Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-922/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku G. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. i partneri d.o.o. iz R., , protiv tuženice V. M. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćniku V. Z., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-447/2022-21 od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice R. M. i tuženice V. M. kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-447/2022-21 od 29. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Smanjuje se iznos plaćene kapare pa je tuženica dužna platiti tužiteljici, u roku od 15 dana, iznos od 27.000,00 eura/203.431,50 kn 1 te zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 2. svibnja 2021. pa do 31. prosinca 2022., u visini koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023 do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 29.000,00 eur zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u visini 5.116,66 eur/ 38.551,47 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od 29. rujna 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj odbija."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. II. i III. izreke žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu naknade troškova parničnog postupka, podredno ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP) na koju neutemeljeno žalba ukazuje, jer je sud prvog stupnja, u smislu čl.

8. ZPP, valjano ocijenio dokaze, tako da presuda nema nedostatke i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

7. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren prema tuženici radi smanjenja kapare u smislu odredbe čl. 304. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO), smatrajući da iznos isplaćene kapare u iznosu od 85.000,00 eur predstavlja 15% ugovorene kupoprodajne cijene, da je isti previsok, jer uobičajeni iznos kapare iznosi 5% što bi u konkretnom slučaju iznosilo 29.000,00 eur, slijedom čega potražuje povrat iznosa od 56.000,00 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

9. Na žalbeni navod tužiteljice kako sud nije obrazložio zašto bi kapara iznad 5% bila zakonita, valja reći da je sud dao valjano obrazloženje kada je utvrdio da bi kapara u konkretnom slučaju trebala iznositi 10% od kupoprodajne cijene, s obzirom na prihvaćeno stajalište sudske prakse da je kapara od 10% ugovorene kupoprodajne cijene, primjerena kapara, imajući pritom u vidu i samu prirodu kapare, tim više što je u konkretnom slučaju utvrđeno da je danom sklapanja predugovora na ime kapare plaćeno 60.000,00 eur što predstavlja malo više od 10% ugovorene cijene, a da je drugi dio kapare u visini od 25.000,00 eur plaćen kako bi tuženica mogla podmiriti dug prema banci te ishoditi brisanje zaloga na nekretnini, što je tuženica potvrdila u svom stranačkom iskazu.

10. Osim toga, na žalbeni navod tužiteljice kako sud nije dao odgovor na prigovor tužiteljice da je tuženica raskinula kupoprodajni ugovor, a ne odustala od njega u smislu odredbe čl. 307. ZOO, odnosno da tuženica u svojoj izjavi nije izjavila da se zadovoljava kaparom nego je izričito navela da raskida ugovor, što za posljedicu ima da svaka stranka vraća ono što je primila, valja reći da iz činjeničnog opisa tužbe proizlazi da tužiteljica ni jednom riječi ne spori da tuženica ima pravo zadržati kaparu, nego smatra da je ista previsoko određena pa traži smanjenje kapare na 5% te se izričito poziva na odredbu čl. 304. st. 4 ZOO.

11. Pored toga, opravdano sud, i po mišljenju ovog suda, zaključuje kako iz e-mail poruke od 26. siječnja 2022. proizlazi da punomoćnik tužiteljice, a radi mirnog rješenja spora, tuženici šalje prijedlog sporazuma o povratu dijela kapare u visini od 27.000,00 eur, odnosno da tuženica zadrži 58.000,00 eur kao kaparu u visini od 10% kupoprodajne cijene, što po mišljenju ovog suda isti zasigurno ne bi učinio, ukoliko bi tužiteljica smatrala da svaka stranka ima vratiti ono što je primila.

12. Isto tako, sud je opravdano naveo kako predmet ovog postupka nije utvrđivanje tko je kriv za raskid predugovora o kupoprodaji nekretnine te da razlozi raskida predugovora i krivnja neke od strane ne mogu imati utjecaja na primjenu odredbe čl. 304. st. 4. ZOO već jedino mogu biti od značaja za ocjenu osnovanosti za raskid ugovora.

13. Konačno, sud je opravdano, i po mišljenju ovog suda, utvrdio da je do raskida predugovora o kupoprodaji nekretnine došlo zbog krivnje tužiteljice, jer ona nije isplatila do ugovorenog roka iz predugovora o kupoprodaji nekretnine preostali iznos kupoprodajne cijene u visini od 495.000,00 eur.

14. Na žalbeni navod tuženice kako se u okolnostima konkretnog slučaja ne radi o prekomjernoj kapari, jer da je tužiteljica bila svjesna činjenice da iznos od 85.000,00 eur predstavlja kaparu, da je do neispunjenja ugovora došlo zbog krivnje tužiteljice te da nemogućnost ispunjenja preuzetih obveza od strane tužiteljice ne smije ići na štetu tuženice, odnosno da je upravo ona pretrpjela štetu, valja reći da je tuženica mogla zahtijevati naknadu štete zbog neispunjenja ugovora ako je takvu štetu pretrpjela, bilo da ustane posebnom tužbom za naknadu štete ili u ovom postupku staviti u prijeboj svoje potraživanje naknade štete potraživanju tužiteljice za vraćanje kapare, što tuženica nije učinila.

15. Dakle, i ovaj sud smatra da bi primjerena kapara s obzirom na sve okolnosti slučaja, a posebno s obzirom na odnos između iznosa kapare i kupoprodajne cijene kako onaj izražen u postotku tako i onaj izražen u apsolutnom iznosu, bila u iznosu od 58.000 eur, te da je stoga tuženica dužna vratiti više primljenu kaparu u iznosu od 27.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 2. svibnja 2021., kao dana kada je tuženica isplatu kapare primila na temelju odredbe čl. 368. st. 2. i 5. ZOO.

16. Slijedom iznesenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP.

17. Odluka o parničnim troškovima pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP te je sud ispravno uzeo u obzir uspjeh tužiteljice u pogledu osnova u visini od 100% te u pogledu visine 47 %, dakle ukupan uspjeh tužiteljice u sporu je 73,50 %, dok tuženica s osnovom nije uspjela, a u odnosu na visinu je uspjela s 53%, dakle ukupan uspjeh tuženice je 26,5%, pa oduzimajući uspjeh tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela od uspjeha tuženice dolazi se do konačnog uspjeha tužiteljice u ovome sporu od 47 %.

U Zadru, 30. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica