Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2665/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Iris mldb. Kovačević OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Osnovne škole Rovišće, OIB: 45751785880, Vladimira Nazora 1, Rovišće, zastupanog po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, Ul. Milana Šufflaya 15a, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-65/2023-54 od 14. ožujka 2024., u sjednici vijeća dana 29. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn- 65/2023-54 od 14. ožujka 2024. u dijelu pod toč. I izreke te se odbija i dio tužbenog zahtjeva tužitelja s naslova naknade neimovinske štete od 2.850,00 eur sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2023. do isplate.
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-65/2023-54 od 14. ožujka 2024. u dijelu pod toč. I izreke u preostalome dijelu za iznos od 8.420,62 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i to:
- na iznos od 5.950,00 Eura, počevši od 6. ožujka 2023., pa do isplate,
- na iznos od 1.751,00 Eura, počevši od 14. ožujka 2024., pa do isplate,
- na iznos od 185,81 Eura, počevši od 15. studenog 2018., pa do isplate,
- na iznos od 127,55 Eura, počevši od 3. prosinca 2018., pa do isplate,
- na iznos od 387,68 Eura, počevši od 26. kolovoza 2019., pa do isplate,
- na iznos od 18,58 Eura, počevši od 20. siječnja 2020., pa do isplate.
III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-65/2023-54 od 14. ožujka 2024. u dijelu pod toč. II izreke.
r i j e š i o j e
I. Preinačava se odluka o trošku sadržana u toč. II izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-65/2023-54 od 14. ožujka 2024. za iznos od 1.483,55 eur i odbija zahtjev tužitelja za dosuđenje troškova postupka u tome dijelu.
II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-65/2023-54 od 14. ožujka 2024. u dijelu pod toč. II izreke (odluka o parničnom trošku tužiteljice) za iznos od 5.252,84 eur sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2014. do isplate.
III. Odbija se tužitelj sa žalbom kao neosnovanom te se potvrđuje pobijana presuda u dijelu pod toč. IV izreke.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.
V. Nalaže se tužiteljici da u roku od petnaest dana isplati tuženiku trošak postupka povodom žalbe od 195,31 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Osnovnoj školi Rovišće OIB:45751785880, Vladimira Nazora 1, Rovišće, da isplati tužiteljici Iris mldb. Kovačević OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade štete ukupan iznos od 11.470,62 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i to:-na iznos od 9.000,00 Eura, počevši od 06. ožujka 2023. godine, pa do isplate,-na iznos od 1.751,00 Eura, počevši od 14. ožujka 2024. godine, pa do isplate,-na iznos od 185,81 Eura, počevši od 15. studenog 2018. godine, pa do isplate,-na iznos od 127,55 Eura, počevši od 03. prosinca 2018. godine, pa do isplate,-na iznos od 387,68 Eura, počevši od 26. kolovoza 2019. godine, pa do isplate,-na iznos od 18,58 Eura, počevši od 20. siječnja 2020. godine, pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice i to preko dosuđenog iznosa od 11.470,62 Eura, do zatraženog iznosa od 14.070,62 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 2.600,00 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos od 06. ožujka 2023. godine, pa sve do isplate, a odbija se i dio zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na potraživanje zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.751,62 Eura u vezi tuđe pomoći i njege, počevši od 06. ožujka 2023. godine, pa sve do dana 13. ožujka 2024. godine.
III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.736,40 Eura, sa zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2024. godine, pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u vezi naknade parničnog troška, preko dosuđenog iznosa od 6.736,40 Eura, do zatraženog iznosa od 11.122,52 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 4.386,12 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos od 14. ožujka 2024. godine, pa sve do isplate."
2. Protiv navedene presude podnio je žalbu tuženik u usvajajućem dijelu, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da se presudu preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te dosudi trošak žalbenog postupka.
3. Protiv navedene presude podnio je žalbu tužitelj i to u odbijajućem dijelu, iz žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se presudu preinači u smislu žalbenih navoda, te dosudi trošak žalbenog postupka.
4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužiteljica dana 24. svibnja 2018. kao učenica Osnovne škole u Rovišću, pretrpjela tjelesne ozlijede u školskoj dvorani, neposredno nakon završenog sata tjelesnog odgoja, pa sud utvrđuje kako je tuženik pasivno legitimiran za ovu parnicu u smislu čl. 1058. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje ZOO) budući je do štetnog događaja došlo unutar sportske dvorane škole na satu tjelesnog odgoja i neposredno nakon što je taj sat bio završen, kada su djeca iz razreda koji je imao tjelesni odgoj bila postrojena ispred nastavnice te su potom trebala napustiti dvoranu, u prisutnosti dvije odrasle osobe-nastavnice ĐH, te SH, asistentice u nastavi učeniku iz razreda ŽH, tako da iz iskaza svjedoka SH, ĐH, GH, [obrt] ... [obrt], [adresa] mldb. [obrt], tužiteljice, DH, KH, te Đ mldb. NH i NH, proizlazi da kritičnog dana Ivan mldb. Kuzminović nije aktivno sudjelovao na satu tjelesnog odgoja, kao niti S mldb. DH i Dominik mldb. Tisanić, pa su njih troje sjedili na pomoćnoj tribini, dok je na tribini sjedila asistentica SH, a tužiteljica se otišla odmoriti na tribinu.
7. Pri tome svjedok Ivan mldb. Kuzminović tvrdi kako je slučajno zahvatio BH, zbog čega je ona pala s tribine dok za njega tužiteljica tvrdi da ju je gurnuo s tribine jer je tvrdila kako je osjetila ruke na svojim leđima, koje su ju gurnule prema naprijed. Pri tome sud ne prihvaća da bi svjedok NH gurnuo tužiteljicu sa namjerom da je ozlijedi te sud prema čl. 1058. st. 1. ZOO, utvrđuje kako za štetu koju drugome prouzroči maloljetnik dok je pod nadzorom škole, odgovara škola, osim ako se dokaže da su nadzor obavljali na način na koji su obvezani ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.
8. Uslijed dopuštenja da djeca koja ne obavljaju nastavu tjelesnog odgoja sjede na povišenoj tribini a ne primjerice na pomoćnim klupama na parketu ili na samom parketu, sud zaključuje kako tuženik nije time vršio brižljivo obavljanje nadzora u smislu citirane odredbe čl. 1058. ZOO iako je u dvorani bilo pomoćnih klupa na parketu i na kojima su djeca mogla sjediti, jer inače djeca koja ne obavljaju tjelesni odgoj sjede upravo na tim pomoćnim klupama pa sud pravilno utvrđuje odgovornost tužene za štetu. Dakle, unatoč žalbenim tvrdnjama tužene, radilo se o namjernom guranju ili nehotičnom činu, izostala je po pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja utvrđena činjenica obavljanja nadzora koje bi bilo brižljivo imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, pa je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu.
9. U pogledu pak visine zahtjeva, pravilno je sud medicinskim vještačenjem utvrdio kako je uslijed pada sa pomoćne tribine tužiteljica pretrpjela epifiziolizu i subkapitalni prijelom glavice desne palčane kosti i epifiziolizu i prijelom olekranona desne lakatne kosti, te su operativno liječeni epifizioliza i subkapitalni prijelom glavice desne palčane kosti, pa je kod tužiteljice zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 5%, zbog zaostale kontrakture - smanjene pokretljivosti desnog lakta lakog stupnja a tužiteljica je trpjela bolove koji su bili jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 2 mjeseca, zatim primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, te je sekundarni strah jakog intenziteta potrajao tijekom 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta da je potrajao tjedan dana, a sekundarni strah slabog intenziteta, koji se manifestirao kao zabrinutost za ishod liječenja je potrajao slijedeća 2 mjeseca. Tuđu pomoć vještak nakon otpusta iz bolnice 25. svibnja 2018. procjenjuje sa po 8 sati dnevno u trajanju od 3 tjedna (kada je tužiteljica nosila imobilizaciju i nije mogla koristiti desnu ruku), za provođenje osobne higijene, spremanje hrane, odlaske na redovite liječničke kontrole, pomoć u svladavanju školskog gradiva, odlaske u nabavku i sl., te po 4 sata dnevno nakon skidanja imobilizacije u trajanju od 3 mjeseca dok zaostala kontraktura desnog lakta kod tužiteljice predstavlja naruženje lakog stupnja koje je uočljivo trećima ponekad (kada tužiteljica nosi majice ili košulje kratkih rukava).
10. Usmeno obrazlažući nalaz, vještak prihvaća opasku da je naruženje lakog stupnja uočljivo trećima i kad tužiteljica nosi majice i košulje dugih rukava, s obzirom da je u slučaju podizanja obje ruke tužiteljice, vidljivo da je desni lakat savinut 20 stupnjeva, a kada je liječenje dovršeno, ocjena ostaje ista s time da je naruženje vidljivo trećima, a ne samo ponekad.
11. Stoga sud tužiteljici temeljem čl. 1100. ZOO dosuđuje naknadu štete a prilikom donošenja odluke o visini zahtjeva po kriteriju fizičkih bolova, tužiteljici utvrđuje iznos od 2.000,00 Eura dok za strah od 1.600,00 Eura, te za trajno smanjenje životne aktivnosti koje je vještak procijenio sa 5%, 3.700,00 Eura dok za naruženje 1.700,00 Eura.
12. Međutim, ovaj sud drži kako u skladu s postojećim orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH nije sasvim pravilno dosuđena naknada neimovinske štete, jer je dosuđena naknada od 3.700,00 eur previsoka. Raniji orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH iz 2002. predviđali su dosuđenje primjerene i pravične naknade od 7.500,00 kn, za opseg smanjenja životne aktivnosti od punih 10% dok novi orijentacijski kriteriji Su-IV-47/2020-5 predviđaju povećanje istog za polovicu punog iznosa. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljici utvrđen opseg pojačanih napora od tek 5% a imajući u vidu dob tužiteljice i sve okolnosti povređivanja, to bi pravilno s ovog osnova bilo dosuđenje tek iznosa od 850,00 eur, pa je u tom smislu previsoko dosuđen zahtjev za iznos od 2.850,00 eur, dok su ostali iznosi naknade štete pravilno dosuđeni.
13. Stoga je pravilno dosuđen ukupan iznos od 9.000,00 Eura u vezi pravične naknade neimovinske štete, koja se odnosila na kriterije bolova, straha, naruženja i smanjenja životne aktivnosti, dok je u preostalom dijelu, za razliku od 2.600,00 Eura zahtjev pravilno odbijen. Konačno sud temeljem čl. 1095. ZOO, prilikom dosude novčanih iznosa po osnovi naknade imovinske štete, zbog tuđe pomoći i njege pravilno dosuđuje 1.751,00 Eura, obzirom na ukupan broj od 536 sati, dok preostale materijalne troškove vezane uz liječenje tužiteljice sud pravilno dosuđuje temeljem priloženih potvrda o cijenama prijevoza. Sud pravilno stoga dosuđuje iznos 185,81 Eura za pregled magnetske rezonance, temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO jer je nastao u vezi troškova liječenja, zatim trošak prijevoza u Lovran od 18,58 Eura, dok HZZO nije pokrio dio troškova koji su bili potrebni za liječenje odnosno trošak od 185,81 Eura jer je pregled učinjen po uputi liječnika fizijatra pa su pravilno dosuđeni i iznosi vezani uz troškove prijevoza od 127,55 Eura i 387,68 Eura za 21 odlazak u Bjelovar odnosno 35 odlazaka u Zagreb u bolnicu, temeljem potvrdi prijevoznika o visini cijena autobusnih karata do Zagreba ili od Markovca Križevačkog do Bjelovara i obrnuto u iznosu od 41,00 kuna (povratna karta) i od Markovca Križevačkog do Zagreba i obrnuto od 80,60 kuna (povratna karta), sve prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO.
14. Dalje, pravilno je zatezna kamata tužiteljici u pogledu naknade neimovinske štete dosuđena u smislu čl. 1103. i čl. 29. ZOO od dovršetka liječenja tužiteljice, dok za imovinsku štetu u vezi prijevoza od dana nastalih troškova.
15. Odluka o parničnim troškovima je donesena temeljem čl. 154. st. 2. i 155. ZPP jer je tužiteljici trošak dosuđen samo za radnje koje su bile neophodne za vođenje parnice, ali je istu valjalo preinačiti obzirom na to da je uspjeh tužiteljice u sporu smanjen. Dakle, tužiteljica je sada uspjela sa 100% osnova i 60,55% visine, ili sveukupno 80,27%, odnosno kada se odbije od toga i uspjeh tuženika prema čl. 154. st. 2. ZPP, to je svega 60,54%, pa je dakle na iznos troška kojeg je sud prvog stupnja opravdano dosudio od 5.950,00 Eura, priznat tužiteljici pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.487,50 Eura, što daje svotu od 7.437,50 Eura, od čega 60,54% jest 4.502,66 eur. Na to je u cijelosti pribrojen i po sudu prvog stupnja opravdano dosuđen trošak koji je u cijelosti bio neophodan za vođenje parnice a to je trošak u vezi zatražene sudske pristojbe na tužbu od 223,51 Eura i na presudu u iznosu od 187,16 Eura, kao i trošak od 5,04 Eura za svjedoka ili sveukupno 4.918,37 eur. Dalje je dosuđen kao neophodan za vođenje parnice i trošak vještaka i to 265,45 Eura i 69,02 Eura ili sveukupno 5.252,84 eur. Kako je tužiteljici ranije dosuđeno troška 6.736,40 eur, to je za razliku od 1.483,55 eur valjalo odbiti zahtjev za trošak, a u preostalome dijelu trošak je opravdano dosuđen. Što se pak tiče žalbe tužitelja na odluku o trošku, ista je dakle neosnovana obzirom na utvrđeni uspjeh tužitelja u sporu, te je ista odbijena temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, imajući u vidu ranije a i sada utvrđen uspjeh stranaka u sporu.
16. Dakle, u ranije navedenom dijelu koji se tiče dosuđenja naknade neimovinske štete za iznos od 2.850,00 eur valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem čl. 373. toč. 1. ZPP preinačiti pobijanu odluku za navedeni iznos, te potom i razmjerno smanjiti dosuđeni trošak temeljem čl. 166. ZPP i čl. 380. toč. 3. ZPP, a u preostalome se dijelu odluka suda prvog stupnja u svemu ukazuje pravilna i zakonita, te je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo u tome dijelu podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke. Konačno je temeljem čl. 166. ZPP tuženoj valjalo dosuditi razmjeran dio troškova postupka povodom žalbe kao pod IV rješenja.
U Zagrebu, 29. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat
