Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3311/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda, kao predsjednice vijeća Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., Gabriele Topić Kordej sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupaju ga Zvonimir Matić i Azimir Cerić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba (OIB: 53056966535), Magazinska cesta 69, koju zastupa Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-545/2024-37 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-545/2024-37 od 27. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja, pod točkom I. izreke, je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.

Pod točkom II. izreke je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu, a kako je to pobliže navedeno pod tom točkom izreke.

Pod točkom III. izreke je tužitelju dosuđen parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nije kontradiktorna, sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama i okolnostima, te se može ispitati slijedom čega nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP na koju ukazuje tuženik Pored navedenog valja reći da nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te isplata razlike preplaćenog iznosa temeljem tih ništetnih odredaba.

6. Tuženica sadržajno ističe da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 190. ZPP s obzirom na činjenicu da je tužitelj preinačio tužbu, a koju preinaku je sud prvoga stupnja neosnovano dopustio. Odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), a koji je stupio na snagu 24. srpnja 2019., te koji se sukladno odredbi čl. 117. st. 2. istog Zakona primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu tog Zakona nije održano pripremno ročište ili je isto održano ali nije zaključen prethodni postupak (u konkretnom slučaju je zaključen prethodni postupak 14. veljače 2022.) te je u čl. 190. iza stavka 1. dodan novi stavak 2. koji glasi: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka".

7. Kako iz spisa predmeta proizlazi da je tek provedenim financijskim vještačenjem utvrđena visina kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, a koja se mogla utvrditi jedino provođenjem takvog vještačenja radi čega isto predstavlja nužan dokaz u ovakvoj vrsti spora, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom slučaju tužitelj mogao preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave bez svoje krivnje jer je tek po provedenom vještačenju mogao precizno postaviti tužbeni zahtjev u pogledu visine potraživanja.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je u bitnome slijedeće:

- da su tuženik, kao kreditor i tužitelj, kao korisnik kredita sklopili Ugovor o namjenskom [broj kredita] od dana 27. svibnja 2024., a kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 26.298,30 švicarskih franaka u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita i da je ugovorena valutna klauzula,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje i da je kredit zatvoren,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnik kreditnih usluga, kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe i to u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. o valutnoj klauzuli, a u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. o promjenjivoj kamatnoj stopi,

- da su navedene presude donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502.a-502.h ZPP-a i čl. 131.-141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu,

- da se tužitelj u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njezini interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršila isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

9. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz švicarski franak nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su zbog toga na osnovi čl. 81. u vezi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) ništetne.

10. Nadalje je prvostupanjski sud temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrdio tražbinu za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu te naložio tuženiku isplatu osnovom odredbe čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) otklonivši prigovor zastare tražbine kao neosnovan.

11. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15., 14/19.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ga u postupku povodom restitucijskog zahtjeva tužiteljice obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove povodom restitucijskog zahtjeva individualnog potrošača, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači, suprotno pravnom shvaćanju tuženika, mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

12. Nadalje, prema čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna, s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo.

13. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio iznose u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka koje vještačenje je provedeno sukladno odredbama čl. 258. - 260. ZPP, radi čega ga je i prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao stručan I obrazložen te je za pojedine preplaćene mjesečne iznose na ime promjenjive kamatne stope I valutne klauzule tužitelju pravilno dosudio utuženi iznos. Kako tuženica nije imala primjedbi na matematički izračun vještaka, a tužbeni zahtjev je postavljen sukladno matematičkom izračunu vještaka, to je neosnovan navod tuženice kojim prigovara primijenjenoj kamatnoj stopi pri izračunu vještaka.

14. Žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije proveo dokaze na okolnost pregovaranja, ne navodeći pri tome koji su to dokazi koji su preloženi po žalitelju, a da nisu provedeni. U konkretnom slučaju, iz odgovora na tužbu te podneska 30. prosinca 2019. proizlazi da je tuženik predložio saslušanje svjedoka ZP na adresi tuženika i javnog bilježnika LPC, te svjedoka ĆP na adresi tuženika, a sve na okolnost potpune informiranosti tužitelja o svim parametrima vezanim za odobrenje kredita u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF i na okolnost pregovaranja, osporavajući time izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača. Na ročištu dana 6. svibnja 2024. je tuženik odustao od saslušanja svjedoka ĆP, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka ZP i tužitelja. Svjedok ZP je iskazao da nikada nije radio kod tuženika, a tužitelj je u bitnome iskazao da je prihvatio ugovor kakav mu je ponuđen te da nije bilo pregovaranja oko uvjeta kreditiranja. Na tom ročištu tuženik nije predlagao izvođenje daljnjih dokaza te je predložio tužbeni zahtjev odbiti i da mu se nadoknadi parnični trošak, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

15. U navedenim okolnostima nije povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača broj ("Narodne novine", br. 96/03). te nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pri tome treba reći da prvostupanjski sud nije trebao saslušavati javnog bilježnika jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je on imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru, pa bi obzirom na navedeno njegovo iskazivanje i da je bio saslušan bilo neodlučno za predmet spora .

16. Nije u pravu tuženik kada se u žalbi poziva na čl. 326. ZOO koji propisuje da se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor je u cijelosti ispunjen. Naime, u konkretnom slučaju radi se o isplati izvršenoj temeljem ništetnih odredbi Ugovora koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, što ne predstavlja "zabranu manjeg značaja", već uvelike određuje bitne sastojke Ugovora.

17. Pravilno je određen tijek početka zateznih kamata od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, obzirom je nesporno da je u odnosu na valutnu klauzulu i kod promjene ugovorene kamatne stope tužena banka postupala nepošteno, pa dakle tužitelj prema čl. 1115. ZOO-a, ima pravo na naknadu i zateznih kamata od dana stjecanja.

18. Pravilno je odbijen i istaknuti prigovor zastare, i to upravo uzimajući u obzir pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018., odnosno kako je nesporno da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a kojom je utvrđena ništetnost u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule i načina promjene kamatne stope, postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17, od 14. lipnja 2018., i presude poslovni broj Pž-7129/13, od 14. lipnja 2014., a tužba u ovom predmetu je podnesena 12. lipnja 2019., to proizlazi da nije protekao petogodišnji zastarni rok za isticanjem restitucijskih zahtjeva temeljem tako utvrđenih ništetnih odredbi, a takav stav u pogledu početka računanja roka zastare kod ovakve vrste restitucijskih zahtjeva zauzet je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/22, od 31. siječnja 2022.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita kako u osnovu tako i visini sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Naime, suprotno žalbenim navodima, pravilno je tužitelju dosuđena naknada troškova parničnog postupka prema vrijednosti boda 2 eura jer je to u skladu prema Tbr. 52 st. 3. i čl. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 ,107/15, 37/22, 126/22 i 138/23), a također je tužitelju pravilno dosuđena i naknada za sastav podneska 18. studeni 2019. po Tbr 8. t. 1. navedene Tarife.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke osnovom odredbe čl. 368. st. 1. ZP.

U Zagrebu 29. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.