Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1195/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Sonji Bulić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Brunu Čohilj, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj 23 P-1385/2018-93 od 13. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj 23 P-1385/2018- 93 od 13. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 25.019,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 759,93 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama te u dijelu kojim tužiteljica potražuje isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos od 25.019,69 eura od 13. srpnja 2016. do 12. kolovoza 2018.

III. Nalaže se tuženiku ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici RU, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka isplatom iznosa od 5.749,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.“

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te u odluci o troškovima postupka žalbu izjavljuje tuženik te presudu pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa na ime uloženih sredstava u kući tuženika, temeljem stjecanja bez osnove odnosno zahtjev da joj pripada 1/2 iznosa utvrđene vrijednosti amortiziranih ulaganja na temelju odredbe članka 36. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19, 47/20 dalje - ObZ).

6. U ovom predmetu među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila u braku sa sinom tuženika GU od 25. veljače 2006. do razvoda 27. listopada 2017.,

- da je bračna zajednica između tužiteljice i GU prestala prije razvoda braka i to u lipnju ili srpnju 2016. (vezano za mjesec prestanka stranke različito navode),

- da su u braku tužiteljice i GU rođene dvije kćeri i to R **.**.2006. te J **.**.2008.,

- da su za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica i njen tadašnji suprug GU živjeli u kući njegova oca, ovdje tuženika, u [adresa] i to u stanu na prvom katu te kuće, u kojem su prethodno živjeli tuženik i njegova supruga MU,

- da su se tuženik i njegova supruga, preselili u stan u prizemlju iste kuće koji je do tada bio prazan odnosno nije se koristio za stanovanje, a kojeg su uredili sukladno svojim potrebama,

- da su u stanu na prvom katu 2005. i 2006. prije useljenja tužiteljice i GU izvođeni određeni radovi, a za potrebe njihove nove obitelji,

- da su slijedeću fazu radova tužiteljica i GU započeli 2008. i to s ciljem dizanja novog kata odnosno tavana (mansarde) u svrhu povećanja stambenog prostora stana na prvom katu,

- da su radovi iz druge faze prošireni i na uređenje stubišta, rukohvata, terase, koji su u konačnici trajali nekoliko godina,

- da je za vrijeme trajanja bračne zajednice GU podigao dva kredita i to prvi 24. srpnja 2008. u iznosu od 22.000,00 eura i drugi 20. travnja 2012. u iznosu od 15.000,00 eura,

- da je tužiteljica i prije sklapanja braka, a i nakon toga, bila zaposlena kao voditelj trgovine u društvu Mladost d.o.o., koje je u vlasništvu njenog oca, dok je GU radio u policiji kao pravosudni policajac,

- da je tuženik vlasnik kuće u kojoj su od sklapanja braka do prestanka bračne zajednice živjeli tužiteljica i sin tuženika.

7. Međutim, sporno je, a osobito s obzirom na prigovore tuženika, je li između tužiteljice i njenog bivšeg supruga GU došlo do sporazuma o podjeli bračne stečevine koji bi uključivao i ovopredmetna ulaganja u nekretninu tuženika. Potom je sporno je li između tužiteljice i tuženika postojao kakav dogovor vezano za predmetna ulaganja, odnosno je li se tužiteljica odrekla svoje tražbine po osnovi ulaganja u nekretninu tuženika. Osim toga, potrebno je raščlaniti i točno utvrditi koji su radovi i kada izvedeni te tko je takve radove financirao, posebno iz razloga jer tuženik osporava da bi tužiteljica uopće sudjelovala u financiranju radova prije njenog useljenja (prije sklapanja braka) te ističe da je određene radove obavljene u drugoj fazi izveo on sam ili ih financirao.

8. U opširno provedenom postupku cijeneći izvedene dokaze posebice nalaz i mišljenje vještaka Franka Kajića, koji je obračunao sveukupno amortiziranu vrijednost ulaganja izvedenih radova u kuću tuženika, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica ulagala u nekretninu u vlasništvu tuženika (oca bivšeg supruga) kao pošteni posjednik te da je tim ulaganjima promijenjen identitet odnosno oblik stvari, pa da se u ovom postupku imaju primijeniti odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove. Naime, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenog 2013. broj Su-IV.127/13-8 iz koje odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), valja primijeniti ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku odnosno očuvanog identiteta. U ovom predmetu da je utvrđeno da je stvar promijenila oblik, s obzirom da je nadozidan novi kat i s obzirom da je za to trebala građevinska dozvola te da je za izvedene radove u konačnici ishođeno i rješenje o izvedenom stanju u kojem je navedeno da je dozidana nova etaža tako da konačno zgrada ima tri nadzemne etaže, dok je ranije imala dvije. Tužiteljici da pripada polovina iznosa utvrđene vrijednosti amortiziranih ulaganja na temelju odredbe članka 36. stavka 1. i 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 75/2014, 5/2015, 103/2015, dalje: ObZ) kojima je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

9. Slijedom svega navedenog, uzimajući u obzir da tužiteljica ima pravo na polovinu iznosa s obzirom da procijenjena vrijednost radova predstavlja bračnu stečevinu, da je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na isplatu ukupnog iznosa 188.510,83 kuna kao zbroja pojedinačnih iznosa po stavkama kako slijedi: za stavku 1 (4.800,00 kuna), za stavku 2 (480,00 kuna), za stavku 8 (9.192,00 kuna), za stavku 10 (2.154,22 kune), za stavku 11 (634,03 kune), za stavku 12 (529,28 kuna), za stavku 13 (1.864,56 kuna), za stavku 14 (913,20 kuna), za stavku 15 (340,42 kuna), za stavku 16 (4.750,00 kuna), za stavku 17 (1.025,02 kuna), za stavku 18 (129.829,87 kuna), za stavku 19 (5.508,00 kuna), za stavku 21 (3.666,66 kuna), za stavku 22 (5.062,50 kuna), za stavku 23 (1.098,56 kuna), za stavku 24 (3.187,50 kuna) i za stavku 25 (12.225,01 kuna) te za stavku ugradbenog ormara (1.250,00 kuna, list 425 spisa, dopuna nalaza i mišljenja).

10. Glede navedenog obračuna sud je uzeo u obzir da je vještak na kraju dopune nalaza i mišljenja od ukupne vrijednosti amortiziranih radova oduzeo iznos od 20.075,00 kuna na ime vrijednosti fasade s kojom je tuženik participirao i iznos od 15.000,00 kuna na ime vodoinstalaterskog rada tuženika na dvije kupaone u dvije faze (svaka kupaona po 7.500,00 kuna). Stoga, izračun s obzirom da tužbeni zahtjev tužiteljice nije prihvaćen u cijelosti.

10.1. Dakle, glede vrijednost i fasade (prikazan je u stavci 25) od ukupne vrijednosti fasade 44.525,03 kuna treba prvo oduzeti iznos kojeg je platio tuženik 20.075,00 kuna pa tako dobiveni iznos od 24.450,03 predstavlja bračnu stečevinu RU i GU, odnosno da na polovinu tog iznosa od 12.225,01 kuna tužiteljica ima pravo. Dakle, oduzimanje iznosa kojeg je uložio tuženik da treba obaviti prije dijeljenja bračne stečevine.

10.2. Nadalje, vodoinstalaterski rad na prvoj kupaoni u prvoj fazi prikazan je stavkom 9, stoga da ulaganje tužiteljice i GU ne vrijedi 12.250,00 kuna nego za 7.500,00 kuna manje što iznosi 4.750,00 kuna. Međutim, u tom je dijelu, vezano za tu stavku, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, stoga iznos za koji je tužiteljičin zahtjev odbijen iznosi 2.375,00 kuna.

10.3. Vodoinstalaterski rad na drugoj kupaonici u drugoj fazi (prikazan je stavkom 18), stoga da od ukupne vrijednosti radova 267.159,75 kuna valja oduzeti 7.500,00 kuna koliko vrijedi rad tuženika i tako dobiveni iznos od 259.659,75 kuna dijeliti na pola kako bi se utvrdio udio tužiteljice.

11. Slijedom svega navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 188.510,83 kuna te je primjenom Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 22. srpnja 2022., a prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna, naloženo tuženiku da iznos od 25.019,69 eura isplati tužiteljici zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 13. kolovoza 2018. do isplate.

12. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a, te je na temelju odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23 u daljnjem tekstu: Tarifa.

13. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda, za sada ne prihvaća ovaj žalbeni sud jer je žalbenim prigovorima tuženika dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

14. Naime, osnovano tuženik u žalbi ističe kako je već u odgovoru na tužbu posebno istaknuo kako osobno nije imao razloga podizati tavan i mijenjati krov. Ističe da su tužiteljica i IU željeli viši tavan da tamo naprave sobe ali da je dogovoreno prije započete rekonstrukcije odnosno prije ishodovanja kredita i odgovarajućih dozvola, da se mogu izvesti radovi podizanja tavana radi dobivanja korisne površine, ali pod uvjetom da GU i tužiteljica neće od tuženika po toj osnovi bilo što potraživati, bilo u vlasništvu ili u novcu. Navedeno da je predstavljao uvjet koji su prihvatili tužiteljica te sin tuženika. Međutim, pobijana presuda niti u jednom dijelu obrazloženja ne navodi razloge niti obrazlaže istaknuti prigovor tuženika, odnosno sud nije obrazložio zašto navedeni navod nije prihvatio, iako su stranke i pojedini svjedoci o tome bili pitani i o tome iskazivali.

15. Dakle, sud prvog stupnja propustio je utvrditi i obrazložiti najvažnije pitanje odnosno činjenicu koja je na prvom mjestu povezana s pitanjem utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice. Navedenim, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, iskaza danim u postupku. Također, nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje slijedom čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

16. Nadalje, tuženik je već u odgovoru na tužbu istakao kako je od 2006. na ime otpremnine dobio 240.000,00 kuna te da je imao dovoljno novaca da sam plati sve radove koji se spominju u tužbi (fasade, garaže, uređenja, itd.). Na navedenu tvrdnju tuženik je dostavio i dokaz – Potvrdu o uplati otpremnine tuženiku koji dokaz sud uopće nije cijenio iako se radi o ključnom dokazu vezanom za odluku o tužbenom zahtjevu. Posebno je istaći da je tuženik prvenstveno tvrdio kako je upravo svojom otpremninom platio prije svega fasadu, a potom i radove na konobi, garaži i sl., za koje je sud utvrdio da nisu predmet tužbenog zahtjeva pa ih nije ni cijenio. Po stavu žalitelja, međutim, a što prihvaća i ovaj žalbeni sud Potvrda o uplati otpremnine tuženiku je relevantna za utvrđivanje sporne činjenice u ovom predmetu koja se odnosi na izradu nove fasade.

17. Nadalje, u obrazloženju presude sud prvog stupnja, analizirajući iskaze tužiteljice i njenog bivšeg supruga GU, utvrđuje kako između njih nije bio sklopljen ugovor o podjeli bračne stečevine koji bi uključivao pitanje ulaganja izvršenih u nekretninu tuženika. U svezi s iznijetim navesti je da sud doista nije analizirao niti utvrđivao činjenice vezane za navod tuženika za koje postoji isključivi dogovor između njega i njegove supruge te tužiteljice i njenog tužitelja, s druge strane da će im isti dozvoliti ulaganje u kuću pod uvjetom da nikada ne traže zauzvrat vezano za ulaganje, niti vlasništvo niti isplatu radi čega nije ni sklopljen Ugovor o podjeli bračne stečevine koji bi uključivao pitanje ulaganja izvršenim u nekretninu tuženika. Nadalje, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje a posljedično tome i primjeno materijalno pravo, vezano za mogućnost demontiranja i prenošenja kuhinje na drugo mjesto. Naime, vještak građevinske struke VU je naveo da je moguće demontirati i prenijeti ju na drugo mjesto, uz napomenu da će izgubiti na vrijednosti budući je rabljena i da su moguća manje oštećenja prilikom transporta ali i zbog mogućeg neuklapanja kuhinje u drugi prostor, jer je rađena po mjeri. Tuženik da je inzistirao na tome tijekom postupka tvrdeći da tužiteljica može odnijeti kuhinju pa je nelogično tuženika obvezati na plaćanje ostatka vrijednosti kuhinje nakon amortizacije tužiteljice. Naime, kuhinja je pokretnina koja se uz određene troškove koje je vještak trebao izračunati može prenijeti na drugo mjesto.

18. Radi gore iznesenog, presudu suda prvog stupnja valjalo je ukinuti, sukladno odredbi članka 369. stavak 1. i članka 370. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

19. U nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim ukidnim rješenjem, upotpuniti će činjenična stanja izvođenjem dokaza koje su stranke predložile te će potom valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) uz valjanu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

20. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Splitu 30. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić