Poslovni broj: Usž-4004/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja HL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 480/2022-5 od 12. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-480/2022-5 od 12. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, klasa: UP/II-561-01/21-01/442, urbroj: 512-2501- 22-2 od 17. siječnja 2022.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, klasa: UP/I-561-01/21-01/479, urbroj: 512M2-50-21-3 od 7. prosinca 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem ispravljeni su podaci o razdobljima pripadnosti tužitelja VP 2126 Varaždin (104. brigada HV), pogrešno evidentirani u bazi "IS-PU" i to razdoblje od 17. prosinca 1991. do 4. siječnja 1992. u ispravno razdoblje od 10. prosinca 1991. do 7. siječnja 1992. i razdoblje od 24. veljače 1992. do ožujka 1992. u ispravno razdoblje od 24. veljače 1992. do 11. ožujka 1992. (točka 1. i 2. izreke), kao i pogrešno evidentirani podaci u popisu vojnih osoba (VOB-8) VP 2126 Varaždin (104. brigada HV) o razdoblju pripadnosti pričuvnom sastavu i to razdoblje od 17. prosinca 1991. do 4. siječnja 1992. u ispravno razdoblje od 10. prosinca 1991. do 7. siječnja 1992. i razdoblje od 24. veljače 1992. do 10. ožujka 1992. u ispravno razdoblje od 24. veljače 1992. do 11. ožujka 1992. (točka 3. i 4. izreke). Pod točkom 5. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Štabu teritorijalne obrane Ivanec od rujna do prosinca 1991. te temeljem pripadnosti VP 3321 Varaždin (18. topnički divizion) u razdoblju od 4. svibnja 1995. do 9. svibnja 1995.

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da sud u presudi ne obrazlaže zbog čega ne vjeruje materijalnim dokazima i izjavama svjedoka, niti je iz prvostupanjskog i osporenog rješenja vidljivo zašto nisu uzete u obzir izjave svjedoka AL, ĐL, ĆL, FL i LL, koji imaju neposredna saznanja o tome da je dragovoljno pristupio u postrojbu Hrvatske vojske, radio u Štabu teritorijalne obrane Ivanec te obučavao veziste i nabavljao potrebnu opremu vezanu uz njihov rad. Smatra da fotografije snimljene na bojišnici dokazuju da je bio pripadnik 18. topničkog diviziona Varaždin VP 3321. Nadalje navodi da činjenica što tuženik nije vodio valjane evidencije ne može biti na njegovu štetu. Smatra da u upravnom postupku nisu poštivana načela iz članka 5. stavka 3. i članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojima se moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravedno rješavanje upravne stvari i pri tome strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava. Osporava navode suda da nije borbeno djelovao, navodeći da nije mogao raditi poslove veziste i istovremeno pucati, odnosno borbeno djelovati. Smatra da ispunjava pretpostavke iz članka 3. stavka 1.a) i stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda iznijetih tijekom upravnog spora. Smatra da je prvostupanjska presuda na zakonu osnovana i da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno. Predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS/10), koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema odredbi članka 3. stavka 1.a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZoHBDR) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

8. Pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. (stavak 2. članka 3. ZoHBDR-a).

9. Prema stanju spisa razvidno je da je prvostupanjski sud nakon izvršenog uvida u spis tuženika i dokumentaciju priloženu u tijeku spora, razmotrio pravna i činjenična pitanja koja su u smislu citiranih odredbi ZoHBDR-a odlučna za rješavanje o zahtjevu tužitelja, odnosno utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja po osnovi pripadnosti Štabu teritorijalne obrane Ivanec od 15. rujna 1991. do 9. prosinca 1991. i temeljem pripadnosti VP 3321 Varaždin (18. topnički divizion) u razdoblju od 4. svibnja 1995. do 9. svibnja 1995. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz dokaza provedenih u upravnom postupku, te je s obzirom na relevantne propise naveo valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, odgovorivši pritom dostatno na navode tužbe, a koje tužitelj u bitnom ponavlja u ovoj žalbi.

10. S obzirom na spisu priložene podatke nadležnih tijela prema kojima u službenim evidencijama, odnosno arhivskoj građi nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužitelja Štabu teritorijalne obrane Ivanec i 18. topničkom divizionu Varaždin u traženim razdobljima (očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Varaždin od 7. travnja 2021. i očitovanje Središnjeg vojnog arhiva od 29. ožujka 2021.), te s obzirom na iskaze tužitelja i svjedoka AL, ĐL, LL, FL i ĆL, saslušanih u upravnom postupku, glede aktivnosti i zadaća koje je tužitelj u spornim razdobljima obavljao, prvostupanjski je sud prilikom donošenja odluke, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a/10, pravilno ocijenio da tužitelj ne ispunjava kumulativne uvjete propisane citiranom odredbom članka 3. stavka 1. i 2. ZoHBDR-a za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u tim razdobljima.

11. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda, poslovi i zadaci tužitelja u okviru priprema za obranu (nabava opreme i antenskih sistema veze, dežurstva na sredstvima veze i fizičko osiguravanje objekta, obuka vojnika raspoređenih u jedinice veze, dežurstva u prostorijama Centra za obavješćivanje), nesumnjivo predstavljaju doprinos obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Međutim, navedene aktivnosti ne mogu se smatrati sudjelovanjem u obrani u smislu citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZoHBDR-a, imajući pri tome u vidu i da Štab teritorijalne obrane u odredbi stavka 1. istog članka Zakona nije predviđen kao organizacijski oblik Oružanih snaga Republike Hrvatske. Također, s obzirom da tužitelj nije priložio nikakve materijalne dokaze, niti su u evidencijama MORH-a pronađeni dokazi o pripadnosti tužitelja 18. topničkom divizionu Varaždin od 4. do 9. svibnja 1995., dok iz priloženih potvrda (potvrda 104. br. "R" ZNG Varaždin od 8. siječnja 1992. i VP 2126 Varaždin od 11. ožujka 1992.) proizlazi da je po pozivu izvršavao vojnu obvezu u općini [adresa] i [adresa] u vremenu od 10. prosinca 1991. do 7. siječnja 1992. i od 24. veljače 1992. do 11. ožujka 1992., ne postoje niti pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja po osnovi pripadnosti toj postrojbi u razdoblju od 4. do 9. svibnja 1995.

12. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je u upravnom postupku sukladno članku 8. i 9. ZUP-a utvrđeno pravo stanje stvari, uz ocjenu svih provedenih i priloženih dokaza, te je prilikom donošenja odluke osnovano zaključio da dokazi pribavljeni tijekom upravnog postupka ne upućuju na zaključak da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za priznavanje statusa hrvatskog branitelja u spornim razdobljima sukladno mjerodavnoj odredbi članka 3. stavka 1. i 2. ZoHBDR- a.

13. Slijedom iznesenog, ovaj Sud nalazi da navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom sporu.

14. Stoga je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a/10 odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 30. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska