REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7458/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe Promet Makarska d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ŽR, zbog prekršaja iz članka 115. stavak 1. podstavak 7. i stavak 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj: 41/08, 98/19, 30/21 i 114/22), odlučujući o žalbi I-okr. pravne osobe Promet Makarska d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ŽR, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. svibnja 2022., poslovni broj: 47. Pp-4679/2022, na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe I-okr. pravne osobe Promet Makarska d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ŽR, po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se I-okr. pravnoj osobi Promet Makarska d.o.o. za prekršaj iz članka 115. stavak 1. podstavak 7. i stavak 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj: 41/08, 98/19, 30/21 i 114/22), činjenično opisanog u izreci pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 3.310,00 (tritisućetristodeset eura), koju je I-okr. pravna osoba Promet Makarska d.o.o. dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako I-okr. pravna osoba Promet Makarska d.o.o. plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

II. Odbija se kao neosnovana žalba protiv I-okr. pravne osobe Promet Makarska d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ŽR, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) I-okr. pravna osoba Promet Makarska d.o.o. je obvezna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset eura), a II-okr. odgovorna osoba ŽR u iznosu od 20 (dvadeset eura), u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima da su na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz članka 115. stavak 1. podstavak 7. i stavak 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, za koji je I-okr pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 25.000,00 kuna, a odgovornoj osobi primjenom članka 37. Prekršajnog zakona u iznosu od 2.000,00 kuna.

2. Istom presudom I-okr. pravna osoba je obvezna naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, a odgovorna osoba u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

3. Protiv pobijane presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4. U žalbi okrivljenici navode u bitnome da prvostupanjski sud cijelim svojim obrazloženjem navodi materijalne propise pod koje valja supsumirati činjenično stanje, koje ne samo da nije utvrđeno, već da nije niti utvrđivano, tj. da nema dokaza o činjenicama koje su relevantne za ovaj postupak. U predmetnom spisu da nema dokaza, da se sud poziva na paušalne i neargumentirane tvrdnje podnositelja optužnog prijedloga kojem se sud priklanja. Smatraju da prvostupanjski sud uopće nije analizirao obranu okrivljenika, koja je jasna, opširna i u istoj treba tražiti odgovornost okrivljenika za utuženi prekršaj. Pozivaju se na odredbu članka 41. stavka 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, te tvrde da je inspektor svojim navodima utvrdio upravo ono što oni tvrde, odnosno da prijevoznik nije vozio više od dvije dozvole koje imaju ista vremena vožnje i itinerare kretanja nego da je vozio 3 linije različitih vremena vožnje i različite itinirare kretanja. Dalje, inspektor da je dužan utvrditi kršenje zakona, a ne predviđanje mogućnosti kršenja istoga i zaključivati o eventualnim spornim radnjama bez da je utvrdio da su iste učinjene. Sud da uopće nije obrazložio s kojim oblikom krivnje su postupali okrivljenici, te da nije pojašnjena radnja okrivljenika, jesu li oni djelo počinili činjenjem ili nečinjenjem.

5. Predlažu da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja za djelo I-okrivljene pravne osobe („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), bila propisana novčana kazna u iznosu od 25.000,00 do 70.000,00 kuna, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za I-okr. pravnu osobu, jer propisuje blažu kaznu za navedeni prekršaj za pravnu osobu, u iznosu od 3.310,00 do 9.290,00 eura, pa je ovaj sud u izreci ove presude, po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona primijenio novi propis kao povoljniji za I-okr. pravnu osobu, te joj izrekao kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma u iznosu od 3.310,00 eura smatrajući izrečenu novčanu kaznu primjerenom težini prekršaja i okolnostima koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njezinog odmjeravanja.

9. Prvostupanjski je sud na osnovu provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedoka, višeg inspektora cestovnog prometa ABC, te uvida u zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru, uvidom u presliku autobusnih karata, u putni radni list za linijski prijevoz, u dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu, broj: 0030546, u dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu, broj: 0030554, u dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu, broj: C103224, u izvadak iz sudskog registra za pravnu osobu, imao osnove za zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja bića djela prekršaja za koje se terete, pri čemu sud ne mora posebno obrazlagati da li je takav prekršaj počinjen činjenjem ili nečinjenjem, već je dovoljno da su u postupku utvrđena sva bitna obilježja konkretnog prekršaja, a utvrđenje kojih činjenica, u postupku nije sporno.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenika da sud nije uopće analizirao obranu okrivljenika, te da se poziva na paušalne i neargumentirane tvrdnje podnositelja optužnog prijedloga, valja navesti da je prvostupanjski sud okolnosno na navode obrane okrivljenika ispitao višeg inspektora cestovnog prometa ABC, stručnu osobu, koji se je jasno i decidirano očitovao o predmetnom događaju kako upravo vrijeme dolaska na krajnju stanicu po dozvoli je odgovaralo cca 5 minuta za vrijeme polaska po slijedećoj dozvoli iz polaznog polazišta, te je s te osnove bilo vidljivo da prijevoznik obavlja liniju na relaciji Zagreb-Makarska na temelju tri dozvole, što zakonom nije dozvoljeno, odnosno zakonom je propisano da istim autobusom prijevoznik može obavljati prijevoz putnika najviše na temelju dvije dozvole, te je svoje tvrdnje o protupravnom ponašanju okrivljenika potkrijepio i tvrdnjom da su putnici priložili karte za tu liniju, gdje su bile sadržane tri cijene, cijena za prvu liniju Zagreb-Gospić, za drugu liniju Gospić-Split i za treću liniju Split-Makarska, temeljem kojeg nadzora je sačinjen zapisnik-službena bilješka.

11. Dakle suprotno žalbenim tvrdnjama, da tvrdnja inspektora glede vremena govori upravo njima u prilog, iz iskaza svjedoka proizlazi suprotno, kako je prethodno navedeno.

12. Odredbom članka 41. stavka 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu izričito je propisano da prijevoznik iz stavka 2. ovoga članka (prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika u županijskom prijevozu i u međužupanijskom prijevozu) može, u uvjetima kada to dozvoljava razina prijevozne potražnje, obavljati prijevoz jednim vozilom i temeljem najviše dviju dozvola odnosno voznih redova isključivo ako se u voznim redovima tih dozvola podudaraju vremena vožnje i itinerari kretanja na određenoj relaciji.

13. Nadalje, suprotno žalbenim tvrdnjama, da je inspektor dužan utvrditi kršenje zakona, a ne predviđanje mogućnosti kršenja istog i zaključivati o eventualnim spornim radnjama okrivljenika valja navesti da se inspektor detaljno i argumentirano očitovao o spornom događaju, kako je to već navedeno, pa se ne radi o nikakvom predviđanju mogućnosti kršenja zakona, kako to neosnovano tvrde žalitelji.

14. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, te nije osnovan navod žalbe o počinjenoj bitnoj povredi postupka.

15. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio te je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, i donio valjan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj koji im se stavlja na teret.

16. Nadalje, u vezi žalbenih navoda okrivljenika da sud uopće nije obrazložio s kojim oblikom krivnje su postupali okrivljenici, valja navesti da je za postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika dovoljan i nehaj kao oblik krivnje (članak 25. stavak 1. Prekršajnog zakona).

17. Ispitujući odluku o kazni za II-okr. odgovornu osobu, sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona ovaj sud je utvrdio da ista nije prestroga, jer je ista II-okrivljenici izrečena primjenom instituta ublažavanja pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernu težini navedenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti II-okrivljenice.

18. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka za I-okr pravnu osobu određena u iznosu od 40,00 eura, te u iznosu od 20,00 eura za II-okr. odgovornu osobu, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je temeljem članka 205. i 207. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, I i II-okr. i tužitelja.