daje odgovor na prva tri citirana pitanja, pa ta pitanja nisu ni važna u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.
Zagreb, 30. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
