Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-459/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog JS, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje - iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-482/2022 od 26. ožujka 2024. podnio optuženi JS, u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog JS kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim optuženog JS zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude te ga je, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom JS izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZKP), optuženi JS je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 1., 6. i 8. ZKP i to paušalnu svotu u iznosu 80,00 eura (osamdeset eura), putne troškove oštećenog ĐS u iznosu 10,08 eura (deset eura i osam centi), troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu 732,62 eura (sedamsto trideset dva eura i šezdeset dva centa), odnosno sveukupno 822,70 eura (osamsto dvadeset dva eura i sedamdeset centi), u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi JS po braniteljici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici iz Biograda na Moru, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o sigurnosnoj mjeri i odluke o troškovima kaznenog postupka te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno optuženika blaže kazniti.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

3. Žalba optuženog JS nije osnovana.

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ali te žalbene osnove u žalbi ne obrazlaže već iz sadržaja žalbe proizlazi da polemizira s utvrđenjima prvostupanjskog suda, odnosno analizom i ocjenom provedenih dokaza kako ih je to dao prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke. Iz navedenog proizlazi da optuženik u stvari pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, odnosno da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koju žalbenu osnovu također u žalbi ističe. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, analizom i ocjenom provedenih dokaza, kako ih je to iznio u žalbi, optuženik nije osporio pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

4.1. Naime, u bitnome, optuženik ističe da iz provedenih dokaza ne proizlazi da se oštećenik ustrašio pa se nije radilo o ozbiljnoj prijetnji. Također ističe da oštećenik ima razloga neosnovano ga teretiti jer su od ranije u zavadi te smatra da se iskazi oštećenika i svjedokinje ŽS međusobno ne podudaraju što se tiče dinamike događaja odnosno vremena kada su se čuli telefonom. Smatra da prijetnja nije konkretizirana već se daje do znanja da bi se eventualno tako moglo postupiti. U prilog svojih tvrdnji upućuje na sudsku praksu odnosno više odluka županijskih sudova. Suprotno tvrdnji optuženika prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaze oštećenika te ispitanih svjedoka ŽS i TS čiji iskazi se međusobno podudaraju i nadopunjuju pa tako oštećenik tvrdi da ga je nazvala ŽS koja je zaposlenica u Gradu Biogradu na Moru na radnom mjestu pročelnice jedinstvenog upravnog odjela i rekla mu je da je razgovarala s JS koji se žali na nepropisano napisanu kaznu za parkiranje koju mu je napisao on (oštećenik) i tom prilikom joj je rekao „[adresa] ĐS da poništi kaznu ili će biti krvi ili ću ga izbrisati“. Tu prijetnju je shvatio ozbiljno jer je već prije, u dva navrata, imao neugodnosti s optuženikom i optuženik je bio osuđen zbog upućenih mu prijetnji. Svjedokinja ŽS potvrđuje da ju je optuženik nazvao da se žalio na kaznu koju je dobio i da je na opisani način uputio prijetnju oštećeniku što mu je ona telefonski i prenijela. Iz iskaza svjedoka TS proizlazi da je optuženika zadržao na porti u Gradu da je htio razgovarati s nekim tko je nadređen oštećeniku i da je s porte razgovarao s pročelnicom ŽS. Čuo je da je u tom razgovoru optuženik rekao da se napisana kazna treba riješiti ili će on to riješiti na svoj način, ali da ako on bude rješavao da će biti krvavo. Prema tome, iz ovako provedenih dokaza proizlazi da ih je prvostupanjski sud pravilno analizirao i pravilno je utvrdio da upućene riječi oštećeniku od strane optuženika, objektivno ih promatrajući i cijeneći, predstavljaju ozbiljnu prijetnju smrću, a upućene su oštećeniku kao službenoj osobi u vezi s njegovim radom. Suprotno tvrdnji optuženika prvostupanjski sud je u odjeljku 29. naveo razloge o subjektivnim obilježjima kaznenog djela i navedeno da je optuženik svjestan da prijeti službenoj osobi u vezi s njegovim radom i da je takvo postupanje i htio te da je postupao s izravnom namjerom. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak kada je optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi sa drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

4.2. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni tvrdeći u bitnome da je prestrogo kažnjen, odnosno da prvostupanjski sud nije na pravilan način vrednovao utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotno cijenio da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, da ima narušeno zdravstveno stanje i da je osoba starije životne dobi, dok mu je kao otegotno cijenjeno da je u tri navrata osuđivan zbog istog kaznenog djela pa je očito da kazne koje su mu izricane nisu polučile svrhu kažnjavanja, odnosno nisu utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim društvenim normama ponašanja. Imajući na umu navedeno pravilno je prvostupanjski sud optuženiku izrekao i vrstu i mjeru kazne kada je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

4.3. U odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru optuženik smatra da je „nedokazana i neosnovana“ jer nije dokazano da bi počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Suprotno tvrdnji optuženika, prevedenim psihijatrijskim vještačenjem po vještaku doktoru NS utvrđeno je da je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv jer boluje od PTSP-a i postoji opasnost da bi mogao počiniti i teže kazneno djelo jer je sklon impulzivnim postupcima te preporuča izricanje mjere u vidu psihosocijalnog tretmana koju mu je prvostupanjski sud pravilno i izrekao. Slijedom navedenog žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.

4.4. Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka tvrdeći da mu mirovina iznosi 300,00 eura i nema drugih prihoda pa nije u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka. Suprotno tvrdnji optuženika iz njegovih osobnih podataka proizlazi da prima mirovinu u iznosu oko 400,00 eura (oko 3.000,00 kuna) te da je vlasnik dvije kuće i automobila pa je prema tome prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako osnovu tako i visinu izrečenih troškova kaznenog postupka, s time što je paušalna svota primjerena duljini trajanja i složenosti kaznenog postupka.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. listopada 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak