Poslovni broj: P-7980/19-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupana po Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. listopada 2024. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 7103518815 (u daljnjem tekstu: Ugovor), solemniziran dana 21.02.2007. godine po javnom billježniku Zdenku Fridu iz Zagreba, Poljička 27, pod brojem OV-4072/07, koja glasi: ,,... kredit u kunskoj protuvrijednosti od 161.000,00 CHF (slovima:stošestdesetjednetisuće CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom.

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. Ugovora, solemniziran dana 21.02.2007., koji glasi : "Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 161.000,00 CHF (slovima:stošestdesetjednetisuće CHF) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d. d. I društva CROATIA AIRLANES d.d. sklopljenog dana 02.11.2006. Ugovor o odobravanju stambenih kredita od 16.11.2006. ( Ugovor o suradnji), koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,10% godišnje (slovima četiricijeladeset posto), interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 (petnaest) dana od dana do kojeg je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate Kreditor će pisanim putem obavijestiti Korisnika kredita.

III. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. Ugovora, koji glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 807,45 CHF (slovima: osamstosedam i 45/100 CHF) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., da tužitelju NĐ, zbog promjene početno ugovorenih uvjeta, za razdoblje od dana isplate kredita 28.02.2007. pa do dana konverzije CHF kredita u EUR kredit, koja je provedena dana 23.05.2016., na osnovu uplate interkalarne kamate i prvih 110 anuiteta, a umanjeno za iznos priznate pretplate od strane tuženika isplati pretplaćeni iznos od 96.520,65 HRK/12.810,49 EUR.

V. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate po Ugovoru o kreditu slijedeće iznose:

- na iznos od 0,7 € s kta od 16.03.2007.g. do isplate,

- na iznos od 23,24 € s kta od 12.11.2007.g. do isplate,

- na iznos od 17,92 € s kta od 12.12.2007.g. do isplate,

- na iznos od 30,36 € s kta od 12.01.2008.g. do isplate,

- na iznos od 36,31 € s kta od 12.02.2008.g. do isplate,

- na iznos od 44,92 € s kta od 12.03.2008.g. do isplate,

- na iznos od 81,03 € s kta od 12.04.2008.g. do isplate,

- na iznos od 72,16 € s kta od 12.05.2008.g. do isplate,

- na iznos od 71,55 € s kta od 12.06.2008.g. do isplate,

- na iznos od 67,00 € s kta od 12.07.2008.g. do isplate,

- na iznos od 65,39 € s kta od 12.08.2008.g. do isplate,

- na iznos od 70,81 € s kta od 12.09.2008.g. do isplate,

- na iznos od 96,61 € s kta od 12.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 106,17 € s kta od 12.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 82,42 € s kta od 12.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 120,27 € s kta od 12.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 130,35 € s kta od 12.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 137,31 € s kta od 12.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 117,57 € s kta od 12.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 120,40 € s kta od 12.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 111,08 € s kta od 12.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 114,83 € s kta od 12.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 140,61 € s kta od 12.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 150,03 € s kta od 12.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 141,99 € s kta od 12.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 147,43 € s kta od 12.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 145,59 € s kta od 12.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 162,24 € s kta od 12.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 170,18 € s kta od 12.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 167,76 € s kta od 12.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 180,30 € s kta od 12.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 192,37 € s kta od 12.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 185,39 € s kta od 12.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 204,42 € s kta od 12.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 188,82 € s kta od 12.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 232,60 € s kta od 12.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 213,68 € s kta od 12.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 223,09 € s kta od 12.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 206,83 € s kta od 12.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 234,19 € s kta od 12.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 201,12 € s kta od 12.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 214,29 € s kta od 12.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 198,00 € s kta od 12.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 223,94 € s kta od 12.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 256,01 € s kta od 12.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 277,25 € s kta od 12.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 358,56 € s kta od 12.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 249,52 € s kta od 12.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 235,48 € s kta od 12.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 235,53 € s kta od 12.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 237,44 € s kta od 12.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 254,15 € s kta od 12.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 261,20 € s kta od 12.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 261,46 € s kta od 12.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 255,96 € s kta od 12.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 258,26 € s kta od 12.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 263,74 € s kta od 12.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 257,92 € s kta od 12.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 258,25 € s kta od 12.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 247,57 € s kta od 12.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 252,94 € s kta od 12.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 258,79 € s kta od 12.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 254,60 € s kta od 12.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 256,05 € s kta od 12.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 248,86 € s kta od 12.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 245,74 € s kta od 12.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 258,12 € s kta od 12.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 240,38 € s kta od 12.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 240,85 € s kta od 12.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 237,50 € s kta od 12.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 239,66 € s kta od 12.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 243,71 € s kta od 12.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 250,14 € s kta od 12.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 251,34 € s kta od 12.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 259,53 € s kta od 12.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 250,51 € s kta od 12.01.2014.g. do isplate,

- na iznos od 152,38 € s kta od 12.02.2014.g. do isplate,

- na iznos od 156,21 € s kta od 12.03.2014.g. do isplate,

- na iznos od 155,04 € s kta od 12.04.2014.g. do isplate,

- na iznos od 150,08 € s kta od 12.05.2014.g. do isplate,

- na iznos od 149,52 € s kta od 12.06.2014.g. do isplate,

- na iznos od 153,95 € s kta od 12.07.2014.g. do isplate,

- na iznos od 157,81 € s kta od 12.08.2014.g. do isplate,

- na iznos od 157,65 € s kta od 12.09.2014.g. do isplate,

- na iznos od 159,92 € s kta od 12.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 165,41 € s kta od 12.11.2014.g. do isplate,

- na iznos od 166,20 € s kta od 12.12.2014.g. do isplate,

- na iznos od 166,82 € s kta od 12.01.2015.g. do isplate,

- na iznos od 167,20 € s kta od 12.02.2015.g. do isplate,

- na iznos od 167,20 € s kta od 12.03.2015.g. do isplate,

- na iznos od 167,20 € s kta od 12.04.2015.g. do isplate,

- na iznos od 167,20 € s kta od 12.05.2015.g. do isplate,

- na iznos od 167,20 € s kta od 12.06.2015.g. do isplate,

- na iznos od 167,20 € s kta od 12.07.2015.g. do isplate,

- na iznos od 167,20 € s kta od 12.08.2015.g. do isplate,

- na iznos od 167,20 € s kta od 12.09.2015.g. do isplate,

- na iznos od 167,20 € s kta od 12.10.2015.g. do isplate,

- na iznos od 167,20 € s kta od 12.11.2015.g. do isplate,

- na iznos od 167,20 € s kta od 12.12.2015.g. do isplate,

- na iznos od 167,20 € s kta od 12.01.2016.g. do isplate,

- na iznos od 225,92 € s kta od 12.02.2016.g. do isplate,

- na iznos od 219,87 € s kta od 12.03.2016.g. do isplate,

- na iznos od 218,26 € s kta od 12.04.2016.g. do isplate,

- na iznos od 204,16 € s kta od 12.05.2016.g. do isplate,

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. isplatiti tužitelju NĐ iznos od 5.616,83 EUR, s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.5.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 naknaditi tužitelju NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 6.023,17 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj kreditne partije 7103518815 od dana 21.02.2007. koji je solemniziran dana 21.02.2007. kod javnog bilježnika Zdenka Frida pod brojem OV-4072/07 prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 161.000,00 CHF-a prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan isplate kredita. Rok otplate kredita iznosio je 27 godina i 6 mjeseci godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima.

2.

Kamatna stopa je ugovorena 4,10% godišnje promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. 3.

Kamatna stopa se sa početnih 4,10% godišnje tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja.

4.

Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne Novine" 102/15; dalje u tekstu: ZID ZPK), dana 18.05.2016. sklopljen je Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita sa valutnom klauzulom u eurima. Obračunato je da na dan 30.09.2015. preostala nedospjela glavnica kredita iznosi 83.597,18 €.

5.

Po provedenoj konverziji tuženik je tužitelju priznao iznos preplate u visini glavnice od 38.496,58 kn / 5.109,37 € čl. 5. Dodatka ugovora o kreditu, a kojim iznosom tuženik nije isplatio u cijelosti preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi. Ističe se da u vrijeme zaključenja Anexa ugovoru o kreditu još nije bila donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od dana 14.06.2018. kojim je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF.

6.

Tužitelj je inicijalno podnio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi čl. 186.b. jer nije raspolagao sa kompletnom potrebnom dokumentacijom, te nije mogao konkretno specificirati tužbeni zahtjev. Tužitelj dokazuje da je u poslovnici tuženika još dana 27.05.2019. zatražio potrebnu dokumentaciju, međutim bezuspješno budući mu tu dokumentaciju tuženik nije predao do trenutka podnošenja tužbe.

7.

Stoga je tužitelj zatražio da sud obveže tuženika da dostavi dokumentaciju temeljem koje će biti tužitelj u mogućnosti postaviti tužbeni zahtjev. Sud je donio rješenje pod poslovnim brojem P-7980/2019 od 19.11.2020. (list 150-152 spisa), jer je utvrdio da se tužitelj obratio tuženiku preporučenom pošiljkom dana 06.06.2019., a tuženik tužitelju nije dostavio tražene podatke počevši od 06.06.2019. pa do dana 19.11.2020. kada je i doneseno rješenje temeljem odredbe čl. 186.b. st. 3. i 4.

8.

Na rješenje suda kojom je temeljem stupnjevite tužbe naložena tuženiku dostava podataka, tuženik je izjavio žalbu te je po Županijskom sudu u Zagrebu ukinuto rješenje i vraćeno je sudu na ponovni postupak.

9.

Sud je odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Kristijanu Tole koji je izvršio sve potrebne izračune, a na temelju dokumentacije koju je tuženik tužitelju dostavio prilikom ponude za sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, pa je tužitelj nakon financijskog vještačenja postavio tužbeni zahtjev. 10.

U predmetnim Ugovorima u člancima 1. i 2. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja.

11.

Nadalje odredbom čl. 7. toč. 1. i odredbom čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatom po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan dospijeća, a u koji iznos anuiteta je uračunata i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice kredita, a takva ugovorna odredba o kojoj sudionici nisu pregovarali i kojim se potrošač obvezuje mjesečno plaćati kamatu na preostali dio glavnice su ništetne. Ovo iz razloga što tuženik prilikom ugovaranja predmetnih kredita je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja i suprotno načelu ravnopravnosti ugovornih strana i jednakosti činidbi što je za posljedicu na teret tužitelja imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer nije tužitelja kao potrošača informirao i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule. 12.

Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. i pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. u toč. I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13.

Nadalje, između stranaka je za predmetne kredite između ostalih dodataka sklopljen i Dodatak prema ZID ZPK kojim Dodatkom ugovora je provedena konverzija kao da su otpočetka krediti bili sklopljeni u eurima.

14.

Tužitelj tvrdi da mu tužena prilikom utvrđivanja manje uplaćenog iznosa po osnovi preplate po valuti i kamati koju je učinio do tada nije priznala sve preplaćene iznose već je priznala preplatu koja je manja od stvarno izvršene preplate.

15.

Tužitelj se poziva na presudu suda EU C-118/2017, prema kojoj presudi tužitelj ima pravo na potpunu restituciju i uspostavu prava na povrat koristi s ciljem da se uspostavi takva pravna situacija kao da nepoštene odredbe nisu niti postojale.

16.

Tužitelj navodi da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da preplata po predmetnom kreditu za ništetno povećanje kamata i promjenu tečaja ukupno iznosi 140.742,08 kn za razdoblje od 28.02.2007. do 23.05.2016. Provođenje konverzije tuženik je priznao tužitelju preplatu u iznosu od 44.221,43 kn. Obzirom na navedeno iznos preplate je nakon konverzije 96.520,65 kn.

17.

Nastavno tužitelj navodi kako kamate na pojedinačne mjesečne iznose preplate nisu obuhvaćene nalazom i mišljenjem vještaka u odnosu na iznos od 96.520,65 kn. Stoga tužitelj potražuje kamate na cijeli iznos preplate od 140.742,08 kn / 18.679,68 € po mjesečnim iznosima preplate kako ih je uplaćivao tužitelj u korist tuženika. Dakle, tužitelj u preciziranom tužbenom zahtjevu posebno traži iznos glavnice (toč. 4. petita), a posebno iznos kamata na svaki pojedini iznos uplate (toč. 5. petita).

18.

Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog vještačenja potražuje:

- utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 1. Ugovora o kreditu iz 2007.,

- da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. Ugovora, potom u čl. 7. Ugovora,

- nadalje potražuje zbog pormjene početno ugovorenih uvjeta za razdoblje od dana isplate kredita 28.02.2007. pa do dana konverzije CHF kredita u EUR kredit koja je provedena dana 23.05.2016. na osnovu uplate interkalarne kamate i prvih 110 anuiteta, a umanjeno za iznos preplate prigodom konverzije priznate od strane tuženika kao i umanjeno za manje plaćene iznose s osnova negativnih razlika iznos od 96.520,65 kn, što daje svotu od 12.810,49 €,

- nadalje tužitelj potražuje na ime više plaćenih iznosa s osnove razlike kamata i anuiteta zatezne kamate za razdoblje od prvog slijedećeg dana od dana uplate pojedinačnog iznosa pa do konačnog podmirenja,

- na ime preplate glavnice u odnosu na početnu glavnicu tužitelj potražuje iznos od 42.319,97 kn odnosno 5.616,83 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.05.2016. pa do isplate.

19.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik čini nespornim da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosi od 161.000,00 CHF-a i neprijeporno je da je kredit konvertiran, sa stanjem na dan 30.09.2015.

20.

Nije sporno niti da je u Ugovoru o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 4,10% i da je ista promjenjiva. Nije sporno ni da su odredbama Ugovora o kreditu glavnica kao i kamate vezane za valutnu klauzulu, odnosno da se tečaj izračunava prema srednjem tečaju HNB za švicarski franak.

21.

Tuženik osporava da bi ovaj Ugovor o kreditu bio potrošački ugovor jer tužitelj nije dokazao da je potrošač, niti da su sredstva kredita korištena isključivo za potrošačke svrhe.

22.

Nadalje tuženik ističe prigovor zastare tražbine kao i zastaru tražbine nakon učinjene preinake tužbe po tužitelju u tijeku ovog postupka.

23.

Tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

24.

U prilog svom shvaćanju poziva se na presudu VSRH Revt-249/14 od 09.04.2015.g. i na presudu Suda Europske unije u predmetu C-186/16 od 20.09.2017.g. Tuženik drži da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja.

25.

Tuženik drži da se procjena razumljivosti, uočljivosti i jasnoće pojedine odredbe Ugovora ima ocjenjivati od slučaja do slučaja pa je tako u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze.

26.

Predmetni Ugovori o kreditu su solemnizirani kod Javnog bilježnika pa je stoga Javni bilježnik dužan po Zakonu prije solemnizacije rastumačiti tuženiku ugovorne odredbe.

27.

Konačno tuženik ističe da je kredit konvertiran sukladno ZID ZPK/15, pa slijedom toga su tim Ugovorom o konverziji stranke isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan Zakonom.

28.

Naime, sklapanjem Dodatka Ugovor o kreditu je došlo do promjene valute kredita iz CHF u EUR, došlo je do promjene kamatne stope od datuma sklapanja Ugovora do sklapanja Dodatka ugovoru pa i ubuduće, utvrđen je preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u eurima, te Sporazum o raspolaganju preplatom odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa.

29.

Stoga kako je između stranaka provedena konverzija kojoj je tužitelj dobrovoljno pristupio, ne postoji njegova tražbina pa tuženik predlaže da sud tužitelja u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka.

30.

U odgovoru na tužbu tuženik se i protivio postavljenoj stupnjevitoj tužbi navodeći da tužitelj svojim manifestacijskim zahtjevom prema odredbi čl. 186.b.st. 1. i st. 2. ZPP-a nije jasno dokazao da mu tuženik mora položiti račun ili predati pregled imovine i obveza, te tvrdi da tužitelj mora dokazati da mu tuženik nije htio dostaviti traženu dokumentaciju iz Ugovora o kreditu, pa je visina tražbine utvrđena financijskim vještačenjem sukladno odredbi čl. 186.b. st. 3. i 4. ZPP-a.

31.

U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3208481800/07, kreditna partija 7103518815 od 21.02.2007. (list 7-9 spisa), zk. izvadak (list 10 spisa), specifikacija uplata (list 11-16 spisa), Dodatak ugovoru o kreditu (list 17- 19 spisa), solemnizacija Dodatka ugovora o kreditu (list 20 spisa), zk. izvadak (list 21 spisa), izračun konverzije na dan 30.09.2015. (list 22-25 spisa), prijepis otplatnog plana (list 26-29 spisa),pregled efektivnih kamatnih stopa (list 32 spisa), pročitan je dopis banke s ponudom konverzije (list 48-49 spisa), informativni sažetak izračuna konverzije (list 56-59 spisa), prijedlog izmjene Ugovora o kreditu (list 60-61 spisa), izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita (list 62-64 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Kristijanu Tole (list 259-280 spisa).

32.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. 33.

Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kreditu odobrio kredit u iznosu od 161.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan isplate kredita, a kamatna stopa je ugovorena 4,10 % godišnje kao promjenjiva prema Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke, a te kamate su uključene u anuitete.

34.

Nije sporno niti da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

35.

Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

36.

Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi. Prijeporno je i je li tužitelj potrošač. 37.

Tvrdnja tuženika da tužitelj nije potrošač jer da to nije dokazao je neosnovana iz razloga što je teret dokaza upravo na tuženiku dokazati da tužitelj nije bio u konkretnom ugovornom odnosu Ugovora o kreditu Potrošač već da je bio trgovac.

38.

O ovome je zauzeo i stav VSRH u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.g. u kojoj je upravo navedeno da je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. U toj odluci je navedeno "Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru."

39.

U odnosu na istaknuti prigovor da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom Ugovoru, sud je uvidom u sklopljeni Ugovor o kreditu između stranaka broj 3206389278/06, kreditna partija 7103074018 utvrdio da je namjena kredita bila kupnja stana.

40.

Osim toga sklopljen je i Dodatak ugovoru o kreditu dana 11.03.2016.g. što je između stranaka neprijeporno, čime je sasvim jasno i nedvojbeno da se radi o potrošaču i potrošačkom Ugovoru, jer Ugovor ne bi bio konvertiran da se nije radilo o potrošačkom Ugovoru.

41.

Isto tako sud nije saslušavao stranke, sudionike kreditnog odnosa budući o tome postoji jasna odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.g. u kojoj je navedeno da odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o parničnom postupku propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502a st. 1. ZPP-a. S obzirom da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu odnosi i na tuženika nema potrebe ponovo provoditi dokazni postupak jer bi suprotno i drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača.

42.

U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

43.

Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. 44.

Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se na 62 stranici navedene presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. "U svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja…."

45.

Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015.godine.

46.

Jednostrano promjenjiva kamatna stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 04.07.2013., u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.

47.

Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g. 48.

Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

49.

Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno. 50.

Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

51.

Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

52.

U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

53.

Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

54.

ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

55.

Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

56.

Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. 57.

Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

58.

Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

59.

Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

60.

S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

61.

Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

62.

Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

63.

Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 1. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

64.

Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

65.

Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

66.

Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak. 67.

Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

68.

Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 2. Ugovora o kreditu.

69.

Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

70.

Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih. 71.

Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

72.

Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

73.

Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

74.

Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 N i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

75.

Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je odlučio kao u točkama I, II iIII izreke presude.

76.

Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

77.

Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna dana 13.06.2014. donošenjem presude VTS-a Pž- 7129/13, počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 12. lipnja 2019.g. to nije nastupila zastara tražbine tužitelja, niti za kamatu, niti za valutu jer je zahtjev za preplatu temeljem valutne klauzule tek počeo zastarijevati dana 14.06.2023.

78.

U odnosu na tvrdnje tuženika da je tužitelji sklapanjem Dodataka ugovora o kreditu temeljem ZID ZPK izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka jer su voljom ugovornih strana u cijelosti otklonjene posljedice nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i da su riješene sve preplate koje su izvršene temeljem osnovnog Ugovora o kreditu te da ništetnost osnovnog Ugovora o kreditu ne povlači za sobom ništetnost Dodatka ugovoru o kreditu, valja navesti da tužitelj ima pravo tražiti povrat onog iznosa koje je neosnovano preplatio po Ugovorima o kreditu neovisno o izvršenoj konverziji sukladno odredbama (Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ broj: 102/15; u daljnjem tekstu: ZIDZPK ) ) ovaj prvostupanjski sud pronalazi kako sama činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim.

79.

Ovo stoga jer suprotno stajalište ne proizlazi niti iz samih odredaba ZIDZPK –a kao niti iz odredaba ZZP-a u pogledu zaštite potrošača odnosno općih odredbi ZOO-a. Naime, ukoliko su određene ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, potrošača valja dovesti u situaciju koja će ispraviti posljedice takvog nepoštenog ugovaranja. U postupcima u kojima stranke nisu provele konverziju takvo postupanje je olakšano činjenicom da su nepošteno ugovorene odredbe egzistirale tijekom čitavog trajanja otplate ( u slučaju da je kredit otplaćen prije stupanja na snagu konverzije ) ili činjenicom da potrošač nakon mogućnosti provođenja konverzije nije pristao na istu. Međutim, u slučaju poput ovog koji je predmetom postupka ( tj. kada je potrošač pristao na konverziju ) potrebno je utvrditi kakav je njezin učinak na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim.

80.

Pri tome je bitno naglasiti da izračun i način na koji je provedena konverzija polazi od metodologije koja je potpuno različita od one primijenjene u ovom postupku ( tj. glede nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope). Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod ( kredit denominiran u EUR ) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. U tom smislu je odredbom čl. 19. b i ZIDZPK –a propisano da:

„Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR .“ Dakle, kako provođenje konverzije i izračun temeljem kojeg je ona provođena ( čl. 19 c ZIDZPK –a) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, to je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da zakon temeljem kojeg je konverzija provedene nije isključio mogućnost potrošača na ostvarivanje restitucije temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

81.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.) ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kojim je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

82.

Naime cilj ZID ZPK iz 2015.g. nije bio obeštetiti tužitelja kao potrošača, niti je taj Zakon propisao da banke imaju vratiti korisnicima kredita u švicarskim francima do tada preplaćene kamate, niti je vršio obeštećenje korisnika kredita u švicarskim francima na način da bi banka vratila korist koju je stekla na temelju nepoštenih i ništetnih Ugovora o kreditu, odnosno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valuti švicarski franak i kamati, a na način da potrošača vrati pravno i činjenično u početni položaj, već je cilj bio izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti Euro. Time je izračun konverzije kredita do dana konverzije 30.09.2015.g. napravljen upravo uz uvažavanje i primjenu odredbi o valuti švicarski franak i odredbi o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke, pa je predmet konverzije bila valutna klauzula- švicarski franak kao valjana, te su u konverziji primijenjene iste nepoštene kamatne stope koje se mijenjaju jednostranom odlukom banke baš kao i u kreditima u švicarskim francima, dok se nakon 30.09.2015. otplata kredita nastavlja uz primjenu valutne klauzule, sada u valuti euro i sada sa pro futuro novo definiranom kamatnom stopom na način da je ona sada bila u iznosu od 5,84%, promjenjiva u skladu s Općim uvjetima banke i ponovo određena samovoljno od strane tuženika po principu "uzmi ili ostavi".

83.

Konverzija kredita je napravljena prema kalkulatoru konverzije koju je dao ZID ZPK iz 2015.g. u odredbama toga Zakona odnosno čl. 19.c. kojom odredbom je propisan način izračuna konverzije kredita, te je st. 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i dan je način izračuna u toč. 1.,2.,3. i 4. tog članka.

84.

Ono što je banka stvarno napravila i kako je provedena konverzija je to da je banka zatečenu glavnicu koja je bila na dan 30.09.2015.g. smatrala početnom glavnicom. Da bi banka mogla napraviti konverziju, ona je napravila projekciju kredita u eurima kakav bi taj kredit izgledao da je otpočetka bio u eurima, što znači stabilna valuta koju štiti HNB i gdje se ne mijenja tečaj, ali je na tu projekciju kredita primijenila jednostrano promjenjivu kamatnu stopu koja je u isto vrijeme bila na eurske kredite. 85.

Znači banka je smatrala početnom glavnicu onu zatečenu glavnicu dužnika u CHF-u koja je zatečena na dan 30.09.2015. i tu zatečenu glavnicu je zatvarala prema projekciji kredita sa stvarnim uplatama tužitelja, a koje stvarne uplate su na dan 30.09. 2015. u sebi sadržavale i ništetnu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i ništetnu valutnu klauzulu.

86.

Dakle banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on otpočetka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu kakvu je u isto vrijeme primjenjivala na eurske kredite i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužitelj učinio do tada i tako je utvrđeno je li potrošač štogod preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan. Nastala preplata se nije vraćala potrošaču, već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu.

87.

Stoga prilikom konverzije banka ni na koji način nije utvrdila do tada učinjene preplate po kamati i valuti, već se uspoređivao početni otplatni plan kredita u CHF-u s početnim fiktivnim euro kreditom kakav bi bio, pa se preplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u švicarskim francima i projiciranog otplatnog plana kredita u euru kakve je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima i utvrdila se razlika između ta dva otplatna plana koja je mogla nastati ili su potrošači bili u konačnici još platiti banci neki dodatni iznos.

88.

Kako je već rečeno cilj ZID ZPK/15 nije bio obeštetiti dužnike već izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u švicarskom franku sa potrošačima koji su kredite imali denominirane u Euru, a niti jednom jedinom odredbom ZID ZPK/19 nije bilo određeno obeštećenje dužnika u CHF-u.

89.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je riječ kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva kojima se potražuju preplaćeni tečaj, kamata i zatezne kamate. 90.

Aneksima / sporazumima / dodacima kojima je konverzija provođena reguliran je samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i tečajnih razlika za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva radi čega tužitelj ima pravo na preplatu po kamati i valuti iako je kredit konvertiran.

91.

Pregledom Dodataka ugovora o kreditu sud je utvrdio kako se tužitelj nigdje nije odrekao svojih potraživanja, niti se odrekao prava na potpuno obeštećenje, niti se odrekao tužbe i sudske zaštite, niti je bilo kakvo odricanje bilo propisano Zakonom. 92.

Štoviše, u čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je kako se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti, a slično je propisano i u samom ZID ZPK /15 u čl. 19.e. gdje je bankama bilo zabranjeno da u Dodacima ugovora ugovaraju odricanje od bilo kakvih potrošačkih prava.

93.

Stoga tužitelj nije obeštećen za preplatu temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope i temeljem valutne klauzule prilikom provedene konverzije i stoga ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa koje je utužio ovom tužbom. 94.

Stoga je valjalo provjeriti je li, tuženik tužitelju prilikom konverzije priznao sve preplate uzimajući u obzir početni tečaj i početnu kamatnu stopu kao i kamatnu stopu od 3,23% počevši od 01.01.2014.g., (ovu kamatnu stopu je propisao Zakon o izmjenama ZPK "Narodne novine" 143/13 koji se odnosi na kamatne stope za stambene kredite vezane uz švicarski franak koja kamata iznosi 3,23 %. po čl., 11. b.), te je li tuženik tužitelju upravo sa tim preplatama umanjio glavnicu do trenutka konverzije. 95.

Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva tužitelja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Kristijanu Tole. 96.

Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. oec. Kristijanu Tole, a koji je imao zadaću utvrditi koliko je tužitelj preplatio kredit temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope zbog činjenice što se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa u odnosu na početnu kamatnu stopu, te koliko je tužitelj preplatio kredit temeljem preplate po valuti zbog promjene tečaja u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, te koliko iznosi preostala neotplaćena glavnica uzimajući u obzir početni otplatni plan i anuitete navedene u istome, te da li je tužitelj uplatama po početnom otplatnom planu do trenutka konverzije zatvorio tako do tada dospjelu neotplaćenu glavnicu proizlazi da su stranke dana 21.02.2007. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu na iznos od 161.000,00 CHF-a, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 27 godina i 6 mjeseci, a kamatna stopa je ugovorena kao promjenjiva u visini od 4,10% godišnje.

97.

Vještak u svom nalazu i mišljenju utvrđuje da je tužitelj zbog promjene početno ugovorenih uvjeta za razdoblje od dana isplate kredita 28.02.2007. pa do dana konverzije CHF kredita u EUR kredit, a koja je provedena dana 23.05.2016. na osnovu uplate interkalarne kamate i prvih 110 anuiteta, a umanjeno za iznos priznate preplate od strane tuženika preplatio CHF kredit (kreditna partija 7103518815) u ukupnom iznosu od 96.520,65 kn / 12.810,49 €. Nadalje vještak je utvrdio da je tuženik na dan konverzije CHF kredita u EUR kredit dana 23.05.2016. prenio nedospjelu glavnicu u odnosu na onu koja je proizlazila na osnovu početno ugovorenih uvjeta veću za 42.319,97 kn / 5.655,62 €. Time je vještak utvrdio da je tužitelj nakon provedene konverzije trebao imati početnu glavnicu na dan 23.05.2016. manju za 5.655,62 €.

98.

Sveukupno, preplaćeni iznos na osnovi promjene početno ugovorenih uvjeta (kamatna stopa koja je iznosila 4,10% godišnje), te mjesečna kamatna stopa obračunata kao komforna kamatna stopa na osnovu nominalne kamatne stope i srednjeg tečaja HNB za CHF, a sve na dan isplate kredita tj. na dan 28.02.2007. iznosi ukupno 12.180,49 € + 5.616,83 € = 17.797,32 €.

99.

Na više plaćene iznose obračunavaju se zatezne kamate za razdoblje od prvog slijedećeg dana do konačnog podmirenja, te je vještak naveo sve pozitivne razlike, a ujedno je negativne razlike odbio od pozitivnih razlika, te je utvrdio konačni iznos tužbenog zahtjeva.

100.

Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedaba, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan temeljem svih relevantnih podataka, tablica kamatnih stopa, izračuna, te sukladno pravilima znanosti i struke.

101.

Tužitelj je po provedenom vještačenju u cijelosti postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, uključujući pozitivne i negativne razlike 102.

Nakon što je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev navodeći da je nastupila zastara tako preinačenog tužbenog zahtjeva jer ako se smatra da je tužba u kolektivnom sporu u odnosu na jednostrano promjenjivu kamatu (VTSRH broj Pž-7129/13) prekinula tijek zastarnog roka, tada je zahtjev tužitelja od 28.01.2022. u svakom slučaju zastario u cijelosti jer je tužitelj postavio preinačeni tužbeni zahtjev u podnesku od 28.01.2022.

103.

Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev tužitelja niti u pogledu preplate po jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, niti po valutnoj klauzuli, niti po preplati glavnice nije zastario. 104.

Prije svega, tužitelj otpočetka traži preplatu po jednostrano promjenjivoj kamati i zbog promjene tečajnih razlika, a isto tako i preplatu po glavnici. 105.

U odnosu na preplatu temeljem tečajnih razlika ni na koji način nije nastupila zastara jer je presuda Visokog trgovačkog suda RH pod brojem Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. potvrđena presudom VSRH Rev-2221/18 od 03.09.2019. pa je valutna klauzula zastarjela tek 14.06.2023.g. 106.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare za preinaku tužbe u pogledu promjenjive kamatne stope sud navodi da je dana 26. studenog 2021.g. VSRH donio Zaključak pod brojem Su-IV-162/21 u kojem je navedeno da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

107.

Stoga je neosnovan istaknuti prigovor zastare za konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja prema podnesku od 10.10.2022. koji je utemeljen na nalazu i mišljenju vještaka.

108.

Osim toga prema odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, a o dopuštenosti preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave se očitovao i Ustavni sud RH u recentnoj odluci Ustavnog suda pod brojem U-III-4474/19 od 29.03.2022.g. 109.

Kao što je vještak utvrdio prilikom konverzije je došlo do djelomičnog umanjenja glavnice, međutim banka nije priznala tužitelju sve preplate po dotada plaćenim iznosima jer je na dan konverzije jedino stvarno preostala neotplaćena glavnica ona koja bi kao takva bila prema početnom otplatnu kao jedino relevantnom među ugovornim stranama obzirom na ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te anuliranje na početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu.

110.

Tako utvrđena preostala neotplaćena glavnice uzimajući u obzir samo početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu manja je od preostale umanjene glavnice kako ju je utvrdio tuženi u trenutku konverzije.

111.

Stoga jedina ispravna glavnica u trenutku konverzije je ona koja u sebi sadrži anuitete po početnom otplatnom planu.

112.

Za tako utvrđeno preostalu neotplaćenu glavnicu prema početnom tečaju i kamati potrošač je trebao platiti samo one anuitete koji su utvrđeni u početnom otplatnom planu, odnosno bez tečajnih razlika i rasta početno ugovorene kamatne stope. 113.

Dakle, razliku koju je tužitelj uplaćivao po mjesečnom anuitetu povrh anuiteta po početnom otplatnom planu, tuženi nije mogao koristiti za zatvaranje iznosa konvertiranog kredita jer su za njegovo namirenje / zatvaranje bili dovoljni već mjesečni anuiteti koje je potrošač uplatio po početnom otplatnom planu.

114.

Stoga, svu razliku koju je tuženi s osnova promjenjivog tečaja i kamatne stope stekao od tužitelja, a nije iskoristio za namirenje iznosa konvertiranog kredita jer za to nije bilo potrebe obzirom na početni otplatni plan i stvarnu, a ne konvertiranu glavnicu, predstavlja stečeno bez osnove, te se kao takvo ima vratiti tužitelju zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana preplate svakog mjesečnog anuiteta.

115.

Stoga je sud tužitelju na ime preplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope, na ime preplate zbog promjene tečaja, te na ime preplaćenog iznosa po osnovi razlike glavnice, na dan provođenja konverzije dosudio novčane iznose kao u toč. IV., V. i VI. izreke ove presude.

116.

Navedene iznose sud je tužitelju dosudio s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u koje bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.

117.

Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. 118.

Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos. 119.

Slijedom toga odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

120.

Dospijeće svakog pojedinog iznosa određeno je prema datumu plaćanja svakog pojedinog iznosa.

121.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277. st. 1. ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate ("NN" 72/02), čl. 29. st. 2. ZOO-a i po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za 5 postotnih poena i na odredbi čl. 29. st. 8. ZOO-a, time da kamata teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

122.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 142/12), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku. 123.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 250 bodova, troška sastava 2 podnesaka (14.01.2020. i 28.01.2022.), svako po 250 bodova, troška zastupanja na 6 ročišta (09.07.2020., 13.07.2021., 13.10.2022., 20.03.2023., 11.01.2024. i 30.10.2024.) svako po 250 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife. 124.

Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 2250 bodova / 4.500,00 €. 125.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 1.125,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 398,17 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 6.023,17 €.

126.

Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. 127.

Sud nije odlučivao o zatraženom trošku sudske pristojbe na tužbu i presudu iz razloga što pristojba na tužbu nije ni plaćena, a i zbog toga što je dana 20.05.2023 stupio na snagu novi Zakon o sudskim pristojbama (" Narodne novine" 118/18 i 51/23) koji izričito propisuje u čl. 11. st. 1. toč. 20., da su Potrošači ex lege oslobođeni troška sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, radi čega tužitelj nije u obvezi plaćati sudske pristojbe. 128.

Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. do VII. izreke ove presude.

U Zagrebu, dana 30. listopada 2024. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika