REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-3742/2024

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PC, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika PC, podnesenoj putem branitelja Edvarda Sušaca, odvjetnika iz Splita, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, poslovni broj: Pp-4586/2021-27 od 21. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika PC i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik PC je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 (šezdeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalnu svotu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura.

4. Protiv pobijanog rješenja okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnim sankcijama i trošku.

5. U žalbi okrivljenik navodi da je pogrešna tvrdnja suda da je iz povratnice-dostavnice primitka pismena ur.broj: 511-12-36/05-3-457-1/2021 razvidno da je okrivljenik primio tu pošiljku. Radi utvrđenja identiteta potpisa na predmetnoj dostavnici predloženo je grafološko vještačenje da potpis na dostavnici nije sličan njegovom potpisu. Drugo sud da pogrešno smatra da je dokazano da je okrivljenik platio novčanu kaznu. Kazna je plaćena na šalteru banke i kaznu je mogao platiti bilo tko u gotovini, a ime uplatitelja bi bilo ime osobe na uplatnici, odnosno ime okrivljenika. Isto da nije valjan dokaz da bi okrivljenik platio novčanu kaznu. Treće činjenica da je sud izvanraspravno ispitao svjedoka bez da je o tome obavijestio okrivljenika i njegovog branitelja da predstavlja grubo kršenje prava na obranu. Pri tom se poziva na članak 29. Ustava Republike Hrvatske. Kada je sud već ispitao svjedoka u izočnosti okrivljenika i njegovog branitelja da je bio u obvezi u smislu cit. odredbe Ustava Republike Hrvatske, ali i Prekršajnog zakona omogućiti okrivljeniku, odnosno njegovom branitelju da se očituju o navodima svjedoka, a posebno da postavljaju pitanja svjedoku. S obzirom da sud nije postupio na taj način povrijedio je okrivljenikovo pravo na obranu i njegov zahtjev za pravičnim suđenjem čime da je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Pogrešna da je tvrdnja da nije došlo do kršenja okrivljenikovih temeljnih prava. Četvrto obrazloženje suda da policijsku službenik FC nema posebna stručna znanja vezana za analizu psihološkog profila okrivljenika pa da je njegovo ponovno ispitivanje nepotrebno i uvredljivo za svjedoka i predstavlja paušalno obrazloženje suda.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/24) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjskom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno je da je okrivljenik znao za izrečenu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, a koja mu je izrečena prekršajnim nalogom Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, broj: 511-12-36/05-3-457-1/2021 od 3. veljače 2021., koji je postao pravomoćan 26. veljače 2021., a izvršan 8. ožujka 2021., u koji je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid, pa je isti, s obzirom da je izrečena zaštitna mjera u trajanju od 1 mjesec bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja 19. ožujka 2021. godine, te je osnovano prvostupanjski sud zaključio da su se ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim.

10. Nadalje, što se tiče potpisa na dostavnici o uručenju prekršajnog naloga valja navesti da je prekršajni nalog uručen okrivljeniku na adresu prebivališta okrivljenika, te se potpis primatelja na dostavnici o primitku istog nalazi upravo na mjestu predviđenom za potpis primatelja, pa se dostava suprotno navodima žalbe smatra urednom i nije potrebno provesti grafološko vještačenje kako to neosnovano navodi žalitelj, a pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

11. Također osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da znanje okrivljenika o izrečenoj zaštitnoj mjeri proizlazi i iz plaćene novčane kazne izrečene navedenim prekršajnim nalogom, a što okrivljenik bezuspješno osporava u žalbi.

12. Naime, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 118/18), kojim je u članku 2. propisano da se u članku 58. stavak 2. mijenja i glasi:»(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka (zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom) počinje teći od izvršnosti presude, temeljem čega više ne postoji obveza slanja obavijesti vozačima o početku trajanja zaštitne mjere, zakonito proglasio okrivljenika krivim za predmetno djelo. Dakle, okolnost koju okrivljenik navodi da nije znao da mu je na snazi zaštitna mjera ne može ga ekskulpirati za počinjeni prekršaj iz razloga što nepoznavanje propisa ne ispričava, već se je s obzirom da mu je uredno uručena odluka kojom mu je izrečena zaštitna mjera, što je u postupku nesporno, trebao interesirati na internetskim stranicama MUP-a RH, od kada do kada mu navedena mjera traje, jer je jedino relevantno ono što je propisano Zakonom, a kojeg u konkretnom slučaju okrivljenik nije poštivao.

13. Također neosnovan je navod žalbe da time što je sud izvanraspravno ispitao svjedoka FC, policijskog službenika povrijedio pravo na obranu okrivljenika, iz razloga što je iskaz navedenog svjedoka pročitan na glavnoj raspravi održanoj 16. veljače 2024. na koju uredno pozvan okrivljenik nije pristupio, čiji nedolazak je ispričao zamjenik branitelja Ivan Pavičić ne tražeći odgodu ročišta, a to tim više što je zamjenik branitelja pozvan da se očituje na koju okolnost traži da ponovno ispita svjedok FC tražio da se ponovno ispita navedeni svjedok na okolnost okrivljenikove reakcije kada mu je policijski službenik rekao da mu je na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

14. Naime, ispitani svjedok se očitovao o činjenicama relevantnim za utvrđivanje predmetnog prekršaja, da je dana 19. ožujka 2021. prilikom redovite kontrole prometa zatekao okrivljenika kako upravlja vozilom marke Audi splitskih reg. oznaka te ga je isključio iz prometa i zatražio na uvid osobne isprave i isprave vozila te je tijekom kontrole utvrdio da je vozaču na snazi zaštitna mjera s početkom mjere 8. ožujka 2021. i završetkom iste 8. travnja 2021., o čemu je upozorio okrivljenika i istome izdao prekršajni nalog koji je okrivljenik bez primjedbi potpisao i isti mu je osobno uručen.

15. Dakle, suprotno navodima žalbe okrivljenik je bez primjedbi potpisao prekršajni nalog o počinjenom prekršaju i isti mu je osobno uručen, pri čemu njegova reakcija na izjavu djelatnika policije sve i da je istinit žalbeni navod o iznenađenosti okrivljenika da mu je na snazi zaštitna mjera nije nikakav dokaz koji bi okrivljenika mogao ekskulpirati za počinjeni prekršaj.

16. Imajući u vidu sve navedeno potpuno je neutemeljen žalbeni navod da su okrivljeniku povrijeđena temeljna prava zagarantirana Ustavom Republike Hrvatske i Prekršajnim zakonom kao i pravo na pravično suđenje.

17. Dakle, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa i onih koje se pobijaju žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni, te nije osnovan žalbeni navod o počinjenoj bitnoj povredi postupka.

18. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu, izrekao u visini propisanog posebnog minimuma unatoč dosadašnjoj kažnjavanosti okrivljenika.

19. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, za koji je alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

20. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

21. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca. Primjena ove mjere je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Duljina trajanja izrečene mjere od 3 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika.

22. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 60,00 eura, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna, imajući u vidu složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

23. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 60,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

24. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.