Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-Us-21/2024-13
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv optuženog KM i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi članka 329. stavka 1. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama - Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), optuženog KM, optuženog ZM i optuženog NM, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 3. studenog 2022., broj K-Us-3/2022., u sjednici održanoj 29. listopada 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog KM, odvjetnika Davora Bubala, u zamjenu za odvjetnika Ognjena Debelića, branitelja optuženog ZM, odvjetnika Lovre Glušića, u zamjenu za odvjetnicu Anu Birmišu, i branitelja optuženog NM, odvjetnika Gordana Pregleja, u zamjenu za odvjetnika Dragana Pištala
r i j e š i o j e
I Prihvaćaju se žalbe optuženog KM, optuženog ZM i optuženog NM, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.
II Uslijed odluke pod točkom I žalba USKOK-a je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom Županijskog suda u Splitu optuženi KM, optuženi ZM i optuženi NM proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavka 2. u vezi članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11, i na temelju članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11 optuženi KM i optuženi ZM su osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci, dok je optuženi NM osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4. godine i 10 mjesec, a na temelju članka 54. KZ/11. optuženom KM u izrečenu kaznu zatvora je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. srpnja 2016. do 11. srpnja 2016., a optuženom ZM od 8. srpnja 2016. do 15. srpnja 2016.
2. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11., od optuženog KM oduzeto je 3.513, 42 droge marihuana, dok je od optuženog ZM oduzeto 481,86 grama droge marihuana te određeno da se ova droga po pravomoćnosti presude ima uništiti.
3. Na temelju članka 79. stavak 1. KZ/11., od optuženog KM oduzeta je digitalna vaga marke „Sencor“ model SKS WH te je odlučeno da se taj predmet po pravomoćnosti presude ima uništiti.
4. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11., od optuženog KM, optuženog ZM i optuženog NM oduzeta je imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela na način da se od svakog optuženika oduzima 9.954,21 euro (75.000,00 kuna).
5. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak. 2. točka 1. do 6. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), optuženi KM, optuženi ZM i optuženi NM obvezani su na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.157,50 eura, svaki, te na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 796,34 eura, svaki.
6. Protiv te presude žalbe su pravodobno podnijeli USKOK, te optuženi KM. optuženi ZM i optuženi NM.
7. USKOK je žalbu podnio zbog odluke o kazni, predloživši da se u odnosu na svu trojicu optuženika pobijana presuda preinači na način da im se izreknu kazne zatvora u duljem trajanju.
8. Optuženi KM, u žalbi koju je podnio po branitelju Ognjenu Debeliću, odvjetniku u Dubrovniku, prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i članka 468. stavka 3. ZKP/08., dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468, stavka 2. ZKP/08. te na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
9. Optuženi ZM, žalbu je podnio po braniteljici Ani Birmiši, odvjetnici u Dubrovniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodeći u žalbi neku određenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08., ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Također, optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
10. Optuženi NM, žalbu je podnio po branitelju Draganu Pištalu, odvjetniku u Dubrovniku, zbog, kako navodi u uvodu, jer je pobijana presuda „manjkava“, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
11. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
12. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je prije sjednice bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
13. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., izvješteni su naprijed navedeni optuženici i njihovi branitelji koji su u žalbama to i zahtijevali, te državni odvjetnik, a sjednici su bili nazočni branitelj optuženog KM odvjetnik Davor Bubalo, u zamjenu za odvjetnika Ognjena Debelića, branitelj optuženog ZM odvjetnik Lovro Gluščić, u zamjenu za odvjetnicu Anu Birmišu, i branitelj optuženog NM odvjetnik Gordan Preglej, u zamjenu za odvjetnika Dragana Pištala, dok je sjednica, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08., održana u odsutnosti državnog odvjetnika te optuženog KM, optuženog ZM i optuženog NM, koji su o istoj uredno izvješteni.
14. Žalbe optuženika su osnovane, uslijed čega je žalba USKOK-a bespredmetna.
15. U pravu su optuženici kad u žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., jer se prvostupanjska presuda temelji na nekonfrontiranom dokazu (iskazu optuženog ZM), zbog čega im je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).
16. Prije nego se iznesu žalbeni razlozi u svezi naprijed iznesene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka, treba navesti da je u ranije vođenom postupku u ovom kaznenom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH), svojom presudom broj Kž-Us-73/2019. od 20. siječnja 2022., ukinuo prvostupanjsku presudu broj K-Us-25/17 od 5. prosinca 2018., u kojoj presudi su optuženi KM, optuženi ZM i optuženi NM proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 2. KZ/11., jer je utvrđeno da je sud počinio istu bitnu povrede odredaba kaznenog zakona iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
16.1. Osnovni razlog zbog kojega je VSRH ukinuo naprijed navedenu prvostupanjsku presudu je to što se ta presuda temeljila na nekonfrontiranom iskazu odnosno obrani optuženog ZM u istrazi, kojem ispitivanju nije bio nazočan branitelj optuženog NM, a u toj obrani optuženi ZM je teretio sebe i ostalu dvojicu optuženika za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela. Međutim, na raspravi je optuženi ZM izmijenio svoju obranu te je izričito negirao da je u počinjenju djela sudjelovao i optuženi NM, s tim da je pristao odgovarati samo na pitanja svoje braniteljice. Slijedom takve obrane, u svojoj ukidnoj odluci VSRH je naveo „…usprkos teškoćama koje je obrana nedvojbeno imala zbog nemogućnosti da ispita ZM kao svjedoka optužbe, prvostupanjski sud je na takvom, nekonfrontirajućem dokazu, utemeljio svoju presudu bez da je prethodno ispitao jesu li ispunjeni navedeni kriteriji uspostavljeni u presudi ESLJP u predmetu Schatshcaschwili protiv Njemačke (postojanje valjanog razloga za odsutnost svjedoka kao dokaza, je li iskaz odsutnog svjedoka predstavljao jedini ili odlučujući temelj za optuženikovu osudu te je li bilo dovoljno uravnotežujućih činitelja koji bi nadoknadili teškoće koje obrana trpi kao posljedicu prihvaćanja neprovjerenog iskaza), čime je teško povrijeđeno pravo optuženika na pravično suđenje zajamčeno Konvencijom i Ustavom (u presudi točke 14.5. i 14.6.), posebno zbog izostanka drugih, podupirućih dokaza, pa se ima zaključiti da je obrana optuženog ZM iz istrage, ako ne jedini, onda svakako odlučujući dokaz za osudu optuženog NM i utvrđenje da je kazneno djelo opetovano činjeno u sastavu zločinačkog udruženja.“
16.2. U naprijed navedenoj presudi VSRH je posebno istaknuo da konfrontacijsko pravo nije apsolutno i da povreda tog prava ne dovodi automatski do povrede prava na pravično suđenje, već je ono zavisno od naprijed navedeni mjerila te postojanje podupirućih dokaza (u presudi točka 14.4.i 5.)
17. S obzirom na iznesena utvrđenja VSRH, prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku, pokušavajući pronaći podupiruće dokaze da su optuženici i to optuženi NM, u sastavu zločinačkog udruženja zajedno s optuženim KM i ZM, počinili inkriminirano kazneno djelo, odredio izvođenje novih dokaza te je naložio provođenje telekomunikacijskog vještačenja radi utvrđenja moguće komunikacije i sadržaja komunikacije između optuženika u periodu od 15. lipnja 2015. do 8. srpnja 2016., međutim, to vještačenje se nije moglo provesti jer je vještak od ovlaštenog operater obaviješten da sadržaj poruka i IP komuniciranja nije moguće ishoditi jer isti nisu imali zakonsku obvezu čuvanja tih podataka duže od 12 mjeseci. Isto tako, sud je naložio i daktiloskopsko vještačenje nespornih otiska prstiju optuženog NM u cilju utvrđenja da li se ti otisci nalaze na paketima u kojima se nalazila opojna droga oduzeta od optuženih KM i ZM, a vještak za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija, u svom pisanom nalazu i mišljenju od 30. ožujka 2023. ( list 641. do 642. spisa), je utvrdio da sporni tragovi papilarnih linija na dostavljenim paketima ne potječu od optuženog NM.
18. Međutim, unatoč naprijed navedenoj odluci VSRH, kao i rezultatima naprijed izvedenih dokaza, pozivajući se na sadržaj poduzetih izvidnih radnji policijskih službenika PU Dubrovačko-neretvanska koji su 7. srpnja 2016. u automobilu marke „Alfa Romeo“ reg. oznake [registarska oznaka] kojim se koristio optuženi KM, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, pronašli i oduzeli drogu marihuanu u ukupnoj količini od 3, 037,43 kilograma, a nakon toga, 8. srpnja 2016. su poduzeli posebnu dokaznu te su vršeći nadzor nad predmetnim automobilom utvrdili da je tu drogu iz vozila preuzeo optuženi ZM, prvostupanjski sud je utvrdio da su optuženi KM i optuženi ZM međusobno povezani u svezi s nabavom i prodajom droge koja je pronađena u automobilu „Alfa Romeo“, kao i s drogom marihuanom koja je pretragom pronađena u njihovim stanovima (475,99 grama marihuane kod optuženog KM i 481,86 grama marihuane kod optuženog ZM), dok je u odnosu na optuženog NM, iako to iz izvedenih dokaza ne proizlazi, utvrdio da je zajedno s optuženim KM i optuženim ZM, na temelju zajedničkog dogovora i podjeli posla, sudjelovao u nabavci, transportu i prodaji droge marihuana na način da je optuženi NM tu drogu nabavljao u Albaniji te je prevozio u Crnu Goru gdje je optuženi KM upućivao druge osobe da je od njega preuzmu i prevezu na dubrovačko područje, koju je drogu optuženi KM držao u svom automobilu, a odatle je preuzimao optuženi ZM, pa su na taj način sva trojica optuženika u četiri navrata iz Republike Albanije u Republiku Hrvatsku prokrijumčarili ukupno najmanje 8 kilograma i 500 gram droge marihuana, koju su potom prodavali na području Dubrovnika, koja utvrđenja vezana uz ulogu optuženog NM u participaciji u izvršenju inkriminiranog kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, prvostupanjski sud je očito temeljio na onome što je s tim u vezi naveo optuženi ZM u svojoj nekonfrontiranoj obrani od 9. srpnja 2016. koju je dao pred ODO-om u Dubrovniku.
19. Doduše, kako bi osnažio svoje zaključke u vezi utvrđenja da su optuženici počinili inkriminirano kazneno djelo u sastavu zločinačkog udruženja, prvostupanjski se sud pozvao i na neke druge „podupiruće dokaze“, na što ga je u svojoj presudi upozorio VSRH, međutim, te dokaze i njihovu dokaznu snagu, iz razloga koji će se u nastavku iznesti, optuženici u svojim žalbama s pravom dovode u pitanje.
19.1. Naime, prvostupanjski sud, između ostalog, u razlozima pobijane presude navodi da utvrđenje da je optuženi NM sudjelovao u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela, osim iz obrane optuženog ZM, proizlazi i iz obrane optuženog NM te međusobne komunikacije SMS porukama između optuženog KM i optuženog ZM, u kojoj prepisci se spominje broj osam, a kako je iz sudske prakse poznato, kad se radi o neovlaštenoj proizvodnji i prometu drogama u sastavu zločinačkog udruženja, da se te osobe služe brojevima, smatra da je neuvjerljiva obrana optuženog NM koji je s tim u vezi iskazao da se s navedenim optuženicima dogovorio da im na ime povrata zajedničkog kockarskog duga preda iznos od 8.000,00 eura.
19.1.1. U odnosu na naprijed izneseno, u pravu je optuženi NM kad u žalbi ističe da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da iz njegove obrane proizlazi da je zajedno s drugom dvojicom optuženika počinio inkriminirano kazneno djelo, s obzirom da je porekao da bi s ostalom dvojicom optuženika sudjelovao u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela.
19.2. Što se tiče poruke u kojoj optuženi KM i optuženi ZM spominju brojku 8, prvostupanjski sud nije naveo citirao tu poruku kako bi se vidio njezin cjeloviti sadržaj, pa nije jasan ni kontekst te poruke da bi se na temelju toga uopće mogao izvesti zaključak da se ta poruka odnosila na nabavu droge i da bi se to moglo pripisati kriminalnom angažmanu optuženika, a posebno optuženog NM. Pri tome prvostupanjski sud polazi od činjenice da je optuženicima stavljeno na teret da su u inkriminiranom razdoblju od kraja 2015. do 8. srpnja 2016. u četiri navrata iz Albanije u Hrvatsku prokrijumčarili ukupno 8 kg i 500 g droge marihuana, koji broj bi približno odgovarao navedenom broju 8, međutim, ako se SMS komunikacija u kojoj optuženici KM i ZM spominju broj 8 odnosi na njihov kontakt od 30. svibnja 2016. (list 340. spisa), jer je to jedina komunikacija u kojoj se ta brojka spominje, onda nije logično da bi optuženici tada, što je vremenski bliže kraju inkriminiranog razdoblja u kojemu su više puta nabavljali drogu, prvi put spomenuli broj koji bi navodno odgovarao ukupnoj količini nabavljene droge marihuana.
19.3. Nadalje, prvostupanjski sud, kao podupirući dokaz da je optuženi NM sudjelovao u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela, kao to proizlazi iz obrazloženja sadržanim pod točkama 18. i 19., također nalazi u SMS komunikaciji u kojoj optuženi KM pita optuženog ZM je li se čuo s „prijom“, a ovaj mu na to odgovara da jest, pri čemu sud navodi da je „prijo“ upravo optuženi NM te da su navedeni optuženici međusobno razmijenili brojeve mobitela koje je koristio optuženi NM. Kako nije sporno da su se sva trojica optuženika poznavali i međusobno komunicirali, nije jasno kako bi sama činjenica da su razmjenjivali SMS poruke, upućivala na umiješanost optuženog NM u počinjenje inkriminiranog djela, kao što nije jasno da bi ta umiješanost, bez ikakvog drugog dokaza, kako prvostupanjski sud navodi pod točkom 19. u razlozima pobijane presude, proizlazila iz činjenice da je optuženi NM **.**.2016. iz [adresa] poslao SMS poruku nepoznatoj osobi i da se 3. srpnja vratio u Crnu Goru, s obzirom na činjenicu da je isti inače putovao u Albaniji, gdje nesporno ima djevojku.
19.4. Osim toga, u kontekstu naprijed iznesenog, u konkretnom slučaju je irelevantno to što su optuženici, kako to navodi prvostupanjski sud, tijekom inkriminiranog razdoblja se koristili većim brojem mobitela.
20. Također, za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv ni stav prvostupanjskog suda koji u obrazloženju svoje odluke navodi da nije logično da bi se optuženi NM, ukoliko zaista nema nikakve veze s počinjenjem utuženog kaznenog djela, prilikom prvog ispitivanja odlučio braniti šutnjom, budući da je jedno temeljnih zakonskih prava optuženika sadržanih u članku 64. stavak 1. točka 7. ZKP/08., da ne iznese svoju obranu i da se brani šutnjom, koje pravo u postupku sud ne može koristiti kao dokaz protiv njega.
21. Imajući u vidu sve naprijed izneseno, treba navesti da su okolnosti na koje se u pobijanoj presudi poziva prvostupanjski sud, indiciji, međutim, niti jedan od tih indicija, sam za sebe ili u svom zbroju, ne upućuju na umiješanost optuženog NM u počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, niti predstavljaju podupiruće dokaze koje bi, sukladnom onom što je u svojoj nekonfrontiranoj obrani naveo optuženi ZM, dokazivali da je optuženi NM, zajedno s optuženim KM i optuženim ZM, sudjelovao u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela, pa se pobijana presuda, kako to optuženici u svojim žalbama pravilno ističu, i nadalje temelji na nekonfrontiranom iskazu odnosno obrani optuženog ZM, zbog čega im je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
22. Stoga je valjalo, prihvaćanjem žalbi optuženika, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno sudsko vijeće, a žalba USKOK- a je uslijed navedenog bespredmetna
23. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pri utvrđenju postojanja inkriminiranog kaznenog djela i odgovornosti optuženika otkloniti sve nedostatke na koje mu je ukazano u ovoj odluci. Ono što se, sukladno članku 487. stavku 4. ZKP/08., vezano uz pravno odlučne činjenice može reći u odnosu na optuženog KM i optuženog ZM, a s obzirom na to da iz izvedenih dokaza proizlazi da je od njih oduzeta predmetna droga, da ti dokazi, za sada, opravdavaju zaključak o nabavi i prenošenju te droge te njezinom posjedovanju radi prodaje (kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11.), pa obrana optuženog ZM u tom dijelu nije jedini i odlučujući dokaz, međutim, zbog naprijed iznijetih razloga to nije slučaj i u odnosu na optuženog NM. U toj situaciji, kako je to bilo navedeno i u ukidnoj odluci VSRH, ako sud ocijeni da je obrana odnosno iskaz optuženog ZM jedini ili odlučujući dokaz na kojemu se ne može temeljiti osuđujuća presuda za kazneno djelo iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11., nužno je, izmjenom optužnice državnog odvjetnika, donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu presudu, koju će sud valjano obrazložiti.
Zagreb, 29. listopad 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
