Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-763/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Michala Danečeka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Joško Kaleb, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2741/2018-46 od 23. svibnja 2022., u sjednici održanoj 30. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2741/2018-46 od 23. svibnja 2022., u točki I. izreke za iznos dosuđene neimovinske štete od 550,00 kn/73,00 EUR, u točki II. izreke u pogledu samog iznosa naknade neimovinske i imovinske štete i kamate na taj iznos, u točki IV. izreke u pogledu zakonske zatezne kamate za dosuđene mjesečne iznose izgubljene zarade koji dospijevaju između 15. svibnja 2016. i 15. studenog 2016., od dospijeća pa do 23. svibnja 2018., i u točki V. u pogledu iznosa isplaćenog na ime izgubljene zarade i u pogledu zakonske zatezne kamate na taj iznos, koje za pojedine mjesečne iznose izgubljene zarade s dospijećem od 15. prosinca 2015. do 15. svibnja 2016., teku od dospijeća pa do 23. svibnja 2018. i u tom dijelu sudi

I Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz [adresa], OIB:94472454976 s naslova naknade neimovinske i imovinske štete isplatiti tužiteljici EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 550, kn/73,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 23. svibnja 2018. do isplate, određenim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana."

I.I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 13.150,00 kn/1.745,30 EUR i to za iznos od 12.150,00 kn/1.612,58 EUR od 23. svibnja 2018. do 3. kolovoza 2018., a za iznos 1.000,00 kn/132,72 EUR od 23. svibnja 2018. do 17. kolovoza 2018., sve u roku 15 dana.

I.II Odbija se zahtjev radi isplate zakonske zatezne kamate na iznos 14.488,52 kn za pojedine mjesečne iznose s dospijećem počam od 15. svibnja 2016. do 15. studenog 2016. za period od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do zaključno 22. kolovoza 2018.

I.III Odbija se zahtjev radi isplate zakonske zatezne kamate za iznos 11.104,08 kn za pojedine mjesečne iznose koji dospijevaju od 15. prosinca 2015. do 15. svibnja 2016. počam od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do zaključno 16. kolovoza 2018.

I.IV Odbija se zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos naknade za izgubljenu zaradu od 1.000,00 kn.

II U preostalom dijelu se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2741/2018-46 od 23. svibnja 2022., u nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz [adresa], OIB:94472454976 s naslova naknade neimovinske i imovinske štete isplatiti tužiteljici EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 21.050,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23.5.2018. pa do isplate, određenim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 12.250,00 kn za razdoblje od 23.svibnja 2018. do 3. kolovoza 2018. godine.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu daljnjeg iznosa od 8.000,00 kn s naslova naknade neimovinske i imovinske štete kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku s naslova naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade isplatiti tužiteljici iznos od 14.488,52 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade pa do isplate i to:

-za dio 4. mjesec 2016 , na iznos od 1.012,71 kn od 15.05.2016 godine pa do isplate,

-za 5. mjesec 2016 , na iznos od 2.579,40 kn od 15.06.2016 godine pa do isplate,

-za 6. mjesec 2016, na iznos od 2.579,40 kn od 15.07.2016 godine pa do isplate,

-za 7. mjesec 2016, na iznos od 2.579,40 kn od 15.08.2016 godine pa do isplate,

-za 8. mjesec 2016 , na iznos od 2.579,40 kn od 15.09.2016 godine pa do isplate,

-za 9. mjesec 2016, na iznos od 2.579,40 kn 15.10.2016 godine pa do isplate,

-za 10. mjesec 2016,na iznos od 578,09 od 15.11.2016 godine pa do isplate.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade izgubljene zarade od 12.104,08 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade pa do isplate:

-na iznos od 1.160, 80 kn od 15.12.2015 godine pa do 17.08.2018 godine

-na iznos od 1.225,05 kn od 15.01.2016 godine pa do 17.08.2018 godine

-na iznos od 2.685,02 kn od 15.02.2016 godine pa do 17.08.2018 godine

-na iznos od 2.733,62 kn od 15.03.2016 godine pa do 17.08.2018 godine

-na iznos od 2.579,40 kn od 15.04.2016 godine pa do 17.08.2018 godine

-na iznos od 1.720,91 kn od 15.05.2016 godine pa do 17.08.2018 godine

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 14.670,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, tekućim od 23. svibnja 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.".

2. Tuženik je protiv odluke pod točkama I., II., IV., V. i VI. izreke navedene presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troška žalbenog postupka u iznosu 1.835,00 kn.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je pravovremena.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80,22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali da je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Neosnovano se u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u smislu da se presuda ne može ispitati obzirom na to da pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je presuda jasna i može se ispitati unatoč djelomično pogrešnoj primjeni materijalnog prava koje je rezultat pogrešnog matematičkog računa.

8. Pobijanom presudom nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, za koju bitnu povredu tuženik navodi da je ostvarena time što prvostupanjski sud nije prihvatio odgovarajući dokazni prijedlog tuženika, čime mu je onemogućio raspravljanje pred sudom. Razlog za ovaj žalbeni prigovor je taj što je sud prvog stupnja odbio tuženikov dokazni prijedlog da se provede vještačenje po vještaku medicine rada kako bi se utvrdila osnovanost trajanja bolovanja tužiteljice od 21. studenog 2015. do 9. listopada 2016. Naime, medicinski vještak za područje kirurgije je utvrdio da je odluka o dužini liječenja i bolovanja na liječniku opće medicine koji otvara i zatvara svako bolovanje individualno. U konkretnom slučaju vidljivo je da je tužiteljica poslije trzajne ozljede vrata bila bolnički liječena u dva navrata, u prvom navratu dva tjedna po nezgodi, a nakon toga gotovo 10 mjeseci kasnije, što upućuje na samu težinu ozljede zbog čega je i liječnik opće medicine tužiteljicu držao na bolovanju. Sama ozljeda determinira ili određuje koliko će biti potreba trajanja bolovanja i načina liječenja, i za to ne postoji nikakav pravilnik. 9. Tuženik je predložio, suprotno naprijed navedenom, da se provede vještačenje radi osnovanosti trajanja bolovanja po vještaku za područje medicine rada, što je sud prvog stupnja odbio. Ovaj sud smatra odluku suda prvog stupnja pravilnom obzirom da je o duljini trajanja bolovanja odlučio liječnik opće medicine, da je tužiteljici već isplaćena naknada za bolovanje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji očigledno na to nije imao primjedaba, a iz nalaza i mišljenja vještaka Augusta Mijića proizlazi da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi osnovanost dugotrajnosti bolovanja tužiteljice.

10. Odbijanjem ovog dokaznog prijedloga sud prvog stupnja je valjano postupio sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a, a nezadovoljstvo stranke uslijed takve odluke suda ne može se smatrati nezakonitim postupanjem suda s namjerom onemogućavanja tuženiku da raspravlja pred sudom.

11. Iz naprijed navedenih razloga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članaka 221.a, 251. i 252. stavak 2. ZPP-a.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi koja se zbila 20. studenog 2015. i za čiji je nastanak odgovoran osiguranik tuženika koji je upravljajući svojim motornim vozilom, zbog neprilagođene brzine kretanja, prednjim dijelom naletio na zadnji dio vozila tužiteljice koje je bilo zaustavljeno na kolniku zbog kolone vozila ispred tog vozila. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu, ali ne u opsegu kako to tužiteljica zahtijeva. Tuženik je prije pokretanja postupka tužiteljici isplatio iznos od 13.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, iznos od 150,00 kn na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te 11.104,08 kn na ime izgubljene zarade zbog bolovanja, dok preostali iznos zahtjeva osporava.

13. Tužiteljica je u naprijed navedenoj prometnoj nezgodi zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice te je trpjela strah i to primarni jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 4 dana, i slabijeg intenziteta u trajanju 10 dana, a kasni strah je trajao 30 dana, trpjela je bol jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana, a slabijeg intenziteta još oko 50 dana, a postojale su i fizičke boli slabog intenziteta trajnog karaktera koje se ubrajaju u pojačane napore, životna aktivnost joj je smanjena na razini 11,50% (uključujući kirurški i oftalmološki dio) obzirom da je tijekom postupka utvrđeno po medicinskom vještaku za područje oftalmologije utvrđeno da je uslijed štetnog događaja kod tužiteljice nastupila deformacija vidnog polja što utječe na naprijed navedeni i utvrđeni postotak smanjenja životne aktivnosti. Tužiteljici je dalje uslijed ozljeđivanja bila potrebna pomoć treće osobe pri održavanju osobne higijene, pribavljanju hrane i druge svakodnevne potrebe, u trajanju 30 dana po 2 sata dnevno; nije utvrđena naruženost tužiteljice kao posljedica štetnog događaja.

14. Sud prvog stupnja smatra da tužiteljici po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu pripada iznos od 32.000,00 kn, a za materijalnu štetu na ime tuđe pomoći i njege da joj pripada naknada u iznosu 1.200,00 kn. Tuženik prigovara utvrđenju suda prvog stupnja u pogledu visine neimovinske štete, smatrajući da dosuđena pravična novčana naknada nije opravdana ozljedama tužiteljice jer je ona pretrpjela samo trzajnu ozljedu vratne kralježnice koja po svom karakteru i liječničkoj klasifikaciji predstavlja laku tjelesnu ozljedu.

15. Ovaj žalbeni prigovor tuženika nije osnovan.

16. Prema odredbi članka 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenih zakonom. Stavkom 2. istog članka je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

17. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja povrijeđeno pravo na tjelesno i duševnog zdravlje u takvoj mjeri da to opravdava dosudu pravične novčane naknade.

18. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Posljedice štetnog događaja po tužiteljicu utvrđene su provođenjem odgovarajućeg medicinskog vještačenja, temeljem kojeg je sud pravilno utvrdio visinu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom članka 1100. stavak 2. ZPP-a, zbog čega prigovor tuženika da pravična novčana naknada ne odgovara težini ozljede nije osnovan. Pri tome se ističe da se posljedice ozljeđivanja procjenjuju individualno, za svakog oštećenika, zbog čega ne moraju svi oštećenici sa trzajnom ozljedom vrata trpjeti jednake posljedice.

20. Tuženik je nesporno isplatio tužiteljici, prema Sporazumu o izvansudskoj nagodbi od 19. srpnja 2018., iznos od 24.254,08 kn i to 11.104,08 kn na ime izgubljene zarade zbog gubitka plaće, 13.000,00 kn na ime neimovinske štete i 150,00 kn na ime tuđe pomoći i njege.

21. Sud prvog stupnja je ranije isplaćeni iznos uračunao u dosuđeni iznos pravične novčane naknade i naknade štete na ime tuđe pomoći i njege, ali je to učinio uz pogrešno uračunavanje, što je dovelo do djelomično pogrešne primjene materijalnog prava u odluci pod točkama I., II. i V. izreke.

22. Naime, kako je već navedeno, sud prvog stupnja je utvrdio pravičnu novčanu naknadu tužiteljici u iznosu 32.000,00 kn, koji iznos je tuženiku sporan, i iznos naknade štete na ime tuđe pomoći i njege od 1.200,00 kn, dakle, sve ukupno 33.200,00 kn. 23. U postupku povodom odštetnog zahtjeva tužiteljice, a prije podnošenja tužbe, tuženik je tužiteljici prema Sporazumu od 19. srpnja 2019. isplatio 13.000,00 kn na ime neimovinske štete i to 3. kolovoza 2008. iznos 12.000,00 kn i 17. kolovoza 2018. iznos od 1.000,00 kn, 150,00 kn na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu dana 3. kolovoza 2018. i 11.104,08 kn na ime štete radi izgubljene zarade dana 17. kolovoza 2018. Ova isplata je, dakle, učinjena u dva navrata što je dovelo do toga da sud prvog stupnja pogrešno uračuna plaćene iznose naknade štete i pravične novčane naknade u dosuđenu naknadu štete i pravične novčane naknade.

24. Tako je u točki I. izreke pobijane presude pogrešno navedeno da tužiteljici pripada naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu 21.050,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tuženik je u mirnom postupku tužiteljici isplatio na ime pravične novčane naknade i naknade štete radi tuđe pomoći i njege iznos od 13.150,00 kn pa kako je sud prvog stupnja utvrdio pravičnu novčanu naknadu i naknadu štete radi tuđe pomoći i njege na ukupni iznos 33.200,00 kn to je za isplatu preostalo ne 21.050,00 kn, već 20.500,00 kn. Iz tog je razloga valjalo odbiti dio zahtjeva radi isplate pravične novčane naknade i naknade štete radi tuđe pomoći i njege za iznos 550,00 kn odnosno 73,00 EUR.

25. Uslijed naprijed navedenog došlo je i do pogreške u pogledu računanja zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos imovinske i neimovinske štete od 13.150,00 kn/1.747,30 EUR jer tuženik tužiteljici prije početka postupka na ime naknade neimovinske i imovinske štete nije isplato 12.250,00 kn, već 13.150,00 kn. Stoga je ovaj dio odluke valjalo izmijeniti na način da kamata na isplaćeni dio naknade štete i pravične novčane naknade za iznos 13.150,00 kn teče za iznos 12.150,00 kn/1.612,58 EUR od 23. svibnja 2018. do 3. kolovoza 2018., a za iznos 1.000,00 kn/132,72 EUR za period od 23. svibnja 2018. (dan podnošenja zahtjeva) do 17. kolovoza 2018..

26. Ova pogreška je bitna i za odluku pod točkama I.III i I.IV izreke jer tuženik tužiteljici nije isplatio naknadu izgubljene zarade u iznosu 12.104,08 kn, već iznos od 11.104,08 kn (prema ranije navedenom Sporazumu) zbog čega je zahtjev za isplatu kamate trebalo dosuditi samo za iznos 11.104,08 kn, a zahtjev za isplatu kamate na iznos od 1.000,00 kn valjalo je odbiti.

27. Valja uzeti u obzir da je tužiteljici šteta nastala uslijed ozljeđivanja u prometu, zbog čega se na naknadu štete trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje ZOOP).

28. Prema odredbi članka 12. stavak 1. ZOOP, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva:

1. obrazloženu ponudu za naknadu štete ako se odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne,

2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete sporne.

Prema odredbi stavka 4. istog članka u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

29. Kako je odštetni zahtjev podnesen 23. svibnja 2018., a tuženik je tužiteljici isplatio dio naknade štete na ime izgubljene naknade u iznosu 11.104,08 kn 17. kolovoza 2018. to tužiteljica neosnovano zahtijeva kamatu na već plaćeni iznos naknade štete radi izgubljene zarade za period koji je prethodio podnošenju zahtjeva (točka I.III izreke).

30. U pogledu dijela presude koji se odnosi na dosudu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu 14.488,52 kn utvrđuje se da je ova šteta utvrđena temeljem knjigovodstveno financijskog vještačenja (uz očiglednu pogrešku prilikom pisanja iznosa štete u izreci) pri čemu se ovaj sud već očitovao o osnovanosti dužine bolovanja. Međutim, i u pogledu ovog iznosa štete valja uzeti u obzir odredbu članka 12. stavak 4. ZOOP u vezi stavka 1. istog članka ZOOP, temeljem čega se utvrđuje da tužiteljica neosnovano zahtijeva isplatu zakonske zatezne kamate za sve mjesečne iznose izgubljene zarade koji dospijevaju između 15. svibnja 2006. i 15. studenoga 2017. do dana podnošenja odštetnog zahtjeva – 23. svibnja 2018. (točka I.II izreke).

31. Iz tih je razloga valjalo temeljem odredbe članka 370. točka 3. ZPP-a presuditi kao pod točkom I izreke.

32. Odlučujući o trošku postupka sud prvog stupnja se pozvao na odredbu članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a te je tužiteljici dosuđen trošak koji joj je bio neophodan radi ostvarenja uspjeha u parnici. Kako je ovom odlukom uspjeh tužiteljice neznatno izmijenjen to preinačeni dio presude nije od utjecaja na dosuđeni trošak, a tuženik žalbenim navodima koji se odnose na trošak (točka 36. žalbe), nije doveo u pitanje zakonitost odluke o trošku.

33. Stoga je valjalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuditi kao pod točkom II izreke.

34. Točka III izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a.

35. Tuženik je žalbom uspio osporiti samo neznatni dio odluke koji se tiče glavnice tražbine te je djelomično uspio osporiti i dio presude koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate. Iz tog razloga, obzirom na uspjeh u žalbenom postupku, neosnovano zahtijeva naknadu troška žalbenog postupka.

U Karlovcu, 30. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Alenka Laptalo