Poslovni broj Gž R- 223/2024- 3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđan Simić odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćniku Ediu Slivar odvjetniku iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-3/2023-50 od 29. ožujka 2024., 30. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-3/2023-50 od 29. ožujka 2024 u točki I i III izreke.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 1. 786,78 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2. 750,00 eur. Točkom II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Protiv dijela presude iz točke I i III izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje -ZPP). Predlaže uvaženje žalbe.

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće na ime dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te godišnji odmor za sate prekovremenog rada.

Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju (listopada 2013. – prosinca 2019.) bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da joj je tuženik isplatio umanjenu plaću na način da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima, ni dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao medicinska sestra i imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata,

Na temelju obračuna o pripadajućoj razlici plaće sačinjenim od strane financijskog vještaka utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama u utuženom razdoblju ukupno iznosi 1. 786,78 eur bruto, te je zahtjev tužiteljice u toj visini sa zateznim kamatama na pojedine iznose kao u izreci pobijane presude prihvatio kao osnovan, uz primjenu odredbi čl. 57. i 59 a. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva ("Narodne novine" br. 143/13-dalje KU) te nastavno sadržajnom primjenom čl. 55. i čl. 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018. ("Narodne novine" broj 28/18-dalje: KU/18), dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano upire sadržajem žalbe tuženika budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporna pravna osnova zahtjeva tužiteljice kojom potražuje isplatu neplaćenog dijela plaće s osnova dodataka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za vrijeme prekovremenog rada odnosno način obračuna ovih dodataka te naknada plaće za prekovremeni rad ostvaren na dane državnih praznika i blagdana.

Odredbom članka 94. ZR-a propisano je da se da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

Odredbom članka 51. KU/13, odnosno članka 49. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Prema članku 57. KU/13, odnosno 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje otežani uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 25% od osnovne plaće.

Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva, a koji se primjenjuje od 1. listopada 2015., u čl. 59 a propisano je da iznimno od čl. 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Istovjetnu odredbu sadrži i čl. 58. KU/18.

Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi 51 KU/13, odnosno članka 49. KU/18. te da bi se dodaci na plaći za prekovremeni rad mogli obračunavati tek od travnja 2020. u smislu Dodatka III kolektivnog ugovora.

U tom pravcu je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57 Ku/13 odnosno članka 55. KU/18 i članka 59 a KU/13, odnosno 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad te da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada. Naime, uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada je tek osnovna plaća – čl. 51. st. 1. al. 4. KU 143/13).

Osim toga i odredbom članka 94. ZR-a, općim propisom o radu propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Kada bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama, moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu što bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi (tako i VS u odluci Rev 3566/2018).

Nadalje, neosnovano tuženik u žalbi dovodi u pitanje tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 odnosno 49. stavak 10. KU/18 kojima je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

O tome spornom pitanju kao i domašaju tumačenja tog pitanja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, izjasnio se je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući nakon dopuštenja revizije zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, npr. u odlukama Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-517/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-312/2021 od 20. srpnja 2021. i Rev- 872/21 od 31. kolovoza 2021.

Prema shvaćanju toga suda izraženom u naznačenim revizijskim odlukama, obzirom na odredbu članka 19. stavak 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU-a vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl. Odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen." (dalje Zaključak broj 148).

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je i Zaključak broj 153 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148." (dalje Zaključak broj 153).

Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, ne nalazi se da bi, obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU-a.

Dalje je ustanovljeno da se Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, te da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU-a nije stavljen izvan snage.

Osim toga, uzeto je u obzir što je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje iz Zaključka broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

Prema daljnjem stajalištu Vrhovnog suda, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavak 6. KU/13). Odredbom članka 52. KU/13 odnosno članka 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članku 51. KU/13 odnosno članku 49. KU/18 te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavak 9. KU/13 odnosno članka 49. stavak 9. KU/18.

Slijedom svega navedenog proizlazi da je osnovanost takvog tužbenog zahtjeva i visinu tražbine pravilno utvrdio sud prvog stupnja primjenom Zaključka 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015., odnosno od tog datuma nadalje primjenom Zaključka broj 153 jer je vještak u izradi dopunskog nalaza i utvrđenju razlike plaće i naknade plaće primijenio predmetna tumačenja. Pri tom treba kazati da je vještak u pismenom osnovnom nalazu i dopunskom nalazu odgovorio na sva sporna pitanja te da tuženik to utvrđenje vještaka bitnim žalbenim tvrdnjama nije doveo u pitanje.

Neodlučna je tvrdnja žalitelja o centralnom obračunu plaća jer je u smislu odredbe članka 90. st.1. ZR-a tužiteljica obvezna obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a dosudio tužitelju troškove postupka i pravilno je primjenom odredbe članka 155. ZPP- a utvrdio koji su opravdani troškovi postupka i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije odvedeno u pitanje.

Slijedom navedenog svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke presude.

Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

Nepobijena točka II izreke presude ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 30. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Tajana Polić