Poslovni broj: Usž-1230/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PĆ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi ovrhe naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2449/2022-9 od 19. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2449/2022-9 od 19. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/20-27/42, URBROJ: 531-07-01-01/07-22-2 od 30. lipnja 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/20-020/341, URBROJ: 251-13-32-1/010-20-2-MB od 12. listopada 2020. u predmetu ovrhe radi naplate naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je zabranjeno raspolaganje novčanim sredstvima koje ima na računima kod banaka, do podmirenja zakonskih zateznih kamata obračunatih na naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, plaćenu u zakašnjenju, prema ovršnom rješenju od 15. siječnja 2016. te je istim utvrđeno kako ovršenik duguje na ime zateznih kamata iznos od 146,68 kuna.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je naplata navedenih kamata u zastari te da eventualno duguje 30,00 do 40,00 kuna. Osvrće se na iznos koji je bio dužan platiti temeljem rješenja kojim mu je utvrđena obveza plaćanja naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, a za kojeg smatra da je određen previsoko te da je otplata trebala biti određena na 5 godina, a ne na 25 mjeseci. Navodi da je kuću gradio zakonito te da je na istu platio porez, iako to nije bio dužan. Predlaže žalbu usvojiti i donijeti rješenje kojim će ga se osloboditi plaćanja kamata ili vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu, a obzirom da presudu smatra zakonitom predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, a sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/15., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da time što je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-363-02/15-019/14944, URBROJ: 251-13-32/1-010- 2-SM od 15. siječnja 2016. utvrđeno da je tužitelj dužan prije izdavanja rješenja o izvedenom stanju za zadržavanje nezakonito izgrađene stambene zgrade, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], izgrađene bez akta kojim se dozvoljava građenje, platiti naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru u iznosu od 8.414,10 kuna u 25 mjesečnih obroka. Prvi obrok u iznosu od 1.000,02 kuna plaća se u roku 30 dana od izvršnosti rješenja. Preostali dio naknade plaća se u 24 jednaka mjesečna obroka u iznosu od 308,92 kuna. Mjesečni obroci dospijevaju na naplatu do 20-tog u mjesecu za tekući mjesec, počevši od prvog kalendarskog mjeseca nakon mjeseca u kojem dospijeva prvi obrok. Tužitelj je, istim rješenjem, također upozoren da će se, ako ne plati obrok određen tim rješenjem, naplata izvršiti prisilnim putem. Navedeno rješenje je prema otisnutoj klauzuli postalo ovršno 20. lipnja 2016. i isto predstavlja izvršni naslov u ovoj pravnoj stvari.

8. Rješenjem istog tijela, od 12. listopada 2020. tužitelju je zabranjeno raspolaganje novčanim sredstvima koje ima na računima kod banaka, do podmirenja zakonskih zateznih kamata obračunatih na naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, plaćenu u zakašnjenju, prema ovršnom rješenju od 15. siječnja 2016. te je istim utvrđeno kako ovršenik duguje na ime zateznih kamata iznos od 146,68 kuna.

9. Tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu protiv tog prvostupanjskog rješenja, što je potvrdio prvostupanjski sud, a što prihvaća i ovaj Sud, a prigovor zastare ocjenjuje neosnovanim.

10. Naime, odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13.-dalje: Zakon) propisano je da ako podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnik zgrade ne plati obrok naknade određen rješenjem o obračunu naknade kojim je dopuštena obročna otplata, naplata se izvršava prisilnim putem. Prema stavku 2. istog članka Zakona rješenje o obračunu naknade u slučaju iz stavka 1. ovoga članka izvršava upravno tijelo jedinice lokalne samouprave na način i u postupku uređenom propisima o prisilnoj naplati poreznog duga.

11. Imajući na umu citiranu odredbu Zakona, prema shvaćanju ovog Suda na zastaru izvršenja rješenja kojim je utvrđena obveza naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona. Navedeno shvaćanje je već izraženo u ranijoj praksi ovog Suda, primjerice u presudama poslovni broj: Usž- 1548/18-3 od 20. rujna 2018. i Usž-2336/21-2 od 11. studenoga 2021.

12. Prema odredbi članka 94. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.-dalje: OPZ/08) pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Prema odredbi stavka 6. istog članka, zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

13. Dakle, kako je rješenje o određivanju naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru doneseno 15. siječnja 2016., zastara prava na naplatu naknade je u konkretnom slučaju, primjenom citirane odredbe članka 94. OPZ/08, počela teći 1. siječnja 2017. pa od tada, a prije stupanja na snagu Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. - dalje: OPZ/16) koji je stupio na snagu, istog tog dana 1. siječnja 2017 . još nije nastupila relativna zastara jer nije protekao ni rok od 3 godine iz članka 94. stavka 1. i 2. OPZ/08, kao ni apsolutna zastara iz članka 96. stavka 1. OPZ/08. Stoga se, prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16, vezano za pitanje zastare izvršenja rješenja kojim je tužitelju utvrđena obveza naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru ovdje trebaju primijeniti odredbe OPZ/16. Naime, prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16 iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

14. Nadalje, odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a/16 propisano je da pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema odredbi stavka 4. tog članka zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

15. S obzirom na to da je prvostupanjsko rješenje o izvršenju odnosno naplati predmetne naknade doneseno 10. listopada 2020. dakle prije isteka roka od šest godina od dana kada je zastara počela teći (najranije 1. siječnja 2017. za obroke dospjele tijekom 2016.godine, a ostalim obrocima koji su dospjeli kroz 2017. godinu i kasnije) to prema ocjeni ovog Suda nije nastupila zastara prava prvostupanjskog tijela na naplatu zakonskih zateznih kamata obračunatih na iznos naknade zadržavanja nezakonito izgrađene zgrade od tužitelja prije nego što je to rješenje doneseno. Slijedom navedenog tužitelju je naplata zakonito određena u skladu s dugovanjima prikazanim u spisu predmeta priležećoj saldo kartici investitora (zakašnjenje za obroke s datumom dospijeća 20. srpnja 2016. do 20. travnja 2017.).

16. Zaključno, ovaj sud nije razmatrao žalbene navode koji se odnose na zakonitost ovršne isprave odnosno na izvršno rješenje o utvrđivanju obveze plaćanja naknade zadržavanja nezakonito izgrađene zgrade, obzirom da je odredbom članka 142. stavkom 7. u vezi s člankom 140. stavkom 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18. i 121/19.) propisano je da se žalbom na rješenje o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

16.1. Isto tako treba reći da dopis gradonačelnika Grada Zagreba upućen građanima koji su u postupku ozakonjenja bespravno izgrađenih objekata, a na koji se tužitelj poziva, ne predstavlja zakonom predviđen temelj za oslobađanje od plaćanja zakonske zatezne kamate na zakašnjela potraživanja.

17. Stoga, a kako tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnju iznesenu tijekom upravnog spora, odnosno da je predmetna naknada za zadržavanja nezakonito izgrađene zgrade određena previsoko, takav se žalbeni prigovor ocjenjuje neosnovanim jer iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se prigovori koji se odnose na zakonitost rješenja koje se u ovom postupku izvršava ne mogu u ovom sporu s uspjehom iznositi.

18. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe tužitelja.

19. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.

U Zagrebu 30. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić