Poslovni broj Usž-1479/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić - Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M, državljana Republike Obale Bjelokosti, kojeg zastupa opunomoćenica Nataša Ružička, odvjetnica iz Virovitice, Trg bana Josipa Jelačića 17, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4647/2023-6 od 8. veljače 2024., na sjednici održanoj 30. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4647/2023-6 od 8. veljače 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4647/2023- 6 od 8. veljače 2024., odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-03/23-06/3088, URBROJ: 511-01-212-23-9 od 28. kolovoza 2023.
2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/23-06/3088, URBROJ: 511-01-212- 23-9 od 28. kolovoza 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke) te je određeno da je tužitelj dužan u roku od 30 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljena sa područja EGP-a (točka II. izreke).
3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga navedenih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine” 36/24). U žalbi, u bitnome, navodi da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je predložio, pri čemu svoju odluku nije obrazložio. Nadalje, da je prvostupanjski sud zaključio da nema konkretnog elementa kojim bi utvrdio postojanje njegove subjektivne životne ugroženosti te nema elemenata za pružanje supsidijarne zaštite. Nadalje, ističe da je tijekom postupka i spora iskazivao da je pretrpio ozbiljno psihičko i fizičko nasilje zbog pripadnosti određenoj društvenoj skupini (plemenu L) te zbog političke opredijeljenosti njegova oca, a opasnost mu u zemlji podrijetla prijeti i od političkih protivnika njegova plemena i od pripadnika obitelji djevojke s kojom je bio u vezi i s kojom ima dijete. Osim toga u zemlji podrijetla nema ni financijsku sigurnost što bi dovelo u pitanje njegovu egzistenciju. Drži da prvostupanjski sud ne uzima u obzir njegov cjelokupni iskaz nego samo njegove izdvojene dijelove koji bi išli u prilog odbijanju njegova zahtjeva. Poziva se na ustavna i konvencijska prava za koje smatra da su neodobravanjem međunarodne zaštite povrijeđena. Smatra da je dokazano da su u zemlji njegova podrijetla događaju građanski i radnički nemiri iz kojih utvrđenja je razvidno da bi tužitelj povratkom vrlo vjerojatno bio izložen psihičkom i fizičkom nasilju koje je ranije već pretrpio. Poziva se na odredbe Direktive 201/95/EU o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu (dalje Direktiva) napose uređenje da se zahtjevi procjenjuju pojedinačno, uz uzimanje u obzir svih elemenata koje nabraja. Ističe da je već bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi ili izravnim prijetnjama takvim proganjanjem ili nepravdom što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, kao ni činjenicu da je u Republici Hrvatskoj zaposlen. Konačno, predlaže da Sud poništi osporenu presudu te potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu do 1.562,50 EUR-a.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj u žalbi ponavlja razloge iz tužbe te da su navodi pravno nerelevantni. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Zahtjev za međunarodnu zaštitu, nakon analize izjava tužitelja koje su ocijenjene vjerodostojnim, njegovih osobnih okolnosti, izvješća o zemlji podrijetla i procjene budućeg individualnog rizika je odbijen jer nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu odredbe članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (“Narodne novine” 70/15, 127/17. i 33/23 dalje Zakon), a nije nađeno ni postojanje razloga za odobrenje supsidijarne zaštite u smislu odredbe članka 21. Zakona, jer opće stanje u Obali Bjelokosti i prikupljena izvješća ne ukazuju na činjenicu da postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo. Niti ovaj Sud nije utvrdio da postoje podaci ili relevantna izvješća koja bi se razlikovala od onih prikupljenih u dosadašnjem tijeku upravnog postupka i spora.
8. Prvostupanjski je sud, na temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku te nakon saslušanja tužitelja i održane rasprave, utvrdio da je javnopravno tijelo pravilno odbilo zahtjev tužitelja jer nisu ispunjeni uvjeti iz članaka 20. i 21. Zakona, a za svoj stav dao je valjane i iscrpne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
9. Prvostupanjski je sud dao mogućnost strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu (članka 6. ZUS-a) te je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu (saslušan je tužitelj). Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja te da nije postupljeno po međunarodnim smjernicama dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Tužitelj neosnovano prigovara da njegov iskaz nije sagledan u cijelosti s obzirom na to da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i njegov iskaz dan u upravnom postupku, a i sam je proveo dokaz saslušanjem tužitelja. Sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranke i slobodno odlučuje koje dokaze provesti tijekom upravnog spora (članak 33. ZUS-a), pa time što prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je predložio tužitelj nisu povrijeđena pravila sudskog postupka. Tužitelj sam iskazuje da nije bio kažnjavan, izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju, a ne želi se vratiti u zemlju podrijetla jer se boji da će biti maltretiran, te da će ponovno biti siromašan i bez posla. Sud je temeljito analizirao iskaz tužitelja i prikupljene podatke te je procijenio budući rizik i analizirao informacije u zemlji podrijetla (smirivanje stanja u zemlji po okončanu građanskog rata 2011. i dolazak na vlast političke opcije kojoj, po izjavi tužitelja, pripada njegov otac) te je pravilno utvrđeno da se strah koji tužitelj osjeća (a koji se dijelom donosi i na egzistencijalni strah ekonomske prirode) ne može smatrati osnovanim strahom od proganjanja po osnovi članka 20. Zakona. Pri tome, nije od odlučne važnosti za ishod spora činjenica što je tužitelj zaposlen u Republici Hrvatskoj (koje pravo ostvaruje na temelju statusa tražitelja međunarodne zaštite).
10. Stoga navodi iz žalbe ne dokazuju suprotno od onoga što je utvrđeno u upravnom postupku i prvostupanjskom sporu i ne dovode do drugačijeg ishoda upravnog spora.
11. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke presude.
12. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, nema pravo na naknadu troškova iz kojih razloga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 30. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić - Babić
