Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1366/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Manastir d.o.o. iz Belog Manastira, Valpovačka 3, OIB: 36426270963 zastupanog po punomoćniku Daliboru Omrčenu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Grada Valpovo, Valpovo, M. Gupca 32, OIB: 84382730327, zastupanog po punomoćniku Atili Čokolić, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja raskida ugovora i povrata plaćene kupoprodajne cijene, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-36/2020-33 od 18. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-36/2020-33 od 18. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke te u dijelu izreke pod točkom III. kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 81.175,00 kn/10.773,77 €[1] .

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je izjavom tužitelja kao kupca od 30.10.2019. raskinut Ugovor o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta od 21.11.2005., klasa 944-01/05-01/3, Ur.br. 2185/01-6-05-6 po kojem je tužitelj kao kupac od tuženika kao prodavatelja stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi "pašnjak" površine 3150 m² za, tuženiku kao prodavatelju, u cijelosti isplaćen iznos kupoprodajne cijene od 680.000,00 kn/90.251,51 €. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 680.000,00 kn/90.251,51 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2019. do isplate. Pod točkom III. izreke nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 81.175,00 kn/10.773,77 €, dok je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova u iznosu od 1.250,00 kn/165,90 € odbijen.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i II. te pod točkom III. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak tuženiku, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je izjavom tužitelja od 30.

10. 2019. raskinut Ugovor o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta od 21. studenog 2005. kojim je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], te povrat kupoprodajne cijene u iznosu od 680.000,00 kn/90.251,51 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuju tuženik. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a ujedno se ističe da presuda sadrži jasne razloge o tome zašto je tužbeni zahtjev usvojen kao osnovan.

6. Nadalje, tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe žalitelj.

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

-da su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj zaključili 21. studenoga 2005. "Ugovor o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta” kojim je tuženik prodao tužitelju k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak od 3150 m² upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 680.000,00 kn/90.251,51 € koju je tužitelj ubrzo nakon potpisivanja ugovora i isplatio, a čime je tužitelj stekao pravo vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] u naravi pašnjak od 3150 m² upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

-da je navedenim ugovorom u čl. 2. odlomak peti, ugovoreno da se prodavatelj Grad Valpovo obvezuje izgraditi komunalnu infrastrukturu do prodane parcele, a koja se odnosi na izgradnju pristupne ceste, javne rasvjete, oborinske odvodnje i uređenja, u skladu s Detaljnim planom uređenja poslovno-stambene zone u [adresa] u [adresa] („Službeni glasnik Grada Valpova” br.5/02), u roku od dvije godine od dana zaključenja ugovora, a koju obvezu tuženik nije ispunio;

- da je tužitelj Izjavom kupca br. S-387-Man-Val-rasUG od 30. listopada 2019., temeljem odredbe čl. 360 i 363. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO), raskinuo predmetni Ugovor te potražuje od prodavatelja povrat plaćenog iznosa kupoprodajne cijene u iznosu od 680.000,00 kn/90.251,51 € u roku od 15 dana od dana dostavljanja Izjave o raskidu predmetnog Ugovora, a uz spremnost tužitelja na vraćanje stečenog prava vlasništva prodavatelju uz istovremeno preuzimanje obveze prodavatelja da kupcu vrati plaćeni iznos kupoprodajne cijene i to sporazumnim zaključenjem tomu odgovarajuće isprave u formi valjane zemljišno knjižne isprave u roku od 15 dana od dana dostavljanja prodavatelju Izjave kuca kojom raskida predmetni ugovor;

- da iz pismenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka BA proizlazi da do prodane nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak od 3150 m² u Valpovu upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije izgrađena komunalna infrastruktura, te nije izgrađena pristupna cesta, javna rasvjeta, oborinska odvodnja i uređenje javnih površina, a zbog neizgrađene komunalne infrastrukture te nemogućnosti pristupa predmetnoj parceli koja je okružena sa tri parcele nije moguće privođenje namjeni kupljene parcele;

- da iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Mirka Živkovića proizlazi da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] zapuštena, zarasla visokom travom, šikarom i drvećem, na istoj nema tragova izgrađenih objekata niti pripreme za izgradnju te je na istu pristup moguć samo preko susjedne kč. br. [katastarska čestica], koja ju okružuje s tri strane (južne, zapadne i sjeverne), sve k. o. [katastarska općina], dok pristup predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] s istočne strane, sa susjedne kč. br. [katastarska čestica] (trgovački centar ,,[obrt]") nije moguć zbog izgrađenog objekta i visoke ograde uz među;

- da iz usmenog očitovanja vještaka proizlazi da je mišljenja da se ne može ishoditi građevinska dozvola za izgradnju objekta zato što nije izgrađen pristupni put i što na nekretnini nije izgrađena javna infrastruktura te smatra da nije moguća izgradnja zgrade na predmetnoj nekretnini kada javna komunalna infrastruktura predviđena prostornim planovima nije izgrađena niti je za izgradnju iste ishođena građevinska dozvola. Isto tako, vještak smatra da do predmetne parcele 292/8 nije izveden pristupni put i da je put izveden na čestici 292/5 od [adresa] uz među prema obiteljskim kućama, a put nije doveden do predmetne parcele i nije moguće pristupiti parceli kč. br. [katastarska čestica];

- da je detaljnim planom uređenja poslovno stambene zone u [adresa] u [adresa] (Službeni glasnik Grada Valpova", broj 05/02, 02/19), u čijem obuhvatu se nalaze samo dvije kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predviđen pristup kč. br. [katastarska čestica] samo na njenoj zapadnoj strani s buduće prometnice koja bi se trebala izgraditi uz južnu i zapadnu granicu obuhvata detaljnog plana, a time i granicama predmetne kč. br. [katastarska čestica], a na kč. br. [katastarska čestica];

- urbanističkim planom uređenja grada Valpova ("Službeni glasnik Grada Valpova", broj 11A/03, 08/10, 08/11 - ispravak, 04/14, 10/14 i 08/15, te 06/20), kao planom višeg reda, definirana je trasa prometne infrastrukture oko Detaljnog plana uređenja poslovno-stambene zone u [adresa]. Iz istog urbanističkog plana vidljivo je da je uz južni i zapadni rub Detaljnog plana uređenja poslovno- stambene zone u [adresa] u [adresa] predviđena izgradnja nove ulice i javne prometne površine, kategorije ,,Ostale ulice", a na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da tuženik nije ispunio svoju preuzetu obvezu jer nije postupio po odredbi čl. 2 (odlomak peti) predmetnog ugovora.

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da sukladno navodima tužitelja te provedenim vještačenjima tuženik nije ispunio po zaključenju ugovora svoju obvezu iz čl. 2. na način da nije izgradio komunalnu infrastrukturu do prodane parcele, a koja se odnosi na izgradnju pristupne ceste, javne rasvjete, oborinske odvodnje i uređenja u skladu s Detaljnim planom uređenja poslovno-stambene zone u [adresa] u [adresa]. Naime, da je najprije tuženik ispunio svoju ugovornu obvezu, kako to proizlazi iz provedenih vještačenja, tužitelj bi bio u mogućnosti započeti izgradnju objekta u roku od 2 godine ili bi u suprotnom sam snosio štetu sukladno čl. 4. Ugovora zbog eventualne neizgrađenosti objekta jer je isplatio kupoprodajnu cijenu tuženiku. Isto tako, tuženik nije dokazao da je pozivao tužitelja da, ako je to nužno prije ispunjenja svoje obveze iz čl. 2. Ugovora, učini prethodne radnje niti je iz Ugovora o prodaji razvidno što bi tužitelj prethodno trebao učiniti te tužitelj nije imao obvezu pismeno se obraćati tuženiku da izgradi komunalnu infrastrukturu do prodane parcele jer je to bila obveza tuženika po čl. 2. Ugovora o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta pa stoga tuženik ne može osnovano pozivati tužitelja da je odustao od gradnje objekta kada prethodno, kako to tvrdi tužitelj i vještaci, nije ispunio svoju obvezu izgradnjom komunalne infrastrukture koja bi tada omogućila tužitelju da sačini idejni projekt buduće zgrade i zatraži lokacijsku dozvolu, izradi glavni projekt, sklopi ugovor s tuženikom o komunalnom doprinosu, provede komunalno opremanje zemljišta, ishodi građevinsku dozvolu i provede sve ostale potrebne radnje te izgradi objekt.

9. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da je neživotno da bi tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu i odustao od izgradnje objekta na predmetnoj građevinskoj čestici budući da je odustao od gradnje isključivo zbog toga što tuženik ni do danas nije sukladno zaključenom Ugovoru prethodno ispunio svoju obvezu, slijedom čega prvostupanjski sud temeljem odredbi čl. 360, 361.st.1., 363., 368.st.3., 1111.st.3. i 1115. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti te odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I. i II. izreke.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tuženik niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 360, 361.st. 1., 363., 368.st.3., 1111.st. 3. i 1115. ZOO, utvrdivši da je izjavom tužitelja kao kupca od 30. listopada 2019. raskinut Ugovor o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta od 21. studenog 2005.

11. Naime, odredbom čl. 360. ZOO-a propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da dolazi do primijene propisi o raskidu ugovora o neispunjenju kad druga strana ne ispuni svoju obvezu, a konkretnom slučaju, tuženik nije ispunio svoju obvezu iz čl. 2. predmetnog Ugovora, kojom je ugovoreno da se prodavatelj Grad Valpovo obvezuje izgraditi komunalnu infrastrukturu do prodane parcele, a koja se odnosi na izgradnju pristupne ceste, javne rasvjete, oborinske odvodnje i uređenja, u skladu s Detaljnim planom uređenja poslovno-stambene zone u [adresa] u [adresa] („Službeni glasnik Grada Valpova” br.5/02), u roku od dvije godine od dana zaključenja ugovora.

12. Iz smisla ugovora i svrhe zbog koje je tužitelj kupio predmetnu nekretninu (gradnja stanova) preduvjet početka gradnje objekta jest komunalna infrastruktura koja se spominje u ugovoru te je ugovoren i rok od dvije godine od zaključenja ugovora za ispunjenje ove obveze. Tužitelj je imao mogućnost izbora hoće li u ovoj situaciji održati ugovor na snazi i zahtijevati ispunjenje ili će tražiti da se utvrdi da je ugovor raskinut njegovom izjavom od 30. listopada 2019., a očito se odlučio na drugu varijantu. Isto tako, prvostupanjski sud je utvrdio da i bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje, odnosno iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, slijedom čega pravilno utvrđuje da je ugovor raskinut. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev - 2705/2017-2 od 18. svibnja 2021.)

13. U odnosu na žalbene navode da se nisu ispunili zakonski uvjeti za raskid ugovora jer da tuženik nije bio u obvezi prvi započeti sa određenim radnjama u svezi početka gradnje na predmetnom zemljištu odnosno tuženik nije trebao i uopće mogao izvršiti obvezu opisanu u čl. 2. st. 5. Ugovora o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta od 21. studeog 2005., već da je prvenstveno za vrijeme od 15 godina tužitelj trebao izraditi idejni projekt ili glavni projekt, odnosno zatražiti građevinsku dozvolu pa da bi tek onda nakon tih radnji tužitelja, nastupila obveza tuženika koja je utvrđena Ugovorom, valja reći da su neosnovani.

14. Naime, iz provedenih vještačenja proizlazi da tuženik po zaključenju ugovora nije ispunio svoju obvezu iz čl. 2. na način da nije izgradio komunalnu infrastrukturu do prodane parcele, a koja se odnosi na izgradnju pristupne ceste, javne rasvjete, oborinske odvodnje i uređenja u skladu s Detaljnim planom uređenja poslovno- stambene zone u ulici J.[adresa] u [adresa]. Stoga da je najprije tuženik ispunio svoju ugovornu obvezu, kako to proizlazi iz provedenih vještačenja, tužitelj bi bio u mogućnosti započeti izgradnju objekta u roku od 2 godine ili bi u suprotnom snosio štetu sukladno čl. 4. Ugovora zbog eventualne neizgrađenosti objekta jer je isplatio kupoprodajnu cijenu tuženiku, s time da suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije imao obvezu pismeno se obraćati tuženiku da izgradi komunalnu infrastrukturu do prodane parcele jer je to bila obveza tuženika po čl. 2. Ugovora o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta.

15. Građevinska dozvola za zgradu izdaje se uz uvjet da su udovoljeni svi uvjeti iz odredbe čl. 110. Zakona o gradnji („Narodne novine“ br. 153/2013, dalje ZG) te da postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine, nadalje da postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda, ako prostornim planom nije omogućeno priključenje na vlastiti sustav odvodnje i da postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu ili da ima autonomni sustav opskrbe električne energije, ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka BA jasno proizlazi da do prodane nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak od 3150 m² u [adresa] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije izgrađena komunalna infrastruktura, te nije izgrađena pristupna cesta, javna rasvjeta, oborinska odvodnja i uređenje javnih površina, a zbog neizgrađene komunalne infrastrukture te nemogućnosti pristupa predmetnoj parceli koja je okružena sa tri parcele nije moguće privođenje namjeni kupljene parcele. Isto tako, iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Mirka Živkovića proizlazi da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] zapuštena, zarasla visokom travom, šikarom i drvećem, na istoj nema tragova izgrađenih objekata niti pripreme za izgradnju te je na istu pristup moguć samo preko susjedne k.čbr. [katastarska čestica], koja ju okružuje s tri strane (južne, zapadne i sjeverne), sve k. o. [katastarska općina], dok pristup predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] s istočne strane, sa susjedne kč. br. [katastarska čestica] (trgovački centar ,,[obrt]") nije moguć zbog izgrađenog objekta i visoke ograde uz među, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika da je tužitelj imao otvoren pristup istoj makadamskim putem, da je vodoopskrbna zona u neposrednoj blizini i da je priključak omogućen tužitelju iz [adresa] kao i u blizina trafostanice, neosnovani.

17. Naime, iz usmenog očitovanja vještaka proizlazi da je mišljenja da se ne može ishoditi građevinska dozvola za izgradnju objekta zato što nije izgrađen pristupni put i što na nekretnini nije izgrađena javna infrastruktura te smatra da nije moguća izgradnja zgrade na predmetnoj nekretnini kada javna komunalna infrastruktura predviđena prostornim planovima nije izgrađena niti je za izgradnju iste ishođena građevinska dozvola. Isto tako, vještak smatra da do predmetne parcele 292/8 nije izveden pristupni put i da je put izveden na čestici 292/5 od [adresa] uz među prema obiteljskim kućama, a put nije doveden do predmetne parcele i nije moguće pristupiti parceli kč. br. [katastarska čestica].

18. Žalbenim navodima tuženika, koji se u bitnome svode na ponavljanje ranije istaknutih prigovora nalazu i mišljenju vještaka, nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja te tuženiku valja odgovoriti da je vještačenje u postupku pred prvostupanjskim sudom provedeno u skladu s odredbama čl. 250. - čl. 262. ZPP, te ocjena suda u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka nije s uspjehom dovedena u sumnju. Naime, kad je tuženik prigovorio pisanom nalazu i mišljenju vještaka, vještaci BA i vještak Mirko Živković dali su svoje usmeno očitovanje na ročištu održanom 7. prosinca 2001.), te su isti argumentirano otklonili sve prigovore tuženika u skladu sa danim zadatkom vještačenja. Zbog izloženog, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje, dajući za to jasne i određene razloge, koje prihvaća i ovaj sud, te je pravilno odbio prijedlog tuženika za dopunom geodetskog vještačenja budući da ničim nije dovedena u sumnju valjanost prihvaćenog nalaza i mišljenja dok na nalaz i mišljenje vještaka BA, nije bilo primjedbi ni daljnjih pitanja.

19. Daljnji žalbeni navodi odnose na preocjenjivanje dokaza i iznošenja vlastitih stavova i razmišljanja, na što žalitelj nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. 20. Slijedom navedenog, tuženik nije izvršio svoju obvezu u cijelosti, a to je omogućiti tužitelju građenje na kupljenom građevinskom zemljištu tako da osigura tužitelju uvjete za gradnju donošenjem odgovarajućih planova uređenja i stvaranjem uvjeta da tužitelj može ishoditi građevinsku dozvolu. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev - 2705/2017-2 od 18. svibnja 2021.) Pri tome je neodlučno da li je tužitelj sam mogao izgraditi spomenutu komunalnu infrastrukturu ili ne, a isto tako, nebitni su i razlozi interne organizacijske prirode koje tuženik navodi kao uzrok zbog kojeg nije izradio spomenutu komunalnu infrastrukturu do predmetne parcele (nisu bila osigurana sredstva u gradskom proračunu i sl.).

21. Također, neosnovano je pozivanje žalitelja da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz postojanja nekog građevinskog akta, a na temelju kojeg bi tuženik bio ovlašten donijeti rješenje o komunalnom doprinosu na ime tužitelja, budući da je odredbom čl. 122. Zakona o gradnji, propisano da je investitor po izvršnosti građevinske dozvole dužan platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, dakle, nakon ishođenja građevinske dozvole, a koji uvjeti nisu ispunjeni zbog neispunjenja obveza preuzetih čl. 2. predmetnog Ugovora, kojom je ugovoreno da se prodavatelj Grad Valpovo obvezuje izgraditi komunalnu infrastrukturu do prodane parcele, koja se odnosi na izgradnju pristupne ceste, javne rasvjete, oborinske odvodnje i uređenja. Isto tako, tužitelj zbog neizvršene obveze tuženika nije imao ni mogućnost izrade niti idejnog projekta, pa time niti mogućnosti ishođenja niti lokacijske dozvole.

22. Dakle, tužitelju nije bilo moguće ishoditi građevinsku dozvolu po kojoj bi platio odgovarajući iznos komunalnog doprinosa već po tome što prije ispunjenja tuženikove ugovorne obveze uopće ne postoji mogućnost priključenja građevne čestice na prometnu površinu, a tuženik se obvezao izgraditi komunalnu infrastrukturu do konkretno prodane parcele, a koja se odnosi na izgradnju pristupne ceste, javne rasvjete, oborinske odvodnje i uređenja. Zbog navedenog, rok za ispunjenje tužiteljeve obveze izgradnje na kupljenom zemljištu bi počeo teći tek nakon što tuženik ispuni svoju ugovorom preuzetu obvezu komunalnog opremanja zemljišta te tuženikova ugovorna obveza nije uvjetovana niti može biti prolongiranja do prethodnog podmirenja tužiteljeve obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

23. Isto tako, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZOO, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok je st. 3. istog čl. propisano da ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora, a st. 5. istog članka, da je strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila. Stoga, kako je utvrđeno da je tužitelj po ugovoru platio tuženiku 680.000,00 kn/90.251,51 €, to je pravilno odlučio sud prvog stupnja kad je naložio tuženiku isplatu istog iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

24. Slijedom navedenog, kako su žalbeni navodi tuženika neosnovani, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

25. Odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini dosuđenih troškova tužitelju prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT/12) te je pravilno odlučeno kao pod točkom III. izreke u dosuđujućem dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak. (čl. 154. st. 1 ZPP u vezi s čl. 155. ZPP).

26. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke.

27. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP –točka III. izreke).

U Zagrebu 29. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat