REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1951/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi, protiv tuženika BL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Miljenka Klasić, odvjetnica u Krapini, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4133/2023-2 od 16. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-2266/2018-71 od 25. svibnja 2023., u sjednici održanoj 30. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4133/2023-2 od 16. siječnja 2024., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Je li povredom načela saslušanja parničnih stranaka predviđenog u članku 5 ZPP-a, kao i članku 264 ZPP-a počinjena bitna povreda postupka iz članka 354 st.2 t 6 i 11 ZPP-a , posebno stoga ako je unatoč drugim izvedenim dokazima saslušanje stranaka bilo nužno za utvrđivanjem važnih činjenica ?
2. Je li stranka koja je sudjelovala u ostavinskom postupku vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju sukladno članku 232 Zakona o nasljeđivanju, bez obzira što je samo u obrazloženju rješenja navedeno da određena imovina ne ulazi u ostavinsku masu, jer da je darovana za života ostavitelja ?
3. Može li se pozivom na članak 234 Zakona o nasljeđivanju staviti zahtjev za naknadno pronađenom imovinom, ako je ta imovina bila poznata u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju, budući je u obrazloženju rješenja o nasljeđivanju navedeno da ne ulazi u sastav ostavinske mase?“.
2.1. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1496/97, Rev 187/2023, Rev 3263/15, Rev 3338/2018, Rev 49/16, Rev 93/93, Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1382/2015, OS u Slavonskoj Požegi poslovni broj Gž-283/78.
3. Uz naznačena pitanja tužitelj se pozvao i na povredu prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske (čl. 29. st. 1.) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (čl. 6.) i to prava na pravično suđenje.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Naznačujući prvo pitanje predlagatelj polazi od postupovne pretpostavke koja nije ostvarena, budući da predlagatelj, time što nije izveden po njemu predložen (neobligatorni) dokaz saslušanja stranaka, nije onemogućen u raspravljanju pred sudom. Naime, nižestupanjskim sudovima pridržano je pravo izbora konkretnih dokaza za utvrđivanje činjeničnog stanja i revizijski sud ne može unaprijed vezati nižestupanjske sudove u potrebi izvođenja pojedinog dokaza saslušanjem stranaka, kako se to implicira tim pitanjem, na način da se davanjem odgovora na postavljeno pitanje unaprijed uspostavi takav pravni standard, jer on ipak ne može biti primjenjiv u svim slučajevima, nego će ovisiti o okolnostima cjelokupnog činjeničnopravnog konteksta.
7. U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje valja odgovoriti da je sud u parničnom postupku vezan izrekom rješenja o nasljeđivanju, a nije vezan onim što je navedeno u obrazloženju istog dok je čl. 232. st. 5. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05) određeno da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, ali ovo samo u odnosu na utvrđeni sastav ostavine odnosno imovinu koja je bila predmet raspravljanja u ostavinskom postupku. Pravno shvaćanje da se imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a bila je vlasništvo ostavitelja, smatra naknadno pronađenom imovinom i to bez obzira na to da li se za vrijeme vođenja ostavinske rasprave znalo da ona postoji i da je dio te ostavine, izraženo je u odluci ovog suda broj Rev 849/2018-3 od 20. svibnja 2020.
8. Slijedom navedenog postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa stoga niti praksa koja se dostavlja u prilog važnosti, nije od utjecaja jer ne odgovara činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda kao i pravnim shvaćanjima zauzetim u navedenoj odluci ovog suda.
9. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
10. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
11. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore na način na koji su niži sudovi ocijenili izvedene dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, osim u izuzetno rijetkim slučajevima (a što ovaj slučaj nije).
12. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
13. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 30. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
