Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-2313/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vedrani Belin, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. zastupan po punomoćniku PR, odvjetniku u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn- 59/2021 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-59/2021 od 29. svibnja 2024. u dijelu pod točkom II. i V. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-59/2021 od 29. svibnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i odluci o troškovima postupka pod točkom VI. izreke.

III. Djelomično se prihvaća žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-59/2021 od 29. svibnja 2024. u dijelu pod točkom III. i IV. izreke i sudi:

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju s naslova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.074,60 Eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja i granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., sve u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege u preostalom iznosu do iznosa od 2.256,28 Eur kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na ime tuđe pomoći i njege od dana 14. studenog 2015. do dana presuđenja 29. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju s naslova neimovinske štete iznos od 11.816,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14 studenog 2015 u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29 12 23 a od 30. 12. 23. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine. sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu preko dosuđenog za isplatu neimovinske štete u iznosu od 2 252.01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju s naslova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1 990,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama , koje teku od dana presuđenja do isplate do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine. sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknada imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege u preostalom zatraženom iznosu od 265,45 EUR sa zakonskim zateznih kamata od dana presuđenja do isplate, te zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata za na ime tuđe pomoći i njege od dana 14 studenog 2015 do dana presuđenja.

V Odbija se zahtjev tužitelja na naknadu troškova liječenja koji glasi : "Dužan je tuženik isplatiti tužitelju s naslova imovinske štete na ime plaćanja troškova liječenja iznos od 1.200,00 kuna/159,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama prema odredbi čl. 29 st. 2. ZOO. koje teku od dana 18. siječnja 2017. godine, do isplate."

VI Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 7.060,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim prema, od presuđenja od isplate, u do isplate do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine. sve u roku od 15 dana."

2. Tužitelj pobija presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da se pobijana presuda u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev preinači na način kao što je navedeno u žalbi, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Nakon što je pobijana presuda ispitana u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, riješeno je kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. rujna 2015.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je povodom predmetne prometne nezgode proveden kazneni postupak u kojem je Općinski sud u Dubrovniku donio pravomoćnu presudu poslovni broj K-530/2015 od 15. rujna 2015. u kojoj je osiguranik tuženika proglašen krivim za nastanak prometne nezgode i izrečena mu je uvjetna kazna.

9. U postupku je valjalo raspraviti i utvrditi visinu pripadajuće naknade koju tužitelj potražuje u ovom postupku za koju odgovornost snosi osiguranik tuženika.

10. Odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da se pod pravom osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

11. Prema odredbi članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema, time da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha i cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke na koji stranke nisu imale primjedbi proizlazi da je tužitelj zadobio otvoreni prijelom treće kosti sredostoplja lijevo, iščašenje zgloba druge kosti redostoplja i bližeg članka prsta, razdor i defekt četvrtog ekstenzornih tetiva trećeg, četvrtog i petog prsta lijevog stopala, oguljotine kože oba koljena, te oguljotina kože prstiju i podlaktice desne ruke, a naknadnom radiološkom obradom je utvrđen i najvjerojatniji prijelom četvrte kosti sredostoplja.

13. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta koji su trajali tri do pet dana, srednjeg intenziteta 2 do 3 tjedna, slabog intenziteta koji su uračunati u smanjenje životne aktivnosti. Strah jakog intenziteta trajao je 5 do 7 dana, srednjeg intenziteta oko 2 tjedna i slabog intenziteta oko 2 do 3 mjeseca. Kod tužitelja su zaostale trajne posljedice zbog loše sraslog prijeloma treće kosti lijevog sredotoplja, uz ispad funkcije eksterzornih tetiva zadnja tri prsta lijevog stopala s poteškoćama pri duljem hodu i povremenim bolovima i oticanjima, te kod tužitelja postoji smanjenje životnih aktivnosti za 15%, a došlo je i do naruženosti od lakog do srednjeg stupnja zbog nepravilnog ožiljka na stopalu i povremenog oticanja.

14. Polazeći od odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, sud prvog stupnja je na temelju provedenog vještačenja o stupnju zaostalih posljedica, te zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi utvrdio sve parametre za određivanje pravične novčane naknade, te s ovog osnova uvažavajući sve čimbenike pravilno priznao novčanu naknadu u iznosu od 11.816,61 Eur.

15. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1100. ZOO-a kada je tužitelju zbog povrede prava na tjelesno zdravlje dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 11.816,61 Eur, pa su neosnovani žalbeni navodi stranaka.

16. Naime, prvostupanjski je sud pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljevo psihičko i fizičko zdravlje, kako privremenih tako i trajnih, te na njegovo osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

17. Za napomenuti je da odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 29. studenog 2002., a koji je izmijenjen na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020., već je suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada), dok su orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih odstupanja u sličnim situacijama.

18. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripada i zatezna kamata koja teče od dana podnošenja pisanog zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, ako takav zahtjev nije bio podnesen onda od podnošenja tužbe. U predmetnom slučaju na dosuđeni iznos neimovinske štete pravilno je prvostupanjski sud dosudio zateznu kamatu koja teče od podnošenja zahtjeva 14. studenog 2015., sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, odnosno članka 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP).

19. Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u svezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (članak 1095. stavak 1. ZOO-a).

20. Tužitelju je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka zbog zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega zbog privikavanja na novo nastalo stanje, otežano kretanje i potrebu za mirovanjem osam sati dnevno kroz 1-2 tjedna, četiri sata dnevno kroz 2 tjedna, dva sata dnevno kroz oko 2-3 tjedna, te jedan sat dnevno oko 1-2 mjeseca.

21. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku štetu koja se utvrđuje u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluga (članak 1089. ZOO-a).

22. Pravilno je prvostupanjski sud odmjerio imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoć i njege pri čemu je pravilno utvrđen iznos od 1.074,60 Eur, za potrebne sate kroz vrijeme liječenja. Kako je pomoć pružena od ukućana zbog čega nije uračunat porez niti doprinos koji bi bili uračunati da su njega i pomoć bili pruženi naplatno to je dosuđeni iznos po osnovi tuđe pomoći i njege utvrđen pravilnom primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, pa ga stoga prihvaća i ovaj sud.

23. Na pravilno utvrđeni iznos iz osnove tuđe pomoći i njege, valjalo je dosuditi zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja 14. studenog 2015. pa do isplate sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

24. Pri dosudi tuđe pomoći i njege očito je omaškom u pisanju izreke, prvostupanjski je sud u točki III. izreke umjesto iznosa 1.074,60 Eur, napisao iznos od 1.900,84 Eur, a u točki IV. umjesto iznosa od 1.181,68 Eur, napisao iznos od 265,45 Eur.

25. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu troškova liječenja, budući je nesporno da je isti u vrijeme nastanka ozljeda imao zdravstveno osiguranje. Pretrage koje je tužitelj obavio u privatnoj poliklinici, mogao je obaviti u zdravstvenim ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om, odnosno čekati neko vrijeme na pretragu Opće bolnice u Dubrovniku, a bez štete za svoje zdravlje. Kako tužitelj nije dokazao da bi usluge koje je koristio u privatnim ustanovama istom bile pružene u nerazumnom vremenu, pri ustanovama HZZO-a, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tome dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

26. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju izvedenih dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

27. Pri obračunu troškova postupka, sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka, pri tome cijeneći uspjeh stranaka, kako kvalitativno, tako i kvantitativno.

28. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane, potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I., II. i V. izreke, i u odluci o troškovima postupka, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tuženika, preinačiti odluku u dijelu pod točkom III. i IV. izreke, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 30. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović