REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2156/2024-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Castrum nekretnine d.o.o., Zagreb, Bednjanska 8, kojeg zastupa opunomoćenik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska 23, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, u predmetu radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI- 5/2023 od 12. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-5/2023 od 12. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-03/22-02/432, urbroj: 531-07-01- 03/03-22-3 od 30. studenog 2022., kao i njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Osporenim rješenjem odbijena je žalba koju je tužitelj izjavio protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu i izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-361-03/22-01/001504, urbroj: 251-10-22-1-007-22-6 od 16. rujna 2022. Ovim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za građenje poslovnog kompleksa I. etapa na novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Poziva se na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske kojima je taj sud upozorio na pretjerani formalizam koji opterećuje rad nadležnih tijela državne i javne uprave, načelo pravičnosti sudskog postupka u svakom konkretnom slučaju te način tumačenja i primjene mjerodavnog prava. Ističe da je svu potrebnu dokumentaciju priložio zahtjevu za izdavanje građevne dozvole sukladno odredbi članka 109. stavka 1. točke 5. Zakona o gradnji, a između ostalog i izjave suglasnosti vlasnika nekretnine, odnosno nositelja prava građenja. Navodi da je zahtjev podnio 27. siječnja 2022., odnosno prije nego je istekla suglasnost dana zaključkom Gradonačelnika Grada Zagreba, klasa: 940-91/21-03/15, urbroj: 251-03-02-21-2. Smatra da je zbog nedonošenja odluke prvostupanjskog tijela unutar zakonom propisanih rokova zahtjev odbijen. Stoga smatra da je radi očite relativno bitne povrede odredbe članka 101. Zakona o općem upravnom postupku donesena nepravilna i nezakonita odluka, kako u prvostupanjskom upravnom postupku, tako i u drugostupanjskom upravnom postupku u kojem je žalba odbijena. Zbog navedenog ne prihvaća stajalište tuženika i prvostupanjskog suda prema kojem propust prvostupanjskog tijela da o zahtjevu odluči u zakonom propisanom roku ne čini rješenje nezakonitim. Također ne prihvaća stajalište prema kojem prvostupanjsko tijelo nije trebalo samo zatražiti novu suglasnost za izdavanje građevne dozvole jer se radi o propustu javnopravnog tijela koji se stavlja na teret tužitelju i to gubitkom traženog prava koje se tužitelju očito trebalo priznati da je upravna stvar riješena u rokovima koji su određeni zakonom. Smatra da navedeno nije prihvatljivo sa stajališta pravičnog postupanja tijela javne vlasti koje je tužitelju zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi da je Grad Zagreb tužitelju izdavao suglasnost ukupno tri puta, što upućuje na krajnju neučinkovitost upravnih tijela koja nisu bila u stanju riješiti upravnu stvar nego su tužitelja nepotrebno opterećivali traženjima brojnih suglasnosti umjesto da su pozitivno riješili njegov zahtjev. Ukazuje da se radi o nekretnini za koju je Grad Zagreb procijenio da mu nije od interesa i da nije od strateške perspektive, a čija površina iznosi 2.462 m[2] . Zbog navedenog smatra da je pogrešno primijenjena odredba članka 108. Zakona o gradnji. Također smatra da okolnost što nije koristio zakonske ovlasti na podnošenje pravnog lijeka zbog šutnje uprave ne može osloboditi upravna tijela da u zakonom propisanom roku odluče o zahtjevu stranke niti se može stavljati tužitelju na teret. Poziva se na odluke Ustavnog suda prema kojima se nepravilan i nezakonit rad tijela javne vlasti ne može stavljati na teret građanima u ostvarivanju njihovog prava. Predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev i tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je zahtjev tužitelja za izdavanje građevne dozvole pravilno i na zakonu osnovano odbijen jer tužitelj nije postupio u skladu sa zaključkom prvostupanjskog tijela od 8. rujna 2022. i dostavio dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole.
6. Prema odredbi članka 47. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti, a ako tako ne postupi službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku. U situaciji kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene podatke, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari te ako bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.
7. U konkretnom slučaju nije sporno da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 8. rujna 2022. pozvalo tužitelja da dostavi dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole sukladno odredbi članka 109. stavka 1. točke 5. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 150/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), prema kojoj se dokazom pravnog interesa smatra pisana suglasnost vlasnika zemljišta, odnosno vlasnika postojeće građevine. Također nije sporno da tužitelj nije postupio po zaključku prvostupanjskog tijela, već je izjavio da je dostavio svu potrebnu dokumentaciju i da neće tražiti novu.
8. Kako tužitelj nije postupio po navedenom zaključku u ostavljenom roku niti njegovim protekom, prvostupanjsko tijelo zahtjev je odbilo, a tuženik i prvostupanjski sud potvrdili su pravilnost postupanja prvostupanjskog javnopravnog tijela.
9. U ovom postupku također nije sporno da je tužitelj uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole priložio suglasnost Grada Zagreba koja je dana zaključkom Gradonačelnika, klasa: 940-91/12-03/15 od 27. siječnja 2021. na vrijeme od godinu dana. Kako je navedena suglasnost istekla prije donošenja odluke o podnesenom zahtjevu, to je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 8. rujna 2022. pozvalo tužitelja da dostavi dokaz pravnog interesa uz upozorenja o posljedicama nepostupanja po tom zaključku.
10. Presudom prvostupanjskog suda prihvaćeno je stajalište tuženika prema kojem dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole mora biti važeći tijekom cijelog postupka te se po isteku roka na koji je suglasnost dana ne može izdati građevinska dozvola. Prvostupanjski sud također je prihvatio stajalište tuženika prema kojem je tužitelj radi zaštite svojih prava na donošenje rješenja u svezi s podnesenim zahtjevom u zakonom propisanom roku imao mogućnost izjavljivanja žalbe zbog šutnje uprave sukladno odredbi članka 101. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj ovu mogućnost nije iskoristio, a samo nedonošenje prvostupanjskog rješenja u propisanom roku prema ocjeni tuženika i prvostupanjskog suda ne čini takvo rješenje nezakonitim.
11. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost navedenih stajališta prvostupanjskog suda.
12. Prema ocjeni ovog Suda, tumačenje i primjena mjerodavnog prava, kako materijalnopravnog (Zakona o gradnji), tako i postupovnog (Zakona o općem upravnom postupku) izvršena je u njihovoj ukupnosti, pri čemu učinci koje oni proizvode za tužitelja u konkretnom slučaju ne dovode u pitanje jednakost postupanja prema međusobno usporedivim adresatima pravne norme. Naime, tužitelj je uz zahtjev za izdavanje građevne dozvole podnio suglasnost određenog roka trajanja te je imao mogućnost poduzimati zakonom propisane radnje kako bi o njegovom zahtjevu nadležno tijelo odlučilo u propisanom roku. Tužitelj takve radnje nije poduzimao, a također nije postupio u skladu sa zaključkom prvostupanjskog tijela od 8. rujna 2022., iako je tim zaključkom bio upozoren na posljedice nepostupanja po tom zaključku.
13. Također, neosnovano tužitelj smatra da je prema odredbi članka 108. Zakona o gradnji suglasnost vlasnika zemljišta kao dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole trebalo tražiti prvostupanjsko upravno tijelo jer Zakon o gradnji izričito propisuje da nadležno tijelo o izdavanju građevinske dozvole odlučuje temeljem podnesenog zahtjeva koji podnosi investitor, a također propisuje što je investitor sve dužan uz zahtjev priložiti.
14. S obzirom na mjerodavne odredbe materijalnog i postupovnog prava, u konkretnom slučaju ne može se rad tijela javne vlasti ocijeniti nepravilnim i nezakonitim kako to tužitelj u žalbi navodi.
15. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 30. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović
