REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1334/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Marine Paulić članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Turističke zajednice općine Župa Dubrovačka, Mlini, Šetalište dr. Franja Tuđmana 7, OIB 17096059285, kojeg zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetniku u Dubrovniku, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-627/2023-3 od 12. prosinca 2023. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-198/2022-22 od 21. travnja 2023. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 30. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-627/2023-3 od 12. prosinca 2023. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-198/2022-22 od 21. travnja 2023. suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika od 13. lipnja 2022. kojom se otkazuje Ugovor o radu tužiteljice na radnom mjestu statističar – informatičar nedopuštena.

II. Raskida se radni odnos stranaka zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto statističar – informatičar sklopljenim 01. ožujka 2017. s danom 07. kolovoza 2022.

III. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 2.866,81 Eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 497,50 Eura kao neosnovan.“.

2. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-627/2023-3 od 12. prosinca 2023. odlučeno je:

„I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-198/2022- 22 od 21. travnja 2023.

II. Odbacuje se tužba tužiteljice CC kao nepravovremena.

III. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u visini od 497,50 eura / 3.798,41 kunu.

IV. Nalaže se tužiteljica nadoknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u visini od 149,25 eura / 1.124,52 kune.“.

3. Protiv drugostupanjskoga rješenja, reviziju - dopuštenu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1434/2024-2 od 9. travnja 2024., zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - podnosi tužiteljica s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

4. U odgovoru na reviziju, tuženik osporava revizijske navode i predlaže da se revizija odbaci, a podredno odbije.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti odluke tuženika, od 13. lipnja 2022. kojom se otkazuje ugovor o radu tužiteljici na radnom mjestu statističar - informatičar, raskid radnog odnosa zasnovanog ugovorom o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto statističar - informatičar, sklopljenog 1. ožujka 2017., a sa danom 7. kolovoza 2022. te zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.866,81 kn.

7. U revizijskoj fazi postupka, sporno je pitanje pravovremenosti podnese tužbe u smislu odredbe čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR).

8. Nesporno je među strankama: da je tužiteljica predmetnu Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 13. lipnja 2022. (dalje: Odluka) zaprimila istoga dana kada je Odluka i donesena, dakle 13. lipnja 2022.; da je na dan zaprimanja Odluke, 13. lipnja 2022. tužiteljica tuženiku podnijela dopis naslovljen „primitak odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu“ u kojem potvrđuje zaprimanje Odluke i novog ugovora o radu 13. lipnja 2022. te ističe da su u pobijanoj Odluci pogrešno navedeni preostali dani godišnjeg odmora za 2021. postavljajući zahtjev da joj se dani godišnjeg odmora koje ne uspije iskoristiti isplate, dalje navodeći i to da je u pobijanoj Odluci pogrešno izračunat godišnji odmor za 2022. uz molbu da se napravi novi točan izračun. Nesporno je i: da na taj dopis, kojega je tuženik zaprimio 13. lipnja 2022. nije odgovorio, niti je udovoljio traženju tužiteljice postavljenom u tom dopisu; da je tužiteljica putem Odvjetničkog ureda 24. lipnja 2022. tuženiku podnijela dopis naslovljen „Zahtjev za zaštitu prava radnika CC“ u kojem navodi da je pobijana Odluka nedopuštena i nezakonita iz procesnih i materijalnih razloga te predlaže da tuženik stavi Odluku izvan snage i vrati tužiteljicu na njeno radno mjesto te joj kompenzira štetu koju joj je uzrokovao nezakonitom i nedopuštenom Odlukom o otkazu, ukazujući na to da nisu točno izračunati dani godišnjeg odmora. Konačno, nesporno je i da na taj dopis koji je zaprimljen 24. lipnja 2022. tuženik nije odgovorio niti udovoljio zahtjevu tužiteljice postavljenom u tom dopisu.

9. Utvrđuje prvostupanjski sud (temeljem ispisa iz prijamne knjige Hrvatske pošte d.d.) da je predmetna tužba sudu podnesena 25. srpnja 2022. preporučenom pošiljkom, a koja činjenica među strankama nije niti sporna, jer je tuženik na pripremnom ročištu 21. studenoga 2022. izrijekom vezano za navedeni ispis iz prijemne knjige Hrvatske pošte d.d. naveo da ne spori vrijeme (datum) predaje predmetne tužbe pošti.

10. Tumačenjem odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a, prvostupanjski sud zaključuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, u roku od 15 dana od dostave odluke kojem je povrijeđeno njegovo pravo, ima pravo od poslodavca zahtijevati ostvarenje toga prava, a ukoliko radnik smatra da mu je dostavljenom odlukom poslodavac povrijedio više različitih prava iz radnog odnosa nema zapreke da u roku iz čl. 133. st. 1. ZR-a poslodavcu podnese više različitih zahtjeva za ostvarenje svakog pojedinog od tih prava. Kako tužiteljica dopisom dostavljenim tuženiku 13. lipnja 2022. zahtjeva ostvarenje prava na godišnji odmor, a dopisom dostavljenim tuženiku 24. lipnja 2022. zahtjeva stavljanje van snage Odluke o otkazu ugovora o radu, zbog razloga nedopuštenosti i nezakonitosti otkaza i vraćanje na rad, zaključuje prvostupanjski sud da je neovisno o činjenici što se oba zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice odnose na istu Odluku poslodavca, tužiteljica tuženiku uputila dva sadržajno različita zahtjeva za zaštitu različitih prava iz radnog odnosa (prvi se odnosi na pravo na godišnji odmor, a drugi na otkaz ugovora o radu) koja su oba pravodobna, i da se u odnosu na sudsku zaštitu povrijeđenih prava trebaju zasebno računati rokovi propisani odredbom čl. 133. st. 2. ZR-a, pa da u pogledu pravodobnosti predmetne tužbe kojom tužiteljica osporava dopuštenost odnosno zakonitost Odluke o otkazu ugovora o radu, taj rok se računa od 24. lipnja 2022. (kao dana kada je tužiteljica tuženiku pravodobno dostavila zahtjev za zaštitu prava u pogledu otkaza ugovora o radu sklopljenog među strankama).

11. Računajući dakle, rok propisan odredbom čl. 133. st. 2. ZR-a od 24. lipnja 2022. sud utvrđuje da je rok od petnaest dana u kojem tuženik može udovoljiti zahtjevu radnika, istekao 11. srpnja 2022., a kako je nesporno da tuženik nije udovoljio zahtjevu tužiteljice u tom roku, daljnji rok od petnaest dana u kojem je tužiteljica mogla zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava je istekao 26. srpnja 2022. Stoga, zaključuje prvostupanjski sud da je podnesena tužba 25. srpnja 2022., podnesena u roku propisanom odredbom čl. 133. st. 2. u vezi sa st. 1. ZR-a.

12. Drugostupanjski sud, suprotno zaključku prvostupanjskoga suda, zaključuje da je predmetna tužba nepravovremena. Naime, navodi drugostupanjski sud kako je iz otisnutog prijemnog štambilja nadležnoga suda vidljivo da je tužba u ovom predmetu predana neposredno 28. srpnja 2022. pa da je stoga tužiteljica (tužba je trebala biti podnesena do dana 25. srpnja 2022.) prekludirana sa svojim pravom na traženje sudske zaštite. Stoga, drugostupanjski sud ukida prvostupanjsku presudu i odbacuje tužbu.

13. Iz sadržaja obrazloženja drugostupanjskoga rješenja proizlazi, da drugostupanjski sud prihvaćajući tuženikov prigovor nepravovremenosti tužbe ne navodi niti jedan razlog radi kojega ne prihvaća činjenično utvrđenje prvostupanjskoga suda, na temelju kojega je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim ovaj tuženikov prigovor, niti utvrđuje pravilnost ocjene dokaza prvostupanjskog suda izvedenih na ovu okolnost u postupku, jednako kao što ne cijeni niti sadržaj navoda tuženika sa pripremnog ročišta održanog 21. studenog 2022. (iz kojega proizlazi da je punomoćnik tuženika naveo kako tuženik niti ne spori vrijeme predaje tužbe pošti u smislu pravovremenosti, već rok od trideset dana od donošenja Odluke o otkazu unutar kojega roka je tužiteljica bila dužna podnijeti tužbu, već samo cijeni sadržaj štambilja otisnutog na tužbi i to posve izdvojeno od ostalih dokaza i preostalog sadržaja spisa.

14. Polazeći od revizijskih navoda, a prethodno i navoda iznesenih u postupku povodom prijedloga za dopuštenje revizije, revizija je razmotrena u odnosu na povredu Ustavnog prava na pravično suđeno propisanog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14

- dalje: Ustav) prema kojoj svaka osoba ima pravo da zakonom ustanovljenim, neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku, odluči o njegovim pravima i obvezama te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) sukladno kojoj odredbi se regulira pravo na pošteno suđenje „radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi... svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično... ispita njegov slučaj...“.

15. Ustavno pravo na pravično suđenje jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Stoga, obrazloženje sudske odluke koje ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuje na zaključak o postojanju arbitrarnosti u postupovnom ili materijalnopravnom smislu (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5748/2014 od 11. prosinca 2014.).

16. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-3226/2022 od 11. srpnja 2023. navodi:

„Sudska odluka, odnosno odluka drugih tijela javne vlasti smatrat će se arbitrarnom (proizvoljnom) u mjeri koja dovodi u pitanje pravičnost postupka ako ne sadrži dostatne pravno relevantne razloge, odnosno ako su razlozi za njezino donošenje utemeljeni na faktičnoj i pravnoj pogrešci koja za svoju posljedicu imaju uskratu pravne zaštite.“ (npr. predmet Europskog suda za ljudska prava Urot protiv Turske broj 53561/09, 13952/11, Paragraf 68. presuda od 27. studenoga 2018.).

17. Primjenjujući navedena pravila na ovaj konkretni slučaj, ovaj sud je pravnoga shvaćanja da obrazloženje pobijanog drugostupanjskog rješenja u kojemu se ne navode razlozi radi zbog kojih se ne prihvaćaju činjenična utvrđenja prvostupanjskoga suda (na temelju kojih je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nepravovremenosti podnošenja tužbe) niti utvrđenje pravilnosti ocijene dokaza prvostupanjskoga suda izvedenih na ovu okolnost u postupku, kao i ne cijeni sadržaj navoda tuženika sa pripremnog ročišta održanom 21. studenog 2022. (već samo cijeni sadržaja štambilja otisnutog na tužbi) predstavlja arbitrarno obrazloženje, jer drugostupanjski sud nije iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku, pa ju dakle, nije obrazložio na način koji otklanja svaku sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja.

18. Zbog navedenoga - ne davanja relevantnih razloga za svoju odluku, a što je po ocijeni ovoga suda osobito teška povreda odredaba parničnog postupka - ovaj sud utvrđuje da je tužiteljici pobijanim rješenjem povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava, pravo na pravično suđenje i čl. 6. st. 1. Konvencije pravo na pošteno suđenje.

19. Stoga je, sukladno odredbi čl. 391. st. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci, s time da će u nastavku postupka drugostupanjski sud otkloniti navedenu povredu odredaba parničnog postupka, ponovno odlučiti o žalbi tuženika i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku za koju će iznijeti valjane i dostatne razloge.

Zagreb, 30. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina