Poslovni broj: Usž-2810/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić - Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DĆPZ, državljana Republike Obale Bjelokosti, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić odvjetnik u Zagrebu, Ilica 60/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1076/2024-6 od 23. svibnja 2024., na sjednici održanoj 30. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1076/2024-6 od 23. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1076/2024- 6 od 23. svibnja 2024., odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-03/23-06/44627, URBROJ: 511-01-212-23-6 od 10. siječnja 2024. (točka I. izreke). Točkama II. i III. izreke odlučeno je o pravu na besplatnu pravnu pomoć te o dosuđenoj visini troškova pružatelju pravne pomoći.

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/23-06/44627, URBROJ: 511-01-212- 23-6 od 10. siječnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke) te je određeno da je tužitelj dužan u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljena sa područja EGP-a (točka II. izreke).

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga navedenih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine” 36/24). U žalbi, u bitnome, navodi da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Smatra da je sud propustio primijeniti i kriterije vrednovanja osnovanog straha koji su propisani Priručnikom Ureda Visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice. Nadalje navodi da je tuženik propustio uzeti u obzir službene smjernice Europske unije, što proizlazi iz popisa izvora/dokaza navedenih u obrazloženju rješenja a nije se vodilo računa ni o načelu „non refoulement“ niti se navode razlozi vezani uz primjenu ovog načela. Osporava i odluku kojom je tužitelju naloženo napuštanje Europskog gospodarskog prostora jer obrazloženje rješenja niti u tom dijelu ne sadrži relevantne razloge za donošenje ove odluke. Predlaže da Sud usvoji žalbu te tužitelju pruži međunarodnu zaštitu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj u žalbi ponavlja razloge iz tužbe te da su navodi pravno nerelevantni. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Zahtjev za međunarodnu zaštitu, nakon analize izjava tužitelja koje su ocijenjene vjerodostojnim (identitet i državljanstvo), njegovih osobnih okolnosti, izvješća o zemlji podrijetla i procjene budućeg individualnog rizika je odbijen jer nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu odredbe članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (“Narodne novine” 70/15, 127/17. i 33/23 dalje Zakon), a nije nađeno ni postojanje razloga za odobrenje supsidijarne zaštite u smislu odredbe članka 21. Zakona, jer opće stanje u Obali Bjelokosti i prikupljena izvješća ne ukazuju na činjenicu da postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo. Niti ovaj Sud nije utvrdio da postoje podaci ili relevantna izvješća koja bi se razlikovala od onih prikupljenih u dosadašnjem tijeku upravnog postupka i spora. Tužitelj navodi da traži zaštitu zbog “duhovnih rituala” (podvrgavanja tradicionalnom vudu ritualu kao prvorođeni sin, čemu se majka usprotivila, a što su pripadnici očeve obitelji zamjerili). Iskazuje da je živio s bakom po majci 7 godina te da je zemlju podrijetla napustio 2017. Ne pruža dokaze da bi za vrijeme boravka u zemlji podrijetla tražio zaštitu u odnosu na osobe od kojih mu prijeti proganjanje.

8. Prvostupanjski je sud, na temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku te nakon saslušanja tužitelja i održane rasprave, utvrdio da je javnopravno tijelo pravilno odbilo zahtjev tužitelja jer nisu ispunjeni uvjeti iz članaka 20. i 21. Zakona, a za svoj stav dao je valjane i iscrpne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. 9. Prvostupanjski je sud dao mogućnost strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu (članka 6. ZUS-a) te je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu (saslušan je tužitelj te izvršen uvid u isprave koje je dostavio tužitelj.) Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja te da nije postupljeno po međunarodnim smjernicama dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Nije osnovan prigovor da subjektivni osjećaj straha kojega tužitelj iskazuje tijekom postupka i spora nije cijenjen u skladu sa smjernicama međunarodnog prava (napose da se strah ne odnosi samo na osobe koje su stvarno bile proganjane, već i na osobe koje žele izbjeći situacije u kojima postoji opasnost od proganjanja), a sve s obzirom na iskazivanje tužitelja o tim razlozima, podatke o sigurnosnoj i sveukupnoj situaciji o zemlji podrijetla i nedostatku dokaza da bi zaštita nadležnih tijela u državi podrijetla izostala ili ne bi bila dostatna. U tom smislu nije osnovan ni prigovor da nije poštovano osnovno načelo izbjegličkog prava “non refoulement”.

10. Stoga paušalni i općeniti navodi iz žalbe ne dokazuju suprotno od onoga što je utvrđeno u upravnom postupku i prvostupanjskom sporu i ne dovode do drugačijeg ishoda upravnog spora.

11. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić - Babić