REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1727/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Žalac, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv 1. tuženika Stečajna masa iza Starčević d.o.o. u stečaju, Zagreb, Horvatovac 13, OIB 02570017885, kojeg zastupa Zdravko Kuzmić, stečajni upravitelj iz Zagreba i 2. tuženika Plama-Pur d.o.o., Republika Slovenija, Podgrad, Hrušica 104, OIB 40703926124, kojeg zastupa punomoćnik Matija Pečatnik, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i pobijanja pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3166/2023-2 od 15. studenoga 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P-199/2023-104 od 18. kolovoza 2023., ispravljena rješenjem poslovni broj P-199/2023-108 od 31. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 30. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
III. Odbija se zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3166/2023-2 od 15. studenoga 2023., zbog pitanja koja tužitelj smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„I. Može li se sud drugog stupnja pozvati na odredbu čl. 352. stavak 1. ZPP-a da tužitelj u žalbi ne može iznositi činjenice glede ništetnosti ugovora, te da ih je dužan iznijeti do završetka pripremnog ročišta, iako je isti dužan po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora.
II. Može li sud prvog stupnja ispitati činjenice iznesene nakon dovršetka prethodnog postupka glede ništetnosti ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kao prethodno pitanje, uzimajući u obzir činjenicu da poznaje pravo, te da na ništetnost ugovora paziti po službenoj dužnosti, te da se zahtjev za utvrđivanje ništetnosti može podnijeti do dovršetka glavne rasprave.“.
2.1. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 262/2021 i Županijskog suda u Varaždinu poslovni
3. Uz naznačena pitanja tužitelj se pozvao i na povredu prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske (čl. 29. st. 1.) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (čl. 6.) i to prava na pravično suđenje.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije 2. tuženik predlaže odbiti prijedlog, a podredno odbaciti ga, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. U odnosu na postavljena pitanja valja odgovoriti da nije riječ o pravnim pitanjima o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda. Naime, revizijski je sud u nizu svojim odluka (primjerice Rev- 1137/04 od 20. prosinca 2005., Rev-170/11 od 11. ožujka 2014., Rev-191/12 od 12. srpnja 2016., Rev 4040/2019 od 16. svibnja 2023.) iznio pravno shvaćanje da je sud dužan po službenoj dužnosti paziti na ništetnost (ništavost) pravnog posla na kojemu se temelje zahtjevi stranaka, ali u okviru činjeničnih tvrdnji stranaka te u okviru općepoznatih činjenica, posljedično čemu sud nije dužan sam istraživati činjenice koje bi eventualno mogle ukazivale na ništetnost pravnog posla, uz iznimku iz čl. 7. st. 2. ZPP-a (što u ovom predmetu niti predlagatelj i ne tvrdi da je slučaj). Isto tako u odluci broj Rev 2483/2019 od 1. prosinca 2020., revizijski sud je iznio shvaćanje o mogućnosti stranaka da iznose nove činjenice i predlažu nove dokaze nakon zaključenja prethodnog postupka (u situaciji kada se isti odnose na okolnosti ništetnosti), samo u situaciji ako do zaključenja prethodnog postupka nisu mogle iznijeti bez svoje krivnje (čl. 299. st. 2. ZPP-a), a o čemu se ovdje ne radi, jer tužitelj niti ne tvrdi da nove činjenice i dokaze nije mogao predložiti do zaključenja prethodnog postupka. S tim u vezi jasna je i nedvosmislena odredba čl. 352. st. 1. ZPP-a prema kojoj se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a o čemu je revizijski sud izrazio shvaćanje u brojnim odlukama (primjerice Rev-x 461/15 od 19. siječnja 2016., Rev-x 131/15 od 4. studenoga 2015., Revr 1768/14 od 27. listopada 2015., Rev-x 1098/14).
7. Slijedom navedenog postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa stoga niti praksa koja se dostavlja u prilog važnosti, nije od utjecaja jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u navedenim odlukama ovog suda.
8. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom u primjeni odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a i čl. 352. st. 1. ZPP-a. Primjena navedenih zakonskih odredbi ne može predstavljati povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.
10. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
11. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u točki I. i II. izreke.
12. Drugotuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke.
Zagreb, 30. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
