Broj: Ppž-3301/2023.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ME, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: 4. Pp-1289/2021, na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih polova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, , Policijske postaje Ston kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama na način da se okrivljeniku ŽE, za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura.
II. Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), dopušta se okrivljeniku da izrečenu novčanu kaznu, plati u roku od 60 (šezdeset) dana po primitku ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
III. U ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 398,17 eura.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.
3. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
4. U žalbi tužitelj navodi da sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja i nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.
5. Žalba ovlaštenog tužitelja je djelomično osnovana.
6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, iako ovaj sud smatra da novčana kazna izrečena od strane prvostupanjskog suda nije primjerena težini djela, smatra opravdanim primjenu instituta ublažavanja kazne, imajući u vidu olakotne okolnosti na strani okrivljenika, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.
8. Dakle, sud je prihvatio žalbu tužitelja za izricanjem strože novčane kazne, od one koju je izrekao prvostupanjski sud, ali ne u iznosu od 10.000,00 kuna, kako je to predložio u optužnom prijedlogu, smatrajući da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija.
9. Ovaj sud smatra da su neosnovani žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja o nužnosti izricanja zaštitne mjere okrivljeniku u trajanju od 3 mjeseca, smatrajući da je prvostupanjski sud pobijanom presudom osnovano i zakonito odlučio da okrivljeniku neće izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije te da primjena iste nije nužna za otklanjanje okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja, a imajući u vidu da počinjenim prekršajem nisu prouzročene štetne posljedice te da okrivljenik nije kažnjavan za ovu vrstu prekršaja, a koje sve okolnosti je prvostupanjski sud obrazložio u pobijanoj presudi, pa sud nije našao razloga za izricanjem zaštitne mjere.
10. Dakle, ovlašteni tužitelj u svojim žalbenim navodima nije naveo bilo kakve dodatne okolnosti koje bi opravdavale izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, a da iste prvostupanjski sud nije imao u vidu prilikom odlučivanja o zaštitnoj mjeri i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
11. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 30. listopada 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
