REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1040/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja AŠI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja IŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-257/2022-2 od 30. lipnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-60/2021 od 14. siječnja 2022., u sjednici održanoj 30. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-257/2022-2 od 30. lipnja 2022. i za navedeno sudi:

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-60/2021 od 14. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 94.218,00 kn sa zateznim kamatama od 14. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove revizije u iznosu od 450,00 Eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da 1. tužitelju isplati 43.666,89 CHF u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. I. izreke), te je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 94.218,00 kn sa zateznim kamatama od 14. siječnja 2022. do isplate dok je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 74.022,00 kn (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja i naloženo je tuženiku da 1. tužitelju isplati iznos od 229.508,19 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 20.561,42 kn sa zateznim kamatama od 14. siječnja 2022. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen (toč. I. izreke) te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe (toč. II. izreke).

3. Ovaj sud, rješenjem poslovni broj Revd 5131/2022-2 od 10. siječnja 2024., dopustio je tužiteljima podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda zbog pitanja:

''1. Je li u skladu s čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku i čl. 154. Zakona o parničnom postupku, a vezanom uz pravilnu primjenu Zakona o zaštiti potrošača, pravilno odrediti uspjeh stranaka, posebice potrošača u sporu protiv nepoštenog trgovca, kod eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, na način kao da ne postoje glavni i sporedni tužbeni zahtjev te ne uvažavajući sve zahtjeve koji proizlaze iz istog i činjeničnog pravnog osnova kao cjelinu, već cijeneći svaki tužbeni zahtjev kao samostalni i pojedinačni i međusobno povezan tužbeni zahtjev?

2. Je li u skladu s odredbom čl. 154. st. 3., 4. i 5. Zakona o parničnom postupku odluka suda kojom materijalni troškovi stranke (pristojbe i vještačenje) dosuđuje u postupku uspjeha u sporu u skladu s čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, iako su pristojbe plaćene upravo na dosuđenu visinu kondemantornog zahtjeva stranke i vještačenje plaćeno upravo za dosuđeni kondemantorni zahtjev stranke, dakle, radi se o materijalnim troškovima koji su bili nužni za vođenje postupka?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelji su protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojem je preinačena prvostupanjska presuda pod toč. II. izreke i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 73.656,58 kn (preko iznosa od 20.561,42 kn do iznosa od 94.218,00 kn), podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, uz naknadu troškova revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je kako se cijeni uspjeh tužitelja u parnici kada sud prihvati jedan od eventualno kumuliranih zahtjeva postavljenih prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a te naknada materijalnih troškova vještačenja i sudske pristojbe na presudu.

8. U ovoj pravnoj stvari radi se o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva iz čl. 188. st. 2. ZPP-a. Institut eventualne kumulacije predviđa mogućnost da tužitelj u jednoj tužbi protiv istog tuženika istakne dva ili više tužbenih zahtjeva, predlažući da sud, ako ocijeni da prvi zahtjev nije osnovan, usvoji slijedeći ili slijedeće zahtjeve (eventualne tužbene zahtjeve) koji su u međusobnoj vezi s prvim zahtjevom, a tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima.

9. Tužitelji su postavili glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu od 21. lipnja 2006. kao i zahtjev u kojem se u zemljišnim knjigama predlaže brisanje prava zaloga u iznosu od 280.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, koji je pravomoćno odbijen, te je odbijen i prvi podredni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nije pravno valjan i da ne proizvodi pravne učinke otkaz Ugovora o kreditu od 21. lipnja 2006., dok je tužitelj u konačnici u sporu uspio s drugim podrednim zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka 6. Ugovora o kreditu i za isplatu iznosa od 229.508,19 kn od 239.556,44 kn.

10. Shvaćanje je suda drugog stupnja da su tužitelji u pogledu pravne osnove uspjeli samo sa zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka 6. Ugovora o kreditu, odnosno u omjeru od 25%, dok u pogledu preostalih zahtjeva tužitelji nisu uspjeli u pogledu osnove zahtjeva, već je u navedenom dijelu, u omjeru od 75%, uspjela tuženica, dok su u pogledu visine tužitelji uspjeli u omjeru od 95,80%, a tuženica u omjeru od 4,20%, slijedom čega da je uspjeh tužitelja u parnici u omjeru od 60,40%, dok je tuženica u sporu uspjela u omjeru od 39,60%, pa je stoga tuženica dužna tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka u omjeru od 20,80%.

11. Kako bi se odlučilo o sada revizijskom zahtjevu tužitelja, a koji se odnosi na pitanje troškova postupka, prvenstveno je potrebno ocijeniti uspjeh tužitelja u sporu, cijeneći da nisu uspjeli u glavnom postavljenom tužbenom zahtjevu ni u prvom podrednom, već u drugom podrednom tužbenom zahtjevu u pogledu osnove u cijelosti, a u pogledu visine u omjeru od 95,80%.

12. Iz stanja predmeta spisa proizlazi da u odnosu na glavni (odbijeni) i prvi podredni (odbijeni) zahtjev nisu nastali posebni troškovi, dok u odnosu na usvojeni drugi podredno postavljen tužbeni zahtjev proizlazi da su morale biti poduzete parnične radnje u vidu vještačenja radi odluke o tom tužbenom zahtjevu s kojim tužitelji u pogledu visine nisu uspjeli u neznatnom dijelu (4,2%).

13. Dakle, u okvirima ovoga konkretnog slučaja se prilikom odlučivanja o troškovima postupka ima uzeti da je u cijelosti udovoljeno podredno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja pa im pripadaju troškovi postupka u cijelosti, a na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a.

14. Naime, kod eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva iz čl. 188. st. 2. ZPP-a, kada zahtjevi proizlaze iz iste činjenične i pravne osnove, a tužitelji nisu uspjeli u odnosu na glavni zahtjev, ali su uspjeli u odnosu na podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, dok u odnosu na glavni (odbijeni) zahtjev nisu nastali posebni troškovi, tuženik je tužiteljima dužan naknaditi parnični trošak u cijelosti.

15. Ovime revizijski sud, a u pogledu definiranja uspjeha u sporu kod prihvaćanja samo podrednog tužbenog zahtjeva, reafirmira pravno shvaćanje koje je revizijski sud izrazio u odlukama broj Rev 172/2008 od 15. siječnja 2013., Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. i Rev 451/2022-2 od 3. listopada 2023.

16. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja ukazati da je ovaj sud u više svojih odluka (primjerice broj Rev 660/2021 od 14. rujna 2021., Rev 291/2015-2 od 2. listopada 2018. i Rev 1265/2022 od 21. prosinca 2022.), zauzeo pravno shvaćanje da u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.

17. Isto tako ukoliko je pristojba na presudu plaćena na dosuđenu visinu kondemnatornog zahtjeva tada nema mjesta primjeni čl. 154. st. 2. ZPP-a. No, u situaciji kada je drugostupanjskom presudom djelomično preinačena prvostupanjska presuda i djelomično odbijen kondemnatorni tužbeni zahtjev u odluci o troškovima postupka, sukladno čl. 166. st. 2. ZPP-a, trošak sudske pristojbe plaćen na prvostupanjsku presudu priznaje se prema visini potvrđenog dijela prvostupanjske presude. Time je odgovoreno na drugo postavljeno pitanje.

18. Pravilno je drugostupanjski sud tužitelju priznao troškove zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) za sastav tužbe u iznosu od 6.000,00 kn (Tbr. 7/1 u vezi Tbr. 36/1 Tarife), za sastav podnesaka od 7. kolovoza 2014., 19. kolovoza 2015. i 30. svibnja 2019. - po 600,00 kuna (Tbr. 8/3 u vezi Tbr. 36/1 Tarife), 11. travnja 2019., 30. kolovoza 2021. - po 6.000,00 kuna (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 36/1 Tarife), za zastupanje na ročištima (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 36/1 Tarife), 5. listopada 2016., 8. prosinca 2016., 14. veljače 2019., 15. travnja 2019., 13. lipnja 2019., 25. rujna 2019., 19. travnja 2021., 16. rujna 2021. i 2. prosinca 2021. - po 6.000,00 kn, ukupno 73.800,00 kn, što uz PDV od 18.450,00 kn iznosi 92.250,00 kn. Tužitelju pripadaju troškovi vještačenja u cijelosti tj. u iznosu od 3.100,00 kn te trošak sudske pristojbe na presudu 2.645,00 kn prema pravomoćno dosuđenom iznosu od 229.508,19 kn što ukupno iznosi 97.995,00 kn.

19. Budući da se tužitelji nisu žalili na odluku o troškovima suda prvog stupnja kojom im je pravomoćno odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 74.022,00 kn (preko iznos od 94.218,00 kn do zatraženog iznosa od 168.240,00 kn) to tužiteljima pripada trošak u iznosu od 94.218,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

20. Pri tomu valja ukazati da tužiteljima ne može biti priznata naknada troškova za sastav podneska od 2. travnja 2014., koji se odnosi na odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije i za sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 26. veljače 2021., jer se o takvim zahtjevima, u smislu odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučuje u postupku u povodu tog pravnog lijeka, a ne u ovom parničnom postupku.

21. Što se tiče zahtjeva tužitelja za naknadu troškova za sastav ustavne tužbe od 26. veljače 2021., ni o troškovima ustavnosudskog postupka ne može se odlučivati u ovom parničnom postupku, pri čemu valja ukazati da je odredbom čl. 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ("Narodne novine", broj 99/99 i 29/02) propisano da svaki sudionik snosi svoje troškove postupka, ako Ustavni sud ne odluči drukčije.

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

23. Budući da su tužitelji uspjeli u cijelosti s revizijom, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dosuđen im je trošak sastava revizije prema Tbr. 10/6 u vezi Tbr. 40/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) u iznosu od 360,00 Eur što uz PDV 25% iznosi 450,00 Eur.

Zagreb, 30. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa