Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2774/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RC pok. R iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivi Staničiću odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1 JC pok. ŠC (Nikice) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2 RCO pok. ŠC (Nikice), Im Grunen Grund 19, D-48317, Drensteinfurt, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Budislavu Anđelinoviću, odvjetniku u Splitu, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1528/23 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća dana 29. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1528/23 od 12. travnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku, dok se zahtjev za dodjelu spisa u rad drugom sucu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbija se kao neosnovan pod toč. I izreke tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužni su tuženici JC pok. ŠC (Nikice), OIB: [osobni identifikacijski broj] i IC r. JC pok. ŠC (Nikice), OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, u svrhu omogućavanja pristupa tužitelju u potkrovlje stambene zgrade [adresa], sa zajedničkog stubišta, izvršiti uklanjanje vratnog krila vrata koja se nalaze u drvenoj pregradi koja dijeli podest stubišta na II (drugom) katu, uz uklanjanje okretnih ležajeva-nosača vratnog krila (britvela) iz okvira vrata, te zamjenu brave na ulaznim vratima u potkrovlje, uz sve popratne radove koji omogućavaju potpunu funkcionalnost vrata, te predaju ključeva tužitelju, sve sukladno vještvu stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ante Novakovića, dipl. ing. građ s nadnevkom" U Omišu, studeni 2023. "2. Dužni su tuženici JC pok. ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IC r. JC pok. ŠC (EC), OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe pristupiti zamjeni stanova na način da RC pok. R, OIB: [osobni identifikacijski broj], postane vlasnik za cijelo stana na nadograđenom drugom katu, zemljišnoknjižne oznake ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), nadograđeni II (drugi) kat zgrade označene sa čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], Z.k. tijelo I-3, K. O. [katastarska općina], a da tuženici postanu, svaki za po 1/2 dijela, a ukupno za cijelo, vlasnici stana u visokom prizemlju obiteljske zgrade [adresa], sagr. na čest. zgr. [katastarska čestica], tijelo prvo, koji nosi oznaku ZK tijelo I.-1 Suvlasnički dio s neodređenim omjetom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], sve u zgradi u [adresa]. Dužni su tuženici JC pok. ŠC (EC), OIB: [osobni identifikacijski broj] i IC r. JC pok. ŠC (Nikice), OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izdati tužitelju RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], tabularnu izjavu podobnu da imenovani zatraži i u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, postigne uknjižbu prava vlasništva za cijelo na stanu na nadograđenom drugom katu, zemljišnoknjižne oznake ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), nadograđeni II (drugi) kat zgrade označene sa čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], Z.k. tijelo I-3, K. O. [katastarska općina], uz istodobnu obvezu RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženicima izda tabularnu ispravu podobnu da imenovani postanu, svaki za po 1/2 dijela, a ukupno za cijelo, vlasnici stana u visokom prizemlju obiteljske zgrade [adresa], sagr. na čest. zgr. [katastarska čestica], tijelo prvo, koji nosi oznaku ZK tijelo 1. -1 Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E1), Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], jer će u protivnom slučaju takove isprave nadomjestiti ova presuda. 4. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno nadoknaditi tužitelju parnični trošak, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj trošak od dosuđenja do isplate." Konačno, pod toč. II izreke nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima pod 1 i pod 2 parnični trošak u iznosu od 6.902,50 Eur.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. U pobijanoj odluci sud prvog stupnja primjenjuje čl. 30. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 0 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje ZV), prema kojemu je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima pa da vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari dok čl. 114 st. 1 ZV-a određuje kako se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona da prema čl. 161. ZV vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, te da ovo vlasnikovo pravo ne zastarijeva ako zakonom nije što drugo određeno, no prema čl. 36 st. 1 ZV- a ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakom pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, te čl. 37 st. 6 ZV-a određuje kako svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

5. Sud temeljem kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967. utvrđuje kako je je ista sklopljena između pravnog prednika tužitelja GC, ud. Ante, kao prodavateljice, pravnih prednika tuženika EC, pok. ŠC i LC, ž. EC, i tada još maloljetnih tuženika pod 1 i pod 2 i prvotno označene tužene IC, rođ. LC, pok. ŠC (Nikice), oni maloljetni zastupani po ocu kao zakonskom zastupniku, kao kupaca a predmet prodaje jest dio čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] ½, K. O. [katastarska općina] koja je podignuta na čest. zem. [katastarska čestica] i položena u [adresa] / ranije J br. 7 /, a koji dio predstavlja potkrovlje/tavan/ i podrum opisane zgrade i to svakome od kupaca kroz 1/5 dijela/ jednu petinu/, a kupci izjavljuju da kupuju i primaju u vlasništvo opisane nekretnine na jednake dijelove / toč. I pogodbe /. Prodavateljica jamči kupcima da je ona prava i isključiva vlasnica prodanih nekretnina, te da nekretnina nije opterećena te se da će kupcima omogućiti da vrše radove u podrumu u svrhu adaptacije (toč. II pogodbe). Stranke su složne da će prodavateljica dopustiti da kupci mogu, pošto ishode odobrenje i dozvolu nadležnog organa općine, izgraditi garažu u dvorištu zgrade i da se mogu koristiti vrtom oko kuće dok se prodavateljica neće protiviti da kupci postignu i pristupe nadogradnji tj. podizanju kata zgrade, uz prethodno odobrenje nadležnog organa općine uz postojeću dozvolu nadležnog organa općine-rješenje o lokaciji- nadogradnji kata zgrade (toč. IV pogodbe). Prodavateljica je konačno ovlastila kupce da na temelju pogodbe mogu zatražiti i postići uknjižbu prijenosa prava vlasništva na svoja imena i bez njenoga daljnjega sudjelovanja i pristanka, te kupcima prepustila posjed kupljenih dijelova popisane zgrade odmah (toč. V pogodbe) dok će kupci prepustiti prodavateljici na upotrebu jedan dio podruma od 16 m2 da ga koristi kao drvarnicu (toč. VI pogodbe).

6. Nagodbu o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. studenoga 1968. god., sklopili su prednici tuženika LC ŠC, pok. ŠC i LC s jedne strane i prednici tužitelja VC, žena R i VC AC, pok. Ante s druge strane, uz sudjelovanje predstavnika poduzeća "[obrt]" Š I kao nosioca na zakonu zasnovanog interesa. Stranke iste nagodbe utvrdile su kako su ŠC, pok. ŠC i njegova žena ŠC LC posebnim ugovorom prodali poduzeću "[obrt]" iz [adresa], sve podrumske prostorije smještene u obiteljskoj zgradi [adresa], doka ŠC, pok. ŠC i njegova žena ŠC LC imaju isključivo pravo nadogradnje obiteljske zgrade smještene u [adresa], jer su dobili od nadležnog organa [obrt], rješenje o odobrenju građenja te su stranke ŠC, pok. ŠC i njegova žena ŠC LC s jedne strane, i VC, žena R i njezin muž AC pok. Ante s druge strane međusobno ranije podijelili stambeni prostor navedene buduće nadogradnje na dva zasebna stana na način kako je to prikazano u nacrtu pobliže označenom "razdiobna skica" u razmjeri 1:50, pa su VC i njezin muž AC korisnici vlastitog stana položenog u visokom prizemlju obiteljske zgrade u [adresa].

7. Stoga nagodbom stranke dogovaraju da će ŠC, pok. ŠC i njegova žena ŠC LC protivnoj strani AC VC i njenom mužu AC, u budućoj nadogradnji sagraditi stan u okviru kvadrature stambenog prostora prikazanog u pretpostavljenoj "razdiobnoj skici" s tim, što će se stan sastojati od 4 sobe / četiri / sa dnevnik boravkom, kuhinjom i ostalih nuz prostorija, kao i jedan naknadni balkon sa sjeverne strane nad ulazom, a AC VC i njezin muž AC se obavezuju da će za uzvrat protivnoj strani E ŠC, pok. ŠC i njegovoj ženi ŠC LC ustupiti svoj sadašnji stan u zgradi [adresa]. te postoji već specifikacija građevinskog materijala o vrsti, kakvoći i količini, koji će se ugraditi u predmetnoj nadogradnji, s tim što se VC i njezin muž AC obavezuju da će na svoj trošak izvesti sve bojadiserske radove u nadograđeni stan. Stranke su se ujedno odrekle prava korištenja bilo koje podrumske prostorije i po bilo kojem osnovu, te se složile kako je isključivi vlasnik i korisnik tih prostorija poduzeće "Čoka", koje u tim prostorijama uskladištuje svoje proizvode.

8. Nesporno je dakle kako je kupoprodajnom pogodbom od 20. prosinca 1967. prednik tužitelja prodao prednicima tuženika i tada još mal. tuženicima potkrovlje (tavan) predmetne stambene zgrade u [adresa], te se obvezao da se sa svoje strane neće protiviti da kupci postignu i pristupe nadogradnji tj. podizanju kata zgrade, uz prethodno odobrenje nadležnog organa općine, a za koje je već postojala dozvola nadležnog organa o lokaciji-nadogradnji kata zgrade pa je prednik tužitelja, njegova baka PC kao isključivi vlasnik potkrovlja (tavana) predmetne stambene zgrade, priloženom kupoprodajnom pogodbom prenijela na pravne prednika tuženika i tuženike svoje isključivo pravo vlasništva potkrovlja (tavana) predmetne stambene zgrade, odnosno po utvrđenju suda prvog stupnja sva svoja prava koja je imala na potkrovlju (tavanu) predmetne stambene zgrade, tako da sud zaključuje kako tužitelj nije više mogao tražiti predaju spornog potkrovlja (tavana) stambene zgrade u suposjed, neovisno o činjenici je li isto potkrovlje (tavan) bilo položeno iznad stana na I katu (visoko prizemlje) u vlasništvu tužitelja, a sada da je položeno iznad nadograđenog stana na II katu u vlasništvu tuženika.

9. Sud utvrđuje kako predmet Kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967. god., nije bilo isključivo pravo građenja već potkrovlje (tavan) predmetne stambene zgrade kao nekretnina, odnosno poseban dio predmetne stambene zgrade, budući da je bio u isključivom vlasništvu prednika tužitelja.

10. U parnici P-326/93 radi predaje u suposjed spornog potkrovlja (tavana), utvrđeno je da je postupak okončan pravomoćnim rješenjem o presumiranom povlačenju tužbe istog posl. broja od 12. listopada 2001. te su tuženi istakli kako su kupnjom potkrovlja od ondašnjeg isključivog vlasnika postali isključivi vlasnici tog prostora, pa da tužitelj nema nikakva prava tražiti da mu se omogući pristup u potkrovlje, te je sud odbio zahtjev radi izvođenja traženih radova i popratnih radova u svrhu omogućavanja pristupa tužitelju u potkrovlje predmetne stambene zgrade, zamjene brave na ulaznim vratima u potkrovlje i predaju ključeva tužitelju. Sud utvrđuje kako zahtjev radi izvođenja radova u svrhu predaje u suposjed, kao i tužbeni zahtjev radi uknjižbe prava vlasništva stana položenog na nadograđenom II katu predmetne stambene zgrade svakako predstavljaju stvarno pravne zahtjeve, ali tužbeni zahtjev radi pristupanja zamjeni stanova položenih na nadograđenom II katu zgrade u vlasništvu tuženika i visokom prizemlju (I katu) zgrade u vlasništvu tužitelja da je obvezno pravni zahtjev radi izvršenja sklopljene Nagodbe o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. studenoga 1968. ispunjenjem dužne činidbe budući da istom nagodbom uopće nije ugovoren rok za ispunjenje preuzetih obveza pa sud utvrđuje da se radi o razumnom roku, te je tužitelj zatražio ispunjenje preuzete obveze nakon više od pedeset godina, a što svakako da nije razuman rok za ispunjenje preuzetih obveza od strane pravnih prednika tuženika.

11. Stoga sud utvrđuje kako je ta nagodba iz 1968. raskinuta po samom zakonu uslijed neispunjenja u razumnom roku a nije niti izvršena u dijelu koji se odnosi na ugovorene pretpostavke pristupanja nagodbi, odnosno u dijelu gdje je dogovoreno da će se stambeni prostor navedene buduće nadogradnje podijeliti na dva zasebna stana na način kako je to prikazano u nacrtu pobliže označenom "razdiobna skica" u razmjeri 1:50, a jer da je na nadograđenom II katu predmetne stambene zgrade položen samo jedan stan u vlasništvu tuženika a nagodba da nije izvršena niti u dijelu koji se odnosi na ugovorene pretpostavke pristupanja nagodbi, jer da su prednici tuženika posebnim ugovorom prodali poduzeću "Čoka" iz Čoke, sve podrumske prostorije smještene u obiteljskoj zgradi [adresa], dok je tužitelj na očevidu tijekom ovog postupka izričito naveo kako obitelj ŠC nije nikada prodala podrum zgrade navedenom poduzeću "Čoka" te je stoga sud odbio i zahtjev radi pristupanja zamjeni stanova položenih na nadograđenom II katu zgrade u vlasništvu tuženika i visokom prizemlju (I katu) zgrade u vlasništvu tužitelja, a posljedično i zahtjev radi uknjižbe prava vlasništva stana položenog na nadograđenom II katu predmetne stambene zgrade na ime tužitelja i uknjižbe prava vlasništva stana položenog na visokom prizemlju (I katu) predmetne stambene zgrade na ime tuženika pod 1 i pod 2.

12. No, pravilno u žalbi tužitelj navodi kako je još tijekom postupka pred sudom prvog stupnja od obje stranke predloženo usmeno obrazlaganja provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke, jer da je u ranijoj parnici bilo utvrđeno kako se prednika tuženika ovlašćuje nadograditi zgradu ali da nije jasno kome će pripasti potkrovlje nad nadograđenim dijelom ili je to zajednički dio zgrade na kojem svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja jer to što bi tuženik kupio staro potkrovlje zato da bi nadogradio jedan kat, a što da proizlazi iz kupoprodajne pogodbe, ne znači da novo potkrovlje koje se izgradi nad nadograđenim katom, pripada samo tuženiku pa da je trebalo utvrditi karakteristike nove građevine i volju stranaka u vezi istoga.

13. Dapače, prilikom tužiteljeva iznošenja prijedloga za dopunom vještačenja, i tuženik je istakao kako se tužitelj poziva na ugovor koji nije ni potpisan ni realiziran i niti odgovara stvarnom stanju stvari jer kad bi tužitelju pripao jedan od izgrađenih stanova on da je tuženima morao dati stan u prizemlju tako da bi u zgradi tužitelj imao jedan stan u izgrađenom dijelu a tuženici isto tako jedan stan u izgrađenom dijelu te stan u prizemlju te da do realizacije nikada nije došlo.

14. No, u ovom predmetu i van toga što su zahtjevi koji su postavljeni u odnosu na tužene obveznopravne prirode odlučne su i okolnosti kada su stranke stekle svoja stvarna prava na stvari, jer još Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj: 73/91) ukoliko se primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika (paragraf broj 297 i 302), među stvari nepokretne spadaju one stvari koje se grade na zemljištu i podu u toj mjeri, da na njemu svagda ostanu, kao kuće i druge zgrade s prostorom od zraka, koji je nad zemljištem u potezu (liniji) okomitog pravca, dalje-što je u zemlju sabijeno, uzidano, priudareno i pribijeno sa čavlima, kao: kotlovi pivarski i rakidžinski, i uzdane spreme, nego i one stvari, koje su određene za stalnu porabu kakve cijelosti, kao vedrice bunarske, konopi, lanci, sprave, čim se gasi vatra, i time spodobne stvari, dok skup više posebnih stvari, koje se običavaju smatrati kao jedna stvar, i znamenovati imenom zajedničkim, čini jednu ukupnu stvar, i smatra se kao cijelost.

15. Isto tako, i prema čl. 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (pročišćeni tekst "SI. list SFRJ" br. 43/65 i 57/65-u daljnjem tekstu: ZVDZ) koji je ostao na snazi temeljem čl. 1. toč. 87. Zakona o dopuni Zakona o preuzimanju saveznih zakona kojima se uređuju odnosi o kojima po ustavnim amandmanima XX do XLI na Ustav SFRJ odlučuju republike ("Narodne novine SR Hrvatske" br. 52/73, te "Narodne novine", broj: 46/1990), a u skladu sa odlukom VSRH br. Rev-750/90-2 od 22. kolovoza 1990. uz cijelu zgradu kao stvar se mogu tretirati samo posebni dijelovi (stanovi ili poslovne prostorije) zgrade koji mogu biti predmet vlasništva – suvlasništva. I sam ZVDZ stoga je propisivao u čl. 5. st. 1. kako na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade, što služe zgradi kao cjelini (temelji, glavni zidovi, tavan, fasada, stepenice, hodnici, stan namijenjen za nadstojnika zgrade, dizalice, električna, kanalizaciona, vodovodna i telefonska mreža, bunari, prostorije za pranje i sušenje rublja, krov, podrum, uređaji za grijanje, svjetlarnici, dimnjaci i sl.), svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja, koje su sve okolnosti u pogledu predmeta spora u ovom predmetu ostale neutvrđene.

16. Temeljem čl. 367. st. 1. ZV, stranke su stjecanjem svoga prava suvlasništva stekle pravo suvlasništva cijele nekretnine, odnosno njezin odgovarajući suvlasnički dio pa i odgovarajući dio zajedničkih dijelova zgrade, jer prema čl. 67. st. 6. ZV vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.

17. Pri tome valja reći kako i prema postojećoj sudskoj praksi, određeni dijelovi zgrada mogu biti predmet sporazumijevanja suvlasnika, pa iako su zajedničko i nedjeljivo vlasništvo vlasnika posebnih dijelova tako da se na njima ne može stjecati posebno vlasništvo, isto vrijedi samo do tada, dok se takvim prostorijama ne promijeni dotadašnja njihova namjena i upotreba i ne privedu drugoj svrsi i to voljom isključivog vlasnika, odnosno suglasnošću suvlasnika ili vlasnika na posebnim dijelovima takve zgrade (tako i VSRH Gž-3077/75), jer nije protivan zakonu sporazum suvlasnika po kojem neki takav dio pripada u vlasništvo jednom od njih ako se radi o takvoj prostoriji koja po svojoj namjeni i položaju ne mora nužno služiti zgradi kao cjelini (Gzz-117/72) ali nije moguće prihvatiti zaključak o postojanju dogovora u pogledu korištenja predmeta spora, isključivo temeljem postojanja navedenog utanačenja (imajući u vidu trajnost eventualnog dogovorenog stanja u odnosu na privremenost situacije vezano uz popravke nekretnina), bez da su o istome ispitane stranke koje su saslušane odnosno njihove odgovorne osobe, odnosno saslušan vještak tijekom postupka, pa je u tom smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

18. Sam sud prvog stupnja utvrđuje kako zahtjev radi izvođenja radova u svrhu predaje u suposjed, kao i tužbeni zahtjev radi uknjižbe predstavljaju stvarno pravne zahtjeve, ali da tužbeni zahtjev radi pristupanja zamjeni kao i zahtjev za izdavanje tabularne isprave jest obvezno pravni zahtjev radi izvršenja sklopljene nagodbe pa se dakle radi o vezanim zahtjevima koji se u tom smislu ne mogu razmatrati odvojeno jedan od drugoga. Iz tog razloga, ne upuštajući se sada u pitanje osnovanosti potonjih zahtjeva, valja reći kako je sudbina ovih zahtjeva vezana uz prvopostavljeni zahtjev tužitelja, pa je o njima u ovoj fazi postupka valjalo odlučiti na isti način.

19. Na opisani način, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja, niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373. a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a samim time pobijana odluka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih je odlučeno kao u izreci, to se ista ne može ispitati, pa je temeljem čl. 369. i 370. ZPP istu valjalo ukinuti.

20. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat