Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-664/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d, Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-68/2022 od 12. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-68/2022 od 12. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke kao i u dijelu u kojem tuženiku nije dosuđen parnični trošak.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (vojne vježbe, obuka, operacije potpore u miru, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenje i požarnu dužnost za utuženo razdoblje od 1.rujna 2011. do 1.lipnja 2016., ukupan iznos od 148,60 € s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 1.rujna 2011. do 1.lipnja 2016., ukupan iznos od 4.192,68 € bruto s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno u izreci pobijane odluke dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I i II izreke. Nadalje, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.712,49 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom II. i IV. te u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 €.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike u plaći s osnova prekovremenog rada i ostalih dodataka na plaću za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe te razlike u naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sve sa pripadajućim zateznim kamatama i parničnim troškom.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi te se može ispitati, a niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje žalitelj. 6. Isto tako, ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio varijantu nalaza i mišljenja prema kojoj je prekovremeni rad umanjen za slobodne dane odnosno prema kojoj proizlazi da bi tužitelj za prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. ostvario dodatke na plaću u visini od 9.885,13 kuna, od čega 8.765,54 kune za godišnji odmor. Za utuženo razdoblje tužitelju je na ime godišnjeg odmora isplaćena razlika od 343,28 kuna. Kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 9.541,85 kuna i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 8.422,25 kuna te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 1.119,60 kuna. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je ponovno sačinio dvije varijante izračuna (bez i sa odbijanjem slobodnih dana) tako da prema prvoj varijanti izračuna tužitelju bi na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada pripadao iznos od 2.652,91 €, a prema drugoj varijanti iznos od 148,60 €, koji iznos je i dosuđen tuženiku.

8. Nadalje, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor tužitelj potražuje, a u skladu s izračunom knjigovodstvenog vještaka iz dopune nalaza, ukupan iznos od 4.192,68 € bruto i to za razdoblje od siječnja 2012. do zaključno sa rujnom 2015. pri čemu vještak obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 1. rujna 2011. do 7. svibnja 2014. računa utvrđuje u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju, prema prethodnim obračunima (također u dvije varijante), trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca, koristeći podatke o korištenju godišnjeg odmora iz obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika ("Narodne novine" broj 140/02, 68/11 - čl. 4. st. 2. i st. 3.). Pri tom satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se razlika utvrđuje računa tako da se prosječna mjesečna plaća koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (ili je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor) podijeli s fondom sati tog mjeseca. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 1. lipnja 2016. vještak računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi te je dijeli sa fondom sati tog istog mjeseca.

9. Slijedom navedenog, a prema dopuni nalaza i mišljenja u kojoj je vještak, a po prijedlogu tužitelja, prilikom obračuna naknade za god. odmor, uzeo u obzir sva bruto primanja koja je tužitelj ostvario u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je korišten godišnji odmor, a za listopad, studeni 2012. i siječanj 2013. uračunao i terenski dodatak isplaćen s osnova posebnih uvjeta rada djelatnim vojnim osobama koje su bile u mirovnim misijama (terenski dodatak u inozemstvu), prvostupanjski sud zaključuje da bi prema drugoj varijanti izračuna tužitelj imao pravo na isplatu naknade plaće za godišnji odmor u visini od 4.192,68 €.

10. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Najprije valja reći da s obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba u redovnom radnom vremenu na njegov radno pravni status prvenstveno se primjenjuju odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13 - dalje: ZSOSRH).

12. Odredbom čl. 135. st. 1. propisano je da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona dok je odredbom čl. 136. st. 1. i 2. ZSOSRH-a propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu, dok je čl. 137. st. 1. ZSOSRH-a propisano da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Također, odredbom čl. 142. ZSOSRH-a djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

13. Nadalje, odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, slijedom čega jasno proizlazi da se u iznos mjesečne plaće uvrštavaju svi dodaci vezani za rad (npr. dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, itd.), a koje je radnik ostvario tijekom mjeseca, a što uključuje i dodatak za minuli rad, tako da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike naknade plaće za godišnji odmor.

14. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj sukladno čl. 60. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZOR) ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Nadalje, pravilno je primijenio i čl. 4. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 140/02, 16/11). Naime, tuženik je dužan sukladno citiranim odredbama obračunati naknadu za godišnji odmor na način da u obzir uzme osnovnu plaću i dodatke na plaću tužiteljice jer se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

15. Isto tako, prema čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika ("Narodne novine", broj 54/14 - dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., jednako kao i u čl. 142. ZSOSRH-a, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a prema čl. 4. st. 3. Pravilnika/14 redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

16. Dakle, djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. No, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH-a i propisima donesenim na temelju toga Zakona. (Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-563/2023 od 16. srpnja 2024. te u Rev-347/2023-2 od 24. travnja 2024.).

17. U odnosu na žalbene navode da je tužitelj u razdoblju od 03. ožujka 2012. do 21. rujna 2012. bio angažiran u mirovnoj vojnoj operaciji ISAF u [adresa] te je plaću, naknadu za rad na terenu i ostala prava ostvarivao temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme sudjelovanja u sastavu [obrt] koji definira materijalna prava djelatnika te da je tužitelju u tom razdoblju svaki mjesec isplaćivana naknada za terenski rad u inozemstvu te da nema pravo na naknadu još i za godišnji odmor, valja reći da je upravo vještak prilikom izračuna prosječne isplaćene plaće, kao njen sastavni dio, uzimao onaj dio terenskog dodatka koji je isplaćen iznad propisanog (neoporezivog) iznosa na koji su obračunati i plaćeni porez i doprinosi, jer se taj dio terenskog dodatka, u skladu sa poreznim propisima, smatra plaćom odnosno naknadom za izvršeni rad, pa tuženik tome neutemeljeno prigovara. Stoga je pravilno sud prvog stupnja, sukladno utvrđenjima iz dopune nalaza i mišljenja vještaka prilikom obračuna naknade za godišnji odmor, uzeo u obzir sva bruto primanja koja je tužitelj ostvario u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je korišten godišnji odmor, a za listopad, studeni 2012. i siječanj 2013. uračunao i terenski dodatak isplaćen s osnova posebnih uvjeta rada djelatnim vojnim osobama koje su bile u mirovnim misijama (terenski dodatak u inozemstvu), a slijedom čega tužitelj ima pravo na isplatu naknade plaće za godišnji odmor u visini od 4.192,68 €.

18. Prema tome, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, tada prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika/14, slijedom čega djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja (lipnja 2016.) pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. 19. Dodatak za vojnu službu (koji je propisan Odlukom o rasporedu) ulazi u opseg naknade za redovni rad djelatne vojne osobe. Prilikom isplate naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora treba uračunati i dodatak za vojnu službu obzirom da se čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/2014) propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

20. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te odlučiti kao u izreci ove odluke.

21. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st.

1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), slijedom čega prvostupanjski sud pravilno nije tuženiku dosudio niti trošak sastava žalbe jer je tuženik u konačnosti izgubio spor u cijelosti.

22. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 29. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat