Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-637/2024-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz S., OIB: ...., zastupane po punomoćniku G. P., odvjetniku u S., protiv tužene B. B. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. U., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući žalbu tužene, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2002/2022- 17 od 23. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2002/202-17 od 23. veljače 2024. u točki I. stavku prvom i u točki II. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. stavku prvom izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 5.731,98 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. kolovoza 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je E.s.b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

2. U točki I. stavku drugom izreke presude suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice za iznos od 3,42 eura kao i u dijelu zatražene zakonske zatezne kamate na glavnicu u razdoblju od 29. srpnja 2021. do 10. kolovoza 2021.

3. U točki II. izreke naloženo je tuženoj da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.807,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana objave presude 23. veljače 2024. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E.s.b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

4. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužena zbog svih žalbenih razlgoa iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i da se naloži tužiteljici da tuženoj nadoknadi troškove parninog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugom sucu.

5. Tužena navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da presuda suda stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama te da sud prvog stupnja nije dao odgovore na prigovore koje je tužena iznosila tijekom postupka pa da se stoga ne može ispitati. Tvrdi da je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što ona nije nalogodavac tužiteljici, već da je bila treća osoba u smislu čl. 2. st. 1. toč. 8. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina ("Narodne novine" broj 107/2007, 144/2012, 14/2014 i 32/2019 – dalje ZOPPN), jer da se samo javila na oglas koji je objavila tužiteljica. Tvrdi da je primarni zadatak tužiteljice kao posrednice bio da ispuni nalog koji joj je dao prodavatelj i da dovede potencijalnog kupca u vezu s nalogodavcem – prodavateljem.

6. Tužena nadalje navodi da sud prvog stupnja ne navodi razloge u odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije jer da je sa tužiteljicom komunicirao suprug tužene.

7. Tužena nadalje ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer da tuženoj nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom budući da je sud prvog stupnja neopravdano odbio saslušati svjedoke koje je tužena predložila, a koji su bili ključni za dokazivanje činjenice da je tužiteljica postupala protivno interesima tužene već u korist prodavatelja pa da je stoga činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

8. Nadalje navodi da je u čl. 848. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) propisano da posrednik koji protivno ugovoru ili protivno interesima nalogodavca radi za drugu stranu, gubi pravo na proviziju i na naknadu troškova te da radi utvrđenja odlučnih činjenica iz navedene odredbe zakona sud nije proveo dokaze koje je predložila tužena. Nastavno navodi da je tužiteljica bila upoznata sa činjenicom da su tužena i njezin suprug imali namjeru kupiti istovremeno kč.br. 4166 u vlasništvu obitelji P. te susjednu kč.br. 4152/1 u vlasništvu M. T., obje upisana u k.o. D. P., ali da unatoč tim činjenicama tužiteljica je u interesu nalogodavca M. T. forsirala kupoprodaju kroz dva odvojena pravna posla jer je znala za problematiku međusobnih odnosa obitelji P., te da joj je bilo poznato da je V. P. opozvala punomoć A. P. za prodaju njihove nekretnine, a da je tu činjenicu tužiteljica prešutjela tuženoj.

9. Nastavno nadalje navodi tužena da je predugovor bio napisan tako da bi tužena pretrpjela štetu jer da nije u korist predmetnih nekretnina ugovorila služnost puta, a da je tužiteljica znala da je to potrebno za realizaciju gradnje na tim nekretninama.

10. Isto navodi da postupanje tužiteljice je protivno interesu tužene se očituje i po pitanju inzistiranja na plaćanju rezervacije u iznosu od 5.000,00 eur što je učinila bez znanja prodavatelja T. i obitelji P. i da je u njihovo ime tom rezervacijom preuzela obavezu sklapanja predugovora.

11. S obzirom na izloženo tužena navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u okviru odredbe čl. 2. st. 1. toč. 8. i čl. 21. st. 1. toč. 9. ZOPPN-a i čl. 841. i čl. 840. ZOO-a jer da posrednik ima zakonsku obavezu da obavijesti nalogodavca o svim relevantnim okolnostima koje su mu poznate ili bi mu trebale biti poznate, a tiču se namjeravanog posla. Nadalje da je čl. 840. st. 1. ZOO-a propisano da je posrednik dužan postupati s dužnom pažnjom dobrog gospodarstvenika i da prema čl. 848. ZOO-a posrednik koji djeluje suprotno odredbama ugovora o posredovanju ili suprotno interesima nalogodavca, radeći za drugu stranu, gubi pravo na proviziju i naknadu troškova.

12. Odgovor na žalbu nije podnesen.

13. Žalba nije osnovana.

14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tužene za plaćanje posredničke provizije u iznosu od 5.731,98 eura. Sporno je tijekom postupka da li je osnovan prigovor pasivne legitimacije i da li je tužiteljica izgubila pravo na proviziju sukladno čl. 848. ZOO-a i da li je radila protivno interesima nalogodavca i radila za drugu stranu.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio da su stranke zaključile ugovor o proviziji sukladno čl. 835. ZOO-a i čl. 15. st. 1. i 2. ZOPPN-a jer da se posrednik – tužiteljica obvezala da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem tuženom osobu radi pregovaranja i sklapanja određenog pravnog posla radi osnivanja određenog prava na nekretninama koje su navedene u ugovoru, a da se nalogodavac - tužena obvezuje da će isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen. Navodi sud prvog stupnja da je odredbom čl. 15. st. 4. ZOPPN-a koji je lex specialis propisano da ako nije drugačije propisano tim Zakonom, da se na obvezni odnos između posrednika i nalogodavca primjenjuju odredbe općih propisa obveznog prava. Navodi sud prvog stupnja da su ugovor o posredovanju od 18. studenog 2020. stranke potpisale te da je ugovoreno da će tužiteljica za tuženu posredovati kod kupnje nekretnina u k.o. D. P., da će za to biti plaćena posrednička naknada u visini od 3% od ugovorene kupoprodajne cijene i da ta naknada iznosi 5.731,98 eura. Tužiteljici je posredničku naknadu platila i suprotna strana M. T., a tužiteljica je ispunila obvezu iz ugovora o posredovanju jer je zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnine i uspostavi prava služnosti od 20. srpnja 2021. gdje su prodavatelji bili M. T., M. L. V. i P. V. i kupci B. B. i I. B..

16. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice i saslušanog svjedoka I. Ž. kao istinite i vjerodostojne te je utvrdio da je tužiteljica ispunila svoje obaveze propisane čl. 840. i 841. ZOO-a jer da je postupala s pažnjom dobrog gospodarstvenika te je tražila sve informacije radi sklapanja kupoprodajnog ugovora te je o svim relevantnim činjenicama obavijestila tuženu kao nalogodavca te utvrđuje da ne postoje zakonske pretpostavke za gubitak prava na proviziju tužiteljice sukladno čl. 848. ZOO-a. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da su stranke dužne ispuniti obveze iz zaključenog ugovora sukladno čl. 9. ZOO-a, da je tužiteljica ispunila sve preuzete obveze, da je zaključen ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina pa da joj stoga pripada pravo na proviziju sukladno čl. 844. st. 1. ZOO-a na način kako je ona ugovorena u ugovoru.

17. Sud prvog stupnja je odbio prijedlog tužene da se saslušaju svjedoci na okolnosti da je tužiteljica postupala protivno ugovoru i protivno interesima tužene i da je radila za drugu stranu jer smatra da je provođenje tih dokaza s obzirom na provedeni dokazni postupak kojim su utvrđene relevantne činjenice nepotrebno. Stoga sud prvog stupnja djelomično udovoljava tužbenom zahtjevu tužiteljice te nalaže tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 5.731,98 eura sa kamatama od 10. kolovoza 2021. jer da je tada dospjela tražbina koja je označena na računu. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 3,42 eura sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan kao i u odnosu na isplatu zakonske zatezne kamate od 29. srpnja 2021. do 10. kolovoza 2021. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a te troškove odmjerava sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) te utvrđuje da ukupan trošak tužiteljice iznosi 1.807,04 eura te na dosuđeni trošak određuje zakonsku zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate.

18. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pravcu da li su počinjene neke od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

19. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da je počinjena i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer izreka presude je razumljiva, nije proturječna razlozima presude, presuda suda prvog stupnja ima razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoje proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude u sadržaju isprava ili o iskazima danim u postupku sa samim tim ispravama ili zapisnicima o saslušanju.

20. Sud prvog stupnja je odbio prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je tužena potpisivanjem i zaključivanjem ugovora o posredovanju prihvatila da tužiteljica kao posrednik dovede osobe u vezi sa tuženom koje bi pregovarale sklapanju ugovora o kupoprodaji te da se stoga ne može smatrati da je tužena treća osoba sukladno čl. 2. st. 1. toč. 8. ZOPPN-a. Naime treća osoba je osoba koju posrednik u prometu nekretnina nastoji povezati sa nalogodavcem radi pregovara o sklapanju pravnih poslova kojih je predmet određena nekretnina. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužena temeljem zaključenog ugovora o posredovanju nalogodavac koja je ovlastila tužiteljicu kao posrednika da posreduje pri prodaji nekretnine na način kako je to uobičajeno oglašavanjem i slično te da će nastojati dovesti u vezu osobu radi pregovaranja i sklapanja određenog pravnog posla radi kupoprodaje predmetnih nekretnina te da je tužiteljica obavještavala tuženu o svim okolnostima značajnim za namjeravani posao koje su joj bile poznate te je na kraju i zaključen kupoprodajni ugovor za kč.br. 4152/1, 45272 i 4513/3 u kojoj je navedena kupoprodajna cijena, načini isplate i načini uknjižbe prava vlasništva kao i uspostava prava služnosti na način kako je to pobliže opisano u čl. 7. kupoprodajnog ugovora.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a navodeći da joj nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom iz razloga što je sud neopravdano odbio saslušati svjedoke koje je tužena predložila. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja omogućio tuženoj da raspravlja pred sudom, a odbijanje prijedloga tužene da se sasluša određeni svjedoci, te tuženoj nije onemogućeno raspravljanje, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je provedenim dokaznim postupkom utvrdio relevantne činjenice pa da je stoga saslušanje predloženih svjedoka, a na okolnosti da je tužiteljica postupala protivno interesima tužene suvišno, a sa kojim utvrđenjem se u cijelosti slaže i ovaj sud.

22. S obzirom na izloženo neosnovani su žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja postupio protivno odredbi čl. 848. ZOO-a jer da je trebao utvrditi da tužiteljici ne pripada pravo na proviziju jer da je postupala protivno interesima nalogodavca tužene jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da u postupanju tužiteljice nema radnji koje su se provodile protivno interesima tužene i u korist prodavatelja, jer je tužena sa prodavateljima zaključila kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je tužena zajedno sa suprugom kupile nekretnine koje su bile predmetom ugovora o proviziji te je ugovoreno i pravo služnosti slijedom čega proizlazi da je ostvaren cilj zaključenim ugovorom o posredovanju.

23. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 844. st. 1. ZOO-a pravilno utvrđujući da tužiteljica ima pravo na ugovorenu proviziju.

24. S obzirom na izloženo protivno žalbenim navodima tužene da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, utvrđeno je da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 15. st. 1., 2. i 4., čl. 21. st. 1. toč. 9., čl. 27. i čl. 28. st. 1. ZOPPN-a pravilno utvrđujući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za gubitak provizije iz čl. 848. ZOO-a te pravilno primjenjuje i čl. 841., čl. 840., čl. 848., čl. 835. i čl. 9. ZOO-a.

25. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva.

26. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

27. Tužena nije uspjela u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno je kao u točki II izreke ove presude-. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točki I. stavku drugom izreke ostaje neizmijenjena i to u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice kao neosnovan.

U Rijeci 30. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić, v.r.