REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1093/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić i Partneri sa sjedištem u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri sa sjedištem u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž - 507/2022-2 od 19. listopada 2022., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 3292/2017- 54 od 4. travnja 2022., u sjednici održanoj 30. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice na isplatu 22.229,73 kuna s zateznom kamatom kako je to precizno određeno izrekom pod t. I. prvostupanjske presude, te u dijelu kojim je tuženik obvezan tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 14.414,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, dok je prvostupanjska odluka u t. I. izreke preinačena na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos neimovinske štete u svoti od 7.000,00 kuna od 24. kolovoza 2017. do 27. ožujka 2018, te zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos neimovinske štete u svoti od 3.750,00 kuna od 24. kolovoza 2017. do 26. studenog 2021.
2. Rješenjem ovog suda broj: Revd - 968/2023-2 od 23. svibnja 2023. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na pravna pitanja:
„1. Ocjenjuje li se pitanje zastare u slučaju preinake/povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva, u odnosu na preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva, samostalno na način da zastara u odnosu na preinačeni/povećani zahtjev počinje teći od dana kada je tužba preinačena tj. povećan tužbeni zahtjev ili je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare u odnosu na prvotno utuženi iznos naknade štete i preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva?
2. Je li za ocjenu osnovanosti prigovora zastare pravno relevantan trenutak podnošenja tužbe ili trenutak preinake tužbe isticanjem povišenog tužbenog zahtjeva?“
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenih pravnih pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tužiteljica je odgovorila na reviziju uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na naknadu štete koju trpi iz štetnog događaja od 13. prosinca 2016.
8. Tuženik, u odnosu na pitanja koja su rješenjem ovog suda broj Revd - 968/2023-2 od 23. svibnja 2023. dopuštena, reviziju temelji na razlozima da je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo do preinake tužbe, zbog čega je za ocjenu zastare u dijelu kojim je preinakom zahtjev povećan mjerodavan dan kada je podnesen novi tužbeni zahtjev, jer se prema tuženiku, glede tog zahtjeva (razlike) parnica smatra pokrenutom tek kada je istaknut taj novi zahtjev.
9. S obzirom na navedeno treba reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem, „...u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Kako je to u odluci ovog suda broj Rev – 206/2023-2 od 17. siječnja 2023. šire obrazloženo, kada je riječ o zastari generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblik preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila, treba sagledavati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu odredbi čl. 214. – 246. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) ima u našem pravu. Naime, uz istaknuti materijalnopravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik /tuženik/ protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem - preinakom postojećeg zahtjeva temeljem iste – neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.
10. Dakle, prema shvaćanju ovog suda, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.
11. Prethodno citiranim pravnim shvaćanjem odgovoreno je na pravna pitanja koja su rješenjem ovog suda broj Revd - 968/2023-2 od 23. svibnja 2023. dopuštena, dok se pobijana presuda temelji na pravnom shvaćanju koje je u skladu sa zauzetim pravnim shvaćanjem ovog suda.
12. Slijedom navedenog, kako je drugostupanjski sud pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a, reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
13. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 30. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
